Elem, oko Perelmana se diglo pravo puno prasine. Nije neka velika tajna da u akademskom svijetu ima puno lopovluka i udaraca ispod pojasa. Ako je vjerovati podugackom (i malo senzacionalistickom) clanku objavljenom u New Yorker-u prosle godine, kineski matematicki lobi na celu s Yau-om (bagra s Harvarda) je, onako gladno lesinarski, skocio na Perelmanov rad i poceo da "popunjava rupe" i "popravlja greske". Matematicari van tog lobija kazu da nema gresaka te da je Perelman jednostavno izostavio stvari koje su mu bile ocite ili koje nisu bile kriticne za ispravnost zakljucaka -- sto nije sprijecilo kineske bumbare da preuzmu sve zasluge za sebe. Par drugih grupa (mimo Yau-ovih delegata) su se ukljucili u sve to, ali oni odaju puno priznanje Perelmanu.
A nekako neposredno prije no sto je Perelman objavio svoje rezultata, petrogradski institut na kojem je radio ga je otpustio; valjda su mislili da gubi vrijeme na problemu kojeg je nemoguce rijesiti. Tip je bez posla od 2003 i zivi s materom u Petrogradu, od njene penzije. Matematikom se vise ne bavi; nije cvrcn'o k'o Grothendieck (jedan od najbitnijih matematicara 20-og vijeka koji, ako je jos uvijek ziv, cuva ovce na jugu Francuske), al' mu matematika (ili makar matematicka zajednica) vise nije bliska srcu. Dokaz toga su uporna odbijanja nagrada (koje su pocele da pristizu nakon sto su se svi konacno uvjerili u ispravnost Perelmanovog rezultata). Tako je 2005-te odbio nagradu Evropskog Matematickog Udruzenja, uz obrazlozenje da clanovi komisije nisu kvalifikovani da ocjenjuju njegov rad, pa makar njihova ocjena bila pozitivna
A prosle godine je odbio "field medal", sto je najvise priznanje u matematici (nesto kao Nobelova nagrada samo sto se daje svake 4 godine, i sto ju ne moze dobiti niko nakon napunjene 40-te). E sad, gdje to postaje zanimljivo: Clay Institute je obecao dati milion dolara onome ko dokaze Poincare-ovu tvrdnju (Perelman bi te pare podijelio s Hamiltonom cije je halatke koristio u svom dokazu). Hoce l' rus koji zivi od majcine penzije uzeti 1/2 miliona dolara il' ce se nastavit inatit (kad je dernek, nek' i hala gori)?
Zasto sve ovo pisem: ma, Perelman mi padne na pamet jer je teta (matematicarka po formalnom obrazovanju) s kojom dijelim kancelariju na zid nedavno zakacila clanak iz nekakvih francuskih novina sa slikom tog procelavog, bradatog, anemicnog rusa kako pozira ispred nekih svojih skrabotina na tabli. Njoj je Grisa ono sto je Bruce Lee ostatku nas.
