#1 Veljko Kadijević - general, zločinac, savjetnik
Posted: 26/03/2007 14:16
Kadijević ekskluzivno za Business.hr:
Ja sam savjetnik vojne koalicije u Iraku, imun sam na tjeralice i sudove
Nada Starijaš-Al-Issa ([email protected])
(objavljeno 26.3.07 11:02)
"Hrvatska tjeralica uopće me ne zanima, mirno spavam. Hrvatske tužbe, da ih je i 33, a kamoli tri, nimalo me ne plaše. Ja sam samo spašavao jednu državu, koju su mnogi, poput vašeg predsjednika Mesića, željeli razbiti." Bila je to prva rečenica koju smo čuli od Veljka Kadijevića, koji je za Hrvatsku trenutačno najtraženije "lice s tjeralice".
Ponekad se i novinarima posreći. Nakon gotovo mjesec dana dovijanja, traganja, veza i vezica, desetaka pravih i krivih informacija, obećanja, konačno smo uspjeli, doduše preko posrednika, stupiti u vezu s nekadašnjim saveznim sekretarom za Narodnu obranu. Za izjavu smo morali doći u jednu državu EU, gdje nas je dočekala "veza" do koje nam je trebalo pet prethodnih veza, preporuka i jamstava.
Sastanak u jednom "europskom parku", u kojemu je nekada navodno volio predahnuti i car Franjo Josip, uz precizne upute: "veza" će uspostaviti vezu s generalom, a mi onda trebamo upaliti diktafon, sa slušalicama na ušima, pustiti "gospodina generala da priča, bez pitanja", potom izjavu skinuti, prepisati, a vrpcu odmah vratiti.
Ubrzo, čujemo Kadijevićev ostarjeli bariton koji "predlaže" da "odmah prijeđemo na stvar", pa nakon izjave o hrvatskoj tjeralici i "mirnom snu" navodi da je "stvarno savjetnik vojne koalicije u Iraku", što "ne znači da tamo stalno i boravi".
A kada je po američkom nalogu pronašao sve što je trebalo, bunkere i vojnu tehnologiju koju je bivša država izvozila Sadamu, otišao se i "malo odmoriti", ali "ne može reći gdje, ne zbog hrvatske tjeralice, nego zbog svoga mira".
A onda se naglo sjetio Franje Tuđmana, s kojim se "uvijek moglo dogovoriti", i osuo paljbu na Mesića, kojemu "nikada nije vjerovao", jer je u ključnim momentima "izmanipulirao Tuđmana".
Navodi primjer od 9. siječnja 1991., kada je Tuđman na sjednici Predsjedništva SFRJ prihvatio odluku o rasformiranju paravojnih organizacija i predaji oružja područnim vojnim jedinicama. Osam dana kasnije isti se dogovor postiže s Mesićem, koji obećava da će RH predati 20.000 automatskih pušaka tipa kalašnjikov. No sve propada jer je, kazao nam je Kadijević, Mesić "nešto smutio" Tuđmanu pa je Hrvatska vratila samo 150 "cijevi", od čega samo 15 kalašnjikova, a kad je Tuđman shvatio, "već je bilo kasno".
Na kraju je Kadijević poručio da pitamo predsjednika Mesića o njegovu (mi ćemo ipak reći - navodnom) dogovoru s Vukom Draškovićem u srpnju 1991. godine o "rušenju JNA i rukovodstva Srbije, s ciljem dovođenja Draškovića na vlast".
Na kraju, 82-godišnji Kadijević poručio je svima koji se "brinu zbog njega" da je, iako star, "prilično zdrav i imun na tjeralice i sudove".
Potkraj prosinca 1991. Kadijevića, koji se navodno zbog bolesti povukao s funkcije, prema nekim beogradskim izvorima, posjetio je Jimmy Moody, tada utjecajni član američkoga Kongresa, koji je govorio srpski i 80-ih radio u ambasadi SAD-a u Beogradu.
Navodno je on Kadijevića odveo u Washington za ad hoc savjetnika u Iraku još za prvoga Zaljevskog rata, pa je valjda još tada, kako sam kaže, stekao "imunitet", kako prema haaškom tako i prema hrvatskom sudu.
"Logično je da su Amerikanci izabrali baš mene"
Postavljajući sam sebi retoričko pitanje zašto su Amerikanci za osobu od povjerenja u Iraku izabrali baš njega, Kadijević kaže da je to bio "logičan izbor", jer on je kao bivši prvi čovjek JNA imao precizne podatke o Sadamovim bunkerima, vojnoj opremi i tehnologiji koju je SFRJ do početka 90-ih izvozila u Irak. O kolikoj je vrijednosti bila riječ, govori podatak da je samo 1989. vrijednost vojne tehnologije izvezene u Irak iznosila dvije milijarde i 400 milijuna dolara.
Prema tome, kako nakon okupacije Iraka na iračkoj strani nije bilo spremnosti, trebalo je pitati jednoga od Sadamovih bivših partnera, a s obzirom na to da se u najvećeg partnera Rusiju nije moglo pouzdati, izabrana je bivša Jugoslavija.
Kadijević je vjerovao Tuđmanu
Kadijević je tijekom razgovora za Business.hr nekoliko puta spomenuo da je vjerovao Tuđmanu, jer se "držao dogovora". Kao primjer i dokaz tomu dostavljen nam je stenogram njegovih razgovora s Tuđmanom o zaustavljanju borbi u Šibeniku u ljeto 1991. Tom prilikom razmatrali su kako zaustaviti "vatru". Na Kadijevićevo upozorenje: "Ako se rješenje ne nađe za stolom, onda ćemo se vratiti ratu", Tuđman panično odgovara: "Onda ćemo se vratiti ratu! Što to znači? To znači užas, razaranje...".
U istom stenogramu Kadijević upozorava Tuđmana na Antu Markovića, tadašnjeg saveznog premijera, uvjeravajući ga da mu ne smije vjerovati. Kadijević je, stoji u stenogramu, Tuđmanu kazao: "Marković misli da smo ti, ja i Milošević huligani koje treba objesiti", te da njih dvojica ne mogu biti ti "koji će stvarati mir". Stoga Kadijevića "taj Marković uopće ne interesira", jer on je "šarlatan, neznalica u svakom pogledu...", a osim toga: "Poražen je na sjednici Vlade, što ti, fala Bogu, znaš."
KOMENTAR ČITAOCA
Mislim da je tjeralica podignuta SAMO radi dnevno političkih razloga. Mislim da za objektivno mišljenje o generalu treba uzeti u obzir šire primjere koji se odnose ns unutarnje političke primjere više zemalja pa tako i takozvanih demokratskih zapadnih zemalja do drugih gdje su "demokracije" slabije razvijene.
Dali u analizi istih igdje pronalazite da je ijedna vlast mirno gledala lokalne nerede ili podrivanje države. To niste nigdje vidjeli.
Ili možde u Rusiji koja je dozvolila niz osamostaljenja pojedinih republika bivšeg SSSRa.
Možda se pitate kako to nismo mi mogli. Pa zar ne vidite danas ako već tada niste vidjeli. Ako danas to ne vodite što ste vidjeti mogli već tada onda je badava išta Vam pokušavati objasniti.
Da naš današnji predjednik ima zasluge za isto ne treba napominjati. Prisjetite se malo.
A Vi generale mirno spavajte jer i da saznaju gdje ste ništa Vam nebi. Niste Vi kašu zakuhali već ONI.
Pozdrav
http://www.business.hr/show.php?id=25491
Ja sam savjetnik vojne koalicije u Iraku, imun sam na tjeralice i sudove
Nada Starijaš-Al-Issa ([email protected])
(objavljeno 26.3.07 11:02)
"Hrvatska tjeralica uopće me ne zanima, mirno spavam. Hrvatske tužbe, da ih je i 33, a kamoli tri, nimalo me ne plaše. Ja sam samo spašavao jednu državu, koju su mnogi, poput vašeg predsjednika Mesića, željeli razbiti." Bila je to prva rečenica koju smo čuli od Veljka Kadijevića, koji je za Hrvatsku trenutačno najtraženije "lice s tjeralice".
Ponekad se i novinarima posreći. Nakon gotovo mjesec dana dovijanja, traganja, veza i vezica, desetaka pravih i krivih informacija, obećanja, konačno smo uspjeli, doduše preko posrednika, stupiti u vezu s nekadašnjim saveznim sekretarom za Narodnu obranu. Za izjavu smo morali doći u jednu državu EU, gdje nas je dočekala "veza" do koje nam je trebalo pet prethodnih veza, preporuka i jamstava.
Sastanak u jednom "europskom parku", u kojemu je nekada navodno volio predahnuti i car Franjo Josip, uz precizne upute: "veza" će uspostaviti vezu s generalom, a mi onda trebamo upaliti diktafon, sa slušalicama na ušima, pustiti "gospodina generala da priča, bez pitanja", potom izjavu skinuti, prepisati, a vrpcu odmah vratiti.
Ubrzo, čujemo Kadijevićev ostarjeli bariton koji "predlaže" da "odmah prijeđemo na stvar", pa nakon izjave o hrvatskoj tjeralici i "mirnom snu" navodi da je "stvarno savjetnik vojne koalicije u Iraku", što "ne znači da tamo stalno i boravi".
A kada je po američkom nalogu pronašao sve što je trebalo, bunkere i vojnu tehnologiju koju je bivša država izvozila Sadamu, otišao se i "malo odmoriti", ali "ne može reći gdje, ne zbog hrvatske tjeralice, nego zbog svoga mira".
A onda se naglo sjetio Franje Tuđmana, s kojim se "uvijek moglo dogovoriti", i osuo paljbu na Mesića, kojemu "nikada nije vjerovao", jer je u ključnim momentima "izmanipulirao Tuđmana".
Navodi primjer od 9. siječnja 1991., kada je Tuđman na sjednici Predsjedništva SFRJ prihvatio odluku o rasformiranju paravojnih organizacija i predaji oružja područnim vojnim jedinicama. Osam dana kasnije isti se dogovor postiže s Mesićem, koji obećava da će RH predati 20.000 automatskih pušaka tipa kalašnjikov. No sve propada jer je, kazao nam je Kadijević, Mesić "nešto smutio" Tuđmanu pa je Hrvatska vratila samo 150 "cijevi", od čega samo 15 kalašnjikova, a kad je Tuđman shvatio, "već je bilo kasno".
Na kraju je Kadijević poručio da pitamo predsjednika Mesića o njegovu (mi ćemo ipak reći - navodnom) dogovoru s Vukom Draškovićem u srpnju 1991. godine o "rušenju JNA i rukovodstva Srbije, s ciljem dovođenja Draškovića na vlast".
Na kraju, 82-godišnji Kadijević poručio je svima koji se "brinu zbog njega" da je, iako star, "prilično zdrav i imun na tjeralice i sudove".
Potkraj prosinca 1991. Kadijevića, koji se navodno zbog bolesti povukao s funkcije, prema nekim beogradskim izvorima, posjetio je Jimmy Moody, tada utjecajni član američkoga Kongresa, koji je govorio srpski i 80-ih radio u ambasadi SAD-a u Beogradu.
Navodno je on Kadijevića odveo u Washington za ad hoc savjetnika u Iraku još za prvoga Zaljevskog rata, pa je valjda još tada, kako sam kaže, stekao "imunitet", kako prema haaškom tako i prema hrvatskom sudu.
"Logično je da su Amerikanci izabrali baš mene"
Postavljajući sam sebi retoričko pitanje zašto su Amerikanci za osobu od povjerenja u Iraku izabrali baš njega, Kadijević kaže da je to bio "logičan izbor", jer on je kao bivši prvi čovjek JNA imao precizne podatke o Sadamovim bunkerima, vojnoj opremi i tehnologiji koju je SFRJ do početka 90-ih izvozila u Irak. O kolikoj je vrijednosti bila riječ, govori podatak da je samo 1989. vrijednost vojne tehnologije izvezene u Irak iznosila dvije milijarde i 400 milijuna dolara.
Prema tome, kako nakon okupacije Iraka na iračkoj strani nije bilo spremnosti, trebalo je pitati jednoga od Sadamovih bivših partnera, a s obzirom na to da se u najvećeg partnera Rusiju nije moglo pouzdati, izabrana je bivša Jugoslavija.
Kadijević je vjerovao Tuđmanu
Kadijević je tijekom razgovora za Business.hr nekoliko puta spomenuo da je vjerovao Tuđmanu, jer se "držao dogovora". Kao primjer i dokaz tomu dostavljen nam je stenogram njegovih razgovora s Tuđmanom o zaustavljanju borbi u Šibeniku u ljeto 1991. Tom prilikom razmatrali su kako zaustaviti "vatru". Na Kadijevićevo upozorenje: "Ako se rješenje ne nađe za stolom, onda ćemo se vratiti ratu", Tuđman panično odgovara: "Onda ćemo se vratiti ratu! Što to znači? To znači užas, razaranje...".
U istom stenogramu Kadijević upozorava Tuđmana na Antu Markovića, tadašnjeg saveznog premijera, uvjeravajući ga da mu ne smije vjerovati. Kadijević je, stoji u stenogramu, Tuđmanu kazao: "Marković misli da smo ti, ja i Milošević huligani koje treba objesiti", te da njih dvojica ne mogu biti ti "koji će stvarati mir". Stoga Kadijevića "taj Marković uopće ne interesira", jer on je "šarlatan, neznalica u svakom pogledu...", a osim toga: "Poražen je na sjednici Vlade, što ti, fala Bogu, znaš."
KOMENTAR ČITAOCA
Mislim da je tjeralica podignuta SAMO radi dnevno političkih razloga. Mislim da za objektivno mišljenje o generalu treba uzeti u obzir šire primjere koji se odnose ns unutarnje političke primjere više zemalja pa tako i takozvanih demokratskih zapadnih zemalja do drugih gdje su "demokracije" slabije razvijene.
Dali u analizi istih igdje pronalazite da je ijedna vlast mirno gledala lokalne nerede ili podrivanje države. To niste nigdje vidjeli.
Ili možde u Rusiji koja je dozvolila niz osamostaljenja pojedinih republika bivšeg SSSRa.
Možda se pitate kako to nismo mi mogli. Pa zar ne vidite danas ako već tada niste vidjeli. Ako danas to ne vodite što ste vidjeti mogli već tada onda je badava išta Vam pokušavati objasniti.
Da naš današnji predjednik ima zasluge za isto ne treba napominjati. Prisjetite se malo.
A Vi generale mirno spavajte jer i da saznaju gdje ste ništa Vam nebi. Niste Vi kašu zakuhali već ONI.
Pozdrav
http://www.business.hr/show.php?id=25491