#1 Moje vidjenje "problema" Vehabije u BiH
Posted: 04/04/2007 17:21
Nikada prije nije bilo ovoliko svađa i nesuglasica među muslimanima! Činimo baš suprotno od onoga što nam Kur'an govori da činimo; ne razmišljamo dovoljno o svojim djelima i posljedicama tih djela, ne ukazujemo dovoljno poštovanja ni prema Bogu, a ni prema narodu. Takvo djelovanje je u ovosvjetskom nazoru vjerovatno i opravdano jer ni nama se baš nije ukazalo neko poštivanje, od pamtivjeka.
Međutim, musliman baš i ne bi trebao biti orijentisan na ovaj svijet, njega interesuje više duhovni (barem bi tako trebalo biti; jer ukoliko pravilno shvatimo duhovni svijet lakše ćemo se snaći u objektivnom).
Ovih dana se u medijima spominje „problem“ nazvan „Vehabije u BiH“. Smatram da određene nesuglasice među vjernicima u tamo nekoj Kalesiji ne zaslužuju ovoliku pažnju i definitivno ne zaslužuju status općeg problema svih bošnjaka. Utjecaj svađom ispunjenih reportaža se posebno osjeća na prostorima gdje do sada nije bilo sukobljavanja i nesuglasica među muslimanima. Stvaraju se razne predrasude i generalizacije, a samim tim nastaju i sukobljavanja. Da bi izbjegli generaliziranje i stvaranje predrasuda baziranih na prikazima iz medija moramo sami sebi stvoriti sliku o Vehabizmu i mišljenjima koje on zastupa.
Vehabizam zastupa mišljenje tradicionalnog interpretiranja Islama odbijajući znanstveni, teorijski i sl. utjecaj na interpretiranje. (Mislim da je ovo veoma jasna i prihvatljiva definicija vehabizma)
Odakle „Vehabije“ baš na ovim prostorima? Postoje brojni odgovori na ovo pitanje. Ja sam pristalica onih što smatraju da su određeni političari doveli te „zloglasne“ ljude na ove prostore. Zašto? Samom pojavom „Vehabija“ dolazi do konflikata među narodima, stvaraju se različiti stavovi itd; mnogo je lakše manipulisati društvom u kojem se stavovi sukobljavaju.
Njihovim dolaskom stiglo je i njihovo uvjerenje da su jedino njihova shvatanja Islama ispravna. Također sa sobom nose izrazito jaku želju za dokazivanjem i potvrđivanjem svojih stavova. Tu nastaje problem jer takav način shvatanja Islama se ne podudara sa mišljenjima Islamske zajednice BiH. Reakcija IZ BiH baš i nije u skladu sa Islamskim načinom; odbijajući bilo kakvu vrstu dijaloga i dogovora nam neće donijeti dugo očekivani mir. Naprotiv, posljedica takvog stava jeste podijeljenost među narodima i sve učestalije sukobljavanje. Vjerujem da se rješenje može naći i to nekakvom vrstom obavezujućeg ugovora koji bi nam obezbjedio međusobno poštovanje i razumjevanje.
Veliki posrednik u stvaranju ovih sukoba među muslimanima su mediji. Prihvatanjem demokratskog načina vladavine smo također prihvatili i jednu od bitnih osnova demokratskog društva, a to je pravo na slobodu izražavanja. Međutim, mediji često zloupotrebljavaju pravo na slobodu izražavanja, radi ostvarivanja vlastitih ciljeva, posebno ako je urednik ovisan o politici ili orijentisan na kapital zanemarujući posljedice objavljivanja određenih izjava. Međutim, 2002. god se jednim dijelom stalo na kraj takvom rukovođenju medija. Donesen je Zakon o zaštiti od klevete. Doduše građani kao da nisu dovoljno upućeni u taj zakon i svrhu tog zakona.
Prije nekoliko dana sam gledao na tv-u emisiju o Srebrenici i njenom statusu. Urednik, znajući da je to trenutno jedna od najaktuelnijih tema u BiH (što garantuje ogroman broj gledalaca), „ubacuje“ u emisiju izjave neke, vjerovatno nepismene žene, koja izjavljuje da „Vehabije“ smatra vukovima i sl. Teško je očekivati da osobe, koje nisu upućene u Zakon o zaštiti od klevete, a kojima su upućeni takvi komentari ne ustanu i ne podignu glas, sasvim logična reakcija.
Nedavno smo i mi sami dizali glas protiv režima koji nas je omalovažavao.
Po vjeri smo braća i sestre i trebamo jedni druge da poštujemo, ukoliko dođe ponekad do nesuglasica i svađa po Islamu smo dužni da se pomirimo, jer je to ispravna stvar.
Međutim, musliman baš i ne bi trebao biti orijentisan na ovaj svijet, njega interesuje više duhovni (barem bi tako trebalo biti; jer ukoliko pravilno shvatimo duhovni svijet lakše ćemo se snaći u objektivnom).
Ovih dana se u medijima spominje „problem“ nazvan „Vehabije u BiH“. Smatram da određene nesuglasice među vjernicima u tamo nekoj Kalesiji ne zaslužuju ovoliku pažnju i definitivno ne zaslužuju status općeg problema svih bošnjaka. Utjecaj svađom ispunjenih reportaža se posebno osjeća na prostorima gdje do sada nije bilo sukobljavanja i nesuglasica među muslimanima. Stvaraju se razne predrasude i generalizacije, a samim tim nastaju i sukobljavanja. Da bi izbjegli generaliziranje i stvaranje predrasuda baziranih na prikazima iz medija moramo sami sebi stvoriti sliku o Vehabizmu i mišljenjima koje on zastupa.
Vehabizam zastupa mišljenje tradicionalnog interpretiranja Islama odbijajući znanstveni, teorijski i sl. utjecaj na interpretiranje. (Mislim da je ovo veoma jasna i prihvatljiva definicija vehabizma)
Odakle „Vehabije“ baš na ovim prostorima? Postoje brojni odgovori na ovo pitanje. Ja sam pristalica onih što smatraju da su određeni političari doveli te „zloglasne“ ljude na ove prostore. Zašto? Samom pojavom „Vehabija“ dolazi do konflikata među narodima, stvaraju se različiti stavovi itd; mnogo je lakše manipulisati društvom u kojem se stavovi sukobljavaju.
Njihovim dolaskom stiglo je i njihovo uvjerenje da su jedino njihova shvatanja Islama ispravna. Također sa sobom nose izrazito jaku želju za dokazivanjem i potvrđivanjem svojih stavova. Tu nastaje problem jer takav način shvatanja Islama se ne podudara sa mišljenjima Islamske zajednice BiH. Reakcija IZ BiH baš i nije u skladu sa Islamskim načinom; odbijajući bilo kakvu vrstu dijaloga i dogovora nam neće donijeti dugo očekivani mir. Naprotiv, posljedica takvog stava jeste podijeljenost među narodima i sve učestalije sukobljavanje. Vjerujem da se rješenje može naći i to nekakvom vrstom obavezujućeg ugovora koji bi nam obezbjedio međusobno poštovanje i razumjevanje.
Veliki posrednik u stvaranju ovih sukoba među muslimanima su mediji. Prihvatanjem demokratskog načina vladavine smo također prihvatili i jednu od bitnih osnova demokratskog društva, a to je pravo na slobodu izražavanja. Međutim, mediji često zloupotrebljavaju pravo na slobodu izražavanja, radi ostvarivanja vlastitih ciljeva, posebno ako je urednik ovisan o politici ili orijentisan na kapital zanemarujući posljedice objavljivanja određenih izjava. Međutim, 2002. god se jednim dijelom stalo na kraj takvom rukovođenju medija. Donesen je Zakon o zaštiti od klevete. Doduše građani kao da nisu dovoljno upućeni u taj zakon i svrhu tog zakona.
Prije nekoliko dana sam gledao na tv-u emisiju o Srebrenici i njenom statusu. Urednik, znajući da je to trenutno jedna od najaktuelnijih tema u BiH (što garantuje ogroman broj gledalaca), „ubacuje“ u emisiju izjave neke, vjerovatno nepismene žene, koja izjavljuje da „Vehabije“ smatra vukovima i sl. Teško je očekivati da osobe, koje nisu upućene u Zakon o zaštiti od klevete, a kojima su upućeni takvi komentari ne ustanu i ne podignu glas, sasvim logična reakcija.
Nedavno smo i mi sami dizali glas protiv režima koji nas je omalovažavao.
Po vjeri smo braća i sestre i trebamo jedni druge da poštujemo, ukoliko dođe ponekad do nesuglasica i svađa po Islamu smo dužni da se pomirimo, jer je to ispravna stvar.
) ali je razlika velika izmedju njih i gore spomenutih u percepiranju sile, nasilja i onog sto se vrti oko nastojanja i pokusaja uspostavljanja Bozijeg zakona, ma šta to kod njih značilo...
no cont 
