#1 KRIŽNI PUT U STOCU
Posted: 22/07/2004 21:32
Križevac. Brdo koje se diže iz grada Stoca, ucrtano na stručnim kartama Bečkoga carskog arhiva što su rađene za Otomanskog Carstva, oko 1860., nosi naziv Križevac. Te su karte objavljene i 1984. u «Slovu Gorčina» i 2003. u «Stolačkom kulturnom proljeću». Neuvjerljiva je teza onih koji nagađaju da se Križevac prozvao po mnogim putovima kojima je brdo iskrižano. Držimo da su katolici hrvatskoga jezika dali ime Križevac po križnom putu kojim su kršćani vođeni na Tvrđavu u osmanlijski zatvor i mučilište.
Ono što je za Gospodina Isusa bila Kalvarija, to je za stolačkoga katolika, koji se nije dao iz svoje vjere i Crkve, bio Križevac. Tek je odnedavno Križevac, stoljećima potapan u zaborav, izronio iz povijesti i u svome hrvatskom nazivlju i u svojoj kršćanskoj uspomeni.
Križni put. Vjernici stolačke župe i kraja spontano su i umjetnički dali i vanjski žig tomu nazivu i povijesnom mjestu. Na samoj Tvrđavi, Vidoškom Gradu ili Gradini, na vrhu Križevca podigli su kameni križ, koji kao spomen-znak na tolike žrtve zaista impozantno djeluje i koji je vjerniku na diku. Uostalom od istoga kamena sa stolačkih kula građene su i zgrade komiteta i škole. Osim toga, ti su isti vjernici podigli drvene križne postaje uza sam Križevac, koji kao takav nije spomeničke kategorije, nego brdo kršćanskoga naziva. Te su križne postaje više puta suludo rušene i nemoralno obeščašćivane. Nakon nedavnoga razbijanja doslovno svih postaja Križnoga puta vjernici su smatrali izrazom svjedočenja svoje vjere da se podignu betonska postolja i postaje koje nikomu ne smetaju i ne može ih rušiti nikakva skupina razularenika, koji nekažnjeno izjavljuju da će ih oboriti ako se ponovno podignu. Zašto vjernici ne smiju postaviti križne postaje pokraj puta koji vodi na Križevac?
Kao što Sveti Otac s mnoštvom vjernika, čak i preko Mondovizije, svakoga Velikog petka u godini pribiva Križnomu putu u rimskom Koloseumu, monumentalnoj Vespazijanovoj građevini iz 70. godine, gdje su i kršćani prvih stoljeća bili bacani pred životinje, a u 18. stoljeću papa Benedikt XIV. podigao 14 stajališta, tako već više godina stolački vjernici sa svojim župnikom, obavljaju Križni put uz Križevac do križa, podsjećaju na mučenike iz prošlih stoljeća koji su dali svoje živote za vjeru, mole Boga za oproštenje zbog svih zlodjela počinjenih kroz povijest na tome brdu i u gradu, uključujući i netolerantne oboritelje križeva. Tolerancija. Ovih posljednjih dana učestali su neobuzdani izljevi netolerancije i nerazumni napadi na crkvene predstavnike i osobito na vjernike koji žele i na vanjski način na mjesnom Križevcu pokazati svoju vjeru u Kristov križ i u Kristovo uskrsnuće. Ali kao da oni koji su stoljećima katoličkoga vjernika i njegovu crkvu držali izvan grada, na Grahovištu, ni danas, u suvremenoj demokraciji, ne žele vidjeti ikakav kršćanski znak u samom Stocu. Najavljuje se dolazak u Stolac diplomatskih predstavnika, zatim članova komisije za očuvanje kulturnih spomenika i drugih uglednika. Bilo bi nam ne samo duboko žao nego bi bilo za svaku osudu da se u ime stoljećima zapuštena brda Križevca, u ime stalno navješćivane obnove Vidoškoga grada, u ime nezdrave netolerancije prema križu i Križnomu putu uopće stave u pitanje betonska postolja za stajališta i sam križ na Križevcu. Pogotovo ne možemo pretpostaviti da bi se katolički sinovi pribrojili rušiteljima Križnoga puta na Križevcu, čupajući svoje dvotisućljetne kršćanske korijene.
I naziv brda Križevca i sam križ na brdu ostaju i prošli i sadašnji i budući simbol pogleda neba prema vjernicima na stolačkoj zemlji i izraz ljudske ljubavi prema Bogu. Ne možemo uopće zamisliti da bi moderni nositelji demokracije i tolerancije udarili na takve religiozne simbole i izraze spomenute obostrane ljubavi, manifestirane u Isusovu djelu Otkupljenja po njegovu križu i uskrsnuću.
Ono što je za Gospodina Isusa bila Kalvarija, to je za stolačkoga katolika, koji se nije dao iz svoje vjere i Crkve, bio Križevac. Tek je odnedavno Križevac, stoljećima potapan u zaborav, izronio iz povijesti i u svome hrvatskom nazivlju i u svojoj kršćanskoj uspomeni.
Križni put. Vjernici stolačke župe i kraja spontano su i umjetnički dali i vanjski žig tomu nazivu i povijesnom mjestu. Na samoj Tvrđavi, Vidoškom Gradu ili Gradini, na vrhu Križevca podigli su kameni križ, koji kao spomen-znak na tolike žrtve zaista impozantno djeluje i koji je vjerniku na diku. Uostalom od istoga kamena sa stolačkih kula građene su i zgrade komiteta i škole. Osim toga, ti su isti vjernici podigli drvene križne postaje uza sam Križevac, koji kao takav nije spomeničke kategorije, nego brdo kršćanskoga naziva. Te su križne postaje više puta suludo rušene i nemoralno obeščašćivane. Nakon nedavnoga razbijanja doslovno svih postaja Križnoga puta vjernici su smatrali izrazom svjedočenja svoje vjere da se podignu betonska postolja i postaje koje nikomu ne smetaju i ne može ih rušiti nikakva skupina razularenika, koji nekažnjeno izjavljuju da će ih oboriti ako se ponovno podignu. Zašto vjernici ne smiju postaviti križne postaje pokraj puta koji vodi na Križevac?
Kao što Sveti Otac s mnoštvom vjernika, čak i preko Mondovizije, svakoga Velikog petka u godini pribiva Križnomu putu u rimskom Koloseumu, monumentalnoj Vespazijanovoj građevini iz 70. godine, gdje su i kršćani prvih stoljeća bili bacani pred životinje, a u 18. stoljeću papa Benedikt XIV. podigao 14 stajališta, tako već više godina stolački vjernici sa svojim župnikom, obavljaju Križni put uz Križevac do križa, podsjećaju na mučenike iz prošlih stoljeća koji su dali svoje živote za vjeru, mole Boga za oproštenje zbog svih zlodjela počinjenih kroz povijest na tome brdu i u gradu, uključujući i netolerantne oboritelje križeva. Tolerancija. Ovih posljednjih dana učestali su neobuzdani izljevi netolerancije i nerazumni napadi na crkvene predstavnike i osobito na vjernike koji žele i na vanjski način na mjesnom Križevcu pokazati svoju vjeru u Kristov križ i u Kristovo uskrsnuće. Ali kao da oni koji su stoljećima katoličkoga vjernika i njegovu crkvu držali izvan grada, na Grahovištu, ni danas, u suvremenoj demokraciji, ne žele vidjeti ikakav kršćanski znak u samom Stocu. Najavljuje se dolazak u Stolac diplomatskih predstavnika, zatim članova komisije za očuvanje kulturnih spomenika i drugih uglednika. Bilo bi nam ne samo duboko žao nego bi bilo za svaku osudu da se u ime stoljećima zapuštena brda Križevca, u ime stalno navješćivane obnove Vidoškoga grada, u ime nezdrave netolerancije prema križu i Križnomu putu uopće stave u pitanje betonska postolja za stajališta i sam križ na Križevcu. Pogotovo ne možemo pretpostaviti da bi se katolički sinovi pribrojili rušiteljima Križnoga puta na Križevcu, čupajući svoje dvotisućljetne kršćanske korijene.
I naziv brda Križevca i sam križ na brdu ostaju i prošli i sadašnji i budući simbol pogleda neba prema vjernicima na stolačkoj zemlji i izraz ljudske ljubavi prema Bogu. Ne možemo uopće zamisliti da bi moderni nositelji demokracije i tolerancije udarili na takve religiozne simbole i izraze spomenute obostrane ljubavi, manifestirane u Isusovu djelu Otkupljenja po njegovu križu i uskrsnuću.
. ..
