#1 TO HARE - CARE !!
Posted: 07/04/2007 05:15
Intervju Dana: Haris Silajdžić
Ko je ovdje lud?
Bošnjački član Predsjedništva BiH, predsjednik Stranke za BiH i neformalni lider novog patriotskog bloka na političkoj sceni Federacije - uz njega su još Sulejman Tihić, predsjednik SDA koji je za ovaj blok dobio i podršku Glavnog odbora stranke, te Zlatko Lagumdžija, lider SDP-a BiH - za Dane govori o novom kursu prema međunarodnoj zajednici u BiH, riješenosti da se istraje u zahtjevima o ukidanju policije RS-a, čija je odgovornost za genocid dio presude Međunarodnog suda pravde u Haagu, Miloradu Dodiku, Christianu Schwarz-Schillingu, rezoluciji srebreničkih odbornika, zapadnim ambasadorima u Sarajevu i predlaže da Republika Srpska promijeni ime
DANI: Gospodine Silajdžiću, slažete li se s ocjenom da posljednje mjesece obilježava najveća politička kriza i najlošiji međunacionalni odnosi u Bosni i Hercegovini od završetka rata?
SILAJDŽIĆ: Moguće je da takva ocjena stoji.
DANI: Niste li Vi jedna od najodgovornijih osoba za takvo stanje? Onemogućili ste usvajanje ustavnih amandmana - po mnogima - najviše radi Vašeg izbora u Predsjedništvo BiH.
SILAJDŽIĆ: Gospodine Pećanin, ja sam očekivao ozbiljan razgovor s Vama. Ne morate se kriti iza toga "po mnogima", jer znam da ste i Vi i vaš magazin često iznosili takvu tvrdnju. I nju, kao i mnoge druge neosnovane optužbe na moj račun, ponavljali ste u sklopu vaše podrške drugom kandidatu, na šta apsolutno imate pravo. No, očekivao sam i očekujem makar malo korektnosti od Vas: nisam li upravo u Vašoj TV emisiji rekao da ću se povući iz izbora za Predsjedništvo BiH ukoliko se u paketu amandmana promijeni odredba o entitetskom glasanju u Zastupničkom domu Parlamenta BiH? Moj izbor u Predsjedništvo BiH nije bio prepreka usvajanju ustavnih amandmana, kamo sreće da jest! Jeste li pročitali tekst nedavno usvojene rezolucije Evropskog parlamenta, u kojoj se jasno kaže da je entitetsko glasanje u Predstavničkom domu neprihvatljivo, da predstavlja prepreku efikasnom radu državnog zakonodavnog organa? Je li Vam poznata Rezolucija Vijeća Evrope, usvojena nakon glasanja o amandmanima u našem parlamentu, u kojoj se kaže da ukoliko se razmišlja o ustavnim promjenama, onda je ukidanje entitetskog glasanja neophodni minimum za promjene? Hoćete li Evropski parlament i Vijeće Evrope optužiti za nepridržavanje evropskim principima? Slična je situacija i sa reformom policije: u nju se krenulo sa jasnim stavom Visokog predstavnika za BiH koji je govorio o ukidanju entitetskih policija i prelasku entitetskih granica u zonama koje pokrivaju lokalni policijski organi. Nije li ambasador Njemačke u BiH Schmunk, države koja predsjedava Evropskom unijom, tri dana prije sastanka svih bh. političkih lidera u zgradi njemačke ambasade u banjalučkim Nezavisnim novinama izjavio da policija Republike Srpske više ne može postojati, te da "dejtonske cipele više nisu adekvatne za put BiH u Evropu"? I ostale diplomate su govorili isto prije Dodikovog odbijanja reforme, a kada to isto sada tražim ja - optužuju me za radikalizam?! Ko je ovdje lud?
DANI: Kako objašnjavate činjenicu da međunarodni predstavnici u BiH ipak podržavaju ono protiv čega se Vi borite - ne samo kada su amandmani u pitanju, već i reforma policije, to jest, kada se radi o (ne)postojanju policije Republike Srpske?
SILAJDŽIĆ: Odgovorit ću Vam na to, ali prije svega morate znati da se i njihovi stavovi mijenjaju. Skoro svakodnevno razgovaram, pored srpskih, hrvatskih i bošnjačkih političara ovdje, i sa predstavnicima međunarodne zajednice koji polako počinju uviđati neodrživost rješenja, i o amandmanima i o reformi policije, koja se u javnosti najčešće prepoznaju kao prijedlozi Milorada Dodika. A zašto su uopće ikako podržavali takve stavove i zašto ih, istina, mijenjaju, ali sporo? Nekoliko je razloga, a pobrojat ću najvažnije. Prvo, strah od Kosova, to jest od rješenja statusa Kosova kojim Srbija ne bi bila zadovoljna, a koje je sada i zvanično formulirano Athisaarijevim prijedlogom. Dodik misli da je napravio pravi potez, da je ojačao svoje ucjenjivačke pozicije, otvorenim prijetnjama o srpskom referendumu kojim bi postigao ono što nije pošlo za rukom ni Miloševiću, Karadžiću i Mladiću u, po njih, puno povoljnijim okolnostima. Možda kratkoročno to i jest uspio, ali taj efekat već hlapi, i to iz nekoliko razloga. Prvo, građani Bosne i Hercegovine koji vole ovu zemlju nisu ni malo preplašeni njegovim prijetnjama: jednostavno, ni hiljadu puta veća sila od one kojom prijeti Dodik ne može više zaplašiti bh. patriote koji su se goloruki suprotstavili planovima sa Dedinja i Pala, i to u uslovima međunarodnog embarga na naoružanje istovremeno nametnutog i moćnoj agresorskoj Jugoslovenskoj armiji i narodu koji joj se praktično goloruk suprotstavio. Drugo, i u međunarodnoj zajednici se sve više shvata da koliko god u ovom trenutku izgledalo drugačije, centralni problem na Balkanu ipak nije Kosovo, već nedovršeni posao u Bosni i Hercegovini. Za ilustraciju takvog shvatanja vam nudim nedavni tekst Paddyja Ashdowna objavljen u britanskim medijima: mnogo je stvari u kojima se nisam slagao sa bivšim Visokim predstavnikom, ali je i on shvatio da je ključ problema u regiji dovršetak međunarodnog posla ovdje. Treće, Međunarodni sud pravde je potvrdio ono na šta smo godinama ukazivali: Vojska i policija Republike Srpske su, pored niza teških ratnih zločina, počinile i genocid u Bosni i Hercegovini. Ta presuda, koju mi moramo prihvatiti, iako nije ispunila imperativ pravde kada je u pitanju uloga srpsko-crnogorske države u genocidu, jednostavno se ne može ignorirati. A minimum njenog odraza jest zahtjev za ukidanjem policije Republike Srpske...
DANI: Moram Vam priznati jednu stvar, mada mi teško pada: lako bih našao 99 pitanja s kojim se ne slažem u Vašoj politici, ali do kraja podržavam Vaše stavove o policiji Republike Srpske...
SILAJDŽIĆ: Drago mi je, i siguran sam da bi se ta lista od 99 oblasti neslaganja istopila kada biste malo ozbiljnije i objektivnije analizirali moju politiku.
DANI: Čisto sumnjam, ali ostavimo to po strani. Kako Vi političarima iz Republike Srpske i međunarodnim predstavnicima argumentirate zahtjev za ukidanje policije Republike Srpske?
SILAJDŽIĆ: Prije svega, to nije samo zahtjev za ukidanje policije Republike Srpske, nego istovremeno i zahtjev za ukidanje federalne i kantonalnih policija. Prvo, imamo tri evropska principa za reformu policije. Nakon mukotrpnih pregovora, srpski predstavnici su ih prihvatili, a njihove potpise je odlukom potvrdila i Narodna skupština Republike Srpske. A onda je Dodik rekao da to više ne važi; pa smo imali prijedlog Martensove komisije, pa je i njega Dodik odbio; pa smo imali sistematičan, sveobuhvatan prijedlog Komisije za reformu policije, pa je Dodik i njega odbio; pa smo dobili digest verziju tog izvještaja, da bi Dodik i njega odbacio...
DANI: I kako onda dođosmo do toga da Visoki predstavnik Schilling skine odgovornost sa Dodika i optuži Vas i Sulejmana Tihića za propast reforme policije?
SILAJDŽIĆ: Reći ću Vam, ali prije toga da završim odgovor na prethodno pitanje. Dakle, povrh svega toga dolazi presuda Međunarodnog suda u kojoj se nedvosmisleno kaže da je, uz Vojsku Republike Srpske, policija Republike Srpske počinila genocid. I takva policija treba da i dalje postoji i da, između ostalog, osigurava i Memorijalni kompleks u Srebrenici? Čini mi se da sam u vašem magazinu pročitao odlično poređenje: to je isto kao da nakon rata Auschwitz čuva policija sa svastikama na ramenu. U razgovorima o policiji sugovornike podsjećam da je decenijama nakon završetka Drugog svjetskog rata bio zabranjen ulazak u Kragujevac svim Nijemcima zbog zločina koje su Hitlerove snage počinile u Šumaricama. Dakle, i Nijemcima koji su rođeni poslije Drugog svjetskog rata. A u Srebrenici bi mezare žrtava genocida i one koji ih posjećuju trebalo da čuva ista policija koja je genocid i počinila?! I nije problem samo Srebrenica: i nakon stotina otkrivenih jama sa ostacima bošnjačkih civila, mi smo, prema procjenama Amora Mašovića, otkrili i otkopali tek jednu četvrtinu masovnih grobnica. I sad bi, i nakon presude Međunarodnog suda pravde, osiguranje otkopavanja trebalo da obavlja ista ta policija koja je odgovorna za zločine kojima su jame napunjene?! Znate, i ja imam ogledalo u stanu: ne znam kako bih do kraja života stao ispred njega da zarad Schillingove ili bilo čije pohvale pristanem na takvo rješenje.
DANI: Kako je onda moguće da Visoki predstavnik optužuje Vas, a ne Dodika, za propast pregovora o reformi policije?
SILAJDŽIĆ: A kako je moguće da oni sto puta više energije i prijetnji posvete odlukama nesretnih općinskih odbornika u Srebrenici nego presudi Međunarodnog suda pravde? Prema njoj se odnose kao da je presudom ustanovljeno da je genocid posljedica elementarne nepogode ili hobija nekolicine srpskih zločinaca, a ne državnih organa Republike Srpske, policije i vojske, koje su počinile genocid. Znate, nisam ja birao tajming u kojem se poklopilo donošenja presude i rješavanje statusa Kosova. Osim toga, ne smijemo ispustiti iz vida postojanje jedne zapadne antiislamske histerije i straha od muslimana, koji su proizvedeni 11. septembrom. Trpanje u taj kontekst ovdašnjih Bošnjaka, iako za to nema nikakvog osnova, može dugoročno biti vrlo opasno. Je li nekom na Zapadu cilj radikaliziranje bosanskih muslimana, koji su i u ratu pokazali tolerantnost i civiliziranost, a poslije rata odsustvo bilo kakvog revanšizma i spremnost na prihvatanje svih evropskih standarda? Neko kao da želi da učini sve da podstakne njihovu getoiziranost, koja bi stvorila pogodno tlo za rađanje ko zna čega. Ne, mi to ne želimo i nećemo prihvatiti. Nudimo stvaranje zajedničke države ravnopravnih naroda i građana, u kojoj meni i nikom ne treba da predstavlja problem što se, evo sada, na čelu i Predsjedništva i Vijeća ministara nalaze Srbi. Ali, isto tako, nikome ne bi trebalo da predstavlja problem, ako za sada odbija promjenu entitetske strukture države, da Republika Srpska onda promijeni ime u Republiku Srpsku, Hrvatsku i Bošnjačku. Šta su, sudeći po imenu, a unatoč principa ustavne konstitutivnosti naroda, Hrvati i Bošnjaci u Republici Srpskoj? Gosti, podstanari, prolaznici? Znate, i kad se pričaju vicevi u društvu, u zavisnosti od onoga s kim je, pristojan čovjek pazi da ne povrijedi osjećanja nekog od slušalaca. Ako pravite jednonacionalni entitet, jednonacionalnu policiju, raspirujete strahove kod drugih. Prebirao sam po glavi, ali se nisam mogao sjetiti primjera iz historije da je multietnička vojska ili policija nekada počinila zločin. A ako već po imenu ili obilježjima to nije multietnički državni organ, onda je to izvor zebnje za one koji se ne prepoznaju u imenu ili simbolu.
DANI: Nije se teško složiti u ovome s Vama, još samo da su takvih opredjeljenja bili i poslanici Vaše i Stranke demokratske akcije prilikom biranja funkcionera u Sarajevskom kantonu i Gradu Sarajevu. Njihova praksa u potpunosti odudara od ovoga o čemu Vi govorite: je li sramota da se ni na jednoj od deset čelnih funkcija u Kantonu i u gradu na njoj ne nađe nijedan Srbin i samo jedan Hrvat?
SILAJDŽIĆ: Jest sramota, kad bi bilo tako, ali činjenice ne odgovaraju tvrdnji iz vašeg pitanja. Provjerio sam, i u Vladi Kantona dobio informaciju da je kantonalni tužitelj Srbin, da su zamjenici predsjednika Kantonalne skupštine Srbin i Hrvat, da u Vladi Kantona imamo dva ministra Srbina, dva Hrvata i jednog koji pripada nekom od manjinskih naroda. No, nisam zadovoljan ni ovakvim stanjem: Sarajevo mora i hoće biti primjer ostatku države kada je ravnopravnost građana i zastupljenost konstitutivnih naroda u pitanju. Mi ćemo se i dalje boriti za ove principe u čitavoj BiH, a da bi imali moralno pravo da to činimo Sarajevo mora prednjačiti u njihovoj primjeni. Samo tako ćemo moći da zahtijevamo ukidanje etničke diskriminacije u organima lokalne samouprave, koja je naročito izražena u Republici Srpskoj.
DANI: Baš da vidimo. Na kraju, želim da Vas pitam o optužbama koje sam čuo od jednog zapadnog ambasadora, a po kojima Vi i Tihić manipulirate bošnjačkim povratnicima u Srebrenicu i usmjeravate njihove poteze, poput rezolucije tamošnjih općinskih odbornika?
SILAJDŽIĆ: Da je taj vaš sugovornik, kao i neke njegove kolege, pokazao i minimum pijeteta prema žrtvama genocida i da se odazvao pozivu za sastanak s tim ljudima, siguran sam da ne bi iznosio takve i slične optužbe koje nemaju nikakve osnove. Za rezoluciju koju su usvojili odbornici u Srebrenici saznao sam iz medija, a Tihić mi je rekao da je isti slučaj i sa njim. Iz medija sam saznao i da je Zlatko Lagumdžija bio taj kojeg su odbornici iz Srebrenice kontaktirali prije usvajanja rezolucije, što je on kasnije i potvrdio. Ovo govorim istine radi, a ne da bih se branio, jer je moj, kao i Tihićev i Lagumdžijin stav poznat: podržavamo Srebreničane. Oni koji vjeruju da je i nakon presude Međunarodnog suda pravde moguće politički manipulirati nesretnim ljudima u Srebrenici potcjenjuju i ne razumiju njihovu agoniju koja traje već deceniju i po, a u kojoj je genocid bio samo kulminacija. Mene ne čudi što Srebreničani sada ovako reagiraju, već što to nisu učinili i prije. Krivica za genocid pripada srpskim zločincima i organima Republike Srpske, no odgovornost dijeli i međunarodna zajednica. Od odgovornosti za uslove u kojima i danas žive preživjeli Srebreničani ne ekskulpiram ni nas, državnu i entitetske vlasti. Morali smo i moramo učiniti sve što je potrebno da njihova agonija prestane. Izvjesno je da je katalizator za posljednje srebreničke reakcije upravo presuda Međunarodnog suda pravde. Tužno je, a i sramotno, da to ne shvataju ili veoma sporo prihvataju vlasti Republike Srpske i međunarodni predstavnici i strani ambasadori u Sarajevu.
, njima ne moze biti lose... hajd zdravoooo 
