Forum Klix.ba

... danas mnogi ljudi neprestano kopkaju po starim ranama, trazeci uvijek
nove metode da se vrate na prozivljene traume, sto lako vodi do bavljenja
iskljucivo samim sobom i do vrlo depresivnog raspolozenja vrlo
karakteristicnog za nase BH drustvo.

Fair Life wrote:... danas mnogi ljudi neprestano kopkaju po starim ranama, trazeci uvijek
nove metode da se vrate na prozivljene traume

ne bih rekla.
ne kopaju po ranama da bi se vratili traumama vec traze nacin da prevazidju to sto su prosli i sto ih, ocito, jos uvijek boli.
potiskivanje svakako ne bi pomoglo, kad-tad bi sve to isplivalo opet

_sa_ wrote:

Fair Life wrote:... danas mnogi ljudi neprestano kopkaju po starim ranama, trazeci uvijek
nove metode da se vrate na prozivljene traume

ne bih rekla.
ne kopaju po ranama da bi se vratili traumama vec traze nacin da prevazidju to sto su prosli i sto ih, ocito, jos uvijek boli.
potiskivanje svakako ne bi pomoglo, kad-tad bi sve to isplivalo opet

Zaboravila si nastavak...

Fair Life wrote:, sto lako vodi do bavljenja
iskljucivo samim sobom i do vrlo depresivnog raspolozenja vrlo
karakteristicnog za nase BH drustvo.

nisam zaboravila.
nastavak se podrazumijeva dok se prethodno ne rijesi
kako pomoci drugima ako sam sa sobom nisi dobar?

Nedavno zakljuèih kako se najvi¹e volim dru¾iti s kompjutera¹ima (da ih tako nazovem i objedinim u jedno) - samo kod tih ljudi je bespredmetno prièati o pro¹losti, sa sjetom se vraæati u stare dane, patiti za DOS-om, Spectrumom, Commodoreom... Jedini ljudi koji samo gledaju naprijed, u buduænost...

Stisni pesnicu iz sve snage i tako drži 5 minuta - boli.
Stisni pesnicu iz sve snage i tako drži 8 sati - boli i cijela ruka obamrla.
Tri i po godine, oko 1300 dana mi je tako "pamet" bila stisnuta u opkoljenom Gradu.
Bilo je pokušaja "razvlačenja" iste - zaganj'o me snajper na mostu SkendUrija. Promašen sam.

Posljedica ima, liječim se svjedočenjem, prepričavanjem/prisjećanjem preživljenog.

Sa-x.com - prava stvar za terapiju svjedočenjem.

Sadašnjost: Survival!

Moja skora budućnost: Vlakovo!

Fair Life wrote:... danas mnogi ljudi neprestano kopkaju po starim ranama, trazeci uvijek
nove metode da se vrate na prozivljene traume, sto lako vodi do bavljenja
iskljucivo samim sobom i do vrlo depresivnog raspolozenja vrlo
karakteristicnog za nase BH drustvo.

Apsolutno.
Doduse, slicno bi bilo svugdje gdje je bila ovakva situacija/katastrofa, mozda u malo manjoj ili vecoj mjeri.

Fair Life wrote:... danas mnogi ljudi neprestano kopkaju po starim ranama, trazeci uvijek
nove metode da se vrate na prozivljene traume, sto lako vodi do bavljenja
iskljucivo samim sobom i do vrlo depresivnog raspolozenja vrlo
karakteristicnog za nase BH drustvo.

Zanimljivo....Uhvatim se , određenim prigodama,kako "ČEPRKAM" PO STARIM RANAMA....Treba mi to...koliko god zna biti mazohistički....Ali, naučio sam puno u takvim i iz takvih momenata....Naučio i još uvijek učim, oslobađam se predrasuda, stereotipa,ne robujem niti jednoj aktuelnoj političkoj strukturi u BiH,pomaže mi da relativitiram određen stvari....Znam pretjerati u tome, no, vrlo depresivno raspoloženje me već godinama nije uhvatilo. Jer, valja nama dalje

Ti si, Fair Life, uz dužno poštovanje, osoba koja je "zadužena" na ovom forumu za vrlo depresivno raspoloženje, kako kažeš,tako karakteristično za naše BH društvo. Dobro je što si postavio ovu temu....Bilo bi dobro da čujemo i od tebe zašto si takav....

sulesavic wrote:Nedavno zaključih kako se najviše volim družiti s kompjuterašima (da ih tako nazovem i objedinim u jedno) - samo kod tih ljudi je bespredmetno pričati o prošlosti, sa sjetom se vraćati u stare dane, patiti za DOS-om, Spectrumom, Commodoreom... Jedini ljudi koji samo gledaju naprijed, u budućnost...

potpisujem. u biti tako je kad se druzis s bilo kim ko nesto producira, ili
jos bolje, stvara potpuno nove vrijednosti.

neznam sta si ti pio kad si piso ovaj post al eto...