#1 Sta da radim :(
Posted: 21/05/2007 17:40
jucher sam je opet vidio
i napisao ovo u jednom dahu, kontam bit ce mi lakse al se prevarih
samo je gore, zahvalan za bilo kakav savjet koji ce me trgnuti iz ovog bezdana u koji sve vishe propadam, kome izlijevi emocija apriori idu na zhivce, neka ne chita ovom, jer ni samom mi nije jasno zasto ovo stanje pretocheno u rijechi toliko patetichno zvuchi
, al ja ne mogu drugachije
Moja draga,
Tebe sam jedino u zivotu volio. Samo jedino tebe. Sinoc mi se sve vratilo kada sam te vidio. Nas susret na plazi, nas prvi zalazak sunca, nase prvo jutro. Bacao sam kamencice u vodu, ti si igrala po meni. Htjedoh da vjecno traje, znao sam da nece ali sam ipak bio uz tebe do zadnjeg dana. Moja bajka, moj mit o tebi trajao je i traje i dan danas. Vidjevsi te druge ruke kako te obuhvataju uhvatila me neopisiva jeza, javio se u meni onaj zivotinjski instinkt da te opet imam.
Sjedoh sinoc u kut i zatvorih oci. Nista nisam zaboravio. Kada sam te prvi put dotakao usnama to je bio kao dar bogova s neba, kao beskrajna nadolazeca plima srece i zadovoljstva. Znao sam, slutio sam da ces mi se jednom desiti. Sve sam druge pospremio da bih tebi napravio mjesta. Explodirala si u meni poput super nove, beskrajna si bila poput dalekog horizonta.
Ni sa kim te nisam htio dijeliti, nitko ti se nije smio pribliziti. Toliko sam bio zadovoljan trenutkom, da mi na pamet nije padala buducnost. Zato te i nisam potrazio kada si nestala. Gdje da te trazim? Ni na kraj pameti. Ti si vjecno moja, sto bih ja tebe trazio kada ces uvijek biti tu.
Vrativsi se s tog bozanstvenog ljetovanja trazio sam utjehu u drugima, slicnima tebi. Nisam je mogao naci. Mozda, kada bi ih sastavio stotinu, mozda bih tada nasao 1% tebe. Ovako sam se topio u svojim pokusajima da te zamijenim, nesposoban i ustrasen da te potrazim. Jer, kada te imam gubim se poput mrava koji je krenuo na veliki put preko Mount Everesta
I sinoc. Ti u mom gradu. Prvo sok. Pa nevjerica. Pa te muske ruke oko tebe. Znoj me oblio. Zahvaljivao sam Bogu sto te ponovno vidim, proklinjuci istog sto drugi uziva u necemu mom.
Gledam te kako se smijesis svima. I kako se smijese tebi. Znam ja kako ti djelujes na ljude, nakon 10 minuta svi ti se smijese. Razgaljujes, uveseljavas, inspirises. Ples andjela, smijeh bogova, let sokola. Sve je to u tebi. Da je bilo samo malo vise vremena onda, da sam samo imao minutu za razmisljanje....Ma to je nemoguce, s tobom razmisljati, to je nemoguca misija. S tobom se plese, s tobom se sanja, s tobom se leti.
Iz tebe progovara neka magija koju nikada necu objasniti i koju nikome drugom necu dopustiti da je objasni.
Pozivim li dovoljno dugo, isklesat' cu ti spomen u stijeni 100X100 metara.
Vrti mi se sada, pisati cu ti poslije. Sada hocu da sanjam, da se sjecam nase ljetne romanse, da odagnam sve kasnije tuge.
Draga moja...

Moja draga,
Tebe sam jedino u zivotu volio. Samo jedino tebe. Sinoc mi se sve vratilo kada sam te vidio. Nas susret na plazi, nas prvi zalazak sunca, nase prvo jutro. Bacao sam kamencice u vodu, ti si igrala po meni. Htjedoh da vjecno traje, znao sam da nece ali sam ipak bio uz tebe do zadnjeg dana. Moja bajka, moj mit o tebi trajao je i traje i dan danas. Vidjevsi te druge ruke kako te obuhvataju uhvatila me neopisiva jeza, javio se u meni onaj zivotinjski instinkt da te opet imam.
Sjedoh sinoc u kut i zatvorih oci. Nista nisam zaboravio. Kada sam te prvi put dotakao usnama to je bio kao dar bogova s neba, kao beskrajna nadolazeca plima srece i zadovoljstva. Znao sam, slutio sam da ces mi se jednom desiti. Sve sam druge pospremio da bih tebi napravio mjesta. Explodirala si u meni poput super nove, beskrajna si bila poput dalekog horizonta.
Ni sa kim te nisam htio dijeliti, nitko ti se nije smio pribliziti. Toliko sam bio zadovoljan trenutkom, da mi na pamet nije padala buducnost. Zato te i nisam potrazio kada si nestala. Gdje da te trazim? Ni na kraj pameti. Ti si vjecno moja, sto bih ja tebe trazio kada ces uvijek biti tu.
Vrativsi se s tog bozanstvenog ljetovanja trazio sam utjehu u drugima, slicnima tebi. Nisam je mogao naci. Mozda, kada bi ih sastavio stotinu, mozda bih tada nasao 1% tebe. Ovako sam se topio u svojim pokusajima da te zamijenim, nesposoban i ustrasen da te potrazim. Jer, kada te imam gubim se poput mrava koji je krenuo na veliki put preko Mount Everesta
I sinoc. Ti u mom gradu. Prvo sok. Pa nevjerica. Pa te muske ruke oko tebe. Znoj me oblio. Zahvaljivao sam Bogu sto te ponovno vidim, proklinjuci istog sto drugi uziva u necemu mom.
Gledam te kako se smijesis svima. I kako se smijese tebi. Znam ja kako ti djelujes na ljude, nakon 10 minuta svi ti se smijese. Razgaljujes, uveseljavas, inspirises. Ples andjela, smijeh bogova, let sokola. Sve je to u tebi. Da je bilo samo malo vise vremena onda, da sam samo imao minutu za razmisljanje....Ma to je nemoguce, s tobom razmisljati, to je nemoguca misija. S tobom se plese, s tobom se sanja, s tobom se leti.
Iz tebe progovara neka magija koju nikada necu objasniti i koju nikome drugom necu dopustiti da je objasni.
Pozivim li dovoljno dugo, isklesat' cu ti spomen u stijeni 100X100 metara.
Vrti mi se sada, pisati cu ti poslije. Sada hocu da sanjam, da se sjecam nase ljetne romanse, da odagnam sve kasnije tuge.
Draga moja...