Forum Klix.ba

Ja, čitajući poetske zbirke, bilježim stranice sa zanimljivim stihovima. Ako do kraja čitanja zabilježim dvije stranice, to je dobro. Ako zabilježim 5 stranica, to je odlično. A, evo, Markovu zbirku (zove se Tri knjige), sam pročitao do pola i već sam zabilježio 27 stranica

Dakle, slažem se. Jako dobra zbirka. Po učestalosti za moj pojam dobrih stihova slična je knjizi poezije Bukovskog: Pjesme 2.

Te dvije knjige, Markova i Henkova, vrve zanimljivim momentima; na bilo kojem mjestu da ih otvorim, neću se - najvjerovatnije - pokajati. Sve ostalo što sam čitao, a pročitao sam i ja nemalo poezije, zahtijeva više kopanja, listanja, birkanja...

https://www.art-anima.com/adrijan-cajko ... a-vremena/

predivna naučna fantastika
počnem 5-6 knjiga odustanem pa se pitam je li do mene
onda dođe ovaj lik /adrijan-cajkovski-deca-vremena/

predivno... sf kakav treba biti 580 stranica čistog uživanja

Je l kod vas vako? Ja se uspijevam prilagoditi i promijeniti slike koje mi vihore glavom. Al ne ide to uvijek lako. Borba...

medvjed23 wrote: ↑28/04/2023 11:44

Je l kod vas vako? Ja se uspijevam prilagoditi i promijeniti slike koje mi vihore glavom. Al ne ide to uvijek lako. Borba...

Nikada nisam 'vidio' likove ni okoliš niti išta, ne registrujem te opise, jednostavno ne mogu ništa zamisliti. Iritantno, iskreno rečeno.

medvjed23 wrote: ↑28/04/2023 11:44 Je l kod vas vako? Ja se uspijevam prilagoditi i promijeniti slike koje mi vihore glavom. Al ne ide to uvijek lako. Borba...

Pa obično odmah na početku budu ti opisi, tako da onda i zamislim nekoga u skladu s tim. Ali meni su sve te slike svakako nekako vague i fuzzy...

I je isto na osnovu opisa na početku skiciram nabrzinu lik u glavi, i onda kada kasnije naletim na neku zvaničnu ilustraciju, apsolutno svaki put ono što je meni u glavi ne može biti dalje od onoga šta je pisac zamislio

'' on je divlje sjedio u jednom ćošku kao zvjerka zatvorena u kavez, divlje i uporno ćutao, sa zvjerskim nepovjerenjem posmatrao me ispod oka''



Ivan Bunjin , prvi Rus koji je dobio nobelovu nagradu za književnost

Tek počeo Putin's people.

Volim vizualizirati stvari u glavi dok čitam, volim sebe da vidim na mjestu svih pojedinačnih karaktera kojima je više posvećena pažnja u odnosu na druge. To vam je identično posvećenoj pažnji koju ste usmjerili ka sagovorniku.

''nikad nisam našao odgovarajuće gaće.
ili su bile male pa su stezale, ili su bile velike pa su spadale''

Literatura za maj. Gornje tri gotove, a Turing je trenutna. Vrlo naporna za čitati, fizički, jer još nisam naišao na manji font. Svakako preporuka. Sve su sa Bookdepository

Da je bolje, ne bi valjalo/Bojan Ljubenović

Duhovito stivo koje drzi napetim u iscekivanju sta ce se dalje desiti. Lako se cita, nimalo dosadna jer je radnja dinamicna i ima dosta ironije. Nekoliko puta sam se naglas smijala, bas se uzivis s likom. Rasplet je vec zbrda zdola, ali i dalje vrijedna citanja.

tri sam njegove knjige pročito
(al samo do pola)

nek se Bog u kojeg je duboko vjerovao smiluje njegovoj plemenitoj i inteligentnoj duši

Dweller in Shadows: A Life of Ivor Gurney


Nisam tip koji plače na knjige i filmove, generalno sam hladan na te stvari ali me ova knjiga slomila i dovela na rub suza. Tako tužna i izrazito teška priča o nevjerovatno talentiranom čovjeku. Izvanredno napisana.

Flowers for Algernon/Daniel Keyes

Epistolarni roman o tridesetdvogodisnjem Carliju izrazito niskog IQ nad kojim ce se izvrsiti eksperimentalna operacija za povecanje inteligencije. Prethodno je ista procedura izvrsena na laboratorijskom misu imena Algernon i dala je znacajne rezultate. Namecu se pitanja covjekove uloge u nauci i igranja boga, eticke i moralne teme, drustvena diskriminacija, da li je bolje biti glup ili pametan, a pratimo i promjene u emotivnom i mentalnom stanju protagoniste, zelji da se dopadne drugima te unutrasnjim borbama sa kojima se mnogi od nas mogu poistovjetiti. Procitala sam je u dahu. Preporucujem.

Oskarom je nagradjena filmska adaptacija Charly kojeg cu veceras pogledati.

Digla_da_kreci wrote: ↑25/05/2023 16:35 Flowers for Algernon/Daniel Keyes

Epistolarni roman o tridesetdvogodisnjem Carliju izrazito niskog IQ nad kojim ce se izvrsiti eksperimentalna operacija za povecanje inteligencije. Prethodno je ista procedura izvrsena na laboratorijskom misu imena Algernon i dala je znacajne rezultate. Namecu se pitanja covjekove uloge u nauci i igranja boga, eticke i moralne teme, drustvena diskriminacija, da li je bolje biti glup ili pametan, a pratimo i promjene u emotivnom i mentalnom stanju protagoniste, zelji da se dopadne drugima te unutrasnjim borbama sa kojima se mnogi od nas mogu poistovjetiti. Procitala sam je u dahu. Preporucujem.

Oskarom je nagradjena filmska adaptacija Charly kojeg cu veceras pogledati.

bas neki dan citam na quori thread o obratnoj situaciji, znacajno nizi iq usljed povrede. price osoba koje su to dozivjele ili njihovih poznanika, clanova porodice. interesantne price

thx za preporuku

posljednji bijeg

radnja romana je smještena u mjesec juni 1850. god.

pripovijeda engleskinja koja je 1850. g. emigrirala u SAD (ne znam da li su se tad i zvali SAD)
Ona teško pati od morske bolesti , koja ne prestaje, tako da je mjesec dana, koliko putovanje traje, samo povraćala.

''Isprobala je sve što joj je iko predložio: đumbir, bocu vruće vode pod nogama, vreću leda za vratom....''

otkud led u ljeto 1850-te.?
jesu li imali frižider (tek puno kasnije izmišljen) na brodu?

je li sa sobom ponijela led?
iz grada Luton, England, kao lijek protiv kinetoze.

koliko je mogao trajati taj led ako ga je ponijela sa sobom, ona ili neko drugi?
kako ga je uopšte mogla sačuvati?

valjda bi ovi moderni spisatelji trebali znati da ima nas knjiških ljudi i cjepidlaka koji hvataju greške u scenariju jednog romana koji pretenduje da bude ako ništa dobar.

dođe mi da joj se javim na nekoj od društvenih mreža i da joj kažem ti si gora od mene.

Alex Kershaw - The First Wave



Taman je dovršio na godišnjicu D Dana. Dobra knjiga, napisana kao Ryanovov Longest Day. Priča o D Danu kroz oči i svjedočenja nekoliko odabranih osoba. Preporuka.
Šteta što je tema mrtva

Nema kupovine knjiga do 01.01.2024, uglavnom bi abd do tada mogao izdvojiti za 2-3 dobre knjige od izdavača Clio, a koje su mi već na spisku.

mufa1 wrote: ↑21/05/2023 05:35

leopold vajs a.k.a. muhamed asad.
sahranjen u španiji.

za tu me knjigu vežu melanholična sjećanja jer sam je 1996. nakon reintegracije , nakon povratka u dom, našao u parku, bila je sva mokra, virila je iz snijega , (ko da je čekala nekog da je nađe) , pokupio sam je i čitao uz svijeću....
ono, hladni mart, kasni sat, ja ogrnut u deku, kapa na glavi, svaki put kad moram okrenuti stranu skinem rukavicu....

imala je drugačiji dizajn, bijele , tvrde korice, na kraju knjige su bile fotografije.
nezaboravna knjiga.

tvoji utisci?

sikstinajn wrote: ↑07/06/2023 22:53 tvoji utisci?

Nisam jos zavrsio, imam manje od trecinu jos.. Ali generalno mi se svidja, bas kao sto kazes, budi neku melanholiju.. Ima par dobrih analiza, mada jedina zamjerka nepotrebno konstantno pi*anje po zapadu.. Znamo svi da nit je na zapadu sve sodoma i gomora, a nit su arapi takvi meleci kako ih Leopolod zeli predstaviti..

Interesantna je cinjenica da sam ovu knjigu poceo citat bas na putovanju kroz Andaluziju, i tek onda posle vidim da je sahranjen u istoj, iako je zivio i prosao skoro sve muslimanske zemlje..

Seven Sisters
Lucinda Riley