Meni su kucni poslovi cisto ubijanje u pojam, ubijanje psihe, ubijanje zivota, duha, radosti.
Jedno te isto-jedno te isto-jedno te isto, svaki boziji dan!

Posto sam po prvi put, ovako dugo kod kuce ( cijelih 9 mjeseci!) tek sada shvatam sto znaci ono "biti rob kuce" i divim se zenama, koje su taj put odabrale kao zivotni put.Jer ne znam da bilo kakva vrsta posla ili zanimanja moze biti strasnija od domacinstva

i ujedno tako prokleto nezahvalna!
Uvijek su mi isle na zivce price o tome kako je kod nekoga uredno ili neuredno i koliko ko polaze na cistocu -te se u tome ogledala i vrijednost zene.
I trenutno smisljam nacine, kako sto vise olaksati ovu robiju, pa ako imate prijedloge prakticnog tipa-samo naprijed!
Tepihe ne klofam, jer su zalijepljeni za pod, a u slijedecem stanu, zasigurno necu imati niti jednoga! Peglanje je pod moranje, jer sa malom bebom ne moze drukcije, a valjda mi je to zaostavstina od mame, da peglam i ves!
Pranje sudja, djelomicno od nedavno vrsim u masini za sudje, kao i ves naravno, ali uvijek ima dovoljno toga sto se mora na ruke.
Jos da je omoguciti kakvog robota da sklanja stvari koje sijemo za sobom i da svako malo cisti prasinu, to bi tek bila idila.
