Forum Klix.ba

KONTROVERZNI PRAVNI SLUČAJ

Scenario dizastera


--------------------------------------------------------------------------------

Prošle godine otprilike u ovo vrijeme, Patriotskom bloku branitelja Republike Bosne i Hercegovine je trebalo da zaustavi Tihić-Lagumdžijinu veleizdaju. Bloku je trebalo da kupi barem malo vremena. Evo, kupili smo godinu dana - a cijena za tu godinu nade i šanse da se spriječi legalizacija Republike srpske od strane Tihića i Lagumdžije, jeste ta da smo na vlast uspostavili Harisa Silajdžića, te da Silajdžić sada nad nama ponovno primjenjuje svoje trikove seoske varalice - kao što je to činio od 1990 do 2005, sa pauzom 2006, te nastavkom istog od ove 2007. godine. Drugim riječima, cijena ove godine dana dobivenog vremena, jeste i ta da je njegova banda lopova, sjecikesa i diletanata za sve ostalo osim za bestidnu krađu, njegova "Stranka za BiH" (sic), ponovno na vlasti da nas guli, vara i rasprodaje.

A što se tiče galame oko Carle del Ponte i Geoffrey Nice-a, ona je nastala u Zagrebu radi interesa Republike Hrvatske, dok je u Sarajevu dočekana tek kao nepoželjno djelomično eksponiranje veleizdaje koju su činile Srbalije po pitanju Tužbe RBiH protiv SRJ za genocid.


Silajdžić za pokrivanje frke i kupovanje vremena četnicima

Vjerojatno ste primijetili kako je Haris Silajdžić rekao da se, u svjetlu sada javno eksponiranih činjenica, proces pred Svjetskim sudom "može obnoviti u narednih 10 godina"! Dakle, on ne želi kazati da se to može pokrenuti odmah, nego daje četnicima 10 godina, samo zato da sada utiša galamu i četnicima kupi vremena dok se prašina oko prikrivanja dokaza o napadu Srbije i Crne Gore na Republiku BiH – slegne!

Na to mu je odgovorila pametna i efektna žena u tzv. nevladinim organizacijama, "Udruženje za ugrožene narode" pod vodstvom Tilmana Zulcha, gospođa profesorica Fadila Memišević, koja je nedavno imala duel sa Sakibom Softićem na TVBiH 1, kada je rekla "zašto čekati do 10 godina, kada se obnovljeni proces kojega sada zatražimo može dogoditi u roku od godinu dana?". Ona je Softiću takve stvari elegantno i kulturno sasula u lice tada, da je Softić pobjegao i sakrio se izjavom da on više ne želi voditi taj pravni slučaj, te svoj položaj u pravnom timu daje na raspolaganje ko ga god želi popuniti.

Mi moramo tražiti da se angažira Prof. Francis Boyle, sada, jer je pritisak koji će time biti stvoren doista efektan. Usput budi rečeno, ono što je New York Times morao napisati, je ustvari "damage control operation", u kojemu se pokušava oprati Svjetski sud i Tribunal, zajedno, te se sve svaliti na Carlu del Ponte, kao tobože u pitanju je "korumpiranost jedne osobe" -- tj. kao da Sudija Geoffrey Nice (koji je za svoju kolaboraciju u ovom zločinu protiv pravde i Svjetskog suda dobio niti manje niti više nego titulu aristokrate, "Sir", kao nagradu od anglocionističke oligarhije) nije mogao obavijestiti svjetsku javnost i prekinuti ovu zloupotrebu Svjetskog suda i Tribunala. A zašto Sakib Softić nije obavijestio BiH javnost, te onog klijenta kojega je trebao braniti, a to je država BiH i njeni građani pogođeni genocidom, o tome šta se događa, tako da se preduzmu mjere prije nego što je kasno?! Sada Softić (odn. Bakir Izetbegović, Sulejman Tihić, Haris Silajdžić ...) govore o tome zato jer je to napisao New York Times, a ne oni - koji su to trebali i kazati i napisati i po tome dejstvovati prije nekoliko godina. Dakle, njihovu reakciju je iznudio New York Times, zato što mi aktivisti, branitelji Tužbe u javnosti, neprekidno eksponirali scenarij veleizdaje, zato što smo razglašavali to da je Svjetski sud korumpirao svoju temeljnu dužnost (ruku na srce, tome pridodaju SVE bh. pa i bošnjačke organizacije u svijetu koje neprekidno već par mjeseci pišu o nepravdi na Svjetskom sudu ... što mora u krajnjem slučaju ponukati reakciju i novinara u New York Times-u, jer je to nezaobilazno ako želi NYT zadržati kakav-takav kredibilitet po pitanju genocida, svjetskog pravnog sistema, itd.).


Republika Hrvatska je također tužila SR Jugoslaviju za agresiju i ratne zločine

Republika Hrvatska je sada pod velikim pritiskom Tribunala tako da su generali HV tamo optuženi, a spominje se protiv njih da su bili 1995. godine u operaciji "Oluja", dio "zločinačkog poduhvata". A, kao što znate, zločinačke poduhvate čine – organizacije - u ovom slučaju država, tj. RH. Dakle, Hrvatska je napadnuta.

Nakon Presude Svjetskog suda u našem sporu, najveći protesti protiv ove nepravedne presude kojom je Srbija oslobođena od dvije glavne optužbe, nije se dogodila u zvaničnom Sarajevu - nego u zvaničnom, a i nezvaničnom Zagrebu! Naime, Zagreb je taj koji zna da je oslobođena Srbija time dobila još veću šansu da niti Hrvatska neće pobijediti u svojoj tužbi, čime se odvija čitav niz lančanih reakcija, a jedna od tih je da je pritisak Tribunala na Hrvatsku time još veći! Dakle, Hrvatska zna da bi osuđena Srbija bila slabija i sveukupno a i na Tribunalu konkretno.

Neki faktori u Hrvatskoj su pod depresijom javnosti Hrvatske nakon ove presude po pitanju RBiH, dobili zalet da pokušaju uništiti tužbu Hrvatske protiv Srbije u nekom vansudskom kompromisu, dogovoru i slično. Međutim, Hrvatskoj to nije u interesu - Hrvatskoj je u interesu da i dalje vrši pritisak na Srbiju na Svjetskom sudu, da bi za uzvrat smanjila sebi pritisak na sebe na Tribunalu.

Vatikan i pametni ljudi u Hrvatskoj znaju da moraju napadati Srbiju i dalje, pa i preko napadanja po pitanju nepravedne presude u slučaju RBiH protiv SRJ. Drugim riječima, više se Hrvatska brine da na internacionalnom nivou omalovaži, kritizira, napadne ... nepravednost Svjetskog suda po pitanju RBiH, nego što to rade u Sarajevu. Naprotiv, u Sarajevu čine sasvim suprotno!

Stoga smatramo da je iz globalnih katoličkih organizama krenuo atak na nepravdu Svjetskog suda prema RBiH odn. prema žrtvama genocida u RBiH ... a ne iz ovih sarajevskih, koji bi najradije voljeli da se članak u New York Timesu i reakcija sudije Geoffrey Nice-a nikada nije niti dogodila. Naime, Sarajevo je preko New York Timesa doživilo to da sada bošnjačka javnost SAZNA da su Softić, Tihić i ostali u toj bulumenti, ustvari već dvije godine znali da je Srbija sakrila dogovorno sa Tribunalom glavne dokaze - pa su sada u defanzivi pred razjarenom bošnjačkom javnošću. Bez obzira šta je bilo (a niti sudiji Nice-u sa Tribunala nije "maslo za Ramazana" kad se poredi sa Carlom del Ponte, jer je i on mogao nešto učiniti - a sada se ustvari obavlja obračun između del Ponte i Nice-a, jer svako sa sebe skida krivicu) na Tribunalu po pitanju skrivanih dokumenata - niti Tihić, niti Softić, niti ostali u toj bulumenti nisu alarmirali javnost i podnijeli račun da na suđenje idu sa okilavljenim, osakaćenim pravnim slučajem, i to tako osakaćenim da je time naglo opala šansa za povoljnu presudu! Dakle, Softić je DOPUSTIO da se proces tako sabotira, tako osakati -- i samim time je Beogradu dao šansu koju je Beograd samo sanjati i poželjeti mogao.

Vidimo da i sada traje glavna prepiska i argumentacija na medijima iz Hrvatske, te se sudija Geoffrey Nice ustvari javlja zagrebačkom "Jutarnjem listu" (!), a ne nekome u Sarajevu. Nice zna "sa koje strane vjetar puše" i gdje se treba pravdati - čime još jednom dokazuje da su mu bošnjački tzv. lideri nevažni, da su oni "lagana roba". Sir Nice ustvari niti ne šljivi Bosnu i Bošnjake, žrtve, nego se ustvari pravda – Hrvatskoj!

Sve je ovo Tihiću, Silajdžiću, Lagumdžiji ustvari teško palo ... osjećaju se ogoljeni - jer je nešto što su oni skrivali godinama, ustvari objelodanila ona svjetska grupacija koja štiti interes katolika i Hrvata ... a ne bilo ko koji bi eventualno (koje li iluzije) štitio žrtvu, Bošnjake.

Eksponiranje činjenice - koja je bila iz sive sjene nama poznata - da je glavnina dokumenata koja optužuju Srbiju za agresiju i genocid u RBiH, tj. onih segmenata koji su najznačajniji i najteže optužuju (npr. postojanje "Odjela 30" u JNA koji je u Beogradu regulirao sav oficirski personal koji ratuje protiv RBiH pod imenom Vojske Republike srpske), bilo u interesu Hrvatske, koja je radi toga i napravila galamu oko nepravedne presude Svjetskog suda u procesu RBiH protiv SRJ.


Albanski faktor

Postoji još jedna komponenta koja nije tada opisana, a koja se također ne smije izgubiti iz vida. Naime, Srbija je oslobođena optužbi za genocid jer su u tome kolaborirali bošnjački tzv. lideri, tj. GO SDA, Sakib Softić advokat, itd. itd., a zato da bi kao konzekvenca takvog oslobađanja, Srbija ujedno bila "omekšana" da Albancima preda Republiku Kosovo, već prema dogovoru kojega su Albanci imali sa Srbima od samog početka, tj. još od Titove smrti, kada je počeo ovaj proces kojega smo učesnici, kojega pratimo i u kojemu neki od nas preživljavaju ...

Sjetimo se da je Ibrahim Rugova, neosporni i nikada dotaknuti lider Albanaca Kosova - nikada dotaknuti od Albanaca, Srba i internacionalnih faktora - cijelo vrijeme agresije na RbiH, redovno održavao sastanke sa Slobodanom Miloševićem. Glavni cilj Ibrahima Rugove, bio je prebacivanje rata nekoliko stotina kilometara dalje od Kosova, tj. pacifikacija Kosova koja je odgovarala i Miloševiću da bi sve vojne, policijske, financijske, diplomatske i sve ostale efektive prebacio na Hrvatsku i BiH - a što je savršeno odgovaralo i Albancima jer je uklanjalo rat od njih, spašavalo njihove živote, kupovalo im vremena da se velikosrpski projekt istroši na Hrvatskoj i pogotovo na BiH, tj. da Hrvati, a pogotovo i ciljano Bošnjaci i svi oni Bosanci i Hercegovci koji brane RBiH, ustvari plate cijenu u krvi, na osnovu koje će zatim Albanci već izmoren, istrošen, a diplomatski, pravno i propagandno internacionalno izblamiran projekt velike Srbije, mnogo lakše konfrontirati i na Kosovu i na internacionalnoj diplomatskoj i pravnoj sceni. Naravno, ono što Albanci nisu predvidjeli, jeste da i nakon Hrvatske, i nakon BiH, ... velikosrpski inat i krvožednost ima i volje i snage da udari po Kosovu, kao što je učinio 1998. godine.

Dakle, objelodanjivanje činjenice da se proces na Svjetskom sudu MOŽE obnoviti - koje su učinili anglocionisti preko svoje kontrole nad dnevnim listom New York Times, na primjer – pakuje i prijetnju Srbiji, da ukoliko ne kooperira sa projektom odvajanja Kosova od Srbije, projektom Republike Kosovo, može doći čak i do obnavljanja procesa na Svjetskom sudu.

Mi te podatke nikada ne bismo dobili od dušobrižnika Tužbe

Ono što impresionira u javnoj zavadi Carle del Ponte i Geoffrey Nicea, jeste činjenica da mi te podatke nikada ne bi smo dobili od Sakiba Softića, Sulejmana Tihića, Zlatka Lagumdžije, Harisa Silajdžića, Smaila Čekića i ostalih tzv. Lidera bošnjačkog naroda .... a ujedno manipulatora Tužbom RBiH protiv SRJ (Srbije i Crne Gore). Mi te podatke dobivamo tek od strane New York Timesa, i to ko zna za koji i čiji račun – račun koji više služi i Prištini i Zagrebu da svoje odnose prema Beogradu javno zaoštravaju i koriste u svoje svrhe, dok Sarajevo gleda kako čim prije da cijelu stvar zataška, da sve gurne pod sećiju ...

Drugo što impresionira jeste to da za sve ove godine, nikada Sakib Softić, Sulejman Tihić, Smail Čekić i slični ... nisu javno problematizirali ovo skandalozno skrivanje podataka, odnosno što o toj podvali nisu blagovremeno podnijeli račun onima koje tobože zastupaju. Svašta su oni skrivali tobože "u interesu kvaliteta sudskog procesa, u interesu žrtava". I dok je ta tajnovitost ustvari najviše osakatila NAŠ interes, oni su se ponašali tajnovito tobože u našu korist - i tako sami od sebe postajući i djelujući kao naši najveći neprijatelji.

Prof. Boyle je dosta toga "naslutio"

Naravno, Prof. Boyle je dosta toga "naslutio", pa i doznao. Neke stvari su bile indikativne automatikom pravne logike, čak i bez konkretnih podataka o konkretnim dokumentima. Ovo je Prof. Boyle uz pomoć Bosanskog kongresa čak želio i preduhitriti, konkretno početkom ljeta 2005. godine, kada je posjetio Sarajevo, te ponudio da se vrati u tim naših pravnika, a ujedno zatražio da sudski proces traje mnogo, mnogo duže neko saboterskih nekoliko tjedana - nekoliko tjedana koje su Tihić, Softić i ostali u "našem" timu saboterski tražili. Primjera radi, spomenuti treba da je Slobodanu Miloševiću proces trajao dvije-tri godine - a da je ovaj proces trajao barem pola godine, koliko je bilo minimum da traje od prošle godine do sada, onda bi se dosta tih skrivanja dokumenata moglo eksponirati, pa se u toku finalnog tog šestomjesečnog perioda hitnom intervencijom kod Svjetskog suda i zatražiti. Ali, oni su to sve sprkunjili, stjerali, smlatili u 4 tjedna, brže-bolje, da takve stvari ne izađu na vidjelo, da se proces što prije smlati, što prije otalja .... da bi Srbija bila oslobođena od dvije glavne krivice!

Carla del Ponte i Geoffrey Nice sada jedno drugo posipaju pepelom malo, onako šeretski ... a stvarna krivica je na Sakibu Softiću, Sulejmanu Tihiću, Smailu Čekiću, Bakiru Izetbegoviću, Harisu Silajdžiću, Berizu Belkiću (koji je Softića prije nekoliko godina stavio u tim, iako je Softić bio totalni anonimus i amater za ovakve vrste procesa i ovakvu vrstu problematike na svjetskom nivou, dakako).

Prof. Boyle-a NIJE za "Distrikt Srebrenica" (unutar Republike srpske)

Svako spominjanje pravnog slučaja države BiH danas, mora se dotaknuti i Srebrenice. Recimo, akcent preporuke Prof. Boyle-a NIJE na stvaranju "Distrikta Srebrenica" (unutar Republike srpske) - nego na povratku na stanje Ustava Republike BiH iz 1991. godine, dakle, na teritoriju i državnom domenu barem jedne od 109 općina koje postoje u RBiH. Eto, to je ta velika razlika, dakle, NE "Distrikt Srebrenica" (kao Distrikt Brčko, ili, pak, što sada i već duže vrijeme traže Distrikt Sarajevo) u RS, nego POVRATAK na stanje iz Ustava RBiH, 1991, na barem jednoj općinskoj jedinici, tj. na općini Srebrenica. To je ogromna razlika tj. taj kontrast: Općina RBiH Srebrenica, naspram "Distrikt Srebrenica u Dejtonskoj BiH".

Prof. Boyle je sasvim dobro napravio Deklaraciju o Srebrenici, i mi kao oni koji ujedno nismo pravnici, a pogotovo ne doktori internacionalnog prava, trebamo podržati Prof. Boyle-a, jer je i do sada on u svemu bio uglavnom potpuno u pravu. Druga je stvar što neke postavke neprijatelji izvrću, obaraju, lažno postavljaju, podvaljuju i slično. To ne smijemo brkati sa POVRATKOM NA USTAVNO STANJE RBiH (U BAREM JEDNOJ OD 109 OPĆINA RBiH).

Poziv kojega je uputio Naibu Reis Srebreničanima, sasvim dobar, bez obzira na sve ostale aspekte djelovanja IZ BiH. Ovaj potez je bio dobar i za narod ima veliko značenje, jer se radi ipak o vjerničkoj muslimanskoj populaciji kod koje takav poziv kako na lokalnom tako i na internacionalnom nivou ima veliki značaj. Ovim se Naibu Reis ustvari stavlja u povoljniju ulogu od Reisa Mustafe Cerića, te se doista postavlja na stranu naroda barem po onom pitanju koje narod razumije, a to je da treba izdržati i da treba ostati u Srebrenici, tj. ne nasjedati na podvalu o iseljenju.

ORBUS Team

Republikabih.net Tim
Association of Bosniak's' NY


21.04.2007.

Slijedom nekih - posljednjih u nizu reisovih antibosanskih akrobacija

KAKO ZAUSTAVITI CERIĆA?

Bedrudin GUŠIĆ


--------------------------------------------------------------------------------
BANJALUKA
Premijer Republike Srpske (RS) Milorad Dodik ocenio je danas da poglavar Islamske verske zajednice (IVZ) u BiH Mustafa Cerić postaje predvodnik pokreta koji zemlju vodi u novu krizu. U otvorenom pismu reis-ul-ulemi Ceriću, Dodik ističe da Cerićeva izjava pre nekoliko dana u Bratuncu da "RS progoni Bošnjake i da bošnjačkom strpljenju dolazi kraj" ne može biti shvaćena nikako drugačije nego kao pretnja i poruka da BiH mozze biti isključivo onakva kakvu žele poglavar IVZ i njegovi istomišljenici. Bošnjaci iz Bratunca zahtevaju da se posmrtni ostaci bošnjačkih žrtava sahrane u dvorištu dzzamije, dok opštinske vlasti ne dozvoljavaju otvaranje groblja u samom centru grada.



Gore citirana vijest je prenešena sa RSE (Radio Slobodna Europa), a tamo je objavljena u petak, 20. aprila 2007. godine.

Međutim, podsjetimo se događaja od samo dva mjeseca ranije, odnosno od 22. februara iste godine i susreta poglavara IZ-e BiH i Dodika u Banjoj Luci. Uostalom, podsjetimo se na ovu sliku, a naročito na zabranjeni, neustavni grb koji je između njih dvojice...

I, odmah se upitajmo: koje je pravo lice i izdanje Mustafe efendije Cerića, a šta je naličje? Gdje je iskren, a gdje nije? Ili, da li je uopće i igdje iskren? Aktuelni navodni verbalni hladni rat između njega i Dodika, na što nas upućuje citirana vijest sa RSE nije bez nekog političkog cilja i razloga. Naprotiv! Za naivne i one koji su rođeni poslije 22. februara 2007. godine postoji žestoki antagonizam između reisa i Dodika (Republike srpske), a za sve druge koji misle svojom glavom i koji su stariji od 2 mjeseca taj njihov javni "sukob je najobičnija podvala i farsa.

Neka zagrebačka sjećanja iz 1994.

Prvi puta sam se u životu sreo sa Mustafom ef. Cerićem u maju 1994. u prostorijama Zagrebačke džamije, službeno. Tada sam predstavljao banjalučki Odbor IZ-e. Detalji tog razgovora i neke prateće pikanterije nisu bitne za ovu temu, pa ih neću sada niti spominjati. Ali, hoću se podsjetiti nečeg drugog: kada smo završili razgovor, došli su po njega rahmetli Salim Šabić i Hilmo Neimarlija.

Šabić mu je, kako sam imao prilike da čujem, bio sredio sastanak sa tadašnjim ministrom unutarnjih poslova RH Ivanom Jarnjakom. Još uvjek mi u ušima odzvanja eho obraćanja Cerića rahmetli Šabiću: "A, kakav ti je taj prvi policajac Hrvatske"?..., te odgovor kojeg je dobio od upitanog: "Ah, policajac k'o policajac..." Potom su otišli na taj sastanak.

Ostao sam pomalo zbunjen, nije mi, zapravo, bilo sasvim jasno zašto se naš vrhovni vjerski poglavar sastaje sa političkim dužnosnicima jedne druge države? Zašto on, a ne, recimo, ambasador Trnka, kojemu je to po prirodi posla i po funkciji koju je tada obnašao u Zagrebu, bilo nekako priličnije?

Otada pa na ovamo protekle su godine i godine, a odgovore na pitanja koja sam postavljao samome sebi dobio sam sijaset puta. Ne samo ja, već i cjelokupna naša i svjetska javnost. No, da je njegovo involviranje u politiku bilo pozitivno i u funkciji borbe za cjelovitu Republiku Bosnu i Hercegovinu, dalo bi se i prihvatiti. Međutim, mnogi njegovi politički angažmani ili prave pravcate akrobacije, su bili u korist štete po našu domovinu, Bošnjake i ostale koji Bosnu smatraju svojom jedinom domovinom. Da li su njegove, vrlo česte političke avanture bile i jesu s predumišljajem, ne mogu da tvrdim jer ne posjedujem materijalne dokaze za to, ali jesu bile i još uvijek su štetne. Podsjetimo se nekih od njih:


Problemi sa vehabijama: neka visi - Porča

Aktuelni problemi sa vehabijama, koji su eskalirali i pomalo se otimaju kontroli, su samo jedan od brojnih računa koji se ispostavlja Bosni za, u najmanju ruku, nedostatak preventive od strane vrha IZ-e BiH. Ne može Cerić reći da nije odgovoran za instaliranje tih militantnih mladića sa dugim bradama i pantalonama do iznad članka. To što klanjaju drugačije od tradicionalnih bosanskih muslimana ili što izgledaju i nose se drukčije, ni po muke. Ali, postali su agresivni, isključivi, nameću silom neka svoja pravila i, naravno, izazivaju nerede. Padaju i mrtve glave, uostalom.

Znano je da ih neko plaća za njihovu misiju (jeste, može se slobodno govoriti o misiji) i po našoj zemlji se već trivijalno priča da im se za određenu dužinu brade mjesečno plaća po 100 KM, za dužu dodatnih 100 KM..., i tako dalje... Bio sam lično zabezeknut opaskom jednog ovdašnjeg (Boston - Harvard) kršćanina (ekspert za islamsku arhitekturu i kao takav svjedočio u Hagu u postupku protiv Miloševića i Krajišnika) da je interijer Gazi Husrefbegove džamije u Sarajevu, u sklopu njene sanacije, izveden po, kako je rekao, "vehabijskim uzusima...", a ne po prvobitnom izgledu, odnosno originalnom projektu. U to sam se potom i lično uvjerio na licu mjesta. I, kada je vrag odnio šalu i kada je vrh IZ-e BiH doveden pred zid i trebao da se odredi o vehabijama i njihovim nestašlucima, Cerić je kao glavnog krivca za njihovo dovođenje u Bosnu označio izvjesnog hodžu Porču iz Graca.

Fino, Boga mi, uvjek je neko drugi kriv i odgovoran za ono što se dešava u matičnoj avliji. Neka visi - Porča! On, Mustafa efendija Cerić, kao nije ništa znao za njihovo dovođenje, ponašanja po džem'atima, nametanje vehabijskih pravila igre po džamijama diljem Bosne... Ni luk jeo, ni luk mirisao. Ako i nije involviran u njihovo instaliranje u Bosni, jeste i mora biti odgovoran za nečinjenje, za nesprečavanje, za nedostatak preventive... Možda nije stigao sve to pratiti? Možda i nije jer je u svojih 13 godina vladavine bio više u zraku nego na zemlji, odnosno više vani nego u Sarajevu, u Bosni...


Bečka izjava - idealno nabačena lopta Dodiku

Nedavno je Cerić imao nastup na nekakvoj bečkoj sesiji. Između ostaloga, dao je jednu katastrofalno lošu izjavu (barem lošu po Bosnu). Naime, javno je vapio što i Bošnjaci nemaju svoju nacionalnu državu. Naravno, tu idealno nabačenu loptu, kao najvredniji uskršnji poklon, dočekao je Mile Dodik, pa je i dan-danas politički kapitalizira u svojim otvorenim težnjama o trodijelnoj Bosni.
Cerić je ovim zaista prevršio svaku mjeru i, može se također primijetiti, prešao je granice samokontrole i dobrog ukusa. Ako njemu odgovara fildžanuša, odnosno državica čiji se teritorij može vidjeti golim okom sa munare Begove džamije, ne odgovara meni, nama, stotinama hiljada drugih bh. građana koji su se, uostalom, prije 15 godina (sa 64%) izjasnili kakvu državu žele.

A on, koga on uopće predstavlja? Ko ga je ovlastio za politički avanturizam i, k tome, još i poguban po BiH? Možda takav kakav jest odgovara, osim našim neprijateljima, još nekim nazovi bošnjačkim političkim krugovima, ali patriotima Bosne i Hercegovine ne trebaju niti on niti njegovi pobočnici - bilo da su izvana bilo oni domaći.

Kada je već dobrahno zaronio u mutne i prljave političke vode, u pravo blato (ne može se nakon toga ostati čist, neokaljan - nikako), zašto se ne zalaže za obnovu procesa po našoj tužbi protiv SRJ/SCG nakon detekcije del Ponteove nagodbe sa Beogradom, naprimjer?
Zašto se, uostalom, nije zalagao da naša tužba uspije u prvom navratu, zašto se nije nedvosmisleno i praktično zalagao za nju?
Zašto IZ-e BiH, na čijem je čelu, nije tužila Rs za stotine i stotine porušenih džamija i drugih vjerskih kapaciteta, u vlasništvu IZ-e?
Zašto i u čije ime im je halalio/oprostio?
Zašto ga ima gdje ne treba, a nejma gdje i kada treba?
Zašto?
Kako, zapravo, zaustaviti Mustafu efendiju Cerića u njegovim daljnjim pogubnim političkim djelovanjima po Bosnu i Hercegovinu?

Bedrudin GUŠIĆ


21.04.2007.

Fair Life wrote:Ne razumijem u gornjem tekstu... Zlatko Lagumdzija tzv. bosnjacki lider ??

Da nije 'delegat' koji je pisao tekst pobrkao malo (malo vise) loncice... ?

Maksim wrote:Tko je ono provalio da je Lagumdzija podrijetlom Zidov?

Ergot wrote:Zidovi su za sve krivi, za Isusa, Cernobil, Lagumdziju, Hirosimu, Nagasaki, 11/09, Lagumdziju, PDV, Lagumdziju... jesam spomenuo Lagumdziju?

Ergot wrote:Zidovi su za sve krivi, za Isusa, Cernobil, Lagumdziju, Hirosimu, Nagasaki, 11/09, Lagumdziju, PDV, Lagumdziju... jesam spomenuo Lagumdziju?

Ergot wrote:Zidovi su za sve krivi, za Isusa, Cernobil, Lagumdziju, Hirosimu, Nagasaki, 11/09, Lagumdziju, PDV, Lagumdziju... jesam spomenuo Lagumdziju?

StLouis wrote:
Zidovi moji predjite na drugoga.

forUMASH wrote:

Ergot wrote:Zidovi su za sve krivi, za Isusa, Cernobil, Lagumdziju, Hirosimu, Nagasaki, 11/09, Lagumdziju, PDV, Lagumdziju... jesam spomenuo Lagumdziju?

.....fali ti Brega na ovoj listi.....

Maksim wrote:Tko je ono provalio da je Lagumdzija podrijetlom Zidov?

Kisni_dan wrote:Jos malo pa ce mo se upitati, zasto smo se uopste branili...

Stolac
Posjeta reisu-l-uleme Mustafe ef. Cerića


Priče o vehabijama imaju za cilj da se razjedine Bošnjaci

Sramota za Evropu i cijeli svijet da se djeca Stoca dijele po vjeri i naciji * Bosanski muslimani ne trebaju se nikome izvinjavati

- Ako neko kaže da je neka džamija poput Sultan Selimove u Stocu ilegalno obnovljena, to je isto kao da kaže da smo mi ilegalno rođeni i da ovdje ilegalno živimo. Kao da kažu: "Mi smo planirali da vas odavde protjeramo i etnički očistimo" - kazao je jučer u Stocu reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić tokom susreta s imamima Muftijstva mostarskog, oštrodemonstrirajući zbog odluke Vrhovnog suda FBiH prema kojoj je obnova Sultan Selimove džamije nelegalna.
Kazao je da nakon takve presude podržava inicijativu muftije mostarskog Seida ef. Smajkića o pokretanju pravnog postupka pred Sudom BiH ili, eventualno, u Strazburu kako bi se utvrdilo ko je srušio džamije u Hercegovini, a posebno u Stocu.

Stanje segregacije

- Mi hoćemo da utvrdimo ko je dao nalog da se sve džamije u Hercegovini i Stocu poruše, i da se naša mezarja i nišani uklone, da se ukloni i kamen s mjesta gdje su bile džamije. Mi otvaramo taj proces i muftija mostarski već je angažirao pravnog zastupnika - rekao je reis Cerić.
Posebno je naveo zabrinutostjer se održava stanje segregacije u školama na području Muftijstva mostarskog.
- Došao sam ovdje da kažem da se stidim kao čovjek što živim u vremenu politike koja provodi apartheid nakon Martina Lutera Kinga i nakon ukidanja diskriminacije u Južnoj Africi. Odavde pozivam sve organizacije za ljudska prava iz svijeta da se angažiraju da se ukine apartheid u Stocu.
Da djeca idu u školu kao sva djeca u Evropi, ne razlikujući se po vjerskoj i nacionalnoj odrednici. To je sramota za Evropu i cijeli svijet - kazao je Cerić.
Smatra da, prije odlaska u Srebrenicu na odavanje počasti žrtvama, treba doći u Stolac. Političarima i vjerskim velikodostojnicima u BiH poručio je kako je licemjerno ići u Srebrenicu prije nego u Stolac gdje se treba graditi povjerenje, dijalog i suživot.

Čuvanje islama

Tokom sastanka s hercegovačkim imamima ef. Cerić osvrnuo se i na problem vehabizma u BiH, konstatirajući da se Bošnjake u posljednjih 12 godina stalno za nešto optužuje.
- Javno, pred cijelim svijetom kažem: "Mi odbijamo svaku krivnju i pokušaj nametanja krivnje za vehabizam i vehabije. Mi ovdje nikome nizašto nismo krivi, a mnogi su nama krivi, između ostalog, i za genocid. Mi, bosanski muslimani, nemamo pravo nikome se nizašto izvinjavati. Pogotovo ne zbogvehabija i vehabizma. To svima treba biti jasno" - rekao je Cerić i dodao:
- Ali, želimo reći i onima koji nisu dobro razumjeli šta je Bosna i IZBiH, da znaju da se uBosni već više od 500 godina čuva islam kao žeravica na dlanu. Mi ovdje ne trebamo nikakve učitelje koji će nas učiti kako trebamo čuvati islam. Nikome ne dopuštamo da bude veći musliman od nas samih niti da bolje zna tumačiti Kur'an, niti da vodi Muhammeda, a.s., od nas.
Reisu-l-ulema je istakao i da priča o vehabijama ima za cilj da Bošnjake "razjedini i nahuška jedne na druge".

F. VELE



Poruka imamima

Reis Cerić osvrnuo se na problem policijske obrade koja se provodi nad imamima Islamske zajednice u BiH.
- Mi u IZBiH moramo postaviti standarde da više nikome ne padne na pamet da imama zove i da mu daje podatke za bilo koju službu. Nemojte se upuštati u bilo kakve političke avanture s obavještajnim službama koje mogu izazvati štetu narodu, državi, IZBiH i imamima. Trebate biti odlučni da to odbijete - rekao je Cerić.

Ko huška Evropu na Bošnjake

- Kroz vehabizam se širi islamofobija i plaši Evropa od dva miliona Bošnjaka. Želim jasno reći da mediji koji šire islamofobiju ovdje u BiH i huškaju Evropu na nas Bošnjakeproizvode drugi genocid! To je nekad veća teškoća nego granatiranje. Želimo im kazati da prestanu s tim - poručio je reisu-l-ulema.

Prof. dr. ADNAN SILAJDŽIĆ, redovni profesor na Fakultetu islamskih nauka/znanosti u Sarajevu:

"Reis mora snositi odgovornost i za razbijanje bivše Islamske zajednice"


--------------------------------------------------------------------------------


Prof. dr. ADNAN SILAJDŽIĆ, redovni profesor na Fakultetu islamskih nauka/znanosti u Sarajevu, Predsjednik je Matičnog odbora Bošnjačke zajednice kulture «Preporod» i glavni i odgovorni urednik časopisa «Znakovi vremena», koga izdaje Naučno-istraživački Institut Ibn Sina u Sarajevu. Trenutno radi na Fakultetu islamskih nauka u zvanju redovnog profesora.
Bibliografija: http://www.fin.ba/fin_info/bibliografije/silajdzic.htm

Reis je odgovoran za vehabizam čije postojanje može izazvati veoma teške - nepoželjne posljedice - Reis snosi odgovornost za razbijanje Islamske zajednice - Umjesto globalnom, Reisu bi bilo bolje da se bavi politikom IZ na čijem je čelu... Islamska zajednica BiH nema nikakvih znanstvenih pogleda na suvremene religiozne i društveno-političke izazove - Veze FIN i Rijaseta - protokolarne - Da, postoji globalna antiislamska zavjera -



--------------------------------------------------------------------------------

...vehabizam zasigurno predstavlja veliki izazov za institucije islamske zajednice, za društvenu praksu muslimana Bošnjaka u cjelini ali i drugih građana koji žive unutar BiH. On je razdvojio roditelje i djecu, duhovnoga poglavara (reisa) i imame na terenu, profesore i studente, džemate, mahale pa i kvartove....Vehabijski integrizam je izvanredna izlika za daljnju ukupnu destabilizaciju i podjelu Bosne i Hercegovine...Nema nikakve sumnje da prvi čovjek Islamske zajednice sa svojim bliskim suradnicima snosi najveći dio odgovornosti, jer nije ozbiljno pratio procese vjerskog i političkoga raslojavanja među Bošnjacima tokom i odmah nakon svršetka rata. Takvo što je morao učiniti s obzirom na prirodu funkcije koju već petnaestak godina obavlja. Procesi koji se trenutno odvijaju unutar našega društva demantiraju sve one koji ga ( reisa) smatraju osobom izoštrenog političkoga senzibiliteta. Njegova politika kao i politika bošnjačkih političkih partija, između ostaloga, pala je na ispitu i kada je riječ o vehabijama i njihovoj instalaciji u aktualne tokove razvoja naše zemlje...Bošnjaci već dugo vremena ili poslovično traže krivce u drugima. Prosto zato što nisu sami sposobni identifikovati pravce razvoja suvremenoga svijeta, apstrahirati ili razdvojiti važno od nevažnoga podrediti opće nacionalne i državne svojim uskim, sebičnim pragmatskim interesima....Jadna je islamska zajednica čije džamijske hareme po Sarajevu i drugdje u Bosni može zatvoriti izvjesni Porča iz Beča. To samo govori o tome da Zajednica nema nikakvu projekciju ili strategiju vjerskog razvoja naših muslimana....Teško je reći kako će se u buduće razvijati odnosi između vehabijskih komuna i džemata, može se pretpostaviti da će se oni narednih nekoliko godina razvijati na principu zaziranja i isključivosti, no, u nekoj sljedećoj fazi moguće je pretpostaviti i ozbiljnije polarizacije koje bi mogle proizvesti nesagledive posljedice....Svako ekskluziviziranje tumačenja islama odnosno njegove ortoprakse nije opravdano sa stajališta islama i njegovih osnovnih vrela, a svaki oblik vjerske netolerancije, pogotovo agresivnosti, treba zakonski sankcionirati...Vjerske zajednice odnosno crkve su dobrano u raljama političkih centara moći izvan ali i unutar BiH...Srpska pravoslavna crkva je najviše otišla u paktiranju sa nacionalnom ideologijom, slijedi je zatim Katolička crkva, pa tek onda, kao reakcija, Islamska zajednica koja je i sama pokušala organizirati autokefalnu nacionalnu islamsku zajednicu razbijajući tada već postojeću Islamsku zajednicu svih muslimana bivše Jugoslavije koja je i infrastrukturno i kadrovski i financijski bila moćna Zajednica koja je, bez obzira da političku disoluciju, mogla odigrati značajnu ulogu u političkom i duhovno organiziranju muslimana Balkana pa i šire...Opće je poznata činjenica da se Reis već dugo vremena bavi globalnom svjetskom politikom. Nažalost, u razvijenom svijetu ono što rade timovi i timovi ljudi, dobro organizirani i financijski moćni instituti to kod nas rade pojedinci, uvjereni kako sve znaju i kako od njih otpočinje i s njima završava historija nacionalne zajednice....Moralno gledano zahtjev za izdvajanjem nekih općina iz ustavno-pravnog poretka RS je krajnje opravdan. Politički i pragmatično gledano držim da je to u trenutnoj situaciji neizvodivo...Najodgovorniji ljudi u Zajednici imaju svoje poslušne ili podobne ljude na Fakultetu, u medresama i drugim ustanovama Zajednice. Time oni svjesno proizvode konformiste, mediokritete, poltrone koji niti imaju potrebu niti objektivno mogu kritički pratiti procese u mikro i makro društvenoj sredini....Već sam o tome govorio u jednom od prethodnih pitanja. Kratko, nije dobro što je došlo do konfrontacije Beograda i Novoga Pazara, novopazarske i beogradske islamske zajednice. No, ljudima koji su pratili razvoj događanja oko razbijanja bivše jugoslavenske Islamske zajednice ovakve pojave nisu nimalo iznenađujuće. Zapravo, one su se mogle u konačnici naslutiti. Sve vrijeme je, iz čisto partijskih i političkih razloga, beogradski muftija Jusufspahić bio svjesno marginaliziran pa čak i proskribiran kao prosrbijanski i pročetnički kadar...Najbolje bi bilo da se bez miješanja iz Sarajeva predstavnici dvaju srbijanskih zajednica dogovore jer će jedino na taj način moći odgovoriti složenosti zadaće pred kojom stoje i jedni i drugi..Istovremeno treba stvarati klimu za polagano integriranje svih muslimana Balkana, ali bez agresivnoga tutorstva kakvo je primjetno sa strane Rijaseta i njenoga prvoga čovjeka...Reis mora snositi odgovornost i za razbijanje bivše Islamske zajednice. Ja sam jedan od rijetkih ljudi koji su ga uvjeravali da će takav potez biti štetan za muslimane, no nije me slušao kao i u stotine drugih situacija. Sada se stanjem vjerskoga života ( u institucionalnom smislu) manipulirana od strane srbijanske politike koja razdvaja Bošnjake Sandžaka i crne Gore i koja će u buduće samo generirati užasne ideološke konfrontacije. Bojim se da problemi te vrste tek predstoje....Dijalog među religijama treba u buduće da polazi od potrebe humaniziranja svijeta koji je već dugo vremena zahvaćen ozbiljnom bolešću...Globalna antiislamska zavjera postoji, ona je rezultat neoliberalizma odnosno neokolonijalizma a konsekventno i neokristocentrizma koji se razvija unutar novih protestantskih američkih crkava.... muslimanima i Poslaniku Muhammedu, nažalost u taj projekat uključene su i neke kršćanske i jevrejske zajednice širom svijeta. Generalno, postoji dakle antiislamska zavjera koja je plod smišljenih programskih revandikacija ideoloških centara koji su u osnovi antiislamski orijentirani...


Poštovani profesore Silajdžiću! Da li su vehabije zaista uzele maha i predstavljaju li već ozbiljan problem za IZ-e BiH, bošnjačko društvo pa, u izvjesnom smislu, i državu u cjelini?

Prof. dr. SILAJDŽIĆ: Bez imalo sumnje već sada možemo kazati da vehabije u današnjem bosanskohercegovačkom društvu predstavljaju sasvim realnu društvenu i kulturnu pojavu. Oni su izgradili specifičan sistem vrijednosti, specifičnu socijalnu filozofiju, jednom riječju kazano specifični stil ponašanja i življenja koji je do skora bio nepoznat našim ljudima. Sa svojim specifičnim ( krajnje zatvorenim i statičnim) religijskim shvaćanjem svijeta, specifičnim uređenjem socijalnih i u nekom smislu društvenih odnosa među ljudima, vehabizam zasigurno predstavlja veliki izazov za institucije islamske zajednice, za društvenu praksu muslimana Bošnjaka u cjelini ali i drugih građana koji žive unutar BiH. On je razdvojio roditelje i djecu, duhovnoga poglavara (reisa) i imame na terenu, profesore i studente, džemate, mahale pa i kvartove. Stoga mogu reći da će vehabizam, uz druge pravce religijskoga mišljenja kod nas, biti jedan od značajnijih faktora razvoja islamske zajednice u narednih nekoliko godina.

Postoje mišljenja da iza njih (vehabija) stoje neke strane obavještajne službe, odnosno da su "instalirani" u Bosni namjenski. Šta Vi mislite o tome?
Prof. dr. SILAJDŽIĆ: Njihovo prisustvo i naglo širenje može se dovesti u vezu sa stranim obavještajnim centrima u smislu da se time želi relativizirati pozicija bosanskohercegovačkih muslimana u postdejtonskoj rekompoziciji Bosne i Hercegovine. Vehabijski integrizam je izvanredna izlika za daljnju ukupnu destabilizaciju i podjelu Bosne i Hercegovine.

Je li se mogao vehabijski, uvjetno rečeno, pokret u našoj zemlji inkorporirati i ojačati bez izravne ili prećutne (svejedno) podrške organa IZ-e BiH?

Prof. dr. SILAJDŽIĆ: Nema nikakve sumnje da prvi čovjek Islamske zajednice sa svojim bliskim suradnicima snosi najveći dio odgovornosti, jer nije ozbiljno pratio procese vjerskog i političkoga raslojavanja među Bošnjacima tokom i odmah nakon svršetka rata. Takvo što je morao učiniti s obzirom na prirodu funkcije koju već petnaestak godina obavlja. Procesi koji se trenutno odvijaju unutar našega društva demantiraju sve one koji ga ( reisa) smatraju osobom izoštrenog političkoga senzibiliteta. Njegova politika kao i politika bošnjačkih političkih partija, između ostaloga, pala je na ispitu i kada je riječ o vehabijama i njihovoj instalaciji u aktualne tokove razvoja naše zemlje. Stupanj njegove odgovornosti bit će moguće objektivnije sagledati tek sa izvjesne vremenske distance. Nadam se da ćemo za nekih petnaestak godina o tome moći sasvim otvoreno i bez dlake na jeziku govoriti.


U jednoj svojoj nedavnoj izjavi na ovu temu reis Cerić je odgovornost locirao na nekog efendiju koji živi u Beču. Kako biste to komentirali?

Prof. dr. SILAJDŽIĆ: Bošnjaci već dugo vremena ili poslovično traže krivce u drugima. Prosto zato što nisu sami sposobni identifikovati pravce razvoja suvremenoga svijeta, apstrahirati ili razdvojiti važno od nevažnoga podrediti opće nacionalne i državne svojim uskim, sebičnim pragmatskim interesima. Naravno da Porča nije kriv za širenje vehabijskoga učenja i tradicije kod nas. Krive su najodgovornije institucije zajednice jer prije svega nisu vehabizam identifikovale kao pojavu odnosno problem, nisu se otvoreno prema njoj odredili i samim time nisu artikulirali pravce praktičnoga rješavanja vehabijskoga prisustva i utjecaja u gotovo svim sferama društvenoga i religijskoga života naših ljudi. Jadna je islamska zajednica čije džamijske hareme po Sarajevu i drugdje u Bosni može zatvoriti izvjesni Porča iz Beča. To samo govori o tome da Zajednica nema nikakvu projekciju ili strategiju vjerskog razvoja naših muslimana.

Da su vehabije dobro organizirane i da će i dalje biti tvrd orah za neka kompromisna rješenja u okviru džemata, Zajednice, te društva u cjelini, pokazala je i dženaza Jusufa Barčića u Tuzli. Zaista, kako dalje s njima i gdje su rješenja?

Prof. dr. SILAJDŽIĆ: Vehabije su organizirane po tzv. komunama ili malim džematima. Riječ je o izoliranim zajednicama u kojima se društveni život odvija prema načelima religijskoga zakona. To govori da oni žive još uvijek u nekoj idiličnoj prošlosti i da nisu sposobni uhvatiti se u koštac sa onim što nazivamo modernim svijetom. Oni zaista nemaju snage niti imaju dovoljno znanja da artikuliraju izlaz muslimana iz višestoljetne krize islamskoga identiteta koju i sami svojim prisustvom svjedoče. Teško je reći kako će se u buduće razvijati odnosi između vehabijskih komuna i džemata, može se pretpostaviti da će se oni narednih nekoliko godina razvijati na principu zaziranja i isključivosti, no, u nekoj sljedećoj fazi moguće je pretpostaviti i ozbiljnije polarizacije koje bi mogle proizvesti nesagledive posljedice. Mislim da bi trebalo ponajprije prihvatiti vehabizam kao jednu novu socijalnu i religijsku činjenicu i nastojati prosto, ako je to moguće, urazumiti takve ljude da je islamu nepoznat monolitizam u tumačenju vjere, kao što je recimo u kršćanstvu, nego da islam omogućuje svojim sljedbenicima da u različitim razinama, svako prema vlastitim sposobnostima, tumače neiscrpna značenja Allahove poruke i da na taj način utječu na sile odnosno razvoj historije. Veliki je grijeh prepuštati drugima da usmjeravaju tokove historijskoga razvoja suvremenoga svijeta. Povlačiti se pred svijetom moćne ekonomije, politike, vojske, znanosti znači sebi propisati smrtnu presudu i smjestiti se na margine ljudske historije. Ukoliko takav pristup ne bi bio prihvatljiv za njih onda treba posegnuti za mehanizmima društvene i socijalne zaštite kojima raspolaže naša država. Svako ekskluziviziranje tumačenja islama odnosno njegove ortoprakse nije opravdano sa stajališta islama i njegovih osnovnih vrela, a svaki oblik vjerske netolerancije, pogotovo agresivnosti, treba zakonski sankcionirati.

Da li su i koliko vjerske zajednice u BIH u funkciji ove ili one politike ili je tu i tamo čak obrnuto?

Prof. dr. SILAJDŽIĆ: Vjerske zajednice odnosno crkve su dobrano u raljama političkih centara moći izvan ali i unutar BiH. Umjesto da ograničene vrednote, u koje spadaju politika i ideologija, podređuju univerzalnim vjerskim i duhovnim vrijednostima, oni su religijska učenja podredili nacionalnim ideologijama stvarajući jednu zanimljivu formu političke nacionalne religije. Takva religioznost često je bila u suprotnosti sa religioznošću najobičnijih vjernika. Srpska pravoslavna crkva je najviše otišla u paktiranju sa nacionalnom ideologijom, slijedi je zatim Katolička crkva, pa tek onda, kao reakcija, Islamska zajednica koja je i sama pokušala organizirati autokefalnu nacionalnu islamsku zajednicu razbijajući tada već postojeću Islamsku zajednicu svih muslimana bivše Jugoslavije koja je i infrastrukturno i kadrovski i financijski bila moćna Zajednica koja je, bez obzira da političku disoluciju, mogla odigrati značajnu ulogu u političkom i duhovno organiziranju muslimana Balkana pa i šire. Moj je utisak da su danas ključni ljudi Islamske zajednice prihvatili projekat razbijanja jugoslavenske islamske zajednice, koga je usput budi rečeno u našu političku praksu uvela Stranka demokratske akcije, isključivo iz vlastitih, ne nikako nacionalnih i državnih interesa. Vrijeme će pokazati da sam i ranije a i sada u pravu kada takvo što tvrdim!

Općepoznata je činjenica da se nas reisu-l-ulema, prof. dr. Mustafa ef. Cerić itekako bavi i politikom i da se mnogo pita (iza kulisa) kakva ce biti određena politička rješenja, raspodjela vlasti na nekim nivoima i sl. Jedna od svježih njegovih političkih akrobacija jeste nedavna posjeta Miloradu Dodiku i slikanje ispod Ustavom zabranjenog grba na konferenciji za tisak, sa tim istim Dodikom. Vaš komentar?

Prof. dr. SILAJDŽIĆ: Opće je poznata činjenica da se Reis već dugo vremena bavi globalnom svjetskom politikom. Nažalost, u razvijenom svijetu ono što rade timovi i timovi ljudi, dobro organizirani i financijski moćni instituti to kod nas rade pojedinci, uvjereni kako sve znaju i kako od njih otpočinje i s njima završava historija nacionalne zajednice. Tako se ponašaju Bošnjaci i u politici i u znanosti i u kulturi pa i u Islamskoj zajednici. Nijedan čovjek- vjernik ne može biti apolitičan, jer sve dok je u fokusu njegova vjerskoga interesovanja čovjek, on mora biti i političan. To pogotovo važi za duhovnoga poglavara, danas više nego ikada ranije kada politika prolazi kroz duboku moralnu krizu. Duhovne vođe trebaju upozoravati na nedopustivo visok stupanj desakralizacije politike i svih modernih civilizacijskih vrijednosti. Međutim, pri tome ne smiju činiti iste greške, jednu politički filozofiju nadomještati drugom, pa taman se ona zvala i religijskom. Jer sve što je politika jeste vremensko ili temporalno, a sve šti je temporalno je po logici utopijsko. Tako artikulirana, mislim u skladu sa političkom filozofijom modernoga svijeta, religijska filozofija ne može biti ništa više doli jedna puka utopija koja na duže staze ne daje velike rezultate. Mislim da bi reis svoju snagu i pamet trebao ponajprije da usmjeri prema projekciji razvoja Zajednice i vjerskoga života, a potom i prema izgradnji modaliteta interaktivnoga odnosa ili razvoja religioznoga, kulturnoga i političkoga u Bosni, oslanjajući se na određene profile stručnih i pametnih ljudi koje bi valjalo uključivati u opće strateški značajne projekte. Svaki drugačiji pristup može samo nanijeti ogromne i neprocjenjive posljedice!

U "modi" su rezolucije ili njihove najave za izdvajanje pojedinih općina iz sastava RS, temeljene na presudi Internacionalnog suda pravde u Hagu. Je li to, po Vašem mišljenju, jedini moguć put ka nekim dugoročnijim bh. ustavnim rješenjima i prepoznajete li u tim aktivnostima, s obzirom na to šta ih sve prati, i dozu manipulacije žrtvama, konkretno - srebreničkim?

Prof. dr. SILAJDŽIĆ:Moralno gledano zahtjev za izdvajanjem nekih općina iz ustavno-pravnog poretka RS je krajnje opravdan. Politički i pragmatično gledano držim da je to u trenutnoj situaciji neizvodivo. Najbolje bi bilo dogovorom postići prihvatljive forme ustavne rekompozicije Bosne i Hercegovine koja bi bila optimalna ponajprije sa političkoga a potom i ekonomskoga razvoja. U trenutnim igrama oko političkih i ustavnih reformi mnogo se manipulira žrtvama agresije, posebno žrtvama srebreničkoga genocida. Štaviše, njima se manipulira i unutar religijskih zajednica što je, dakako, nedopustivo. I politika i vjerske zajednice uvijek su posezale za onim što je najosjetljivije, u ovom slučaju to je ogroman broj ubijenih ljudi. Stoga bi vjerske zajednice trebale više raditi na senzibiliziranju svojih sljedbenika za jednu noviju politički BiH političku paradigmu koja bi više uvažavala princip realnoga i mogućega a ne princip politički nerealnoga i historijski nemogućega.

Islamska inteligencija u Bosni je, nesumnjivo, koncentrirana na Fakultetu islamskih nauka, gdje ste Vi profesor, drugim visokoškolskim islamskim ustanovama i medresama u zemlji. Koliko vrh IZ-e BiH drzi i do vaših ideja, stavova i sugestija u povodu donošenja nekih krucijalnih odluka od interesa za sve muslimane naše domovine?

Prof. dr. SILAJDŽIĆ: Najodgovorniji ljudi u Zajednici imaju svoje poslušne ili podobne ljude na Fakultetu, u medresama i drugim ustanovama Zajednice. Time oni svjesno proizvode konformiste, mediokritete, poltrone koji niti imaju potrebu niti objektivno mogu kritički pratiti procese u mikro i makro društvenoj sredini. Na fakultetu postoje pojedinci koji na zavidnom teorijskom nivou razmatraju krupna društvena i religijska pitanja, nažalost njih se više uvažava izvan Zajednice pa čak i izvan naše države nego li unutar BiH. Skoro mogu reći da ne postoji nikakva suradnja između Rijaseta i Fakulteta, osim protokolarnih susreta nije mi poznato da je neko od izraslijih profesora bio uključen u ozbiljnije projekte razvoja islamske zajednice, istraživanja stanja odnosno unapređenja religijske svijesti, programskom i sistematičnom profiliranju kadrova, uključivanju određenih ustanova Zajednice u regionalne i evropske tokove znanstvenoga i kulturnoga razvoja itd.

Kako komentirate činjenicu da u susjednoj nam državi Srbiji stoluju dvojica islamskih poglavara - jedan, čija sadašnja funkcija nosi naziv v.d. reisu-l-uleme i drugi koji obnaša funkciju glavnog muftije?

Prof. dr. SILAJDŽIĆ: Već sam o tome govorio u jednom od prethodnih pitanja. Kratko, nije dobro što je došlo do konfrontacije Beograda i Novoga Pazara, novopazarske i beogradske islamske zajednice. No, ljudima koji su pratili razvoj događanja oko razbijanja bivše jugoslavenske Islamske zajednice ovakve pojave nisu nimalo iznenađujuće. Zapravo, one su se mogle u konačnici naslutiti. Sve vrijeme je, iz čisto partijskih i političkih razloga, beogradski muftija Jusufspahić bio svjesno marginaliziran pa čak i proskribiran kao prosrbijanski i pročetnički kadar. Čak da su takve kvalifikacije i tačne, nije bilo strateški mudro jednu,već dugo vremena etabliranu Islamsku zajednicu, koju su usput da kažem prije rata svi muzli kako su htjeli, relativizirati i obezvrijediti. Instalirana je Zajednica u Novom Pazaru preko koje bi trebalo izvršiti integraciju njenih bivših dijelova koji sada imaju samostalne strukture i hijerarhije. Najbolje bi bilo da se bez miješanja iz Sarajeva predstavnici dvaju srbijanskih zajednica dogovore jer će jedino na taj način moći odgovoriti složenosti zadaće pred kojom stoje i jedni i drugi. Istovremeno treba stvarati klimu za polagano integriranje svih muslimana Balkana, ali bez agresivnoga tutorstva kakvo je primjetno sa strane Rijaseta i njenoga prvoga čovjeka. Reis mora snositi odgovornost i za razbijanje bivše Islamske zajednice. Ja sam jedan od rijetkih ljudi koji su ga uvjeravali da će takav potez biti štetan za muslimane, no nije me slušao kao i u stotine drugih situacija. Sada se stanjem vjerskoga života ( u institucionalnom smislu) manipulirana od strane srbijanske politike koja razdvaja Bošnjake Sandžaka i crne Gore i koja će u buduće samo generirati užasne ideološke konfrontacije. Bojim se da problemi te vrste tek predstoje.

Da li je, po Vašem mišljenju, za muslimane sa prostora bivše Jugoslavije dobro što danas imamo onoliko islamskih zajednica i skoro isto toliko poglavara koliko i država nastalih od bivših yu-republika?

Prof. dr. SILAJDŽIĆ: Naravno, bilo bi najbolje kada bismo mogli ponovno organizirati jedinstvenu zajednicu muslimana različitih nacionalnih identiteta sa sjedištem u Sarajevu. Međutim, iz političkih, ekonomskih i drugih razloga takvo što neće biti moguće realizirati u skorije vrijeme. Dapače, bit će snažniji proces fragmentiranja islamskoga institucionalnoga tkiva. Što zbog naše nesposobnosti što zbog silnih utjecaja ideoloških centara moći u regionu i šire.

Da li, po Vama, suvremeni svijet zaista ide po onom Huntingtonovom konceptu kojeg je autor fatalno nazvao - "sukob civilizacija"?


Prof. dr. SILAJDŽIĆ: Spadam u red onih ljudi koji smatraju da će se svijet u buduće razvijati u kohabitaciji velikih religija i na njima ostvarenih civilizacija. Brojni intelektualci danas kritički demaskiraju politiku globalizma odnosno stvaranja jedinstvenog globalnoga identiteta koji je utemeljen na lažima velikih neoliberalnih svjetskih sila. Naime, predstavnici i promotori vulgarnoga kapitalizma proizveli su nevjerovatne ekonomske i političke sukobe u svijetu. Tu strašnu diskrepancu nastoje opravdati služeći se kulturom kao ideologijom u smislu izvore nestabilnosti i sukoba izazivaju velike religije svijeta a ne kapitalistički ekonomski razvoj i na njemu fundirana neoliberalna ideologija. Takvu politiku moramo demistificirati, posebno duhovne vođe, koje nažalost sa njom često koketiraju, te stvarati klimu za pojavu jedne duhovnije i čovjeka dostojnije paradigme suvremenoga čovječanstva. Svaki čovjek je pojedinačno odgovoran za sudbinu svijeta posebno oni koji vjeruju u Boga kao njegova Stvoritelja. Dijalog među religijama treba u buduće da polazi od potrebe humaniziranja svijeta koji je već dugo vremena zahvaćen ozbiljnom bolešću. Preciznije, umjesto konfrontacije naša je obaveza da razgovaramo na koji način izgraditi u moralnom i društvenom smislu uravnoteženiji svijet. Patogenost prirodnoga svijeta kao i modernih sekularnih društava nas dugo vremena upozoravaju na takav iskorak.

Postoji li, zapravo, globalna antiislamska zavjera?

Prof. dr. SILAJDŽIĆ:Globalna antiislamska zavjera postoji, ona je rezultat neoliberalizma odnosno neokolonijalizma a konsekventno i neokristocentrizma koji se razvija unutar novih protestantskih američkih crkava. Vitalnost koju je islam uspio sačuvati u krupnim ekonomskim i političkim promjenama modernoga svijeta dugo vremena opominje pa i zabrinjava promotore filozofije globalizma. Zato se iz tih centara čini sve da se ponovno aktualiziraju stare predrasude zapadnokršćanskog svijeta o muslimanima i Poslaniku Muhammedu, nažalost u taj projekat uključene su i neke kršćanske i jevrejske zajednice širom svijeta. Generalno, postoji dakle antiislamska zavjera koja je plod smišljenih programskih revandikacija ideoloških centara koji su u osnovi antiislamski orijentirani.

Na samom kraju, iako nije bilo nužno, ali ipak jedno trivijalno pitanje: da li ste u nekom srodstvu sa bošnjačkim članom Predsjedništva BiH? Inače, hvala Vam velika za ovaj razgovor.

Prof. dr. SILAJDŽIĆ:Obojica pripadamo istom porodičnom stablu Silajdžića. Dugo vremena se znamo i dobri smo prijatelji!

RAZGOVOR VODIO:

Bedrudin GUŠIĆ

30.04.2007.

seiko22 wrote:...
A, ko zna, dal je mislio ozbiljno, mozda se "dogovore"!
Uranijo efendija!!

Stoga smatramo da je iz globalnih ....... organizama krenuo atak na nepravdu Svjetskog suda prema RBiH odn. prema žrtvama genocida u RBiH ... a ne iz ovih sarajevskih, koji bi najradije voljeli da se članak u New York Timesu i reakcija sudije Geoffrey Nice-a nikada nije niti dogodila. Naime, Sarajevo je preko New York Timesa doživilo to da sada bošnjačka javnost SAZNA da su Softić, Tihić i ostali u toj bulumenti, ustvari već dvije godine znali da je Srbija sakrila dogovorno sa Tribunalom glavne dokaze - pa su sada u defanzivi pred razjarenom bošnjačkom javnošću.

Vidimo da i sada traje glavna prepiska i argumentacija na medijima iz Hrvatske, te se sudija Geoffrey Nice ustvari javlja zagrebačkom "Jutarnjem listu" (!), a ne nekome u Sarajevu. Nice zna "sa koje strane vjetar puše" i gdje se treba pravdati - čime još jednom dokazuje da su mu bošnjački tzv. lideri nevažni, da su oni "lagana roba". Sir Nice ustvari niti ne šljivi Bosnu i Bošnjake, ...... , nego se ustvari pravda – Hrvatskoj!

Nema dovoljno novca za obnovu Ferhadije

Maja BJELAJAC (Radio "Slobodna Europa", 7. maja 2007.)

Na današnji dan, prije 14 godina, u Banjaluci je do temelja srušena džamija Ferhadija. Osam godina kasnije, vandalizmom i nacionalističkim neredima, osujećen je pokušaj vjernika Islamske zajednice da postave kamen temeljac za njenu obnovu. Žrtva tog poslijeratnog nacionalizma bio je Murat Badić iz Cazina, kojeg su tada u Banjaluci na smrt pretukli. Uz političke, ali i policijske pritiske, sredinom juna 2001. godine kamen temeljac za obnovu džamije ipak je postavljen. U godinama vladavine Srpske demokratske stranke, rekonstrukcija Ferhadije bila je i dalje kontroverzna tema –zbog njene istaknute lokacije - u centru Banjaluke. Gradnja novog minareta stare džamije bila je trn u oku tadašnjim gradskim vlastima.

Promjenom gradskih struktura, ali i ukupne klime u Republici Srpskoj, obnova džamije više nije dolazila u pitanje. Potvrdila je to i ovogodišnja posjeta poglavara Islamske zajednice reisu-l-uleme Mustafe Cerića Banjaluci, koji je s premijerom Republike Srpske Miloradom Dodikom razgovarao i o Ferhadiji. Premijer RS podsjetio je da je Vlada ove godine izdvojila 300.000 konvertibilnih maraka za obnovu te džamije:

„Mislim da je ovo u interesu svih, i Vlade, a i Islamske vjerske zajednice, da se taj objekat što prije završi u smislu da bi mogli da ga certifikujemo, odnosno da ponovo, sa stanovišta zaštite historijskih spomenika, može ponovo da bude adresa u adresaru UNESCO-a. Vlada RS ima interes iz tog razloga da to pitanje što prije riješimo.»

Iako su događaji u vezi s Ferhadijom, u poslijeratnoj BiH bili kamen spoticanja u pomirenju Bošnjaka i Srba, promjena kursa političara u RS po pitanju obnove ove džamije dovela je do prvih pomaka. To je potvrdio i reis Mustafa Cerić nakon februarskog susreta sa Miloradom Dodikom:

«Ono što sam ja danas čuo od premijera Dodika volio bih da su mnogi čuli u Bosni i Hercegovini i nadam se da je ovo samo početak naše saradnje koja će uroditi međuvjerskoj, međuetničkoj i međukulturnoj suradnji, povjerenju, toleranciji i iznad svega našoj obostranoj i svestranoj sreći u zajedničkoj nam domovini Bosni i Hercegovini.»

Prema prvim procjenama od prije nekoliko godina, obnova Ferhadije trebala je biti završena do kraja ove godine, ali zbog nedostatka novca i zahtjevne autentične rekonstrukcije, ovaj posao će vjerovatno trajati znatno duže. Banjalučki muftija Edhem Čamdžić:

„Upravo, hvala Bogu, ovih dana je dogovoreno da se počne i sa zidanjem. Mi ni najmanje ne sumnjamo da će zidanje biti problematično i teško, jer u mjesecu decembru prošle godine konačno su završeni temelji Ferhadije, a to je bio najrizičniji posao, najteži posao u obnovi Ferhadije jer se moralo sačuvati što god se pronašlo u zemlji i temeljima, i najmanji grumen maltera, u najstrožim uzusima UNESCO-a su odvijani poslovi i završeni. Čak su tri instituta dolazila, kontrolisala, davali svoje mišljenje. Svi su dali veoma pozitivno mišljenje na sve ovo što je do sad urađeno. Ja se nadam, ako ne krajem ovog mjeseca maja, da će, ako Bog da, početkom juna početi i zidanje Ferhadije, ako Bog da.“

Predviđeno je da Ferhadija bude obnovljena na identičan način kao što su je gradili Ferhat-pašini neimari. Zbog toga se kamenje stare džamije vadi iz Vrbasa i iz deponija, vrši se njegova selekcija i određuje na kojem mjestu je bilo ugrađeno. Restauratori su čak naumili da i olovo, kojim je kamenje bilo povezano, topljenjem vrate na staro mjesto. Zbog toga nije teško pretpostaviti zašto ovaj posao dobiva naznake sizifovskog. Ali prije šest godina, nekima se činila sizifovskom i ideja o političkoj volji da se Ferhadija obnovi. Ideju o Ferhatpašinoj džamiji u Banjaluci, nekad i sad, objašnjava potpredsjednik RS iz reda bošnjačkog naroda Adil Osmanović:

«Kada smo imali političare iz reda SDS-a, bio je problem i samo postavljanje kamena temeljca, štaviše, pala je, nažalost, jedna žrtva. Danas imamo drugačiju situaciju. Imamo, što kažu, relaksiranu situaciju, bar nemamo tolikih priča niti diskusija oko toga zašto se vrši obnova Ferhadija džamije. Imamo jednu političku situaciju u kojoj se na to posmatra da je to neophodno, da to treba, da je ona oduvijek bila sastavni dio ovoga grada i da je ona ustvari ukras ovoga grada. Sada su nedostaci finansijskih sredstava i očekujem da i Vlada Federacije i vlade pojedinih kantona ozbiljnije uzmu učešća u prikupljanju finansijskih sredstava da ovaj posao, bar kad su u pitanju finansijska sredstva, da ne bude u tom pravcu otežavano.»

Banjalučki muftija Edhem Čamdžić kaže da donacije vjernika stalno stižu, ali sredstava za obnovu - ni približno dovoljno. Iako u Islamskoj zajednici u Banjaluci ne znaju koliko tačno novaca treba za rekonstrukciju Ferhadije, neke procjene govore da je riječ o iznosu od oko 10 miliona konvertibilnih maraka.



--------------------------------------------------------------------------------



KOMENTAR:

KADA SE BJEŽI OD ISTINE

Budući da se preko banjalučke Ferhadije mnogo toga lomi u Bosni, gornji članak iz pera izvjesne Maje Bjelajac zaslužuje kratak, ali rezolutan osvrt. Možda ću neke stvari ponoviti po stoti puta, ali i ovi gore kao papagaji ponavljaju jedne te iste fraze, a nikako da kažu pravu istinu - u lice. Prvo, istinu zaobilazi novinarka koja se oglušila o osnovno pravilo profesije kada nije markirala izvršioca radnje - rušenja Ferhadije. Iz njenog navoda proističe da se najpoznatija banjalučka džamija sama srušila. Isto tako, ne reče ko ubi Murata Badića, odnosno čija je on bio žrtva? Kojeg i čijeg nacionalizma? Evo joj poruke: neka ode u Tuzlu, na Kapiju, i neka pročita šta na tamošnjoj spomen ploči piše, a koja je postavljena u znak sjećanja na masakr sedamdesetdvoje tuzlanskih mladića i djevojaka (čak i jedno trogodišnje dijete) i kojeg je izvršio "srpski fašistički agresor" (upravo tako piše). Eto, Majice, skokni malo do Tuzle (najkraći put iz Banja Luke je preko Doboja i Gračanice) pa nauči jednu od temeljnih lekcija iz novinarstva. Izjave drugih, prije svih tog srpskog jataka Adila Osmanovića i muftije Čamdžića samo upotpunjuju sliku o njihovom dosadašnjem sramnom djelovanju prema bošnjačkom, muslimanskom i bosanskom. Taj Osmanović ponovo gladi aktuelnu vlast Mile Dodika, sada bi zavukao ruku u kase F BiH i kantona, samo neka se ne dira srpska, a Čamdžić se uzda u dragoga Boga da će pomoći da se uspravi porušena Ferhadija. A on, Čamdžić, te njegov gazda iz Sarajeva, uz inat Bogu i narodu amnestiraju taj četnički zločin. Da tragikomedija bude veća, još uvijek se kao ne zna koliko će da košta njena obnova. Pa, ima li to igdje? Halo, ovo je 21. stoljeće a ne Kameno doba, ovo je doba informatike i sve se može izračunati u cent, muftija! Samo ako se hoće. Kako agitirati sponzoriranje ako se ne zna koliko će ta investicija da košta? Sve su mogli riješiti jednostavno i sada ne bi došli u ovu tragikomičnu situaciju: da su tužili RS u čije temelje su ugrađeni ruševni ostaci Ferhadije (i ovo ponavljam po stoti put, ali opet s razlogom). Ali, eto, nisu, da se ne bi zamjerili Karadžićevim i Dodikovim Srbima i da bi oni mogli biti na funkcijama na kojima jesu, bacajući narodu i javnosti prašinu u oči. Usput, šta bi od obećanja princa Čarlsa kojeg je dao "našem dragom i uvaženom reisu-l-ulemi" (kako ga muftija Čamdžić redovno oslovljava kada govori o njemu po džamijama) da će i on donirati? Zaista, veliki vakif/dobrotvor Ferhad-paša i njegova džamija, kao ni svi banjalučki muslimani i drugi građani koji su se divili Ljepotici, pa ni bh. muslimani općenito, nisu zaslužili tolika poniženja.

Bedrudin GUŠIĆ

Fair Life wrote:

seiko22 wrote:...
A, ko zna, dal je mislio ozbiljno, mozda se "dogovore"!
Uranijo efendija!!

Ozbiljan, ozbiljan...

Tako ozbiljan...

...je u intervjuu magazinu Zeitschrift bosnjacki "Grand Mufti" izjavio:
"Karadzic je uradio za islam u Bosni vise nego ja za pet decenija!"

Autor ovakve izjave zasluzuje utjehu... "Cemu Vasa skromnost, reis
efendija? Jednako ste zasluzni!"

Slijedom najave da će Silajdžić ipak priznati policiju RS u okviru "reformi" policijskih snaga u BiH

PRED NOVOM IZDAJOM?!

Bedrudin GUŠIĆ

--------------------------------------------------------------------------------

Od Dejtona na ovamo nikada više nisam napisao niti jednu afirmativnu riječ za Harisa Silajdžića niti sam mu ikada više povjerovao. Da sam imao prilike da glasam, kao što nisam, jer mi Ustav za kojeg se taj isti Silajdžić borio ne daje priliku za to, ne bih niti glasao za njega. Naravno, nisam jedini koji je cijelo vrijeme ovako mislio o aktuelnom prepotentnom članu Predsjedništva BiH i predsjedniku S BiH (zbog njega takvoga, trebala bi se zvati Stranka protiv BiH), ali jesam jedan od rijetkih takvih što se muha kroz eter. Zato (i ne samo zato, već iz krajnjih i očajničkih patriotskih pobuda) imam argumente da na vijest da bi taj čovjek još jednom mogao izdati Narod i Državu, napišem i ovih nekoliko redaka.

Dakle, najava je procurila kroz Dodikove "Nezavisne" i oni, naravno, u svom komentaru to tumače kao dobru vijest. Podsjećam zaboravne Bošnjake i sve druge koji su vjerovali Silajdžiću i glasali za njega da ono što je dobra vijest za četnike, nije i za Bosnu i Hercegovinu, Bošnjake i sve građane koji je ljube!

Nakon dobivanja izbora na ustavnim promjenama i retorici koja godi ušima samo naivnih i lahkovjernih, sada Hamdibeg otkriva svoje pravo lice. I nakon sjedanja u fotelju člana Predsjedništva, što mu je bio cilj iz ličnih, a ne patriotskih/državnih interesa, najprije je retorikom kao parirao Dodiku i društvu po pitanju krucijalnih reformskih tema za BiH.

Njegove navodne konfrontacije sa gazdom iz Laktaša i oprečni stavovi naspram nedobronamjernih ino-mešetara u zemlji su samo bile obična farsa. Sve je bilo u cilju amortiziranja moguće reakcije bh. javnog mnijenja i istovremeno traženja modusa kako to sve umotati, upakovati, našminkati i zamagliti da se kao dobro ne vidi i kako, ustvari, ponovo izdati Narod i Državu.
Ako konstruktori i glavni protagonisti te monstruozne ideje konačnog upokojavanja BiH misle da su kroz naziv "Policija Republike Srpske u Bosni i Hercegovini" zadovoljili obje strane, varaju se.

Zadovoljili su samo Dodika jer ostaje njemu njegova policija koja jeste u nekakvom zemljopisnom pojmu što se zove Bosna i Hercegovina (uostalom, tu je, još uvijek, i RS), a što ga ništa ne košta jer on i dalje rahat navija za Srbiju, i to javno.
Međutim, najadekvatniji naziv državotvornih policijskih snaga RS bi bio onaj našega Ibrahima, koji je s punom argumentacijom primjetio da bi se te snage trebale zvati "Policija Republike Srpske Bosne i Hercegovine".

Eto, albanski amerikanolog ili američki albanolog (na čemu je doktorirao), je nakon što je izdejstvovao Rezoluciju u Srebrenici da jedan od koordinatora za taj grad bude Dodikov čovjek Igor Davidović, koji će se boriti za bolji život njenih građana, kako je izjavio, a neće se boriti za bilo kakav drugačiji pravno-ustavni status Srebrenice, kako je naročito izjavio, usrećio je taj nesrećni bh. gradić i na taj način što će ih i dalje "čuvati" i policajci koji su im pobili očeve, sinove, braću... To će biti tako ako prihvati diktat Mile Dodika i takozvani kompromis s njim, što najavljuju NN.

Tada će još jednom postati izdajnik države Bosne i Hercegovine, Bošnjaka i svih njenih građana koji je žele. I ne samo on, već i drugi koji eventualno budu učestvovali u tom monstruoznom poslu. Ako to još urade, treba ih tužiti i suditi im.

Kisni_dan wrote:Jos malo pa ce mo se upitati, zasto smo se uopste branili...