#1 pojest ce te cuko!!!!!
Posted: 18/04/2007 21:57
Jedva sam se smirila procitavsi text o nesretnom labradoru ubijenom u Zenici, text koji me je ponukao da sa vama podijelim razmisljanje o tome kakvi smo mi ljudi i gdje zivimo.
Vlasnica sam predivnog psa, prilicno velikog i beskrajno umiljatog. Dobar je ko dusa, maza i beskrajno odan. Mislim da nema potrebe napominjati (vjerovatno vecina vas ima slicno iskustvo) da je dovoljno da mu se covjek njezno obrati pa da on padne na ledja od srece i radosti, cekajuci da ga neko poceska.
Cesto mi se dogodi kada smo napolju da neka "brizna" majka svom potomku dobaci "bjezi pojest ce te cuko"
Ima li potrebe da opisujem kako se osjecam kada to cujem?
Lijepo mi dodje da pridjem i zavarim joj takvu samarcinu da joj godinama zvoni u glavi. Takve majke odgajaju djecu koja kasnije ubijaju zivotinje... Tako odrastaju nasilnici.
Sto mozemo uraditi? Kada imam prilike pokusam sa: "Nemojte tako gospodjo, psi ne napadaju ako neko njih ne napadne" Onda "brizne" majke obicno kazu: "Znas kada sam bila mala napao me komsijin cuko pa se ja od tada bojim"
Ponekad uspijem, a ponekad ne, ali objasnjavanje i edukacija, kako odraslih tako i (njihove) djece trebalo bi da daju neke rezultate. Pa nije moguce da su pola drzave psi izgrizli dok su bili mali??????
Muka mi je stvarno. Molim vas, vasa iskustva i eventualno prijedlozi: sto uraditi sa primitivcima?
Vlasnica sam predivnog psa, prilicno velikog i beskrajno umiljatog. Dobar je ko dusa, maza i beskrajno odan. Mislim da nema potrebe napominjati (vjerovatno vecina vas ima slicno iskustvo) da je dovoljno da mu se covjek njezno obrati pa da on padne na ledja od srece i radosti, cekajuci da ga neko poceska.
Cesto mi se dogodi kada smo napolju da neka "brizna" majka svom potomku dobaci "bjezi pojest ce te cuko"
Ima li potrebe da opisujem kako se osjecam kada to cujem?
Lijepo mi dodje da pridjem i zavarim joj takvu samarcinu da joj godinama zvoni u glavi. Takve majke odgajaju djecu koja kasnije ubijaju zivotinje... Tako odrastaju nasilnici.
Sto mozemo uraditi? Kada imam prilike pokusam sa: "Nemojte tako gospodjo, psi ne napadaju ako neko njih ne napadne" Onda "brizne" majke obicno kazu: "Znas kada sam bila mala napao me komsijin cuko pa se ja od tada bojim"
Ponekad uspijem, a ponekad ne, ali objasnjavanje i edukacija, kako odraslih tako i (njihove) djece trebalo bi da daju neke rezultate. Pa nije moguce da su pola drzave psi izgrizli dok su bili mali??????
Muka mi je stvarno. Molim vas, vasa iskustva i eventualno prijedlozi: sto uraditi sa primitivcima?