#1 azbestne cijevi
Posted: 14/05/2007 12:50
...
Tješi se k'o nekadašnji vatrogasci iz PVB koji su nosali azbestna odijela, pa većina zaradila opake bolesti, pomrli ili još boluju...Neelix wrote:i moja je ulica tu
al ako kaze da je to za zgrade gradjene 50 ih i 60tih, a moja je u 80tima napravljena...
nekako se tjesim da je ok
Azbest u zraku
Azbest je silikatni mineral vlaknaste strukture. Postoji nekoliko vrsta azbesta, od kojih se najčešće koristi krizolit, takozvani »bijeli« serpentin-azbest jakih i elastičnih vlakana, te amozit, takozvani »smeđi« amfibolni azbest krtih i vrlo otpornih vlakana. Sve vrste azbesta su prirodnog podrijetla i sve dok »miruju« u inertnom obliku, ne predstavljaju opasnost za ljudsko zdravlje. Međutim, neumjerena eksploatacija nalazišta azbesta zbog njegovih »magičnih« tehnoloških svojstava (toplotna i električna otpornost, kemijska inertnost) i zbog komercijalne pohlepe dovela je do nepotrebne impregnacije mnogih proizvoda, tekstila, instalacija, izolacijskog i građevinskog materijala karcinogenim azbestom. Zbog povećanog transporta, proizvodnje i skladištenja milijuna tona azbesta (1975. godine proizvedeno je više od pet milijuna tona azbesta), goleme količine sitnih azbestnih vlakanaca, azbestne prašine, nepovratno je (i nedozvoljeno) ispušteno »u zrak«. Nasilnom migracijom u takav »novi« okoliš azbest postaje izravna opasnost za ljude. Azbestna vlakanca igličaste strukture nošena vjetrom zabadaju se u plućne membrane uzrokujući teške oblike azbestoze pluća, rak pluća, mezoteliom - rak poplućnice (ali i rak debeloga crijeva).
Plaćanje s odgodom
Iako je azbest u Europskoj uniji i u mnogim drugim razvijenim zemljama potpuno zabranjen, Pandorina kutija nagomilanih problema upravo se otvara. Pravne, ekonomske i medicinske cijene intenzivne proizvodnje azbesta 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća jesu »naplate s odgodom«. Naime, do razvoja plućnih bolesti koje uzrokuje azbest najčešće dolazi nakon tridesetak i više godina nakon prvog kontakta s azbestnom prašinom, tako da je upravo početak trećeg tisućljeća vrijeme tih naplata. Prema podacima američkog Centra za kontrolu bolesti, više od 100 tisuća Amerikanaca umrijet će u sljedećih 10 godina zbog prošlostoljetne izloženosti azbestu. U Europi se, u sljedećih 30 godina, očekuje više od 400 tisuća smrtnih slučajeva zbog mezotelioma i raka pluća. Znanstvenici procjenjuju da će ukupni broj ljudskih žrtava, ako se uskoro zabrani proizvodnja azbesta u svim državama, iznositi oko deset milijuna (Am. J. Ind. Med. 2005, 47, 471). Epidemiju »azbestne smrtnosti« prate i mnogi sudski procesi, odštetni zahtjevi, osnivanja udruga oboljelih od azbestoze, bankroti kompanija i osiguravajućih društava... Na američkim sudovima podneseno je više od pola milijuna zahtjeva za odštetne postupke, a Američki senat priprema osnivanje posebnog fonda za kompenzaciju žrtvama azbesta u iznosu od 114 milijarda dolara. Prema procjeni Radne grupe za okoliš, to je daleko ispod potrebnog iznosa od barem 300 milijarda dolara. Samo u 2000. godini osiguravajuća društva isplatila su 54 milijarde dolara žrtvama azbesta, poglavito radnicima koji su na radnom mjestu, uz prešutno znanje odgovornih, bili neprestano izloženi udisanju azbestne prašine. Više je od 70 američkih kompanija u bankrotu, poput »Owens-Corning« i »Armstrong World«. Multinacionalna kompanija »Turner Brothers« također se obvezala isplatiti više od dvije milijarde britanskih funta oboljelim radnicima i udovicama žrtava azbesta, zbog čega je osiguravajuća kuća Lloyd's u Londonu zapala u krizu i zatražila pomoć države...
Azbest zabranjen u razvijenim drzavama
Usprkos zabrani azbesta u razvijenim zemljama, taj karcinogeni materijal i dalje je prisutan u okolišu kao sastavni dio mnogih proizvoda, instalacija, cjevovoda, zgrada, prometnica... S vremenom i takav »učahureni« azbest završava u zraku i postaje ekološki problem i opasnost za ljudsko zdravlje. Očigledan primjer je narušeno zdravlje tisuće vatrogasaca i spasilaca koji su sudjelovali u spasilačkim akcijama nakon rušenja zgrada Svjetskoga trgovačkog centra u New Yorku. Rušenjem tih zgrada okolni je prostor kontaminiran s nekoliko desetina tona azbestne prašine »izbačene« iz instalacija i konstrukcija zgrada. Liječnici medicinskog centra Mt. Sinai, zaduženi za taj slučaj, otkrili su velik broj dišnih poremećaja povezanih s udisanjem azbestne prašine kod vatrogasaca i spasilaca. Vjerojatno je da se radi o prvim simptomima, o početku sporog, ali progresivnog razvoja azbestoze ili raka pluća.
Azbestna prašina na Jadranu
Mnoge probleme vezane uz proizvodnju azbesta pokušavaju multinacionalne kompanije riješiti »transferom« tehnologije i izvozom azbesta u zemlje Trećega svijeta, poput Brazila, Indije ili Kazahstana. U tim zemljama u razvoju rijetko se poštuju upute za zaštitu pri radu, upotrebi ili prometu s azbestom. U nedavnom izvještaju brazilske službe za nadzor uvjeta i sigurnosti pri radu stoji: »Poslodavcima je lakše plaćati kazne nego provoditi adekvatnu zaštitu radnika od azbesta. Najveća naplaćena kazna iznosila je tek 3000 dolara. Vrlo je jeftino ubiti ili ozlijediti brazilskog radnika« (Lung Cancer 2005, 49S1, S3). Nažalost, među primjerima neprimjerene proizvodnje i skladištenja azbesta nalaze se i pogoni tvornice »Salonit« u Vranjicu nedaleko od Splita. U posljednjih deset godina od azbestoze i raka pluća oboljelo je oko 400 radnika te tvornice i zatvorene tvornice »Plobest« u Pločama. Jadranka Tocilj, s plućnog odjela KB »Split«, tvrdi da je azbestoza vrlo česta bolest u Hrvatskoj i dodaje: »Mnogo mladih ljudi od 12 do 25 godina iz Splita, Solina, Sinja, Klisa, Brača i Hvara ima oštećena pluća i naznake plućnih bolesti. Smatramo da je tome razlog izloženost azbestnoj prašini koju raznosi ruža vjetrova.«
Umjesto čistoga morskog zraka stanovnici splitskog područja udišu azbestnu prašinu, a umjesto zatvaranja, izolacije i sanacije vranjičkih pogona, Hrvatska i dalje uvozi iz Rusije više od tisuću tona azbesta godišnje.
Ne bi trebao biti toliko opasan u cvrstom obliku8. sekretar SKOJ-a wrote:Prije nekoliko godina na mojoj zgradi dogradili sprat, te novi krov nabacili. Odmah sutra komad otkinem i pravac Arhitektura/Gradjevina (Valjda imaju kakav Institut za gradj. materijale) da mi kažu da li je od azbesta? Ne znam sam prepoznati.
Joj..., @saki, jarane...gledao sam na nekoj tv. u nekom engleskom rudarskom gradu, pa čitava rudarska naselja izgradili od azbestnih cigli i crijepova...Prikazaše jadnika...azbestoza, nešto kao rak na plućima...Prestao rudnik raditi, skoro svi rudari poumirali...Tuže po sudovima vlasnike rudnika i Vladu...uh!saki wrote: Ne bi trebao biti toliko opasan u cvrstom obliku
Pa vidi. Mozda nam stavljaju vodu sa vrela (a voda iz zemlje u kojoj je osiromaseni uranijum mi isto nije najpouzdanija), ali tesko da sipaju vodu sa česme u flaše.kijamethanuma wrote:Najgore od svega je što ne znamo ni sta sve stavljaju u ovu flaširanu vodu. Kako je krenulo, ni njima nije vjerovati.
Od koga da to zatražimo? I koliko ljudi uopće zna da piju vodu iz azbestnih cijevi? Koliko je ljudi uopće briga, sve i da znaju?water wrote:Stvar ne bi trebalo biti toliko alarmantna. Mnogi gradovi u svijetu imaju razvijenu mrezu AC vodovodnih cijevi. Ono sto je vaznije je da voda bude kontroliran kroz cijelu mrezu za ono sto se zove kolcina azbestnih vlakana u vodi (oprostite mi ako ovo prevodim pogresno) iliti MFL (million fibers per liter). Maximalni sadrzaj u vodi je u USA 7 MFL (fiber (vlakno) je velicine 10 micro metara), i to sa cesme, dakle ne u Bacevu ili gdje se vec vrsi laboratorijske analize. Vrlo je vazno da se uspostave procedure za upotrebu postojecih AC cijevi ( sto sam siguran nadlezni u Sarajevu vec znaju), od novih prikljucenja, zamijene naprsnutih ili ostecenih cijevi, itd. U USA taj posao mogu obavljati samo za azbest certificirane kompanija.
Ukratko ne panicite. Mozda ne bi bilo lose zatraziti rezultate analize sadrzaja azbestnih vlakana u vodi (voda iz domacinstva) sa vise lokacija u gradu, i tek onda se moze razgovarati o mogucim posljedicama.
Mnoge kompanije u svijetu (u Sarajevu bi to bio vodovod) uz redovan racun za vodu stampaju, polugodisnji ili godisnji izvjestaj (consumer confidence report ) sa svim detaljima oko vode (check it out kako to otprilike izgleda ovdje: http://www.nccwd.com/CCR05.pdf). Ja shvatam da su kod nas standardi drugaciji, ali nema razloga ne stremiti najboljem. Ovdje necu ni poceti o stanju kanalizacije, ugrozavanja vodosnabdijevnog zasticenog podrucja u sta sam se licno osvjedocio kada sam dolazio u Sarajevo prije dva mjeseca. Bilo kako bilo moze se zapoceti sa pismom tvom predstavniku u Skupstini Grada, ili ko god da je u kontroli Gradskog Vodovoda. U Americi takodje postoji EPA (Environmental protection Agency) koja je u nivo minstarstva, sa ograncima u svakoj drzavi koje vrsi strogi nadzor nad kvalitetom vode, stalne inspekcije. Siguran sam da tako nesto postoji i u Bosni, funkcionisalo ili ne u potpunosti. Nije tako tesko doci do informacije kako se na prvi pogled cini.Hierarchia wrote:Od koga da to zatražimo? I koliko ljudi uopće zna da piju vodu iz azbestnih cijevi? Koliko je ljudi uopće briga, sve i da znaju?water wrote:Stvar ne bi trebalo biti toliko alarmantna. Mnogi gradovi u svijetu imaju razvijenu mrezu AC vodovodnih cijevi. Ono sto je vaznije je da voda bude kontroliran kroz cijelu mrezu za ono sto se zove kolcina azbestnih vlakana u vodi (oprostite mi ako ovo prevodim pogresno) iliti MFL (million fibers per liter). Maximalni sadrzaj u vodi je u USA 7 MFL (fiber (vlakno) je velicine 10 micro metara), i to sa cesme, dakle ne u Bacevu ili gdje se vec vrsi laboratorijske analize. Vrlo je vazno da se uspostave procedure za upotrebu postojecih AC cijevi ( sto sam siguran nadlezni u Sarajevu vec znaju), od novih prikljucenja, zamijene naprsnutih ili ostecenih cijevi, itd. U USA taj posao mogu obavljati samo za azbest certificirane kompanija.
Ukratko ne panicite. Mozda ne bi bilo lose zatraziti rezultate analize sadrzaja azbestnih vlakana u vodi (voda iz domacinstva) sa vise lokacija u gradu, i tek onda se moze razgovarati o mogucim posljedicama.![]()
Ja više nikom ne vjerujem, sve i da mi donesu napismeno tu analizu. S druge strane, otkud mi možemo znati koja je cijev u kojem trenu oštećena ispod nas, čak i da je procenat čestica azbesta u vodi mali.
Slažem se. Ali šta nam donosi promjena azbestnih cijevi na naš nemarni način? Jesmo li sigurni da će se odvoz azbestnih cijevi uraditi na ispravan način, a da kancerogeni otpad naš javašluk neće razbacati svugdje po naseljima i vazduhu kojeg udišemo. Kad malo bolje razmislim, radije ne bih voljela da se te cijevi mijenjaju dok ne steknemo sve uvjete i totalnu zaštitu i kontrolu cijele akcije. Pit ću i dalje flaširanu vodu i mirna Bosna.Pravi Bosanceros wrote:Prema informacijama koje sam cuo u Bosni i Hercegovini ne postoji laboratorija koja moze izvrsiti ispitivanje o prisustvu azbesta u vodi.
Osim toga, azbest je intertan do trenutka kada nesto izazove njegovo ostecenje. To nesto moze biti pijesak u cijevima, promjena pritiska, slijeganje tla, pukotine usljed vibracija, udar granate (ipak je ovdje bio rat). Tada nastaje nezaustavljiva erozija materijala i te cestice mi unosimo u organizam.
Da li je pojedina cijev trenutno u fazi "erozije" ili ce to poceti za 10 dana iz jednog od milion razloga ne bi trebalo da bude bitno. Bitno je da je azbest kancerogen i da je to stvarna/potencijalna opasnost po zivot ljudi koji piju vodu iz tih cijevi.
I na kraju da dodam, zasto bi se mi pravili pametni pa to ispitivali kada znamo da je upotreba azbesta zakonom zabranjena u svim zemljama EU. Pa nisu oni to uradili iz dosade... Nisu Slovenci bukavalno prekopali svoju drzavu mjenjajuci te cijevi zato sto nemaju pametnijeg posla, niti su hrvati zabranili upotrebu azbesta i zatvorili nekoliko fabrika jer ne znaju sto bi pametnije radili...
Podrzavam inicijativu za hitnu zamjenu azbestnih cijevi!