Forum Klix.ba

dugo sam kontao da li da postavim ovu temu i evo:

gledam sve ove izvjestaje o masovnim grobnicama, price prezivjelih, pa onaj snimak srebernicana koje su skorpioni pobili i ne mogu da shvatim jednu stvar:

kako moze bilo ko da mirno ide u smrt? vidi ispred sebe da je onaj ispred ubijen, cuje pucnje, zna da je on slijedeci koji ce biti ubijen ali on ipak ide mirno kao da ide na kafu. ja to ne mogu da shvatim. ili kada njih 15 pobije par stotina ljudi. mislim da bih bar [pokusao potrcati, boriti se nekako, pokusao pobjeci, pogotovo ako znam da sam mrtav i ovako i onako, ali ne bih mogao da tako mirno idem u smrt. sta se to desi u ljuskoj psihi pa se on pomiri sa zivotom i ide da umre.

moze li mi neko objasniti?

i molim vas d ovo ne postane zachatana tema ili prebacivanje krivnje mi smo ili su oni krivi. interesuje me sta se to desi sa covjekom pa svjesno i mirno ode u smrt.

ko ce znat, vjerovatno u tom trenutku strah paralise....nisi u stanju razumno razmisljat

Nisam nikada pricala sa nekim ko je bio i prezivio slicnu situaciju, ali pretpostavljam da si tada u nekom "izvantjelesnom" stanju....da si u takoreci, nevjerici da neko moze tek tako da ti stane iza ledja i ubije te....i dok to kontas vec je sve gotovo

Mislim da se na neki nacin pomiris sa onim sto dolazi, kao sa sudbinom...kao mozda, kada ti dodje prirodan kraj zivota, ili se bar pretvaras da je tako, da ti bude lakse...

Mene vise zanima, sta je u glavama onih koji ubijaju, sta oni kontaju...imaju li djecu...vjeruju li u Boga ili nesto slicno....jer one slike ne mogu zaboraviti dok sam ziva i pratit ce me do groba, isto kao sto ce me pratiti pogled u ocima covjeka koji je cekao presudu smrtne kazne na elektricnoj stolici...

Mozda posle svega sta su prezivljavali to im dode kao olaksanje muka koje su vjerovatno svakodnevno prezivljavali.
To je kao kad bolesnik moli neku injekciju da bih mu prekratili muke.
Sve je to strasno i nikad necemo saznati kako su se osjecali i o cemu su razmisljali tih poslednjih sekundi.

seka wrote:

Lucy01 wrote:Mene vise zanima, sta je u glavama onih koji ubijaju, sta oni kontaju...imaju li djecu...vjeruju li u Boga ili nesto slicno....jer one slike ne mogu zaboraviti dok sam ziva i pratit ce me do groba, isto kao sto ce me pratiti pogled u ocima covjeka koji je cekao presudu smrtne kazne na elektricnoj stolici...

upravo

U glavama ubica nema nista kako bi to neko rekao samo PROMAHA ,kad bi unjihovim glavama bio bar djelic grama mozga mozda to nebi radili

Vjerovatno je zadnja misao o tome kako umrijeti na sto dostojanstveniji nacin. Nema nacina da se boris sa krvnikom sa rukama svezanim na ledjima. Da pocnes da bijezis izgledalo bi smijesno i nedostojanstveno i dalo bi krvniku jos vecu satisfakciju. Oni i zele neku bespomocnu reakciju zrtve u tim trenutcima da im da podstreka za smijeh i jedino sto mozes uciniti je da im ne udovoljis i prkosis do zadnjeg momenta.
Prkos je jedino sto ti ostaje u tim trenutcima i jedino po cemu ces mozda ostati zapamcen.

ma ko bi znao sta su mislili tih posljednjih sekundi,ali ja mislim da se covjek pomiri sa sudbinom.Jednostavno prihvati to isto kao kad covjeku kazu da umire i ima jos par mjeseci zivota,a toga danas ima sve vise

Ja opet mislim da se covjek sve nada nesta kao pa nece mene, imat cu neku srecu ludu...

Nada ipak umire zadnja! Razaran neopisivim strahom, koji mu bruji u usima, poput neke velike masine koja drobi i unistava njegove misli, covjek nije ni u stanju da nesto mnogo razmislja u takvim trenucima. Sve njegove misli se radjaju, rastu, eskaliraju i propadaju u istom dahu i sto je strah veci, veca je i nada da ce se u sljedecem trenutku probuditi iz te nocne more i pogledati kroz prozor da bi odmah zaboravio san. I kada na kraju dodje trenutak spoznaje da je sve gotovo i da mu nikakva dobra vila nece pomoci, onaj divlji strah i nada se pretvaraju u ogromno prijatno olaksanje, koje poput struje lagano trese njegovo citavo tijelo. Covjek je sretan i presretan da je konacno sve gotovo!

spreca wrote:

seka wrote:

Lucy01 wrote:Mene vise zanima, sta je u glavama onih koji ubijaju, sta oni kontaju...imaju li djecu...vjeruju li u Boga ili nesto slicno....jer one slike ne mogu zaboraviti dok sam ziva i pratit ce me do groba, isto kao sto ce me pratiti pogled u ocima covjeka koji je cekao presudu smrtne kazne na elektricnoj stolici...

upravo

U glavama ubica nema nista kako bi to neko rekao samo PROMAHA ,kad bi unjihovim glavama bio bar djelic grama mozga mozda to nebi radili

i mene to jako zanima. Nije mi jasan mentalni skolp ljudi koji moze streljat bespomocne ljude, posebno djecu
i jedina logicna misao mi je da nisu normalni. Da su to ustvari bolesnici. i cesto pomislim koliko tih bolesnika hoda pored nas, a da mi ustvari i ne znamo da su bolesnici.
I radjamo djecu zeleci im svo dobro ovo lijepog svijeta. I onda se nadje neki bolesnik koji ih maltretira
pruza svoju zlocinacu ruku na nesto na sta nema pravo. i po hiljadu puta pomislim na majke Srrebrenicana... ne smijem ni zamisliti kako se te zene osjecaju. jednostavno nemam dovoljno snage da bih u potpunosti mogla zavirit u njihovu dusu. Mislim da bih pukla ako bih se pokusala priblizit tom boluI izbjegavam ovakve teme iako i sama svakodnevno razmisljam o njima.

To su monstrumi...ja nikad necu zaboraviti onu rulju sto je pobila onu djecu kod Trnova.....onaj im vodja......mislim.....rodjen da ubija...cudoviste..

Mislim da nazivu "svjesno" ovdje nema mjesta.Nema tu nista svjesno.Niti "prihvatljivo" Postoje razna svjedocanstva ljudi koji su prezivjeli ove egzikucije i o njima pisali.Ne znam koliko i kako su snimci djece od strane Skorpiona prikazani kod nas, ali na njima se jasno moze vidjeti koliko je strah ( mada se ne moze osjetiti) te djece.Cak mi u jednom momentu ni sam cin ubijanja nije bio toliko strasan, koliko sve ono sto je predhodilo tom monstruoznom cinu.Krvnik koju djecu u kamionu, scucurenu jednih pored drugih, udara nogama i govori " A vidi ukakio se"-sto tek doneke govori sta su ta djeca prezivljavala.

Svjedocanstava ima na hiljade.Licno posjedujem dokumentaciju svjedoka koji su prezivjeli odlazak u smrt, silovanja i bili svjedoci ubijanja njihovih najblizih koje sam "intervjuisala" za vrijeme jednog projekta.Ta svjedocanstva ostavljam svojoj djeci u amanet.

A price o tome da se radi o bolesnicima i monstrumima koji su van nas, su obicne ublehe.To su obicni ljudi, to smo mi-koji kroz osjecaj moci dozvoljavaju sebi da obistine svoje najmracnije dijelove psihe.Stoga ne treba ih stavljati u nekakav vanjski kontekst, nesto sto je izvan ljudskog postojanja.Oni su tu u nama, izmedju nas i izuzetno lako ih je podstaci da nas ubijaju.Mnoge studije su istrazivale ovaj "fenomen" i dokazale, da se radi o obicnom covjeku nebitno koje boje koze, koje religije, kojeg godista, kojeg uvjerenja, obrazovanja itd.

to je vlasima u genima da samo moraju klati "turke" ima jedna dobra "samo mrtav cetnik je dobar cetnik" dabog da im se sjeme zatrlo za sva vremena za sva zla sto su pocinili AMIN

tempora wrote:Mislim da nazivu "svjesno" ovdje nema mjesta.Nema tu nista svjesno.Niti "prihvatljivo" Postoje razna svjedocanstva ljudi koji su prezivjeli ove egzikucije i o njima pisali.Ne znam koliko i kako su snimci djece od strane Skorpiona prikazani kod nas, ali na njima se jasno moze vidjeti koliko je strah ( mada se ne moze osjetiti) te djece.Cak mi u jednom momentu ni sam cin ubijanja nije bio toliko strasan, koliko sve ono sto je predhodilo tom monstruoznom cinu.Krvnik koju djecu u kamionu, scucurenu jednih pored drugih, udara nogama i govori " A vidi ukakio se"-sto tek doneke govori sta su ta djeca prezivljavala.

Svjedocanstava ima na hiljade.Licno posjedujem dokumentaciju svjedoka koji su prezivjeli odlazak u smrt, silovanja i bili svjedoci ubijanja njihovih najblizih koje sam "intervjuisala" za vrijeme jednog projekta.Ta svjedocanstva ostavljam svojoj djeci u amanet.

A price o tome da se radi o bolesnicima i monstrumima koji su van nas, su obicne ublehe.To su obicni ljudi, to smo mi-koji kroz osjecaj moci dozvoljavaju sebi da obistine svoje najmracnije dijelove psihe.Stoga ne treba ih stavljati u nekakav vanjski kontekst, nesto sto je izvan ljudskog postojanja.Oni su tu u nama, izmedju nas i izuzetno lako ih je podstaci da nas ubijaju.Mnoge studije su istrazivale ovaj "fenomen" i dokazale, da se radi o obicnom covjeku nebitno koje boje koze, koje religije, kojeg godista, kojeg uvjerenja, obrazovanja itd.

tempora wrote:Mislim da nazivu "svjesno" ovdje nema mjesta.Nema tu nista svjesno.Niti "prihvatljivo" Postoje razna svjedocanstva ljudi koji su prezivjeli ove egzikucije i o njima pisali.Ne znam koliko i kako su snimci djece od strane Skorpiona prikazani kod nas, ali na njima se jasno moze vidjeti koliko je strah ( mada se ne moze osjetiti) te djece.Cak mi u jednom momentu ni sam cin ubijanja nije bio toliko strasan, koliko sve ono sto je predhodilo tom monstruoznom cinu.Krvnik koju djecu u kamionu, scucurenu jednih pored drugih, udara nogama i govori " A vidi ukakio se"-sto tek doneke govori sta su ta djeca prezivljavala.

Svjedocanstava ima na hiljade.Licno posjedujem dokumentaciju svjedoka koji su prezivjeli odlazak u smrt, silovanja i bili svjedoci ubijanja njihovih najblizih koje sam "intervjuisala" za vrijeme jednog projekta.Ta svjedocanstva ostavljam svojoj djeci u amanet.

A price o tome da se radi o bolesnicima i monstrumima koji su van nas, su obicne ublehe.To su obicni ljudi, to smo mi-koji kroz osjecaj moci dozvoljavaju sebi da obistine svoje najmracnije dijelove psihe.Stoga ne treba ih stavljati u nekakav vanjski kontekst, nesto sto je izvan ljudskog postojanja.Oni su tu u nama, izmedju nas i izuzetno lako ih je podstaci da nas ubijaju.Mnoge studije su istrazivale ovaj "fenomen" i dokazale, da se radi o obicnom covjeku nebitno koje boje koze, koje religije, kojeg godista, kojeg uvjerenja, obrazovanja itd.

mozes li to objaviti negdje na internetu, da i ostali imaju uvida i da uce svoju djecu sta se sve desavalo? naravno,da zastitis imena zrtava. mislim da je to materijal koji bi svako trebao da procita. mozda se nesto i lijepo desi od sveg tog uzasa.

pozdrav tempori!

kao sto photo rece moze li se doci do tog materijala za buduce generacije

Lucy01 wrote:Nisam nikada pricala sa nekim ko je bio i prezivio slicnu situaciju, ali pretpostavljam da si tada u nekom "izvantjelesnom" stanju....da si u takoreci, nevjerici da neko moze tek tako da ti stane iza ledja i ubije te....i dok to kontas vec je sve gotovo

Mislim da se na neki nacin pomiris sa onim sto dolazi, kao sa sudbinom...kao mozda, kada ti dodje prirodan kraj zivota, ili se bar pretvaras da je tako, da ti bude lakse...

Mene vise zanima, sta je u glavama onih koji ubijaju, sta oni kontaju...imaju li djecu...vjeruju li u Boga ili nesto slicno....jer one slike ne mogu zaboraviti dok sam ziva i pratit ce me do groba, isto kao sto ce me pratiti pogled u ocima covjeka koji je cekao presudu smrtne kazne na elektricnoj stolici...

Slazem se sa tobom....

Jos bih dodao, da je lako nama punih stomaka pitati se svasta, ali uzmimo u obzir da ti ljudi su izgladnjivani i iscrpljeni i da nemaju snage za bilo sta...Cak neki pomisle, ma zavrsi vise sa mnom, olaksaj mi muke...Ko nije bio u situaciji, ne zna kako je to...

Mnogi "ljudi" se od zvijeri razlikuju samo nazivom ,ustvari ih treba objediniti jednom rijecju zvijeri.

Vozdra_123 wrote:pozdrav tempori!

kao sto photo rece moze li se doci do tog materijala za buduce generacije

"Materijal" koji imam, upotrijebljen je za studiju koja je radjena 2001 godine, pod pokroviteljstvom klinicke psihologije univerziteta u Utrechtu-Holandija.Publikacija se moze naci pod naslovom " The impact of war" Studies on the psychological consequences of war and migrations"-Trudy T.M.Mooren,Eburon Publischers, 2001 No u toj publikaciji ne mozete naci svjedocanstva koja ja imam na nasem jeziku tj detalje svake price, vec analizu posljedica rata i migracije.Materijal koji imam ne mogu prenijeti iz prostog razloga sto su osobe koje sam ja intervjuisala u to vrijeme bili svjedoci haskog tribunala i sto ne znam koliko bi njihovi zivoti iznova bili ugrozeni bilo kakvom publikacijom tih dokumenata.Da bih takvo sto ucinila, morala bih traziti odobrenje prvenstveno osoba o kojima je rijec.

Zaboravila sam reci, da mi se cini,da niko nigdje ne zatrpava svoju proslost kao mi.Sto je na nasu veliku sramotu!

tempora wrote:Zaboravila sam reci, da mi se cini,da niko nigdje ne zatrpava svoju proslost kao mi.Sto je na nasu veliku sramotu!

Nazalost ali to je istina.
Dovoljno je samo da malo" prosetas "po forumu i dobices pravu sliku stanja u ostalom ne sumnjam da ti to znas i bez toga.
Boze kad ce mo doci do pameti.Bojim se nikada ,sta treba jos da nam se desi da bi se opametili ,dali cemo drugi put imati sansu.

tempora wrote:

Vozdra_123 wrote:pozdrav tempori!

kao sto photo rece moze li se doci do tog materijala za buduce generacije

"Materijal" koji imam, upotrijebljen je za studiju koja je radjena 2001 godine, pod pokroviteljstvom klinicke psihologije univerziteta u Utrechtu-Holandija.Publikacija se moze naci pod naslovom " The impact of war" Studies on the psychological consequences of war and migrations"-Trudy T.M.Mooren,Eburon Publischers, 2001 No u toj publikaciji ne mozete naci svjedocanstva koja ja imam na nasem jeziku tj detalje svake price, vec analizu posljedica rata i migracije.Materijal koji imam ne mogu prenijeti iz prostog razloga sto su osobe koje sam ja intervjuisala u to vrijeme bili svjedoci haskog tribunala i sto ne znam koliko bi njihovi zivoti iznova bili ugrozeni bilo kakvom publikacijom tih dokumenata.Da bih takvo sto ucinila, morala bih traziti odobrenje prvenstveno osoba o kojima je rijec.

hvala na informaciji o knjizi

ali mislim da bas upravo ta sjedocanstva sto ti imas su vrijedna blaga
takve price se mogu staviti u neki ala holokost muzej
nisam pravnik ali bilo bi interestantno znati koliko vremena treba da prodje da se takve izjave smiju otvoriti drustvu
molim te to cuvaj ko oci svoje! ko jos ima kopije toga?

I.G.Kovacic: Jama


autora su zaklali cetnici i ne zna mu se grob


JAMA

I


Krv je moje svjetlo i moja tama.
Bla¾enu noæ su meni iskopali
Sa sretnim vidom iz oèinjih jama;
Od kaplja dana bijesni oganj pali
Krvavu zjenu u mozgu, ko ranu.
Moje su oèi zgasle na mome dlanu.

Sigurno jo¹ su treperile ptice
U njima, nebo blago se okrenu;
I æutio sam, krvavo mi lice
Utonulo je s modrinom u zjenu;
Na dlanu oèi zrakama se smiju
I moje suze ne mogu da liju.

Samo kroz prste kapale su kapi
Tople i guste koje krvnik naðe
Jo¹ gorèom mukom duplja koje zjapi
Da bode¾ u vrat zabode mi slaðe:
A mene dragost ove krvi uze,
I æutio sam kaplje kao suze.

Posljednje svjetlo prije stra¹ne noæi
Bio je bljesak munjevita no¾a,
I vrisak, bijel jo¹ i sad u sljepoæi,
I bijela, bijela krvnikova ko¾a;
Jer do pojasa svi su bili goli
I tako nagi oèi su nam boli.

O bolno svjetlo, nikad tako jako
I o¹tro nikad nisi sinulo u zori,
U strijeli, ognju; i ko da sam plako
Vatrene suze s kojih duplje gori;
A kroz taj pako bljeskovi su pekli,
Vriskovi drugih muèenika sjekli.

Ne znam koliko ¾ar je bijesni trajo,
Kad grozne kvrge s duplja rasti stanu,
Ko kugle tvrde, i jedva sam stajo.
Tad spoznah skliske oèi na svom dlanu
I rekoh: "Slijep sam, mila moja mati,
kako æu tebe sada oplakati..."

A silno svjetlo, ko stotine zvona
Sa zvonika bijelih, u pameti
Ludoj sijevne: svjetlost sa Siona,
Divna svjetlost, svjetlost koja svijeti!
Svijetla ptico, Svijetlo drvo! Rijeko!
Mjeseèe! Svjetlo ko majèino mlijeko!

Al ovu stra¹nu bol veæ nisam èeko:
Krvnik mi reèe: "Zgnjeèi svoje oèi!"
Obezumljen sam skoro preda nj kleko,
Kad grè mi ¹aku gustom sluzi smoæi;
I vi¹e nisam ni¹ta èuo, znao:
U bezdan kao u raku sam pao.


II


Mokraæom hladnom svijestili me Æu¹ke
Dijelili, vatrom podigli me silom;
I svima redom probadali u¹ke
Krvnici tupim i debelim ¹ilom
"Smijte se!" - ubod zapovijedi prati -
Oboce svima pred krst æemo dati!"

I grozan smijeh, cerekanje, grohot
Zamnije ko da grohoæu mrtvaci;
I same klaèe smete ludi hohot
Pa svaki bièem na ¾rtve se baci.
A mi smo dalje u smijanju dugu
Plakali, praznih duplja, mrtvu tugu.

Kada smo naglo, ko mrtvi, umukli
(Od straha valjda ¹to smo ipak ¾ivi),
U red za u¹ke otekle nas vukli,
I nijemi bol na stranu sve nas privi;
(U muku èuli iz ¹ume smo pticu):
provlaèili su kroz u¹ke nam ¾icu

I svaki tako, kada bi se mako,
Od bola stra¹na muklo bi zare¾o.
"©utite!" - rikne krvnik - "nije lako,
Al potrebno je da tko ne bi bje¾o."
I nitko od nas glavom da potrese
I drugom slijepcu ljuti bol nanese.

Krvo¾ednike smiri ¾ièan lokot
I umorni su u hlad bliski sjeli;
I zaèuo se vode mrzli klokot
U ¾arku grlu, i glasno su jeli,
Ko poslije te¹ka posla; zatim stali
Jedan sa drugim da se grubo ¹ali.

Zaboravili kao da su nas:
Zijevali, vjetre pu¹tali su glasne.
"Eh, jednu malu vidio sam danas..."
Dobaci netko, uz primjedbe masne.
I opet klokot hladna vina ili vode
Trgne slijepce - ¾ica me probode.


III


U mome redu poèela da ludi
Neka ¾ena. Vikala je: "Gori!
Ljudi, gori! Kuæa gori! Ljudi!"
A ¾ica ljuto poèela da pori
Nabreknute, grozne na¹e u¹i.
Na tla se ¾ena ugu¹ena sru¹i.

"Duplja¹i! Æore! Lubanje mrtvaèke"
Sove! U duplja dat æemo vam ¾ere
Da progledate! Vi, æorave maèke!"
Zare¾i pijan koljaè kao zvjere
I slijepcu no¾em odcijepi lice
Od uha ¹to se zaljulja vrh ¾ice.

Urlik i te¹ki topot slijepe ¾rtve
(©to bje¾eæ kroz mrak uvis noge di¾e),
I brz trk za njom, sred ti¹ine mrtve,
I tupi pad, kad lovca no¾ je sti¾e
O, taj je spa¹en! - rekoh svojoj tami
Ne opaziv¹i da nas vode k jami.

Srce je muklo ¹upljom grudi tuklo;
Tad druga srce preko ¾ice zaèuh.
Lupanje ludo naprijed nas je vuklo.
(©to srce skaèu kad u mraku plaèu!)
I od te lupe progledah kroz rupe:
U jasnom sjaju misli mi se skupe.

I vidjeh opet, ko jo¹ ovog jutra,
Duboku jamu, juèe iskopanu.
Napregnuh sluh da èujem kad unutra
Uz tupi udar prve ¾rtve panu.
O¹trom svijesti odluèuh da brojim:
Ja, pedeseti ¹to u redu stojim.

I èekao sam. Skupljao sam toène
Podatke: tko je veæ nestao straga,
Tko sprijeda - zbrajo, odbijao, dok poène
Udaranje, padovi. Sva snaga
mozga u jasnoj svijesti se napregnu
Da promjene mi pa¾nji ne izbjegnu.

Negdje je cvrèak pjevo; oblak pokri
Zaèas u letu sjenom cijelo polje.
Èuo sam kako jedan krvnik mokri,
A drugi stao ¹iroko da kolje.
Sve mi to zasja u sluhu ko u vidu.
Sa bljeskom sunca na no¾nome brdu.


IV


Kad prva ¾rtva poèela da krklja,
Èuh meki udar, i mesnata vreæa
Pada¹e dugo. Znao sam: u grkljan
Dolazi prvi ubod, meðu pleæa
Drugi, a ruka naglo ¾rtvu grune
U jamu gdje æe s drugima da trune.

Netko se mrtvo ispred mene slo¾i
Il iza mene, riknuv¹i od straha,
A ja udarce silnom svijesti mno¾ih,
Odbijajuæi pale istog maha,
Mada sam svakog - ¹to kriknu, zagrca -
Æutio kao ugriz u dno srca.

Èovjek iz jame jeco je ko dijete,
Tek priklan; cikto jezivo mu glasak.
Streptih da raèun moj se ne pomete.
Tad buknu u dnu bezdna bombe prasak.
Tlo se zaljulja. Klonuæe me svlada.
Nestala u spas posljednja mi nada.

Al silna svijest pa¾njom me opsjednu:
U sluh se ¾ivci, krv, meso i ko¾a
Napregli. Zbrojih trideset i jednu
¾rtvu; ¹ezdeset i dva boda no¾a.
Slu¹o sam udar kojom snagom pada,
I meni opet vratila se nada.

Na jauk iz bezdna sada nova prasne
Bomba uz tutanj. I mrtva tjelesa
Padahu sad uz pljuske manje glasne,
Kao u vodu, povrh ka¹e mesa.
Uto oæutjeh da po krvi kli¾em.
Protrnuh: evo, i ja k jami sti¾em!


V


O vidio sam, vidio sve bolje,
Ko da su natrag stavljene mi oèi:
I bijelu ko¾u, i no¾ koji kolje,
I ¾rtve (kao jagnjad ¹to se koèi
Èaskom pred klanje, al u redu bli¾e
Korak po korak mirno k no¾u sti¾e).

Bez prekidanja red se dalje mico
- Ko da na èelu netko ne¹to dijeli -
Nit je tko viko, trzo se, narico;
Na ¾ezi stra¹noj tih su nas ¾eli
Ko mrtvo klasje koje jedva ¹u¹ti.
(To se èula krv ¹to iz grla plju¹ti.)

Korak po korak po¹li smo; stali opet:
Krkljanje, udar, pad i opet korak.
Zaèuh zvuk jaèe. Ukoèen, ko propet,
Stadoh. Na usni tuðe krvi gorak
Okus oæutjeh. Sad sam bio treæi
©to jamu èeka u redu stojeæi.

Stra¹na mi tama, od sljepoæe gora,
Sav um pomuti i na èula le¾e,
I za njom svjetlost ko stotine zora:
Iskro! Strijelo! Plamene! Snije¾e!
Silno svjetlo bez ijedne sjene,
Ko o¹tar ubod igle usred zjene.

Drug se preda mnom natrag k meni nago,
Kao od grèa; onda je zastenjo,
Naprijed posrno, uzdahnuo blago -
I tihi uzdaj s krkljanjem mu jenjo.
Surva se, pljusnu kao riba Zine
Preda mnom prostor bezdane praznine.

Sve pamtim: naprijed zaljuljah se, natrag,
Bez ravnovjesja - kao da sam stao
Jezive neke provalije na prag,
A iza mene drugi ponor zjao.
Bijela strijela u prsi mi sinu,
Crna me ¹inu s pleæi. U dubinu.


VI


U bezdanu uma jeza me okrijepi.
Osjetih hladno truplo gdje me ti¹ti,
Hladnost smrti da mi tijelo lijepi.
Strah svije¹æu sinu: Neka ¾ena vri¹ti!
U jami sam - tom ¾drijelu na¹eg mesa;
Ko mrtve ribe studena tjelesa.

Le¾im na le¹u: kupu hladetine,
Mlohave, sluzne, ¹to u krvi kisne,
I spas sa jezom iz leda me vine:
Svijest munjom blisne kada ¾ena vrisne.
Okrenuh se, u groznici tad k vrisku
Pru¾ih ruku: napipah ranu sklisku.

I prvi puta sva ¾ivotna snaga
Nad le¹evima stala da se skuplja;
Na vrisak skrenuh ruku, i u duplja
Lubanje zaboh prste; tijela naga
Ko da su sva zavri¹tala u jami -
Sav pako jeknu jezivo u tami.

Bomba æe pasti! U¾asnuh se prvo;
U grèu stra¹nu zgrabih rukom ni¾e.
Zakoljak naðoh grozan. Le¹ se rvo
Sa mnom i na me poèeo da kli¾e.
Krkljo mu grkljan u krvavoj rani;
Korake zaèuh i glasove vani.

O bo¾e moj, zagrlila me ¾ena
Sad zagrljajem druge svoje smrti:
Kako joj ko¾a lica nagrbljena...
Starice! Bako! I uzeh joj trti
Ko¹èate ruke, i ¾arko ih ljubih.
Èinilo mi se: mrtvu majku ubih.

Èuo sam kako umiruæi stenje,
I po¾elio ludo da o¾ivi.
Sve le¹eve tad molih opro¹tenje.
Oæutjeh tvrdu usnu gdje se krvi -
Obeznanih se. Kad sam opet skido
Mrak nesvijesti, jo¹ sam gorko rido.


VII


U¹utjeh. Sam sam með truplima lednim,
A studen smrti na leða mi sjela,
Na udove. U ledu mrtvih ¾ednim
Vatrama nepca, jezika i ¾drijela.
Led smrti ¹uti. U njem pako gori.
A nigdje vriska da samoæa ori.

Taj grozni teret ¹to na meni le¾i,
Ni smrtnim ledom neæe da priu¹ti
Hladnoæu grla; a biva sve te¾i:
Odjednom skoro viknuh: voda plju¹ti!
Èujem gdje s vrha po truplima teèe;
Ah, studen mlat! - al peèe, peèe, peèe!

Po goloj ko¾i, po leðnome jarku,
Niz trbuh, prsa, slabine i bute
Potoèiæ studen pali vatru ¾arku,
Dube u mesu kanaliæe ljute.
I kad na usnu mlaziæ ¾arki kapno,
Opaljen jezik kusnu ¾ivo vapno!

Puna je jama: Na le¹ine liju
Vapno da ¾ivim strvine ne smrde.
O hvala im, nas mrtve sada griju
Plamenom svoje samilosti... Tvrde
Le¹eve æutim: trzaju se goli,
Ko mrtve ribe kad ih kuhar soli.

Taj zadnji trzaj umiruæeg ¾ivca,
Taj èudni drhtaj na kojem sam plivo
Uèini da sam blagosiljo krivca:
O gle! jo¹ truplo kraj mene je ¾ivo -
To starica me hladnom rukom gladi,
Jer zna da moji ne presta¹e jadi!


VIII


Kada se mrtvi val ¾ivota sti¹o,
Korake zaèuh ko daleku jeku:
Netko je jamu par puta obi¹o;
I nasta mir ko mir u mrtvu vijeku.
pomakoh nogu, stegnuh lakta oba -
Ko grobar kad se izvlaèi iz groba.

Zaprepastih se: le¹evi se mièu,
Kli¾u nada me, polako se ru¹e -
Smiju se, plaèu, hropoæu i vièu,
Pru¾aju ruke i bijesno me gu¹e...
Osjeæah nokte, stra¾njice, bokove,
Trbuhe, usta ¹to me ¾iva love.

Prestavljen stadoh. Stado¹e i oni.
Sad je te¾ina manja. Mrtva noga
Pala mi preko ramena. Ne goni
Nitko me vi¹e! - rekoh sebi; - To se
O vratu tvome splele ¾enske kose.

Prostrujo hladan zrak na moja usta
Kroz sloj le¹eva: izlazu sam blizu!
I srknuh utopljenièki: krv gusta
kroz nosnice u grlo o¹tro briznu.
Smijo sam se - al da me netko tako
Nakreveljena vidje, taj bi plako

Il bi od straha sledio se, nijem
Pred tom rugobom. Jer, ¹to da se tje¹im:
Odsad æe ljudi mislit da se smijem
Kad plaèem, i da plaèem kad se smije¹im.
Ta prazna duplja, gnijezda grozne tame,
Sjeæat æe svijet na crno ¾drijelo jame.

I sama sebe osjeæo sam krivim
©to ostavljam u bezdnu te mrtvace,
Jer zrak je ovaj ¾iv... a ja ne ¾ivim...
I èekah da me opet natrag bace.
Al rana ¾ivim bolom: ¾iv si! reèe.
Sabrah se. Vlaga! S njom se spu¹ta veèe.


IX


O, nikad nisam oèekivo tamu
S tolikom èe¾njom. Pazi! rosa kli¾e
Niz trupla doðe do mene, u jamu!
U¾aren jezik poèeo da li¾e
Kaplje sa ruku, nogu mrtvih tijela
©to su se na me ko ¾lijeb nadnijela.

Pomamno sam i divlje se penjo,
Gazio prsa i trbuhe grubo -
I kad bi mrtav zrak iz trbuha stenjo,
Nisam veæ trno. Vuko sam i skubo
Dugaèke kose, uspinjo se mesom,
Podjaren ¾eðom kao ludim bijesom.

Nisam osjeæo bola, straha, stida;
Obarah le¹ za le¹om, grabih plazih
Po njima ko po zemlji ¹to se kida.
A mo¾da svoju mrtvu sestru gazih,
Susjeda vukoh, lomih nje¾nu dragu.
®eð mi je dala bezumlje i snagu.

Kad sam se divlje iz jame izvuko,
Zaboravih svijest, oprez, da l je mrko:
Tlom krvavim sam puzo, tijelo vuko
Do trave: zvjerski, ¾ivinski je srko;
Uranjo u nju, jeo je i guto
I ko po rijeci livadom sam pluto.

Dozvah se: usta, punih trave, le¾im,
Gorim, ledenim: u te¹koj sam mori.
Spasen! O, kamo, kamo sad da bje¾im?
Zadrhtah: pjesma krvnikova ori.
Daleko. Na¹im mukama se ruga.
I mr¾nja planu. Ostavi me tuga.


X


Odjednom k meni miris paljevine
Vjetar donese s gari¹ta mog sela;
Miris iz kog se sve sjeæanje vine:
Sve svadbe, berbe, kola i sijela,
Svi pogrebi, naricaljke, opijela;
Sve ¹to je ¾ivot sijo i smrt ¾ela.

Gdje je mala sreæa, bljesak stakla,
Lastavièje gnijezdo, iz vrtiæa dah;
Gdje je kucaj zipke ¹to se makla,
I na traku sunca zlatni kuæni prah?

Gdje je vretena zuj, misir hljeba
©to s domaæim ¹turkom slavi ¾ivot blag;
Gdje su okna s komadiækom neba,
Tiha ¹kripa vrata, sveti kuæni prag?

Gdje je zvonce goveda iz ¹tale
©to, ko s daljine, zvuk mu kroz star pod
U san kapne; dok zvijezde pale
Stoljeæa mira nad sela nam i rod.

Nigdje plaèa. Smijeha. Kletve. Pjesme.
Mjesec, putujuæi, na gari¹ta sja:
Ugasnuo s dola dalek jecaj èesme,
Crni se na putu le¹ina od psa...

Zar ima mjesto bolesti i muka
Gdje trpi, pati, strada èovjek ¾iv?
Zar ima mjesto gdje udara ruka
I ¾ivi¹ s onim koji ti je kriv?

Zar ima mjesto gdje jo¹ vri¹te djeca,
Gdje ima otac kæerku, majku sin?
Zar ima mjesto gdje ti sestra jeca
I brat joj stavlja mrtvoj na grud krin?

Zar ima mjesto gdje prozorsko cvijeæe
Rubi jo¹ radost i ta¾i jo¹ bol?
Zar ima veæeg bogatstva i sreæe
Nego ¹to su ¹krinja i klupa i stol?

Iz ¹ume, s rikom gora, prasak muko
Zatutnji. Za njim tanad raspr¹eno
Ciknu, ko djeca njegova. Pijuko
Nada mnom zvuk visoko, izgubljeno.
Bitka se bije. Osvetnik se javlja!
Osvijetli me radost sna¾na poput zdravlja.

Planu u srcu sva ognji¹ta rodna,
Osvetom buknu krvi prolivene
Svaka mi ¾ila, i ko usred podna
Sunce Slobode razbi sve mi sjene.
Dr¾eæ se smjera gari¹noga dima,
Jurnuh, poletjeh k va¹im pucnjevima.

Tu ste me na¹li le¾ati na strani,
Braæo roðena, neznani junaci,
Pjevali ste, i ko kad se dani
©iroka svjetlost, kao bo¾ji znaci,
Okupala me. Rekoh: zar su snovi?
Tko je to pjevo? Tko mi rane povi?

Oæutjeh na èelu meku ruku ¾ene;
Sladak glas zaèuh: "Partizani, dru¾e!
Poèivaj! Muke su ti osveæene!"
Ruke se moje prema glasu pru¾e,
Bez rijeèi, i dosegnuh nje¾no lice,
Kosu i pu¹ku, bombu vidarice.

Zajecao sam i jo¹ i sad plaèem
Jedino grlom, jer oèiju nemam,
Jedino srcem, jer su suze maèem
Krvnièkim tekle zadnji puta. Nemam
Zjenice da vas vidim i nemam moæi,
A htio bih, tugo! - s vama u boj poæi.

Tko ste? Odakle? Ne znam, al se grijem
Na va¹em svjetlu. Pjevajte. Jer æutim
Da sad tek ¾ivim, makar mo¾da mrijem.
Svetu Slobodu i Osvetu slutim...
Va¹a mi pjesma vraæa svjetlo oka,
Ko narod silna, ko sunce visoka.

photo wrote:dugo sam kontao da li da postavim ovu temu i evo:

gledam sve ove izvjestaje o masovnim grobnicama, price prezivjelih, pa onaj snimak srebernicana koje su skorpioni pobili i ne mogu da shvatim jednu stvar:

kako moze bilo ko da mirno ide u smrt? vidi ispred sebe da je onaj ispred ubijen, cuje pucnje, zna da je on slijedeci koji ce biti ubijen ali on ipak ide mirno kao da ide na kafu. ja to ne mogu da shvatim. ili kada njih 15 pobije par stotina ljudi. mislim da bih bar [pokusao potrcati, boriti se nekako, pokusao pobjeci, pogotovo ako znam da sam mrtav i ovako i onako, ali ne bih mogao da tako mirno idem u smrt. sta se to desi u ljuskoj psihi pa se on pomiri sa zivotom i ide da umre.

moze li mi neko objasniti?

i molim vas d ovo ne postane zachatana tema ili prebacivanje krivnje mi smo ili su oni krivi. interesuje me sta se to desi sa covjekom pa svjesno i mirno ode u smrt.

jao, vjeruj da ne znam kako da pocnem ovu recenicu nego sa "jao" jer sam se upravo od tvog razmisljanja i tvojih rijeci najezila , stresla...

jer, ti, upravo ljude koji su natjerani pred odstrijel, a prije toga mnogi od njih na raznorazne nacine izmucene, opisujes kao neke fanatike koji kad idu pred odstrel kazes "kao da ide na kafu".. ili kazes kako mogu ici "svjesno"

ljudi su svjesni toga sta im se desava tog momenta a sta ce se desavati mogu samo predpostavitii... kao sto neko rece nada zadnja umire... kako se u tom momentu osjecaju to samo oni znaju ...... ..... a slusala sam ispovjest mladica koji je uspio sa jednog takvog odstrijela pobjeci.... jer su mislili da su sve pobili... kad se dodirnuo i nevjerujuci i sam da je prezivio, uspio je pobjeci...Ti si zrtva u tom momentu ne mozes bjezati....ne mozes se braniti ona djeca su umirala dostojanstveno..(skorpioni i strijeljanje) . dok su ih ta djubrad , govna i kukavice od "ljudi" ....okrenuli tako, da su im pucali u ledja..

Vozdra_123 wrote:

tempora wrote:

Vozdra_123 wrote:pozdrav tempori!

kao sto photo rece moze li se doci do tog materijala za buduce generacije

"Materijal" koji imam, upotrijebljen je za studiju koja je radjena 2001 godine, pod pokroviteljstvom klinicke psihologije univerziteta u Utrechtu-Holandija.Publikacija se moze naci pod naslovom " The impact of war" Studies on the psychological consequences of war and migrations"-Trudy T.M.Mooren,Eburon Publischers, 2001 No u toj publikaciji ne mozete naci svjedocanstva koja ja imam na nasem jeziku tj detalje svake price, vec analizu posljedica rata i migracije.Materijal koji imam ne mogu prenijeti iz prostog razloga sto su osobe koje sam ja intervjuisala u to vrijeme bili svjedoci haskog tribunala i sto ne znam koliko bi njihovi zivoti iznova bili ugrozeni bilo kakvom publikacijom tih dokumenata.Da bih takvo sto ucinila, morala bih traziti odobrenje prvenstveno osoba o kojima je rijec.

hvala na informaciji o knjizi

ali mislim da bas upravo ta sjedocanstva sto ti imas su vrijedna blaga
takve price se mogu staviti u neki ala holokost muzej
nisam pravnik ali bilo bi interestantno znati koliko vremena treba da prodje da se takve izjave smiju otvoriti drustvu
molim te to cuvaj ko oci svoje! ko jos ima kopije toga?

Slazem se i ne znam da li postoji uopste kakva centralna stanica za dokumentaciju genocida.Barem ja nisam sa istom upoznata.Sobzirom kako se odnosimo prema zivim zrtvama genocida, kao sto su silovane zene i iz tih silovanja izrodjena djeca, govori dovoljno.Takodjer nacin na koji obiljezavamo razna stradanja i mjesta -sramni su dokaz naseg bezobrazluka te inferiornosti.Zbog toga se i bojim da ce buduce generacije ubrzo dozivjeti istu sudbinu.Ne postoji opomena, niti razmisljanje o duznostima svih zivih da se ne zaboravi.
Naravno da dokumentaciju svjedocanstava cuvam.Ona je prilozena uz dnevnik koji pisem svojoj sestomjesecnoj kcerki o njenom odrastanju i mojoj licnoj odgovornosti u zaboravu.O genocidu i stradanjima mojih sunarodnjaka.Takodjer o apsurdu svih stradanja i o zastaskavanju istine ( pocev od presude o genocidu u Hagu, u kojem je i ona kao beba prisustvovala) od strane svih pocinioca-ukljucujuci medjunarodnu zajednicu.
Ona mora da zna, ma koliko to okrutno zvucalo sto se desilo njenoj pra nani, njenoj nani, njenoj majci i sto se moze desiti njoj.