Cin je za svaku osudu i treba biti najstrozije kaznjen.Tu nema nikakvo "ali"
No,nerijetko se pitam o kojekakvim granicama i apsurdima kojima smo skloni.U Holandiji od nedavno, u parlamentu sjedi partija za zivotinje.

Valjda bi eto svaka partija trebala da se bori i zalaze za zastitu zivotinja, ali ovdje je potrebno da postoji i partija za zivotinje, koja ce se zalagati samo sa jednom stavkom programa-pravima zivotinja.
No sa druge strane, u parlamentu ne prolazi prijedlog o produzenju trudnickog ili rjesavanja pitanja obdanista ili rjesavanja pitanja katastrofalne prenatalne njege, te tretmana trudnica pri porodjaju i poslije porodjaja.
Ponekad mi se cini, iz moje iskrivljene perspektive, da je zivotinja zasticenija od zene.Ovim ne aludiram na to da zivotinja zavrjeduje manje paznje nego covjek! Daleko od toga.Ali se nerijetko pitam, gdje je onaj entuzijazam u drustvu, koji nude ( vec agresivni) pokreti zelenih ili pokreti za zastitu zivotinja.
Naravno da je covjek taj koji mora odgovarati za svoga kucnog ljubimca, a ne zivotinja o kojoj je rijec.Ali mislim da se mora uzeti u obzir da vlasnik nerijetko zastranjuje i ugrozava svoju okolinu, ne razmisljajuci o posljedicama.
Primjera radi, u mojoj ulici zivi jedna strasna krvolocna zvijer, koja kada se izvede na ulicu napada sve zive prolaznike i bez obzira sto je svezan debelim kaisevima i lancima, tesko se da zaustaviti od strane vlasnika.Sama cinjenica da neko prezivi ogroman strah i da se ne osjeca prijatno u momentu kada ponovo ugleda tog psa, govori da je sloboda tog gradjanina ugrozena.( Iako strah za neke ljude nije logican, a za druge opet jeste)Sve do momenta dok se ne desi neki nesretan slucaj!
Prije ce mi se desiti da ugazim u pseci izmet ( naravno, ne krivicom zivotinje) nego sto ce mi na glavu pasti kap kise, u zemlji u kojoj kisa pada sva 4 godisnja doba.
To sto je moja komsinica ima 10 macaka, nije problem, ali sto ih ne njeguje za mene postane problem jer smrad koji se siri ljeti u haustoru je nepodnosljiv.Ali ja nista ne mogu uciniti po tom pitanju.
To sto me ogroman pas zaskoci s ledja i srusi me na ulici, a njegov vlasnik meni uputi izvinjenje ne znaci nista za moj pretpljeni strah i isprljanu odjecu.
I naravno, svemu ovome krivi su ljudi i samo ljudi.Pogotovo u sredinama gdje ljudi zive na malim prostorima, kao sto su stanovi, niko ne razmislja o tome da li nekome smeta vonj, lavez, izmet, zaskakanje. No najvece svadnje stanara se vode o problemu djecijeg placa, trcanja djece po stanu i sl.Stanari recimo vrlo cesto zovu policiju zbog nekolicine djecaka koji im vise ispred haustora.U nekim opstinama je cak i zabranjeno stajati u grupici ili hodati sa par ljudi ( naravno u zavisnosti da li ste crni ili bijeli)-jer to u ljudima izaziva strah. Ne osjecaju se prijatno.Ugrozeni su tom pojavom.Ali ako se neko pobuni jer mu se ispred stana uporno kaka kucni ljubimac njegovog komsije ili te zaskace svaki put kada izadjes iz kuce-onda si ti smjesan, tvoj strah je neosnovan i ti nisi ljubitelj zivotinja.

To sto neko zeli imati kucnog ljubimca, je njegovo apsolutno pravo. Ali da se ljudi i zivotinje moraju zastiti od ljudi govori i nedavni slucaj zene, koja se nocu usunjala u zoloski vrt, razbila katanac i otisla svom ljubimcu tigru, kojim je bila opsjednuta-da bi je isti usmrtio.