Forum Klix.ba

Potaknut kretkom diskusijom za Fair Life-om na temi o biciklima...odlucih se da otvorim ovu temu.

Jesu li vam sjecanja teret ili radost? Je li vam se drago sjetiti nekih dogadjaja koji su zauvijek nestali u vihoru zivota i vremena ili vam bude tesko? Ili vam bude tesko a ipak se volite sjetiti?

Helem, kad sve prodje i u 80.oj godini sjedite u sobi a cijeli zivot mozete provrtiti u nekoliko slicica...onda stvarno postanete svjesni kako je covjek beznacajno, malo i prolazno stvorenje.

Tesko da se sa 80 moze cijeli zivot provrtiti u samo nekoliko slicica. Ima puno toga za provrtiti.
Naravno da su neka sjecanja lijepa, nega tuzna... samo, vrijeme cini svoje, pa se i na ona ruzna vremenom pocinjemo osvrtati na drugi nacin.
Sjecanja su bogatstvo.

jah....dobro si

Prvo da mi je dogurati do 80god pa ti onda javim na sta lice sjecanja

Lijepo se sjetiti lijepih sjecanja,a one ruzne sam zakopala dubokooo u sebi...

Svemirski_Jebach wrote: Helem, kad sve prodje i u 80.oj godini sjedite u sobi a cijeli zivot mozete provrtiti u nekoliko slicica...

provrtit cu ga u nekoliko slicica jedino u slucaju dobre amnezije.
pamtim sve, i dobro i lose i ne vidim u tome neki teret

Svemirski_Jebach wrote:Potaknut kretkom diskusijom za Fair Life-om na temi o biciklima...odlucih se da otvorim ovu temu.

Jesu li vam sjecanja teret ili radost? Je li vam se drago sjetiti nekih dogadjaja koji su zauvijek nestali u vihoru zivota i vremena ili vam bude tesko? Ili vam bude tesko a ipak se volite sjetiti?

Helem, kad sve prodje i u 80.oj godini sjedite u sobi a cijeli zivot mozete provrtiti u nekoliko slicica...onda stvarno postanete svjesni kako je covjek beznacajno, malo i prolazno stvorenje.

i kad bole sjecanja su blago najgore je kad covjek pocne da zaboravlja (mada svi zaboravljamo odredjenu kolicinu stvari iz proslosti)....nekad mi bude bas crnjak kako neke ljude skoro skroz zaboravimo ono godine prodju da nam ni ne padnu na pamet a u jednom momentu su nam bili dio zivota a opet neke druge osobe su tu samo na momenat, a svejedno ih nikad ne zaboravimo....ljudsko sjecanje je intrigantna stvar....

nakon onog filma ETERNAL SUNSHINE OF THE SPOTLESS MIND cesto sam se pitala da mogu da li bih selektivno pobrisala neke bolne uspomene, i mislim da cak i da je to opcija svejedno bih se radije sjecala

da...ja ne govorim ovdje toliko o iskustvima i sjecanjima koja nas zabole sto su losa...

vise govorim, o sjecanjima koja su fina i lijepa ali bole zato jer znamo da je to davna proslost i da se nikad nece vratiti...

najmanje govorim o ljubavnim sjecanjima...nego prije svega o sjecanjima na prosle dane i osjecate kako starite i da godine prolaze..

eto, mene boli sjecanje jer osjecam kako vrijeme prolazi i gazi sve...

Svemirski_Jebach wrote:da...ja ne govorim ovdje toliko o iskustvima i sjecanjima koja nas zabole sto su losa...

vise govorim, o sjecanjima koja su fina i lijepa ali bole zato jer znamo da je to davna proslost i da se nikad nece vratiti...

najmanje govorim o ljubavnim sjecanjima...nego prije svega o sjecanjima na prosle dane i osjecate kako starite i da godine prolaze..

eto, mene boli sjecanje jer osjecam kako vrijeme prolazi i gazi sve...

npr kad vidim sliku nekog mjesta i sjetim se kakvo sam vrijeme i ja tu proveo s porodicom, davno kad su bili bolji dani... a sad ni takvih dana ni clanova porodice, sve drugacije a samo sjecanje ostaje...

Svemirski_Jebach wrote:da...ja ne govorim ovdje toliko o iskustvima i sjecanjima koja nas zabole sto su losa...

vise govorim, o sjecanjima koja su fina i lijepa ali bole zato jer znamo da je to davna proslost i da se nikad nece vratiti...

najmanje govorim o ljubavnim sjecanjima...nego prije svega o sjecanjima na prosle dane i osjecate kako starite i da godine prolaze..

eto, mene boli sjecanje jer osjecam kako vrijeme prolazi i gazi sve...

meni to vise zavisi od dana (citaj dana ciklusa u mjesecu )...nekad sam osjetljivija i nostalgicnija, ali veci dio vremena ta pozitivna sjecanja iz proslosti su mi gorivo za stvaranje novih sjecanja....jeste vrijeme pravo brzo prolazi, zato valja stvarati nova pozitivna sjecanja (buduca bolna) sto prije i sto brze i u sto vecoj kolicini

Meni se sviđa ta selektivnost mozga Ružna sjećanja nakon nekog vremena...nije da zaboravimo, ali postanu prava prošlost:D

Lijepa sjećanja...Muzika, miris, glas...sve mi to može vratiti neka sjećanja, ali me ne bole. Dok sam bila mlađa, naprosto bih bila preplavljena osjećajima , ali kako starim ne više. I ne fali mi to.

A da se rastužim kada shvatim da sam neke dijelove života totalno izbrisala iz sjećanja, to da Ali i to je dio starosti

Ipak mislim da se u 80. vrlo lako može desiti da život provrtiš u par sličica. Samo tebi znano zašto baš tih par sličica.

burekodsira wrote:

Svemirski_Jebach wrote:da...ja ne govorim ovdje toliko o iskustvima i sjecanjima koja nas zabole sto su losa...

vise govorim, o sjecanjima koja su fina i lijepa ali bole zato jer znamo da je to davna proslost i da se nikad nece vratiti...

najmanje govorim o ljubavnim sjecanjima...nego prije svega o sjecanjima na prosle dane i osjecate kako starite i da godine prolaze..

eto, mene boli sjecanje jer osjecam kako vrijeme prolazi i gazi sve...

npr kad vidim sliku nekog mjesta i sjetim se kakvo sam vrijeme i ja tu proveo s porodicom, davno kad su bili bolji dani... a sad ni takvih dana ni clanova porodice, sve drugacije a samo sjecanje ostaje...

i mene to jebe isto...i onda se sjetis ljudi kojih vise nema...i kako je zivot cuka jedna velika...

sta je ono bila tema ove diskusije

anais_nin wrote:

Svemirski_Jebach wrote:Potaknut kretkom diskusijom za Fair Life-om na temi o biciklima...odlucih se da otvorim ovu temu.

Jesu li vam sjecanja teret ili radost? Je li vam se drago sjetiti nekih dogadjaja koji su zauvijek nestali u vihoru zivota i vremena ili vam bude tesko? Ili vam bude tesko a ipak se volite sjetiti?

Helem, kad sve prodje i u 80.oj godini sjedite u sobi a cijeli zivot mozete provrtiti u nekoliko slicica...onda stvarno postanete svjesni kako je covjek beznacajno, malo i prolazno stvorenje.

i kad bole sjecanja su blago najgore je kad covjek pocne da zaboravlja (mada svi zaboravljamo odredjenu kolicinu stvari iz proslosti)....nekad mi bude bas crnjak kako neke ljude skoro skroz zaboravimo ono godine prodju da nam ni ne padnu na pamet a u jednom momentu su nam bili dio zivota a opet neke druge osobe su tu samo na momenat, a svejedno ih nikad ne zaboravimo....ljudsko sjecanje je intrigantna stvar....

nakon onog filma ETERNAL SUNSHINE OF THE SPOTLESS MIND cesto sam se pitala da mogu da li bih selektivno pobrisala neke bolne uspomene, i mislim da cak i da je to opcija svejedno

bih se radije sjecala

sog, ja sam samo primjetila ovaj film

zmijaIzmaj wrote:

anais_nin wrote:

Svemirski_Jebach wrote:Potaknut kretkom diskusijom za Fair Life-om na temi o biciklima...odlucih se da otvorim ovu temu.

Jesu li vam sjecanja teret ili radost? Je li vam se drago sjetiti nekih dogadjaja koji su zauvijek nestali u vihoru zivota i vremena ili vam bude tesko? Ili vam bude tesko a ipak se volite sjetiti?

Helem, kad sve prodje i u 80.oj godini sjedite u sobi a cijeli zivot mozete provrtiti u nekoliko slicica...onda stvarno postanete svjesni kako je covjek beznacajno, malo i prolazno stvorenje.

i kad bole sjecanja su blago najgore je kad covjek pocne da zaboravlja (mada svi zaboravljamo odredjenu kolicinu stvari iz proslosti)....nekad mi bude bas crnjak kako neke ljude skoro skroz zaboravimo ono godine prodju da nam ni ne padnu na pamet a u jednom momentu su nam bili dio zivota a opet neke druge osobe su tu samo na momenat, a svejedno ih nikad ne zaboravimo....ljudsko sjecanje je intrigantna stvar....

nakon onog filma ETERNAL SUNSHINE OF THE SPOTLESS MIND cesto sam se pitala da mogu da li bih selektivno pobrisala neke bolne uspomene, i mislim da cak i da je to opcija svejedno

bih se radije sjecala

sog, ja sam samo primjetila ovaj film

Super, sad ostaje samo da se pokusas sjetiti...

Sogan wrote:sta je ono bila tema ove diskusije

kako je sve kurcevaca

S 80 sjecanja
Ja sad zaboravim u 27-oj sta sam juce radio pa se nekad ozbiljno zapitam imam li ADD

Svemirski_Jebach wrote:da...ja ne govorim ovdje toliko o iskustvima i sjecanjima koja nas zabole sto su losa...

vise govorim, o sjecanjima koja su fina i lijepa ali bole zato jer znamo da je to davna proslost i da se nikad nece vratiti...

najmanje govorim o ljubavnim sjecanjima...nego prije svega o sjecanjima na prosle dane i osjecate kako starite i da godine prolaze..

eto, mene boli sjecanje jer osjecam kako vrijeme prolazi i gazi sve...

Sjecanja, svemirko, sjecanja...

Naravno da zaboli kad mi kao povjetarac lagahno te njene ruke prodju kroz kosu..
I osmijeh djedov kad mu rasijekoh omiljenu kapu, odlozenu na panju, a ja zafrkan igrac 5-o godisnjak htjeo malom sijekiricom muhu otjerati sa nje, dok je on kresivom i trudom palio cigar i stavljao je u cigaraluk...
Suze radosnice moje majke kad je nas prvacice gledala dok pjevasmo pioniri mi smo mali, pod zastavom druga Tite...
Miris kose djevojcice koja je sjedila pored mene u 4. razredu osnovne...
Prva kradja tresanja iz Ahmed-komsijne baste...
Felga 18-ka dobijena na poklon od bistricke raje, zbog nje, te male crvene...
Boze kako sam samo volio one njene pjegice...

Ah, neka ih bas imam! Kao sto neko vec rece, blago iako skupo placeno.. Placeno zivotom...

hej ja...bas tako nekako arsla care.

meni naumpadne svakojakih sjecanja ovako zacas...i sve kontam, treba samo cugat...