#1 Prostor i vrijeme
Posted: 09/05/2007 21:52
Evo nekih malih pitalica koje su mi interesantne
a) prostor
b) vrijeme
c) djelo inteligencije
a) Ako uzmemo da je svemir nastao “velikim praskom” prije toliko i toliko milijardi godina iz jedne tacke i da ce isto tako zavrsiti, javljaju se neka interesantna pitanja.
Sve od “velikog praska” svemir se siri i taj proces jos traje, onda ce doci do zaustavljanja i konacno ponovnog sabijanja u tacku.
Gdje se svemir siri, sta je izvan tog prostora, sta je okruzivalo pocetnu “lopticu” ? Otkuda prvobitna materija? Cak i kada bi uzeli da svemir nije nastao na taj nacin tj. da je oduvijek bio ovakav i da je beskonacan, opet isto. Ljudsi um ne moze, nije mu dato da razmislja o pojmu beskonacnosti prostora. Sve sto pocinje ima i kraj, a ako ima kraj tj. ako je svemir ogranicen onda mora biti nesto iza i tako dalje do besmisla.
b) Ista pitanja odnose se i na vrijeme. Ako je vrijeme nastalo i ako ce nestati, opet ce se ljudski um pitati sta je bilo prije i sta ce biti poslije. I u slucaju da vrijeme postoji oduvijek i da ce zauvijek postojati opet isto. Covjeku nije dato da pojmi vrijeme ,unazad ili unaprijed, koje ce ici u beskonacnost ili koje ne postoji. Ko ne vjeruje neka pokusa razmisljti o tome.
Ovo sam postao u zelji da docaram kako postoje stvari koje ce zauvijek ostati skrivene ljudskom umu, tj. covjeku.
Pozivanje na vise dimenzija ne mijenja stvar.
c)Svjedoci smo da su neki dan u Visokom pronasli nesto sto lici na kameni tocak. Ukoliko bi
se ispostavilo da je to zaista drevni tocak naucnici bi ga jednoglasno proglasili djelom neke inteligencije npr. covjeka. A kada ti isti naucnici vide citav svemir, zemlju i sav zivot na njoj onda kazu da je to nastalo samo od sebe. Malo cudno, zar ne?
Osporavati postojanje inteligencije u stvaranju svijeta djeluje mi kao sljepilo.
Pokusao sam neka teska pitanja sabiti u par recenica, ali nadam se da se razumijemo.
Pozdrav
a) prostor
b) vrijeme
c) djelo inteligencije
a) Ako uzmemo da je svemir nastao “velikim praskom” prije toliko i toliko milijardi godina iz jedne tacke i da ce isto tako zavrsiti, javljaju se neka interesantna pitanja.
Sve od “velikog praska” svemir se siri i taj proces jos traje, onda ce doci do zaustavljanja i konacno ponovnog sabijanja u tacku.
Gdje se svemir siri, sta je izvan tog prostora, sta je okruzivalo pocetnu “lopticu” ? Otkuda prvobitna materija? Cak i kada bi uzeli da svemir nije nastao na taj nacin tj. da je oduvijek bio ovakav i da je beskonacan, opet isto. Ljudsi um ne moze, nije mu dato da razmislja o pojmu beskonacnosti prostora. Sve sto pocinje ima i kraj, a ako ima kraj tj. ako je svemir ogranicen onda mora biti nesto iza i tako dalje do besmisla.
b) Ista pitanja odnose se i na vrijeme. Ako je vrijeme nastalo i ako ce nestati, opet ce se ljudski um pitati sta je bilo prije i sta ce biti poslije. I u slucaju da vrijeme postoji oduvijek i da ce zauvijek postojati opet isto. Covjeku nije dato da pojmi vrijeme ,unazad ili unaprijed, koje ce ici u beskonacnost ili koje ne postoji. Ko ne vjeruje neka pokusa razmisljti o tome.
Ovo sam postao u zelji da docaram kako postoje stvari koje ce zauvijek ostati skrivene ljudskom umu, tj. covjeku.
Pozivanje na vise dimenzija ne mijenja stvar.
c)Svjedoci smo da su neki dan u Visokom pronasli nesto sto lici na kameni tocak. Ukoliko bi
se ispostavilo da je to zaista drevni tocak naucnici bi ga jednoglasno proglasili djelom neke inteligencije npr. covjeka. A kada ti isti naucnici vide citav svemir, zemlju i sav zivot na njoj onda kazu da je to nastalo samo od sebe. Malo cudno, zar ne?
Osporavati postojanje inteligencije u stvaranju svijeta djeluje mi kao sljepilo.
Pokusao sam neka teska pitanja sabiti u par recenica, ali nadam se da se razumijemo.
Pozdrav