#1 Kraljevski grad Bobovac
Posted: 20/03/2007 23:57
Evo mIRCerka samo za tebe.
Kraljevski grad Bobovac
-Smješten na kosi koja se od Dragovićevog brda (k.1398) odvaja u pravcu juga i opkoljen sa svih strana šumovitim brdima , stari grad Bobovac u svom izrazito planinskom ambijentu predstavlja jedinstvenu prirodnu kulturno – historijsku cijelinu, koja spada među najznamenitije spomenike srednjovijekovne Bosne. Gradu se najlakše prilazi od Kraljeve Sutjeske ili kolima preko Vareša. Bobovac se prvi puta spominje 1350. g. u vrijeme ratnog pohoda cara Dušana na Bosnu, ali je on daleko stariji. Tu se na nekoj ilirskoj gradini i oko nekog kasnoantičkog utvrđenja s vremenom razvio srednjovjekovni utvrđeni dvorac bosanskih vladara. Kroz više od jednog stoljeća grad se širio kako su zahtijevale potrebe odbrane i udobnost njegovih gospodara Kotromanjića, banova i kraljeva bosanskih. Kada je car Dušan 1350 . g. prodro u Bosnu Bobovac je sa uspijehom izdržao opsadu. Kralj Tvrtko koji je krunisan 1377 a proglašen kraljem Raške , Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja 1390 je često boravio u Bobovcu naročito zadnjih godina života. Grad najveći procvat doživljava u vrijeme kraljeva Tvrtka II (1421- 1443) i Stijepana Tomaša ( 1443 – 1461) koji su i dalje rado boravili u stonom mjestu Bobovcu.Turci su prvi puta Bobovac ugrozili 1459 da bi ga kroz četiri godine zauzeli 1463. Pad Bobovca ujedno znači i slom srednjovijekovne bosanske države. Završnim borbama je prisustvovao i sultan Mehmed II El Fatih koji je pod Bobovac došao 20. V. 1463. Legenda pripisuje pad Bobovca izdaji vojvode Radaka. Međutim arheološki nalazi pokazuju da je grad pao poslije teških borbi. Legenda nastaje kao izraz težnje da se razjasni brza propast prijestolnice i države. Ujedno je njome narod objašnjavao ime stijene Radakovice 1.5 km sjevero-zapadno od Borovice s koje je sultan, navodno, dao survati «izdajicu» Radaka za nagradu. Turci su Bobovac koristili još punih 150 godina kada gubi svaki vojno – strateški značaj. Jedno vrijeme je na Bobovcu bilo i sjedište kadiluka.



Samostan - Kraljeva Sutjeska - Prvotni je samostan podignut najvjerojatnije u prvoj polovici 14. stoljeća. Prvi spomen o njemu nalazimo u popisu franjevačkog pisca Bartola Pisanskog iz 1385. godine. Nakon turskog osvojenja Bosne, samostan se spominje u jednom turskom popisu 1469. godine. U vrijeme progona 1524. god. samostan je nasilno porušen. Trebalo je proći dulje vremena dok franjevci nisu isposlovali dopuštenje za gradnju novoga samostana. Budući su Turci zabranjivali uporabu trajnijeg materijala (kamen, opeka), novoizgrađeni bi samostan s vremenom brže propadao, a bio je podložan i lakoj zapaljivosti. Dopuštenje za popravke teško se dobivalo, a ako bi popravku i obavili bez odobrenja, franjevci bi bili globljeni i zatvarani. Zato su nove zgrade u takvim slučajevima premazivali čađu, da budu što manje upadne.

Kraljevski grad Bobovac
-Smješten na kosi koja se od Dragovićevog brda (k.1398) odvaja u pravcu juga i opkoljen sa svih strana šumovitim brdima , stari grad Bobovac u svom izrazito planinskom ambijentu predstavlja jedinstvenu prirodnu kulturno – historijsku cijelinu, koja spada među najznamenitije spomenike srednjovijekovne Bosne. Gradu se najlakše prilazi od Kraljeve Sutjeske ili kolima preko Vareša. Bobovac se prvi puta spominje 1350. g. u vrijeme ratnog pohoda cara Dušana na Bosnu, ali je on daleko stariji. Tu se na nekoj ilirskoj gradini i oko nekog kasnoantičkog utvrđenja s vremenom razvio srednjovjekovni utvrđeni dvorac bosanskih vladara. Kroz više od jednog stoljeća grad se širio kako su zahtijevale potrebe odbrane i udobnost njegovih gospodara Kotromanjića, banova i kraljeva bosanskih. Kada je car Dušan 1350 . g. prodro u Bosnu Bobovac je sa uspijehom izdržao opsadu. Kralj Tvrtko koji je krunisan 1377 a proglašen kraljem Raške , Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja 1390 je često boravio u Bobovcu naročito zadnjih godina života. Grad najveći procvat doživljava u vrijeme kraljeva Tvrtka II (1421- 1443) i Stijepana Tomaša ( 1443 – 1461) koji su i dalje rado boravili u stonom mjestu Bobovcu.Turci su prvi puta Bobovac ugrozili 1459 da bi ga kroz četiri godine zauzeli 1463. Pad Bobovca ujedno znači i slom srednjovijekovne bosanske države. Završnim borbama je prisustvovao i sultan Mehmed II El Fatih koji je pod Bobovac došao 20. V. 1463. Legenda pripisuje pad Bobovca izdaji vojvode Radaka. Međutim arheološki nalazi pokazuju da je grad pao poslije teških borbi. Legenda nastaje kao izraz težnje da se razjasni brza propast prijestolnice i države. Ujedno je njome narod objašnjavao ime stijene Radakovice 1.5 km sjevero-zapadno od Borovice s koje je sultan, navodno, dao survati «izdajicu» Radaka za nagradu. Turci su Bobovac koristili još punih 150 godina kada gubi svaki vojno – strateški značaj. Jedno vrijeme je na Bobovcu bilo i sjedište kadiluka.



Samostan - Kraljeva Sutjeska - Prvotni je samostan podignut najvjerojatnije u prvoj polovici 14. stoljeća. Prvi spomen o njemu nalazimo u popisu franjevačkog pisca Bartola Pisanskog iz 1385. godine. Nakon turskog osvojenja Bosne, samostan se spominje u jednom turskom popisu 1469. godine. U vrijeme progona 1524. god. samostan je nasilno porušen. Trebalo je proći dulje vremena dok franjevci nisu isposlovali dopuštenje za gradnju novoga samostana. Budući su Turci zabranjivali uporabu trajnijeg materijala (kamen, opeka), novoizgrađeni bi samostan s vremenom brže propadao, a bio je podložan i lakoj zapaljivosti. Dopuštenje za popravke teško se dobivalo, a ako bi popravku i obavili bez odobrenja, franjevci bi bili globljeni i zatvarani. Zato su nove zgrade u takvim slučajevima premazivali čađu, da budu što manje upadne.
