Page 1 of 1
#1 Ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost!
Posted: 15/07/2004 20:17
by Jonatan
Ispraznost nad ispraznošću, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost! (3) Kakva je korist čovjeku od svega truda njegova kojim se trudi pod suncem? (4) Jedan naraštaj odlazi, drugi dolazi, a zemlja uvijek ostaje. (5) Sunce izlazi, sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi. (6) Vjetar puše na jug i okreće se na sjever, kovitla sad ovamo sad onamo i vraća se u novom vrtlogu. (7) Sve rijeke teku u more i more se ne prepunja; odakle teku rijeke, onamo se vraćaju da ponovo počnu svoj tok. (8 Sve je mučno. Nitko ne može reći da se oči nisu do sita nagledale i uši dovoljno naslušale. (9) Što je bilo, opet će biti, i što se činilo, opet će se činiti, i nema ništa novo pod suncem. (10) Ima li išta o čemu bi se moglo reći: "Gle, ovo je novo!" Sve je već davno prije nas postojalo. (11) Samo, od prošlosti ne ostade ni spomena, kao što ni u budućnosti neće biti sjećanja na ono što će poslije doći.
#2
Posted: 15/07/2004 20:18
by Jonatan
(12) Ja, Propovjednik, bijah kralj nad Izraelom u Jeruzalemu. (13) I trudih se da mudrošću istražim i dokučim sve što biva pod nebom; o, kako mučnu zadaću zadade Bog sinovima ljudskim. (14) Vidjeh sve što se čini pod suncem: kakve li ispraznosti i puste tlapnje! (15) Što je krivo, ne može se ispraviti; čega nema, izbrojiti se ne može. (16) Rekoh onda sam sebi: "Gle, stekao sam veću mudrost nego bilo tko od mojih prethodnika u Jeruzalemu. Duh moj sabrao je golemu mudrost i znanje." (17) Mudrost pomnjivo proučih, a tako i glupost i ludost, ali sam spoznao da je to pusta tlapnja. (18 Mnogo mudrosti - mnogo jada; što više znanja, to više boli. #2Tad rekoh u srcu svom: "Daj da okušam užitak i vidim što naslada pruža" - ali gle: i to je ispraznost! (2) O smijehu rekoh: "Ludost je"; o užitku: "Čemu valja?" (3) Odlučih tijelo krijepiti vinom, a srce posvetiti mudrosti; poželjeh prigrliti i ludost, kako bih spoznao usrećava li ljude ono što pod nebesima čine za izbrojenih dana svojega života. (4) Učinih velika djela: sazidah sebi palače, zasadih vinograde; (5) uredih perivoje i voćnjake, nasadih u njima voćke svakojake. (6) Načinih jezera da plodna sadišta natapam. (7) Nakupovah robova i robinja, imadoh i sluge domaće, a tako i stada krupne i sitne stoke više no itko prije mene u Jeruzalemu. (8 Nagomilah srebro i zlato i blago kraljeva i pokrajina, nabavih pjevače i pjevačice i svakoga raskošja ljudskog, sve škrinju na škrinji. (9) I postadoh tako velik, veći no bilo tko prije mene u Jeruzalemu; a nije me ni mudrost moja ostavila. (10) I što god su mi oči poželjele, nisam im uskratio, niti branih srcu svojemu kakva veselja, već se srce moje veselilo svakom trudu mojem, i takva bi nagrada svakom mojem naporu. (11) A onda razmotrih sva svoja djela, sve napore što uložih da do njih dođem - i gle, sve je to opet ispraznost i pusta tlapnja! I ništa nema valjano pod suncem. (12) Okrenuh zatim misao svoju mudrosti, gluposti i ludosti. Što, na priliku, čini kraljev nasljednik? Ono što je već učinjeno. (13) I spoznadoh da je bolja mudrost od ludosti, kao što je svjetlost bolja od tame. (14) Mudracu su oči u glavi, a bezumnik luta u tami. Ali također znam da obojicu stiže ista kob. (15) Zato rekoh u sebi: "Kakva je sudbina luđaku, takva je i meni. Čemu onda žudjeti za mudrošću?" I rekoh u srcu: "I to je ispraznost!" (16) Jer trajna spomena nema ni mudru ni bezumniku: obojicu će poslije nekog vremena prekriti zaborav! I, jao, mudrac mora umrijeti kao i bezumnik. (17) Omrznuh život, jer mi se učini mučnim sve što se zbiva pod suncem: sve je ispraznost i pusta tlapnja. (18 Zamrzih sve za što sam se pod suncem trudio i što sad ostavljam svome nasljedniku. (19) Tko zna hoće li on biti mudar ili lud? Pa ipak on će biti gospodar sve moje muke u koju uložih sav svoj napor i mudrost pod suncem. I to je ispraznost. (20) I stao sam srcem očajavati zbog velikog napora kojim sam se trudio pod suncem. (21) Jer čovjek se trudi mudro i umješno i uspješno, pa sve to mora ostaviti u baštinu drugomu koji se oko toga nije uopće trudio. I to je ispraznost i velika nevolja. (22) Jer što on dobiva za sav svoj napor i trud koji je pod suncem podnio? (23) Jer svi su njegovi dani doista mukotrpni, poslovi mu puni brige; čak ni noću ne miruje srce njegovo. I to je ispraznost. (24) Nema čovjeku druge sreće već jesti i piti i biti zadovoljan svojim poslom. I to je, vidim, dar Božje ruke. (25) Jer tko bi mogao jesti, tko li nezadovoljan biti, osim po njemu. (26) Mudrost, spoznaju, radost on daruje onom tko mu je po volji, a grešniku nameće zadaću da sabira i skuplja za onoga tko je po volji Bogu. I to je ispraznost i pusta tlapnja.
#3
Posted: 15/07/2004 20:18
by Jonatan
#4Opet stadoh promatrati sva nasilja koja se čine pod suncem, i gle, suze potlačenih, i nikog nema da ih utre; i nasilje iz tlačiteljske ruke, a zaštitnika niotkuda. (2) Zato sretnima smatram mrtve koji su već pomrli; sretniji su od živih što još žive. (3) A od obojih je sretniji onaj koji još nije postao, koji nije vidio zlih djela što se čine pod suncem.
#4
Posted: 15/07/2004 20:20
by Jonatan
(9) Tko novce ljubi, nikad ih dosta nema; tko bogatstvo ljubi, nikad mu dosta probitka. I to je ispraznost. (10) Gdje je mnogo bogatstva, mnogo je i gotovana, pa kakva je korist od toga gospodaru, osim što ga očima gleda? (11) Sladak je dan radiši, jeo malo ili mnogo, dok bogatstvo ne da bogatašu zaspati.
#5
Posted: 15/07/2004 20:20
by Jonatan
(10) Ne pitaj zašto su negdašnja vremena bila bolja od ovih, jer to nije mudro pitanje.
#6
Posted: 15/07/2004 20:21
by Jonatan
(16) Poslije svih napora da dokučim mudrost, pokušah spoznati što se radi na zemlji. Uistinu, čovjek ne nalazi spokojstva ni danju ni noću. (17) Promatram cjelokupno djelo Božje: i odista - nitko ne može dokučiti ono što se zbiva pod suncem. Jer ma koliko se čovjek trudio da otkrije, nikad ne može otkriti. Pa ni mudrac to ne može otkriti, iako misli da zna
#7
Posted: 15/07/2004 20:22
by Jonatan
(2) Svima je ista kob, pravednomu kao i opakom, čistomu i nečistomu, onomu koji žrtvuje kao i onomu koji ne žrtvuje; jednako dobru kao i grešniku, onomu koji se zaklinje kao i onomu koji se boji zakletve. (3) Najgore je od svega što biva pod suncem ovo: ista je kob svima, ljudsko je srce puno zla, ludost je u srcima ljudi dok žive, a potom se pridružuju mrtvima. (4) Jer onaj tko je među živima, ima nade: i živ pas više vrijedi nego mrtav lav.
#8
Posted: 15/07/2004 20:25
by Jonatan
(9) Zato se raduj, mladiću, za svoje mladosti, i veseli se u danima svoga mladenaštva; idi putovima svoga srca i slijedi želje svojih očiju; ali znaj da će ti za sve to suditi Bog.
(12) I na kraju, sine moj, znaj da je neizmjerno mnogo truda potrebno da se napiše knjiga i da mnogo učenje umara tijelo. (13) Čujmo svemu završnu riječ: "Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer - to je sav čovjek." (14) Jer sva će skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud.
#9
Posted: 16/07/2004 00:41
by MUNAFIK
UREDU JE rodila majka sinaaa......
