Forum Klix.ba

Dakle, ovo bi bilo samo za one iskusne cija djeca vec voze bicikl, i koji su sami ucestvovali u ucenju djeteta.
Potreban mi je savjet kako najbrze da naucim dijete od 5 i po' god. da nauci voziti bicikl. Pomocni tockovi su vec skinuti i poslije vise sati pokusaja na parkingu, ostvaren je nikakav napredak! Help!

Pa zavisi i od naravi djeteta, da li je plasljivo ili ne.
Konkretno moje dijete je naucilo tako sto pomocne tockove nismo ni skidali, ali od silne voznje metal koji drzi pomocne tockove se iskrivio i oni su bili prakticno u " zraku " vise su mu davali psihicku sigurnost nego sto su imali funkciju.
Jedan dan sam ih samo skinula da nije ni primjetio da ih nema.

Mozda vase dijete zna da je to sad neki " poseban korak bez pomocnih tockova" i ima neku vrstu blokadice . Vratite tockove i krivite ih rucno svaki dan po malo prema gore ...

Byanka wrote:Mozda vase dijete zna da je to sad neki " poseban korak bez pomocnih tockova" i ima neku vrstu blokadice . Vratite tockove i krivite ih rucno svaki dan po malo prema gore ...

Hmm.. Ima smisla, ali cu sacekati jos koje misljenje, a onda u akciju. Fakat ima smisla!

Mogu ti reci zeznuto pitanje.

Uglavnom nadji neku mirnu lokaciju bez automobila i nekog ko gleda (jer ima i to uticaja na djete, narucito ako su druga dijeca koja se vec vozaju kao veliki na biciklu), i polako strpljivo. Ukoliko nisi strpljiv tj. djete vidi da te ova proces iritira i frustrira ono ce se vise usmjeriti na uzrok tvoje frustracije nego da savlada vjestinu. A poenta i jest u tome da se zabavite jer ukoliko vidi da je to nesto zabavno - utoliko ce prije se potruditi i da ga vozi. Ukoliko je nesto nametnuto onda nece htjeti sve i da moze. Mislim moras imati pedagoski pristup malo po tom pitanju.

A ukoliko nema afiniteta, sacekaj malo. 5 godina i nisu neke godine. Jos uvijek se razvijaju centri u mozgu za ravnotezu i motorne funkcije. Ima djece sa 2 godine koja jedva hodaju, tako da ovo ti je problematika sa vise varijabilnih nepoznatih x. Moguce je da jos nije vrijeme doslo za tako kompleksu radnju kao voznju bicikla.

Ja se sjecam da me je otac ucio sa nekih 7-8 godina, na Kosevu stadionu, veliki parking onaj. I imam isprcati u vezi s tim zgodu jednu. Drzi on moj sic i guvernalu a ja okrecem tockove, i tako malo da mi ulije sigurnost idemo mi polako, kad odnekud iz onih kucica za prodaju karata, stvori se neki fakin, prodje pored nas i rece mi starom: Izvinite gospodine koliko je sat, moj stari se zbuni - pusti mene i pogleda na sat i kad je skontao foru posla ga u mp3 i otrci za mnom dole nizbrdo...srecom prezivjeo sam taj dan mada nam Saraj i nije bas najbolje mjesto za ovakvo nesto jer stvarno je dosta guzve i svi parkizni se koriste skoro maksimalno svakodnevno. Ako ima kakva lokacija van grada, mirna, a veliki parking bez rupa i bandera, to bi bilo najbolje. Ponovis par puta i onda jednom svakih par mjeseci dok bas ne savlada samo da se ne izgubi forma.

Jos jedan problem moze biti i u biciklu. Jel biciklo preveliko? Pretesko? Celicni okvir? Nije prilagodjeno za uzrast djeteta? Ja znam da je Pony UNIS-ov bio tezak ko tuc, guzove razvali uz brdo, ne mozes hodati poslje. Sto je bicklo jefitnije u prosjeku je teze. Zato ljudi placaju neko bilicklo 100 a neko 2000 maraka, plus jos spravice za mjenjanje brzine i slicno ali bez obzira na sve lagano biciklo je bitan faktor za svakog. Ako mislis da bi ovo moglo biti problem - skini sve sa njega sto je ekstra, blatobrane, korpice, torbice, gluposti razno-razne ili uporedi s jos necijim biciklom za taj uzrast pa vidi malo koje je najlakse, valjda postoji neki standard koji je prilagodjen djeci u tim godinama da mogu savladati. I fino podesi sic, pedale, guvernalu i sve drugo, nemoj da ti je tesko jer za 5 minuta tokom kojih ovo sve nastelis - mozes sebi ustediti sat dva vremena poslje. Najbitnije je u tome da znas dijete nauciti i kako da se pripremi dakle jedna noga na pedali druga na zemlji prije nego sto krene - tacno zna gdje je pedala - odgurne se malo - noga na pedalu, guraj naprijed - i gledaj ispred sebe a ne dole, gdje su pedale.

Cak i kad dijete "nauci" tj. ti mislis da ono zna, tek tad se pazi. Tj. ocekuj da ce biti i poneki pad, nemoj da te iznenadi. Narucito se pazi trotoara jer moje obrve i oziljci u njima znaju vrlo dobro kako je vrag odnjeo salu sa njima na biciklu.

Ima ovdje par polu-profesionalaca koji se bave biciklizmom pa evo i za njih pitanje koje mene interesuje - da li je pametno malo i gume izduvati u ovom slucaju jer bicklo ide sporije i lakse ga je kontrolisati? Mislim kad legne malcice guma - dakle sto je sira - lakse je na njoj balansirati, imas vise povrsine dodirne, tako da ti ne treba prevelika brzina da bi se odrzao na njemu.

To bi bilo to i sretno. Svako dijete pamti dva dana u zivotu. Kad nauci plivati i voziti biciklo. To je kao mala matura. Velika bi bila vozacki za automobil, jel. Pa stoga nemoj da ti je tesko malo se potruditi.

Byanka wrote:Pa zavisi i od naravi djeteta, da li je plasljivo ili ne.
Konkretno moje dijete je naucilo tako sto pomocne tockove nismo ni skidali, ali od silne voznje metal koji drzi pomocne tockove se iskrivio i oni su bili prakticno u " zraku " vise su mu davali psihicku sigurnost nego sto su imali funkciju.
Jedan dan sam ih samo skinula da nije ni primjetio da ih nema.

Mozda vase dijete zna da je to sad neki " poseban korak bez pomocnih tockova" i ima neku vrstu blokadice . Vratite tockove i krivite ih rucno svaki dan po malo prema gore ...

vidis, nikad mi nije bilo jasno to krivljenje tockova. Kod moje kcerkice koja danas slavi treci rodjendan pomocni tockovi su bas iskrivljeni. Mislim da je muz to napravio, a nikad ga nisam pitala zasto
i svi me pitaju, pa sto su joj tockovi tako iskrivljeni

Nemam pojma kako se zove ovo vozilo na nasem jeziku. Isto ko biciklo, samo nema pedala i djete sjedne na cic i odgurava se nogama. Ja sam mislio budalestina ziva. Medjutim ispostavilo se da je svako djete odusevljeno ovim strojem i nece da sidje sa njega. I tako nauci da odrzava ravnotezu vrlo brzo i oslobodi se. Poslije nema potrebe za pomocnim tockicima jer pocne da vozi biciklo nevjerovatno brzo!
Ozbiljno!

romobil

Kombinacija krivljenja točkova i malo ispuhane gume - definitivno.
Naš je sin vrlo brzo naučio. Bitno je da gleda pravo, a ne u guvernalu.
Dakle, gledaj pravo i okreći pedale... Vozi, Miško

vidis, nikad mi nije bilo jasno to krivljenje tockova. Kod moje kcerkice koja danas slavi treci rodjendan pomocni tockovi su bas iskrivljeni. Mislim da je muz to napravio, a nikad ga nisam pitala zasto
i svi me pitaju, pa sto su joj tockovi tako iskrivljeni [/quote]

Pa mamice, sretan roćkas!!!
Nema veće sreće za roditelje

znam da je sarayman rekao da ne zeli misljenja onih koji nisu (na)ucili djecu voziti biciklo, a jos manje onih koji nemaju djece ali ipak imam potrebu da kao "iskusni" biciklista kazem neku na ovo.

Mislim da je Nosferatu u pravu..bitno je kako se dijete osjeca. Ako se boji teze ce mnogo ici da ne kazem nemoguce. Zato, prvo treba razbiti strah. Nesto slicno kao kod plivanja. Ne moze se nauciti sve dok postoji strah koji stvara blokadu. A da bi se dijete oslobodilo straha moras ga strpljivo ohrabrivati, da zna da si tu i da ga/nju cuvas i da mu/joj se nista nece dogoditi.

Naucio sam voziti sa 6-7 godina i to na BMX-u. Mislim da je BMX bio pogodan za to jer ima sire gume i stabilnii je generalno.

Nije mi dugo trebalo i naucio sam (odrzavati ravnotezu) za mozda par sati. Naravno, prvi "koraci" su bili nesigurni ali bitno je poceti. A vrlo brzo se covjek uhoda...mozda par dana voznje i to je to. Samo kako rece Nosferatu, problem dolazi poslije jer padovi dolaze onda kad se dijete oslobodi straha a jos nije dobro savladalo sve i nije svjesno poteskoca i opasnosti. ?Tada treba biti posebno oprezan.

Padao sam sa bicikla zilion puta, nekad lakse a nekad boga mi teze jer sam se volio glupirati sa biciklom. A onda ono starija raja vozi a mi djeca hocemo i pratiti niz stepenice, niz brdo bez ruku i folovi...i onda razvaljivanje. Par puta je bilo bas gadno, poderana koza na laktovima i koljenima...izubijan al dobro je hvala bogu nije bilo teskih povreda. Dakle, pazi na to pogotovo sto danas u Sarajevu (a ni prije boga mi) nemas staze za voziti nego je sve puno automobila i ludjaka koji ih voze. Nazalost, ulice su preopasne i poseban oprez je potreban.

Kao i plivanje i skijanje, voznja biciklom je jedan od rijetkih uzitaka koja vjestina se nikad ne zaboravlja pa ni nakon mnogo godina. I vjerujem da svako dijete treba nauciti ovo troje...i vjerujem da ce ti biti ahvalno sto si ga/nju naucio.

Sretno i oprez!

uozo wrote:
Nemam pojma kako se zove ovo vozilo na nasem jeziku. Isto ko biciklo, samo nema pedala i djete sjedne na cic i odgurava se nogama. Ja sam mislio budalestina ziva. Medjutim ispostavilo se da je svako djete odusevljeno ovim strojem i nece da sidje sa njega. I tako nauci da odrzava ravnotezu vrlo brzo i oslobodi se. Poslije nema potrebe za pomocnim tockicima jer pocne da vozi biciklo nevjerovatno brzo!
Ozbiljno!

Ima li ovo za odrasle?

Mojka kcerka je sa 4 godine pocela da vozi biciklo bez pomocnih tockova...

dobar trik...

kad dijete vozi biciklo vi budete iza i drzite rukom za sjediste bicikla i odrzavate ravnotezu,jer to je i ono najteze sto djeca savladavaju...dijete dok vi drzite biciklo se osjeca sigurnim i malo se opusti...onda vi neprimijetno sklonite ruku sa bicikla ali ste u pripravnosti da sprijecite pad...tako par puta uradite i dijete se nauci da odrzava ravnotezu sto je u stvari i najvaznije.. meni je to uspjelo za 3-4 sata vjezbanja sa kcerkicom

jasta uci mene stariji rodjak i drzi me za sic, ja vozim...i opleo ja pricat s njim, vidim ne odgovara u po frke se okrenem kad nidje rodje, ja sam vozim kako sam se polomio kad sam shvatio da me ne drzi niko

Bilo je to prije pedesetak godina. Kuca useljena, jos nenamjestena, barem ne sve prostorije... Otac mi kupio neki mali biciklic... ruski. Zima, snijeg metar... ne vidi se vani kroz zamrznute prozore.

A... ja navalio, hocu pa hocu... I sta da se radi ?? Otac mene i biciklo u jednu praznu sobu (najveca, "primacha") i lekcije pocinju. Istina imao sam zelju, ali prostorija je ogranicena duzinom i sirinom. Nije bilo druge nego u chelevrndiju... hiljade puta u krug. Otac me drzi za guvernal i za sic, zatim... samo za sic, pa onda za kragnu...

I naucim ti ja voznju za kratko vrijeme, mozda dan ili dva. Citavu zimu sam sjedao na biciklo i opleti... u krug medju zidovima.

Doslo proljece... izjurim ja na ulicu, sjednem na biciklo i opleti... ali opet u krug... i samo u krug. Trebalo mi je citavo proljece i ljeto dok nisam naucio voziti drzeci pravac duzinom ulice.

Fair Life wrote:Bilo je to prije pedesetak godina. Kuca useljena, jos nenamjestena, barem ne sve prostorije... Otac mi kupio neki mali biciklic... ruski. Zima, snijeg metar... ne vidi se vani kroz zamrznute prozore.

A... ja navalio, hocu pa hocu... I sta da se radi ?? Otac mene i biciklo u jednu praznu sobu (najveca, "primacha") i lekcije pocinju. Istina imao sam zelju, ali prostorija je ogranicena duzinom i sirinom. Nije bilo druge nego u chelevrndiju... hiljade puta u krug. Otac me drzi za guvernal i za sic, zatim... samo za sic, pa onda za kragnu...

I naucim ti ja voznju za kratko vrijeme, mozda dan ili dva. Citavu zimu sam sjedao na biciklo i opleti... u krug medju zidovima.

Doslo proljece... izjurim ja na ulicu, sjednem na biciklo i opleti... ali opet u krug... i samo u krug. Trebalo mi je citavo proljece i ljeto dok nisam naucio voziti drzeci pravac duzinom ulice.

nije direktno vezano za bicikle...al ima neke veze. Ova tema me podsjeti na tu prvu voznju biciklom. Sjecanja cu cudna stvar...draga i bolna istovremeno. svjedoce o necemu sto je proslo i nikad se vise nece vratiti...kao ni ljudi koji su dio toga. Jebo te jesmo nevazni.

Svemirski_Jebach wrote:

Fair Life wrote:Bilo je to prije pedesetak godina. Kuca useljena, jos nenamjestena, barem ne sve prostorije... Otac mi kupio neki mali biciklic... ruski. Zima, snijeg metar... ne vidi se vani kroz zamrznute prozore.

A... ja navalio, hocu pa hocu... I sta da se radi ?? Otac mene i biciklo u jednu praznu sobu (najveca, "primacha") i lekcije pocinju. Istina imao sam zelju, ali prostorija je ogranicena duzinom i sirinom. Nije bilo druge nego u chelevrndiju... hiljade puta u krug. Otac me drzi za guvernal i za sic, zatim... samo za sic, pa onda za kragnu...

I naucim ti ja voznju za kratko vrijeme, mozda dan ili dva. Citavu zimu sam sjedao na biciklo i opleti... u krug medju zidovima.

Doslo proljece... izjurim ja na ulicu, sjednem na biciklo i opleti... ali opet u krug... i samo u krug. Trebalo mi je citavo proljece i ljeto dok nisam naucio voziti drzeci pravac duzinom ulice.

nije direktno vezano za bicikle...al ima neke veze. Ova tema me podsjeti na tu prvu voznju biciklom. Sjecanja cu cudna stvar...draga i bolna istovremeno. svjedoce o necemu sto je proslo i nikad se vise nece vratiti...kao ni ljudi koji su dio toga. Jebo te jesmo nevazni.

Nekoliko dana poslije... ja kao veliki prashim svojim sokakom up and down. Jos nisam imao susret sa nekim drugim biciklistom. Ja sam... gore dole. Tog dana jedan ocev prijatelj zavrne u nas sokak svojim biciklom i kad je vidio da ja svojim biciklom jurisam direktno na njega... a da izbjegne "sudar" zashevrluda" svojim guvernalom da me obidje, ali prevrne se i on i biciklo... Tom prilikom mu iz usta izleti zubna proteza i zvekne ispred njega na ulicu, a ja... bas kao pravi kamikaza... svojim biciklom po sred proteze. Pukne proteza na tri polovine...

Poslije je zajebno bilo...

Mislim da je vrlo bitno na dijete se dobro izderati svaki put kad padne i nagrdi se - i ne ustručavati se od batina ...

penzioner wrote:

uozo wrote:
Nemam pojma kako se zove ovo vozilo na nasem jeziku. Isto ko biciklo, samo nema pedala i djete sjedne na cic i odgurava se nogama. Ja sam mislio budalestina ziva. Medjutim ispostavilo se da je svako djete odusevljeno ovim strojem i nece da sidje sa njega. I tako nauci da odrzava ravnotezu vrlo brzo i oslobodi se. Poslije nema potrebe za pomocnim tockicima jer pocne da vozi biciklo nevjerovatno brzo!
Ozbiljno!

Ima li ovo za odrasle?

Skini pedale i spusti cic i odguruj se nogama.
Reko bi co'ek budalastina ziva a mali mog poznanika nema meni se cini ni 4 godine vozi biciklo, i to naucio da ga vozi za po sata! Al' nije s ove sprave ni silazio. Djeca obozavaju ovu stvar!

Svemirski_Jebach wrote:nije direktno vezano za bicikle...al ima neke veze. Ova tema me podsjeti na tu prvu voznju biciklom. Sjecanja cu cudna stvar...draga i bolna istovremeno. svjedoce o necemu sto je proslo i nikad se vise nece vratiti...kao ni ljudi koji su dio toga. Jebo te jesmo nevazni.

Covjek na kraju svog puta sa sobom u rupu... nosi samo sjecanja. Sve ostalo ostaje...

Sjecanja su jedino nase pravo vlasnistvo... koje niko ne moze otudjiti. Sve ostalo... danas tvoje, sutra tudje ili nicije.

Sarayman wrote:Dakle, ovo bi bilo samo za one iskusne cija djeca vec voze bicikl, i koji su sami ucestvovali u ucenju djeteta.
Potreban mi je savjet kako najbrze da naucim dijete od 5 i po' god. da nauci voziti bicikl. Pomocni tockovi su vec skinuti i poslije vise sati pokusaja na parkingu, ostvaren je nikakav napredak! Help!

rano si ih skinuo, malo ih odvoji da ne hvataju čim se nagne i drži tako dok ih ne bude ni kosristio..mislim dok ne bude vozio tako da se na njih i ne oslanja

korak nazad za dva naprijed

Zahvaljujem svima (osim Abua) na misljenju. Bit ce od pomoci svakako.

Fair Life wrote:

Svemirski_Jebach wrote:nije direktno vezano za bicikle...al ima neke veze. Ova tema me podsjeti na tu prvu voznju biciklom. Sjecanja cu cudna stvar...draga i bolna istovremeno. svjedoce o necemu sto je proslo i nikad se vise nece vratiti...kao ni ljudi koji su dio toga. Jebo te jesmo nevazni.

Covjek na kraju svog puta sa sobom u rupu... nosi samo sjecanja. Sve ostalo ostaje...

Sjecanja su jedino nase pravo vlasnistvo... koje niko ne moze otudjiti. Sve ostalo... danas tvoje, sutra tudje ili nicije.

tacno tako. memory remains...

onako padnu mi na pamet slike koje su bile poodavno (nekako mi je biciklo trigger tih sjecanja) i imam osjecaj da bi mi slike cijelog zivota mogle stati u jednu omanju kutiju za cipele...

a onda opet, sjetis se dana koji su nepovratno otisli...pa ti bude tesko jer znas da ces i sam tako otici...

mozda dobra tema na diskusijama ili umjestnost zivljenja