#1 PAZNJA-CITAJTE-KO IMA ZAKON STAVITE
Posted: 25/05/2007 14:42
Dragi moji forumasi, primih ovaj email..pa evo, citajte i reagujte, zamislite se, zapitajte se:
Original Message -----
From: "Belma Hasecic" <[email protected]>
To: <[email protected]>
Sent: Friday, May 25, 2007 11:44 AM
Subject: pozdrav iz ilijas!
> pozdrav!
> prije svega da se predstavim, moje ime je Belma Hasecic i pisem vam iz
> Ilijasa, zbog nesrece koja se desila mom psu Leu.
>
> 17.novembra 2006. godine na svijet su dosla četiri nova kučića. Među njima
> bio je i moj dotad neostvareni san....jedno malo, lijepo, crno, kudravo
> kuće. Razlikovalo se od svoje braće, ne samo po boji, nego i po veličini,
> bio je najmanji. Neostvareni san bio je iz vise razloga. Prvo zbog toga
> sto su moji roditelji bili protiv ideje da imamo psa i da ga drzimo u
> stanu i drugi razlog bila je njegova cijena jer kosta 400evra. Koji je bio
> sigurno jači od prvog razloga.... Nakon dugog ubjeđivanja, mama mi je
> dopustila, ali tata je i dalje bio protiv ideje "PAS U KUĆI". Ja kao dobar
> student dobivam stipendiju i odlučujem se na kupovinu tog malog, slatkog,
> kudravog, crnog psića.
> I napokon 20 decembra moj san postaje java, jer postajem vlasnica crnog
> psića, LEA. Leo dolazi kao bespomoćno kuće u nas dotad "sivi" dom. Ubrzo
> osvaja srca mojih roditelja, a naročito tate pa onda i sestre. Iz dana u
> dan, gledajući ga kako raste, kako se mijenja, postaje i vise nego član
> nase obitlji. Sve vise nam je postajao privrzeniji i drazi i ljubav perma
> njemu je svakog dana bivala sve veća i veća. Koliko god je bilo moguće
> provoditi vrijeme s njim, pored svih obaveza koje sam imala,to sam radila,
> jednostavno nisam se odvajala od njega. Zaokupirao je moju paznju, moju
> ljubav, jednostavno bio mi je najbolji prijatelj, razonoda, bio je moja
> beba o kojoj sam se ponajvise brinula ja kao i moja obitelj. U nas dom
> unio je veselje, kuća i kućna atmosfera jednostavno uz njega bivala je
> veselija i zivlja. Ne postoje riječi kojima bi vam mogla opisati kakav je
> osjećaj kada dođem kući a Leo me čeka pored vrata. Sav veseo, radostan i
> razdragansto me ponovo vidi i sto sam tu. Skače, ljubi me, vuče me da se
> igram s njim i da ga mazim. Jednostavno ljubav koju smo osjećali prema
> njemu bila je neograničena.... Sveje tako bilo i trajalo do 14. maja ove
> godine kad se desila tragedija. Ispred zgrade dok je veselo trčao,
> nepaznjom mlade dvadesetogodisnje djevojke koja je vozila automobil
> nedozvoljenom i prekomjernom brzinom za naseljeno područje i područje gdje
> se djeca svakodnevno igraju. Točkovi njenog automobila presla su preko Lea
> i poslije nekoliko minuta moja porodica i ja gubimo nama nesto puno
> vrijedno.
> Svjesna sam de se svakom moze desiti ( zbog svakojakih uvjeta na "nasim"
> petevima i cestama ) da udari ili pregazi psa, ali ono sto ne mogu i ne
> zelim da shvatim i da razumijem je drsko ponasanje te iste djevojke, koja
> je upravljala automobilom koji je oduzeo jedan bezgrijesan zivot. Bila je
> jako drska prema mojoj majci, kada je moja majka zatrazila njene podatke i
> kada joj je rekla da će nam sad morati kupiti novog psa, mada nije mislila
> tako jer je znala da nam niko ili nista ne moze vratiti LEA....
> sigurna sam da ne mozete ni zamisliti reakciju te djevojke....naravno jer
> sam sigurna da malo ko danas ako imalo voli zivotinje tako ne bi reagovao.
> Počela je da galami i da viče na moju majku kojoj je Leo lezao mrtav u
> krilu....zatim se okrenula i ne rekavsi niti jednu riječ kojom bi izrazila
> zaljenje ili kajanje sjela u njen automobil i odvezla se.
> Poslije toga sat vremena otisla sem u policijsku stanicu u Ilijasu kao i
> dan poslije sa registracijskim oznakama automobila ( to je jedino sto sam
> imala i znala o toj djevojci) u nadi da će mi pomoći u pronalazenju krivca
> i zadovoljiti pravdu na bilo koji način. Ali bezupjesno, rekli su mi da
> nisu u mogućnosti da bi mi dali te podatke i da mi ne mogu pomoći jer
> jednostavno ne poznaju zakon o zivotinjama i da taj zakon "kao" ne
> postoji.
>
> Ovo vam pisem u nadi da bi mi vi pomogli na neki način (koliko je moguće)
> jer sam sigurna da me razumijete i da suosjećate s mojim gubitkom.
> Ovu priliku isto koristim da bi skrenula paznju svim ostalimvozačima da ne
> dovode sebe i druge ljude u ovakvu situacije jer ne znaju koliku bol i
> tugu mogu prouzrokovati. Oprezno vozite da ne bi unistavali nase zivote,
> bilo da su zivoti ljudi ili pak zivotinja, pa svi smo ziva bića i imamo
> osjećaje.
>
> Iskreno se nadam da će jednog dana u nasoj zemlji BIH izaći punovazan
> zakonnad zastitom zivotinja i da će zivotije u nasoj zemlji imati zastiu
> kakvu uistinu i zasluzuju.
>
> Znam i svjesna sam da bilo sta da se desi ili dogodi LEU nema povratka,
> ali bilo bi mi puno lakse i bila bi puno mirnija kada bi se pravda
> sprovodila i zadovoljila nad onim licima koja urade ovakvo nesto ili
> slično....jednostavno svako bi trebao "platiti" za zločin koji počini.
>
> UNAPRIJED ZAHVALNA
>
> BELMA SA PORODICOM HASEČIĆ
Original Message -----
From: "Belma Hasecic" <[email protected]>
To: <[email protected]>
Sent: Friday, May 25, 2007 11:44 AM
Subject: pozdrav iz ilijas!
> pozdrav!
> prije svega da se predstavim, moje ime je Belma Hasecic i pisem vam iz
> Ilijasa, zbog nesrece koja se desila mom psu Leu.
>
> 17.novembra 2006. godine na svijet su dosla četiri nova kučića. Među njima
> bio je i moj dotad neostvareni san....jedno malo, lijepo, crno, kudravo
> kuće. Razlikovalo se od svoje braće, ne samo po boji, nego i po veličini,
> bio je najmanji. Neostvareni san bio je iz vise razloga. Prvo zbog toga
> sto su moji roditelji bili protiv ideje da imamo psa i da ga drzimo u
> stanu i drugi razlog bila je njegova cijena jer kosta 400evra. Koji je bio
> sigurno jači od prvog razloga.... Nakon dugog ubjeđivanja, mama mi je
> dopustila, ali tata je i dalje bio protiv ideje "PAS U KUĆI". Ja kao dobar
> student dobivam stipendiju i odlučujem se na kupovinu tog malog, slatkog,
> kudravog, crnog psića.
> I napokon 20 decembra moj san postaje java, jer postajem vlasnica crnog
> psića, LEA. Leo dolazi kao bespomoćno kuće u nas dotad "sivi" dom. Ubrzo
> osvaja srca mojih roditelja, a naročito tate pa onda i sestre. Iz dana u
> dan, gledajući ga kako raste, kako se mijenja, postaje i vise nego član
> nase obitlji. Sve vise nam je postajao privrzeniji i drazi i ljubav perma
> njemu je svakog dana bivala sve veća i veća. Koliko god je bilo moguće
> provoditi vrijeme s njim, pored svih obaveza koje sam imala,to sam radila,
> jednostavno nisam se odvajala od njega. Zaokupirao je moju paznju, moju
> ljubav, jednostavno bio mi je najbolji prijatelj, razonoda, bio je moja
> beba o kojoj sam se ponajvise brinula ja kao i moja obitelj. U nas dom
> unio je veselje, kuća i kućna atmosfera jednostavno uz njega bivala je
> veselija i zivlja. Ne postoje riječi kojima bi vam mogla opisati kakav je
> osjećaj kada dođem kući a Leo me čeka pored vrata. Sav veseo, radostan i
> razdragansto me ponovo vidi i sto sam tu. Skače, ljubi me, vuče me da se
> igram s njim i da ga mazim. Jednostavno ljubav koju smo osjećali prema
> njemu bila je neograničena.... Sveje tako bilo i trajalo do 14. maja ove
> godine kad se desila tragedija. Ispred zgrade dok je veselo trčao,
> nepaznjom mlade dvadesetogodisnje djevojke koja je vozila automobil
> nedozvoljenom i prekomjernom brzinom za naseljeno područje i područje gdje
> se djeca svakodnevno igraju. Točkovi njenog automobila presla su preko Lea
> i poslije nekoliko minuta moja porodica i ja gubimo nama nesto puno
> vrijedno.
> Svjesna sam de se svakom moze desiti ( zbog svakojakih uvjeta na "nasim"
> petevima i cestama ) da udari ili pregazi psa, ali ono sto ne mogu i ne
> zelim da shvatim i da razumijem je drsko ponasanje te iste djevojke, koja
> je upravljala automobilom koji je oduzeo jedan bezgrijesan zivot. Bila je
> jako drska prema mojoj majci, kada je moja majka zatrazila njene podatke i
> kada joj je rekla da će nam sad morati kupiti novog psa, mada nije mislila
> tako jer je znala da nam niko ili nista ne moze vratiti LEA....
> sigurna sam da ne mozete ni zamisliti reakciju te djevojke....naravno jer
> sam sigurna da malo ko danas ako imalo voli zivotinje tako ne bi reagovao.
> Počela je da galami i da viče na moju majku kojoj je Leo lezao mrtav u
> krilu....zatim se okrenula i ne rekavsi niti jednu riječ kojom bi izrazila
> zaljenje ili kajanje sjela u njen automobil i odvezla se.
> Poslije toga sat vremena otisla sem u policijsku stanicu u Ilijasu kao i
> dan poslije sa registracijskim oznakama automobila ( to je jedino sto sam
> imala i znala o toj djevojci) u nadi da će mi pomoći u pronalazenju krivca
> i zadovoljiti pravdu na bilo koji način. Ali bezupjesno, rekli su mi da
> nisu u mogućnosti da bi mi dali te podatke i da mi ne mogu pomoći jer
> jednostavno ne poznaju zakon o zivotinjama i da taj zakon "kao" ne
> postoji.
>
> Ovo vam pisem u nadi da bi mi vi pomogli na neki način (koliko je moguće)
> jer sam sigurna da me razumijete i da suosjećate s mojim gubitkom.
> Ovu priliku isto koristim da bi skrenula paznju svim ostalimvozačima da ne
> dovode sebe i druge ljude u ovakvu situacije jer ne znaju koliku bol i
> tugu mogu prouzrokovati. Oprezno vozite da ne bi unistavali nase zivote,
> bilo da su zivoti ljudi ili pak zivotinja, pa svi smo ziva bića i imamo
> osjećaje.
>
> Iskreno se nadam da će jednog dana u nasoj zemlji BIH izaći punovazan
> zakonnad zastitom zivotinja i da će zivotije u nasoj zemlji imati zastiu
> kakvu uistinu i zasluzuju.
>
> Znam i svjesna sam da bilo sta da se desi ili dogodi LEU nema povratka,
> ali bilo bi mi puno lakse i bila bi puno mirnija kada bi se pravda
> sprovodila i zadovoljila nad onim licima koja urade ovakvo nesto ili
> slično....jednostavno svako bi trebao "platiti" za zločin koji počini.
>
> UNAPRIJED ZAHVALNA
>
> BELMA SA PORODICOM HASEČIĆ
