Forum Klix.ba

Da li se bar cujete ponekad sa predratnim prijateljima,sarajlijama,koje je zivot odnio ko zna gdje i zasto.

iskreno receno - samo s dvoje prijatelja.

posto sam s grbavice, napustila sam odmah po pocetku sve svoje i otisla u drugi kraj. vecina prijatelja iz ulice je bila druge nacionalisti, tako da su se svi razbjezali u susjedne drzave. oko 4 godine nisam nista cula o nijednom prijetelju. dok mi preko poruka crvenog krsta amidza, koji je bio u turskoj u izbjeglistvu, u nekakvom izbjeglickom centru (stariji covjek) nije poslao oglas, gdje me prijateljica trazi (u oglasu je pisalo ta i ta trazi sestru tu i tu, ako iko ista zna, neka se javi itd)....mojoj sreci nije bilo kraja! naravno da sam joj se odmah javila i dan danas smo u kontaktu, ona dva-tri puta dodje godisnje ovamo.... kao da rata nije ni bilo...
drugi mi je prijatelj isto preko bare, i s njim redovno se cujem, a i popijem kafu, kad god dodje ovamo 8nedavno dobio bebicu)

p.s.cak sta vise, raja koja je ovdje bila cijelo vrijeme, nju i ne pozdravljam, samo rijetke (pokazalo se da nisu raja, samo zavist)

eto, toliko....

ja_cura_ wrote:iskreno receno - samo s dvoje prijatelja.

posto sam s grbavice, napustila sam odmah po pocetku sve svoje i otisla u drugi kraj. vecina prijatelja iz ulice je bila druge nacionalisti, tako da su se svi razbjezali u susjedne drzave. oko 4 godine nisam nista cula o nijednom prijetelju. dok mi preko poruka crvenog krsta amidza, koji je bio u turskoj u izbjeglistvu, u nekakvom izbjeglickom centru (stariji covjek) nije poslao oglas, gdje me prijateljica trazi (u oglasu je pisalo ta i ta trazi sestru tu i tu, ako iko ista zna, neka se javi itd)....mojoj sreci nije bilo kraja! naravno da sam joj se odmah javila i dan danas smo u kontaktu, ona dva-tri puta dodje godisnje ovamo.... kao da rata nije ni bilo...
drugi mi je prijatelj isto preko bare, i s njim redovno se cujem, a i popijem kafu, kad god dodje ovamo 8nedavno dobio bebicu)

p.s.cak sta vise, raja koja je ovdje bila cijelo vrijeme, nju i ne pozdravljam, samo rijetke (pokazalo se da nisu raja, samo zavist)

eto, toliko....

Mojih je jako malo ostalo u gradu,ponekad se cujemo,rijetko ili nikako se vidimo. I ja sam nedavno,preko neta,dosla do drugarice koja i mene trazi godinama,tako smo se obradovale obje i vjerovatno se na ljeto vidimo u Splitu gdje ona zivi,vristala je bukvalno od srece, i sad se tipkamo svaki dan. A nismo iste nacionalnosti i nije ni bitno,bitno je da smo ostale iste.

slabo

S obzirom da mi je bilo 14 kad je rat poceo nisam ni imala neka bog zna kakva prijateljstva pa da se zaklinjem u njih... sad ono komsiluka i raje sto sam imala, raselilo se, poginulo, udalo/ozzenilo, otislo, preselilo...

cujem se mailom tu i tamo sa bivsim konama koje su u SAD-u, pokusala sam naci staru raju iz razreda preko net-a (malo ih se javilo)...ma sta da ti kazzem, nije vise to to!



PS. Osim kolege pitt-a, s kojim sam isla u razred i kojeg sam naravno nasla na Sa-x hahahahaha. Zivio pitt-e

da se pogresno ne razumijemo, vecina mojih je odleprsala za srbiju i ne zeli kontakta sa sarajevom uopste da imaju, a neki su otisli i dalje, najvise za australiju.

ovo dvoje mojih prijatelja i jas smo skroz drugih nacionalnosti, i vazno je da se slazemo. bas kao i ti.

drago mi je da si nasla svoju prijateljicu......

ja_cura_ wrote:da se pogresno ne razumijemo, vecina mojih je odleprsala za srbiju i ne zeli kontakta sa sarajevom uopste da imaju, a neki su otisli i dalje, najvise za australiju.

ovo dvoje mojih prijatelja i jas smo skroz drugih nacionalnosti, i vazno je da se slazemo. bas kao i ti.

drago mi je da si nasla svoju prijateljicu......

I mojih je 80% u Srbiji,par njih u Hrvatskoj, a ostatak daleko-od Aljaske do Australije.

sad se sjetih, da ima stranica na netu, sa popisom svih sarajevskih osnovnih skola, gdje se ljudi upisuju, sa svojim podacima, kako bi se opet nekad nasli, to jest, znali gdje su, kako im je itd.

ne mogu sad da je nadjem, ali cim je nadjem, javim vam. ja sam tako nasla svoju skolu i prijatelje, tako da znam sta je s njima, ali se ne cujemo. vise su bili poznanici.

Ima vec preko 11 godina kako ne zivim u Sarajevu ali sam jos uvijek u kontaktu sa vecinom moje predratne raje i druga raja mi i ne trba.Niko se nije,sekunde promjenio ,godine su prosle a svi jos mahniti kao sto su i bili.Ima ih na zalost koji vise nisu medju zivima ali i oni nastavljaju da zive u nasim sjecanjima.Nazalost samo se jednom godisnje vidjamo ali tada kada smo zajedno imamo osjecaj da se nikad nismo ni rastali. Sokira me cinjenica da ima nasih ljudi koji nemaju staru raju ili koji ne zele da ih vise vide,ali ima itoga.

bonsai wrote:Ima vec preko 11 godina kako ne zivim u Sarajevu ali sam jos uvijek u kontaktu sa vecinom moje predratne raje i druga raja mi i ne trba.Niko se nije,sekunde promjenio ,godine su prosle a svi jos mahniti kao sto su i bili.Ima ih na zalost koji vise nisu medju zivima ali i oni nastavljaju da zive u nasim sjecanjima.Nazalost samo se jednom godisnje vidjamo ali tada kada smo zajedno imamo osjecaj da se nikad nismo ni rastali. Sokira me cinjenica da ima nasih ljudi koji nemaju staru raju ili koji ne zele da ih vise vide,ali ima itoga.

Na staru raju se uvijek mozes osloniti,a ovi poslijeratni nazovi prijatelji su nesto nuzno, sticaj okolnosti,nista vise. A kad zagusti,stari prijatelj je odmah tu,bez obzira sto se godinama niste vidjeli.

bonsai wrote:Ima vec preko 11 godina kako ne zivim u Sarajevu ali sam jos uvijek u kontaktu sa vecinom moje predratne raje i druga raja mi i ne trba.Niko se nije,sekunde promjenio ,godine su prosle a svi jos mahniti kao sto su i bili.Ima ih na zalost koji vise nisu medju zivima ali i oni nastavljaju da zive u nasim sjecanjima.Nazalost samo se jednom godisnje vidjamo ali tada kada smo zajedno imamo osjecaj da se nikad nismo ni rastali. Sokira me cinjenica da ima nasih ljudi koji nemaju staru raju ili koji ne zele da ih vise vide,ali ima itoga.

posto sam ja to bila napisala, da i odgovorim.
ja sam zvala, kumila, molila, potencirala to druzenje sa starom rajom, od prije rata raja, za druzenje poslije rata, ali posto se u ratu nismo vidjali, razliciti djelovi grada, razisli smo se, jednostavno nije bilo onog zara kao i prije rata.
ali zato raja iz rata-pali i zari!

Super je to cura vazno je da imas pravu raju nebitno iz kojeg perioda.Moja zadnja recenica se odnosi na ljude koji su vani i nemaju nikakav kontakt bar sa starim poznanicima kad vec nikad nisu imali PRAVU raju.

pa zavisi od mnogo cega.prvo,da li te je neko razocarao ili nije,pa onda zivotni tokovi,imas li vremena itd itd
od raje koji se smatraju srbima,samo sa jednim sam u kontaktu,ostalo sam prekrizio(razocarao sam se),sa bosnjama sam i dan danas dobar i u kontaktu(ne cesto ali kad sam dole druzimo se),a hrvata prijatelja nisam ni imao.

Haman se ne vidjam ni sa kim od prije rata.
pola ih j epobjeglo a i oni sto smo dijelili cigar 92-95 sto bi rekli zabavili se o sebi. Tako da od stare raje nema nikoga.....

Danas vise ne znas ni ko ti je komsija koji zivi pored tebe u stanu. Sve neki novi ljudi, uglavnom nekomunikativni.
A na stranu sto se svak zadevero oko sebe, trka, frka, posao, pare, nema raja vise vremena ni da predje kod komsije na kafu...
A sto se tice prijeratnih prijateljstava, uglavnom se to razislo, skroz druga furka, tako to biva u zivotu.
Ipak, ja sam svoju predratnu simpatiju pronasao u Srbiji, i vratio je ovamo (vjencali smo se).
Kao u najljepsoj bajci!

chuchumbamayumbe wrote:Danas vise ne znas ni ko ti je komsija koji zivi pored tebe u stanu. Sve neki novi ljudi, uglavnom nekomunikativni.
A na stranu sto se svak zadevero oko sebe, trka, frka, posao, pare, nema raja vise vremena ni da predje kod komsije na kafu...
A sto se tice prijeratnih prijateljstava, uglavnom se to razislo, skroz druga furka, tako to biva u zivotu.
Ipak, ja sam svoju predratnu simpatiju pronasao u Srbiji, i vratio je ovamo (vjencali smo se).
Kao u najljepsoj bajci!

eh, ovo mi je uljepsalo dan...
tako slatko....

Sarajevo moje wrote:Da li se bar cujete ponekad sa predratnim prijateljima,sarajlijama,koje je zivot odnio ko zna gdje i zasto.

ponekad pomislim da su mi jedini pravi prijatelji upravo ovi...

ja_cura_ wrote:

chuchumbamayumbe wrote:Danas vise ne znas ni ko ti je komsija koji zivi pored tebe u stanu. Sve neki novi ljudi, uglavnom nekomunikativni.
A na stranu sto se svak zadevero oko sebe, trka, frka, posao, pare, nema raja vise vremena ni da predje kod komsije na kafu...
A sto se tice prijeratnih prijateljstava, uglavnom se to razislo, skroz druga furka, tako to biva u zivotu.
Ipak, ja sam svoju predratnu simpatiju pronasao u Srbiji, i vratio je ovamo (vjencali smo se).
Kao u najljepsoj bajci!

eh, ovo mi je uljepsalo dan...
tako slatko....

Hvala ti!
Da ti jos malo uljepsam dan - imamo i malu curicu od 6 mjeseci, zove se Una.

chuchumbamayumbe wrote:

ja_cura_ wrote:

chuchumbamayumbe wrote:Danas vise ne znas ni ko ti je komsija koji zivi pored tebe u stanu. Sve neki novi ljudi, uglavnom nekomunikativni.
A na stranu sto se svak zadevero oko sebe, trka, frka, posao, pare, nema raja vise vremena ni da predje kod komsije na kafu...
A sto se tice prijeratnih prijateljstava, uglavnom se to razislo, skroz druga furka, tako to biva u zivotu.
Ipak, ja sam svoju predratnu simpatiju pronasao u Srbiji, i vratio je ovamo (vjencali smo se).
Kao u najljepsoj bajci!

eh, ovo mi je uljepsalo dan...
tako slatko....

Hvala ti!
Da ti jos malo uljepsam dan - imamo i malu curicu od 6 mjeseci, zove se Una.

ekstra

chuchumbamayumbe wrote: Ipak, ja sam svoju predratnu simpatiju pronasao u Srbiji, i vratio je ovamo (vjencali smo se).
Kao u najljepsoj bajci!

Zivi i zdravi bili jos bar 100 godina.
Djece napravili i sa unucima sretni ostarili.

Ljubav ne zna za granice i u njoj je spas.

kekec wrote:

chuchumbamayumbe wrote: Ipak, ja sam svoju predratnu simpatiju pronasao u Srbiji, i vratio je ovamo (vjencali smo se).
Kao u najljepsoj bajci!

Zivi i zdravi bili jos bar 100 godina.
Djece napravili i sa unucima sretni ostarili.

Ljubav ne zna za granice i u njoj je spas.

HVALA!!!

kekec wrote:

chuchumbamayumbe wrote: Ipak, ja sam svoju predratnu simpatiju pronasao u Srbiji, i vratio je ovamo (vjencali smo se).
Kao u najljepsoj bajci!

Zivi i zdravi bili jos bar 100 godina.
Djece napravili i sa unucima sretni ostarili.

Ljubav ne zna za granice i u njoj je spas.

potpisujem

Sarajevo moje wrote: Mojih je jako malo ostalo u gradu,ponekad se cujemo,rijetko ili nikako se vidimo. I ja sam nedavno,preko neta,dosla do drugarice koja i mene trazi godinama,tako smo se obradovale obje i vjerovatno se na ljeto vidimo u Splitu gdje ona zivi,vristala je bukvalno od srece, i sad se tipkamo svaki dan. A nismo iste nacionalnosti i nije ni bitno,bitno je da smo ostale iste.

Ovo bih ja svrstao pod:
1. Pravo prijateljstvo i
2. Dobar covjek

Jedan,prije no sto je otisao u Suboticu, javio i rekao "brisi, rat je" -nikada se vise nismo culi.
Tadasnji (bivsi), ispalio bez rijeci ( kazu na brda, al se jos uvijek ne zna) -uglavnom prema Nahorevu, gdje su se prije rata nesto stalno i iznova popravljale vikendice. Sretoh ga, prije dvije godine u Sarajevu, u prolazu.Niti imadoh zelje da ga zaustavim, niti da ga bilo sto pitam.Osim sto mi je drago sto je eto ziv.I sto nikada necu zaboraviti prijeratne setnje u kojima mi je uzastopno postavljao neka meni tada cudna pitanja tipa: a sta mislis, da sada pocnu nadlijetati avioni i bombardovati nas" i slicno.
Jedan drugi prijatelj, za vrijeme rata mi je uporno slao srbske novcanice i govorio kako treba da ih skupljam, jer mi je to buducnost.
Moja naj prijateljica, poslala mi je pismo, u momentu kada nisam znala je li iko od mojih ziv i mrtav i obavjestila me da je njen otac na Otesu pa u Vogosci na ratistu, te da je bio ranjen, dosao za Bg i ponovo se dobrovoljno vratio na ratiste.Ali da te cinjenice nece promijeniti nasu ljubav.

I tako .......redala bi se lista, zivih, mrtvih, nikada ne prezaljenih prijatelja, koje jos uvijek trazim, sanjam, iscekujem u ovom zivotu.
Neki novi ljudi, zauzeli su njihova mjesta i to je jedino pozitivno sto imam iz rata.

Moja generacija i ako nije pobijena, svakako je nestala.I zato, dozivotno imam razloga za zaljenje.

a ovih prica kao kod tempore... ne bih sad o tome... jednostavno sam odlucila da mi takvi ljudi nisu nikad ni bili prijatelji -- jedino tako mogu valjda da zivim... a ovo saka jada sto nas je ostalo... pazimo se...