#1 Priče tragača za poslom
Posted: 08/03/2007 07:20
[img]http://www.dinomerlin.com/images/linkovi/mediji_start.gif[/img] [size=100][color=red]05.03.2007. - Broj 215[/color][/size] wrote:Život: Kako bez Štele dobiti posao u Sarajevu
Traže se mladi, zdravi, ponizni i bez obaveza
Novinari Centra za istraživačko novinarstvo u Sarajevu (CIN) istraživali su kako dobiti posao ako nemate radnog iskustva, a ni veza među poslodavcima. Javljali su se na novinske ili online oglase za koje nisu potrebne posebne kvalifikacije. Probali su da se zaposle kao trgovački putnici, radnici u proizvodnji, konobari, recepcioneri...
Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)
Prema riječima mladih a nezaposlenih, potraga za poslom u Bosni i Hercegovini (BiH) često liči na lutriju u kojoj je sreća na strani poslodavca.
Prema podacima Svjetske banke, nezaposlenost među mladima iznosi oko 50 odsto i vlada žestoka konkurencija za ono malo dostupnih poslova. Da biste dobili posao morate odgovarati slici savršenog radnika. Poželjno je i zaboraviti na osnovna radnička prava kao što je četrdesetosatna radna sedmica, plaćeni prekovremeni rad. O doprinosima za zdravstveno i penziono osiguranje zabranjeno je i maštati.
Novinari Centra za istraživačko novinarstvo u Sarajevu (CIN) istraživali su kako se mogu zaposliti osobe koje nemaju radnog iskustva, a ni bilo kakvih veza među poslodavcima u bosanskohercegovačkoj prijestolnici. Javljali su se na novinske i online oglase za koje nisu potrebne posebne kvalifikacije. U pekari su tražili pomoćnog radnika, u autopraonici čistača, u kafićima konobara ili konobaricu, recepcionera u hotelima. Probali su da se zaposle i kao trgovački putnici i radnici u proizvodnji. Nisu lagali o svojim kvalifikacijama, ali se nisu ni izjašnjavali o tome gdje trenutno rade. Cilj je bio saznati da li će biti prijavljeni i kakva prava im garantuju vlasnici. Samo jednoj novinarki je ponuđen posao konobarice.
Profil savršenog kandidata
Istraživanje na uzorku od 1.550 građana, koje je za potrebe CIN-a tokom decembra 2006. provela agencija za ispitivanje javnog mnjenja Prism Research, pokazao je da su radom na crno najviše pogođeni uposlenici iz starosne grupe između 18 i 35 godina. Više od 20 odsto ispitanih je izjavilo da su nekad radili nacrno, dok 19 odsto nije željelo da odgovori na ovo pitanje.
Nadajući se da će ugrabiti posao konobara, desetak mladića i par djevojaka, uključujući i CIN-ovog novinara, čekali su na ulazu poznate kafe-diskoteke Sa-club. Većina njih imali su oko dvadesetak godina i očekivali su da posao u diskoteci bude mješavina zabave i enormnih napojnica.
Ušli su u zamračeni kafić u kojem je prigušeno svirala muzika. Tamo im se pridružuje konobar u kasnim dvadesetim koji odmah prelazi na stvar: plata je 400 KM i on tvrdi da je da ona realna u odnosu na druge lokale u kojim konobarima nude obećanja o visokim platama. Nakon što je objasnio kako funkcionišu smjene, te odnos prema gostima, konobar pita kandidate da li im je sve jasno. Javlja se novinar CIN-a koji postavlja pitanje – šta je sa penzionim i zdravstvenim osiguranjem?
Konobar odgovara da penziono i zdravstveno osiguranje nisu uključeni, ali da ako se posao dobro razvije ništa nije isključeno, čak ni veće plate.
Niko drugi ne postavlja pitanja o svojim pravima. Kandidati se predstavljaju redom, pričaju o svom dosadašnjem radnom iskustvu i tako sve završava.
Novinaru nije ponuđen posao.
U kasnijem intervjuu, vlasnik kluba Semir Redžepović je izjavio da radi u skladu sa regulativom i da je prošao inspekcijsku kontrolu.
Iskustvo i mladost
U restoranu Barsa u Hrasnom isti novinar ponovo je okušao sreću. Ovoga puta razgovor se brzo okončao nakon što je novinar priznao da nema iskustva. Nije mu pomoglo ni što je rekao da brzo uči.
Nakon što je kandidat sa naivnim izrazom lica upitao kolika je plata i da li će biti prijavljiven, šefica se osmjehnula. Plata koju ona naziva standardnom iznosi 350 KM, a što se doprinosa tiče, ona odgovara: Ne, znate da u lokalima ne prijavljuju.
Vlasnica bara Elzana Mašović je kasnije izjavila da su njeni radnici prijavljeni; to nije rekla kandidatu da bi ga se riješila, jer je mislila da nije ozbiljan u traženju posla.
Kako su u razgovorima za posao saznali novinari CIN-a, ovakvo mišljenje je uobičajeno. Tebi se ovdje može ne svidjeti, a ja te prijavila, rekla je vlasnica fast food kioska na Dobrinji, odgovarajući na pitanje da li prijavljuje radnike.
U mnogobrojnim razgovorima za posao, od novinara je traženo da odgovore gdje žive, kakvi im je bračno stanje i porodični planovi, koliko nezaposlenih ima u njihovom domaćinstvu kao i druga pitanja lične prirode.
Javljajući se na oglas objavljen u dnevnim novinama, novinarka CIN-a nije pozvana ni na razgovor kada se javila u klub Incognito u kojem su tražili mlađu djevojku za posao šankera.
Na pitanje novinarke šta podrazumijevaju pod mlađom djevojkom, konobarica je odgovorila: Pa mlađa, ne znam šta da kažem, mlađa djevojka. Koliko imate godina?
Četredeset tri, rekla je novinarka.
Aaauh, rekla je konobarica. Na insistiranje da kaže zašto je potrebna mlađa radnica, konobarica kaže: Brža je.
Prekovremeni rad, zašto ne?
Dvadesetdevetogodišnja novinarka se javila na oglas za posao u piceriji Galija. Tražene su dvije djevojke sa znanjem engleskog kako bi posluživale u restoranu. Ni ona nije bolje prošla.
Rekli su joj da, s obzirom da je udata i da ima dijete, spada u kategoriju žene sa obavezama.
Gazda je objasnio da su idealne djevojke bez obaveza. On također traži radnice koje su komunikativne, ni puno mlade (ispod 18 godina) niti puno stare; da nisu mršave, jer je posao naporan, ali niti debele, pa da ne mogu ići uz stepenice.
Njegove konobarice rade šest dana u sedmici, u dvije smjene, od 8 do 15 sati i od 15 sati do ponoći. Praznikom rade, a godišnji odmor im traje deset dana. Ne mogu uzeti bolovanje ako ne nađu zamjenu. Prijavljene su na radno vrijeme od četiri sata, imaju pravo na zdravstvenu zaštitu i dobijaju standardnu platu od 350 do 400 KM, plus napojnice.
Vlasnik Almir Karaman tvrdi da nije nudio četverosatnu prijavu za osmosatno radno vrijeme. Postavljate pitanja kao da ste inspektor, rekao je i dodao da, ako CIN zna nekoga ko traži posao, da mu ga pošalju. Obećao je da će biti prijavljeni.
U Bono piceriji nude platu od 400 KM sa mogućnošću da radnik bude prijavljen nakon tri mjeseca, ako se dobro pokaže. Radnici rade u dvije smjene i to od 6.30 do 15, te od 15 do 23 sata. Konobarice imaju pravo na slobodan dan svake dvije sedmice. Ako se razbole ili imaju porodične probleme, moraju naći zamjenu.
U razgovoru sa novinarem CIN-a vlasnik picerije je rekao da je jedini ozbiljan pristup pitanju prijave da se prvo sačeka i vidi da li će novi zaposlenik ostati na poslu.
Azra Šehbajramović, predsjednica sindikata trgovine BiH, kaže da je uobičajeno da se od trgovačkih i radnika u ugostiteljstvu, koji su često mladi i neprijavljeni, traži da rade prekovremeno. Iako je zakon propisao da je radna sedmica 40 sati i da je raspoređena na šest radnih dana, tipično radno vrijeme u maloprodaji je i po 12 sati. Šehbajramović kaže da ako se radnik pobuni ili odbije da radi lako mu je dati otkaz, jer ima dovoljno nezaposlenih ljudi koji će zauzeti njegovo mjesto.
Vlasnici picerija i radnji investiraju svoju zaradu u posao kako bi opstali. Gazde sa kojima su razgovarali CIN-ovi novinari u toku ovog istraživanja izjavljuju da se bore da prežive – i traže od radnika da podijele sa njima taj teret.
Priče tragača za poslom
U potrazi za poslom novinari su upoznali istinske tragače za prvim radnim mjestom.
Dvadesettrogodišnji Sarajlija Armin Varešanović već tri godine traga za stalnim poslom. Varešanović je bio pun optimizma kada je završio srednju medicinsku školu na Bjelavama gdje je stekao zvanje sanitarno-ekološkog tehničara. Profesori su im u školi govorili da će lako naći posao sa platom od 3.000 KM pošto se radi o novom smjeru. Tokom šest mjeseci provedenih na stažiranju u Domu zdravlja na Ilidži, Armin se ponadao da će tu zasnovati radni odnos, no to se nije desilo.
Prodavao je CD-ove i dijelio vizitke po kafićima dok jednog dana nije saznao da je konobar u kafiću Nana na Skenderiji dobio otkaz.
- Na interviewu nisam pitao ni za platu a osiguranje nisam ni pominjao jer znam da je praksa da se radnici tamo ne prijavljuju i da će to biti shvaćeno kao provokacija, pa će mi reći hajde, bježi sada - priča Varešanović.
Nakon nekoliko dana probnog rada dobio je dnevnicu od 10 KM. Osim konobarskog, Varešanović je radio i kao dostavljač pizza i tvrdi da mu je solidno išlo.
- Za doprinose i prijavljivanje me niko nije pitao, niti sam ja sebe pitao zašto se ne plaća, znao sam da je to jednostavno praksa. Šta ću mu govoriti kada znam da mu se ne isplati da me prijavi - kaže on.
Na tom poslu se zadržao nekoliko sedmica, sve dok gazda jednog dana i njega i kuharicu nije otjerao zato što je primijetio dlačicu na tanjiru. Sada je bez posla i spreman je, kako kaže, da radi nacrno za bilo kakav novac.
Dvadesetčetverogodišnja Emina Drljo, studentica porijeklom iz Srbije, promijenila je kao konobarica više od dvadeset radnih mjesta u zadnjih godinu dana. Ni na jednom nije bila prijavljena.
- Nisam imala izbora - kaže ona: Od nečega treba platiti kiriju, a roditelji mi ne mogu poslati puno novca. Iako nikada nisam htjela biti konobarica, rad u ugostiteljstvu ti stvori dojam da ne možeš raditi ništa drugo i ti izgubiš volju.
Ona tvrdi da je mladim djevojkama na ovim poslovima mnogo teže nego muškarcima. Vlasnici ih često tretiraju kao osobe koje bi im zahvalnost za posao trebale pokazati na prisniji način. Jedan gazda joj je ponudio druženje.
- Sve je bilo popraćeno pričom o tome kako je on bogat, kako ona zna šta muškarci žele... Ustala sam i otišla čim je progovorio o tome - kaže ona.
Drugi vlasnik kafića pravio je neukusne komentare na račun njenog fizičkog izgleda i nudio joj je da spava u njegovom kafiću. Ona kaže da je samo čekala da uzme prvi dio plate kako bi mogla platiti kiriju.
Kako u kasnijim smjenama ne bi ostajala sama s vlasnikom, u kafić je svake večeri pozivala svoje prijatelje.
- Ta tri dana s njim bila su mi kao tri godine - prisjeća se Emina: Nakon svega, samo želim da završim fakultet i nađem neki normalan posao.
fuj
Pa to su GAZDE, sami sebi dovoljni i u ogledalu veliki, a ogromna većina njih nije dorasla (sazrela) za zvanje koje ima - Direktor 
... akumulacija kapitala 
![[img]http://www.dinomerlin.com/images/linkovi/mediji_start.gif[/img] [size=100][color=red]05.03.2007. - Broj 215[/color][/size]](http://www.dinomerlin.com/images/linkovi/mediji_start.gif){kind=link}