#1 Vehabije osvajaju Sarajevo!
Posted: 05/03/2007 13:54
Vehabije osvajaju Sarajevo!
Dva posljednja četvrtka u Sarajevu je gostovao putujući cirkus J. Barčića. Pred Carevom džamijom, ali i pred njenim zatvorenim vratima, odigravao se hepening ili ulični teatar, uz prisustvo policije, novinara i fotoreportera te nekolicine bradatih spodoba obučenih u živopisne nošnje ili uniforme u rasponu od kjus-kjus klana do nekog miksa nečega što bi se uvjetno moglo nazvati lokalnom arapskom nošnjom. Saobraćaj je bio zaustavljen, svjetina se gurala i dobacivala različite riječi, nerijetko i psovke i uvrede, a novinari, kojih je bilo nešto manje nego pri Klintonovoj posjeti Sarajevu, svim silama nastojali su doprijeti do središta zbivanja i pod nos gurnuti mikrofon upravitelju ovog cirkusa, ne bi li zabilježili “neku mudru”, koju će kasnije, u svojim emisijama, dakako, ismijavati. Atmosfera je bila prilično naelektrisana i da nije bilo prisustva milicije, ko zna kako bi se sve okončalo. Na kraju, slika je poslana u svijet sa potpisom VEHABIJE OSVAJAJU SARAJEVO!
Primitivizam i nasilništvo šačice onih koji putem vjere hoće pustinjske palme da presade u Sarajevo korespondirao je sa primitivizmom, malograđanštinom, senzacionalizmom i odbranaštvom naročito televizijskih (ali i drugih) fotoreportera i novinara, koji su ovom događaju dali haman planetarni karakter, emitirajući ga u prvim minutama TV dnevnika, posebno nastojeći da u prvi plan isture naturalizam zakrvavljenih očiju i neurednih brada njegovih aktera (samo što ne kažu - El Kaida!), iskoristivši priliku da još jednom, po ko zna koji put u posljednje vrijeme, napadnu Islamsku zajednicu i posebno reisu-l-ulemu dr. Mustafu Cerića, koji je tvrdio da VEHABIJA nema u Bosni, a eto, oni mu, pod nosom, usred bijela dana vrše INVAZIJU na Sarajevo!
Od svega toga, jedini “rezultat” jeste da je izvjesni J. Barčić postao preko noći poznat i krajnje medijski eksponiran. Ako mu je to bio cilj, on je, van svake sumnje, ostvaren. Međutim, uz to poznanstvo, išlo je i ono što je to poznanstvo dokraja razgolitilo, kao što su saznanja da je on, iako nosilac časne titule hafiza, bio nekoliko mjeseci u zatvoru u Zenici zbog torture koju je sprovodio na vlastitoj supruzi, da djeca (jednako kao i džematlije) u njegovom selu bježe od njega kao čavke od strašila, pa u mesdžidu, izgrađenom sredstvima džematlija, koji je uzurpirao, nema vjerske pouke, da gje god dođe vrši “upad u sistem”, da ima petnaestak što prekršajnih što krivičnih prijava, itd. itd., jednom riječi brojne kvalifikacije koje govore o potpuno asocijalnom ponašanju, koje on, nažalost, prekriva plaštom vjere. Sve ostalo ide na adresu opća muslimanska bruka, posebno za one (a tih je najviše) koji zapravo ne razmuju sva ta dešavanja i koji uz (ne)razumljiv strah i različite asocijacije Bosni, pored svih nevolja, prognoziraju stanje slično onom u Palestini ili (još gore) Iraku, gdje se muslimani međusobno obačunavaju za račun neprijatelja.
Ne treba posebno napominjati da je u ovoj Bosni i Hercegovini, a može se komotno reći i na cijelom Balkanu, “muslimansko pitanje” bilo i ostalo neriješeno do današnjeg dana. Mnogi su ga nastojali riješiti genocidom i “istragom poturica”, rušenjem džamija i svega drugog što je asociralo na islam, ali su se, hvala Milostivom, muslimani uspjeli održati pored ostalog i zahvaljujući Islamskoj zajednici koja je, nakon odlaska Osmanlija, bila i ostala jedina pouzdana i kontinuirana duhovna vertikala na koju su se muslimani mogli koliko toliko osloniti i pouzdati. Za ovih 12o godina ona je uspostavila cjelovit i funkcionalan sistem svoga djelovanja, svoj povijesni i vjerski legitimitet i legalitet (hilafet), zahvaljujući kome promjena brojnih političkih sistema i različitih vlastodržaca, ma koliko bili antagonistički nastrojeni protiv islama i muslimana, nije mogla ozbiljnije uzdrmati njeno postojanje pa i djelovanje, od koga sada Evropa nastoji uzeti urnek kako bi mogla organizirati muslimane u svojim državama.
A onda se pojavi grupa nadobudnih spodoba, preslikanih iz nekog desetog stoljeća, potpomognutih očito dobrim inozemnim sinekurama koji, baš poput tvrdokornih bosanskih ovnova, bez reda i smisla počne udarati u ogradu tog sistema, umjesto da lijepo uđe kroz širom otvorena vrata. Sa kalesijskih sela, gdje je poplašila što je mogla poplašiti, eto je pravo u Sarajevo, a ne recimo u Foču, Čajniče ili bilo koje drugo mjesto u Istočnoj Bosni ili RS, ta ovdje širi “čisti islam” i ponaša se u skladu sa svojom plitkom pameti a ne u skladu sa propisima i odredbama Islamske zajednice (koju, uzgred budi rečeno očito ne priznaju - “džamije su Allahove kuće” trubi Barčić, a on valjda sebe smatra za neposrednog Allahovog nalogodavca koji će upravljati tim “kućama”), te kućnog reda džamija koje su u njenom vlasništvu!
Epilog svega su zatvorena džamijska vrata, indignacija i protesti džematlija, naelektrisavanje odnosa, scene nedostojne plemenskih društava a nekmoli civiliziranih muslimana 21. stoljeća, posebno u glavnom gradu Bosne i Hercegovine: pa zar je to ISLAM ?
Naravno da nije: nema te vjere koja će sebi dozvoliti sukobe i uznemiravanja svojih sljedbenika uime bilo kakvih ideja i saznanja. A način na koji to radi J. Barčić i njemu slični umjesto da‘ve donosi antipropagandu islama.
Na radost i zadovoljstvo dušmana i neprijatelja. Kojih očito ima poprilično i koji sa posebnim guštom prate vehabijsko “osvajanje Sarajeva”.
A. Kadribegović
http://www.preporod.com
Dva posljednja četvrtka u Sarajevu je gostovao putujući cirkus J. Barčića. Pred Carevom džamijom, ali i pred njenim zatvorenim vratima, odigravao se hepening ili ulični teatar, uz prisustvo policije, novinara i fotoreportera te nekolicine bradatih spodoba obučenih u živopisne nošnje ili uniforme u rasponu od kjus-kjus klana do nekog miksa nečega što bi se uvjetno moglo nazvati lokalnom arapskom nošnjom. Saobraćaj je bio zaustavljen, svjetina se gurala i dobacivala različite riječi, nerijetko i psovke i uvrede, a novinari, kojih je bilo nešto manje nego pri Klintonovoj posjeti Sarajevu, svim silama nastojali su doprijeti do središta zbivanja i pod nos gurnuti mikrofon upravitelju ovog cirkusa, ne bi li zabilježili “neku mudru”, koju će kasnije, u svojim emisijama, dakako, ismijavati. Atmosfera je bila prilično naelektrisana i da nije bilo prisustva milicije, ko zna kako bi se sve okončalo. Na kraju, slika je poslana u svijet sa potpisom VEHABIJE OSVAJAJU SARAJEVO!
Primitivizam i nasilništvo šačice onih koji putem vjere hoće pustinjske palme da presade u Sarajevo korespondirao je sa primitivizmom, malograđanštinom, senzacionalizmom i odbranaštvom naročito televizijskih (ali i drugih) fotoreportera i novinara, koji su ovom događaju dali haman planetarni karakter, emitirajući ga u prvim minutama TV dnevnika, posebno nastojeći da u prvi plan isture naturalizam zakrvavljenih očiju i neurednih brada njegovih aktera (samo što ne kažu - El Kaida!), iskoristivši priliku da još jednom, po ko zna koji put u posljednje vrijeme, napadnu Islamsku zajednicu i posebno reisu-l-ulemu dr. Mustafu Cerića, koji je tvrdio da VEHABIJA nema u Bosni, a eto, oni mu, pod nosom, usred bijela dana vrše INVAZIJU na Sarajevo!
Od svega toga, jedini “rezultat” jeste da je izvjesni J. Barčić postao preko noći poznat i krajnje medijski eksponiran. Ako mu je to bio cilj, on je, van svake sumnje, ostvaren. Međutim, uz to poznanstvo, išlo je i ono što je to poznanstvo dokraja razgolitilo, kao što su saznanja da je on, iako nosilac časne titule hafiza, bio nekoliko mjeseci u zatvoru u Zenici zbog torture koju je sprovodio na vlastitoj supruzi, da djeca (jednako kao i džematlije) u njegovom selu bježe od njega kao čavke od strašila, pa u mesdžidu, izgrađenom sredstvima džematlija, koji je uzurpirao, nema vjerske pouke, da gje god dođe vrši “upad u sistem”, da ima petnaestak što prekršajnih što krivičnih prijava, itd. itd., jednom riječi brojne kvalifikacije koje govore o potpuno asocijalnom ponašanju, koje on, nažalost, prekriva plaštom vjere. Sve ostalo ide na adresu opća muslimanska bruka, posebno za one (a tih je najviše) koji zapravo ne razmuju sva ta dešavanja i koji uz (ne)razumljiv strah i različite asocijacije Bosni, pored svih nevolja, prognoziraju stanje slično onom u Palestini ili (još gore) Iraku, gdje se muslimani međusobno obačunavaju za račun neprijatelja.
Ne treba posebno napominjati da je u ovoj Bosni i Hercegovini, a može se komotno reći i na cijelom Balkanu, “muslimansko pitanje” bilo i ostalo neriješeno do današnjeg dana. Mnogi su ga nastojali riješiti genocidom i “istragom poturica”, rušenjem džamija i svega drugog što je asociralo na islam, ali su se, hvala Milostivom, muslimani uspjeli održati pored ostalog i zahvaljujući Islamskoj zajednici koja je, nakon odlaska Osmanlija, bila i ostala jedina pouzdana i kontinuirana duhovna vertikala na koju su se muslimani mogli koliko toliko osloniti i pouzdati. Za ovih 12o godina ona je uspostavila cjelovit i funkcionalan sistem svoga djelovanja, svoj povijesni i vjerski legitimitet i legalitet (hilafet), zahvaljujući kome promjena brojnih političkih sistema i različitih vlastodržaca, ma koliko bili antagonistički nastrojeni protiv islama i muslimana, nije mogla ozbiljnije uzdrmati njeno postojanje pa i djelovanje, od koga sada Evropa nastoji uzeti urnek kako bi mogla organizirati muslimane u svojim državama.
A onda se pojavi grupa nadobudnih spodoba, preslikanih iz nekog desetog stoljeća, potpomognutih očito dobrim inozemnim sinekurama koji, baš poput tvrdokornih bosanskih ovnova, bez reda i smisla počne udarati u ogradu tog sistema, umjesto da lijepo uđe kroz širom otvorena vrata. Sa kalesijskih sela, gdje je poplašila što je mogla poplašiti, eto je pravo u Sarajevo, a ne recimo u Foču, Čajniče ili bilo koje drugo mjesto u Istočnoj Bosni ili RS, ta ovdje širi “čisti islam” i ponaša se u skladu sa svojom plitkom pameti a ne u skladu sa propisima i odredbama Islamske zajednice (koju, uzgred budi rečeno očito ne priznaju - “džamije su Allahove kuće” trubi Barčić, a on valjda sebe smatra za neposrednog Allahovog nalogodavca koji će upravljati tim “kućama”), te kućnog reda džamija koje su u njenom vlasništvu!
Epilog svega su zatvorena džamijska vrata, indignacija i protesti džematlija, naelektrisavanje odnosa, scene nedostojne plemenskih društava a nekmoli civiliziranih muslimana 21. stoljeća, posebno u glavnom gradu Bosne i Hercegovine: pa zar je to ISLAM ?
Naravno da nije: nema te vjere koja će sebi dozvoliti sukobe i uznemiravanja svojih sljedbenika uime bilo kakvih ideja i saznanja. A način na koji to radi J. Barčić i njemu slični umjesto da‘ve donosi antipropagandu islama.
Na radost i zadovoljstvo dušmana i neprijatelja. Kojih očito ima poprilično i koji sa posebnim guštom prate vehabijsko “osvajanje Sarajeva”.
A. Kadribegović
http://www.preporod.com
al dok se bekani dosjete 
....
..nahorozan sam gore nego juche...
Samo im oci vire...k'o zvi'ri. 
Eh sad...ako ne hajes kako ce dijeca reagirati...ako se ne obazires....i "boli te ona stvar" kako ljudi nesvjesno reagiraju kad vide nekog obucenog k'o strasilo...onda slobodno produlji...ALI...nemoj bRezobrazno napadati ljude za sovinizam ili netrpeljivost...ako se ne radi o tvojoj boji koze...o tvojoj inteligenciji...o tvom duhovnom zivotu....nekoj tvojoj urodjenoj osobini....NEGO o TVOJOJ HALJI....tj. tvom izboru odjevanja i ponasanja...koje ti legitimiras osvrcajuci se na "Allah-a"!...a mene-nas optuzujes za netrpeljivost! )
frajeri ko' jumferice u bijelom...a zene im... k'o vjestice u crnini. 
Ako tu nije golemi simbolizam...onda sam ja stvarno preglupa....il' fantaziram). Uglavnom...modni trendovi takve vrste...su u zadnjih 100 godina...zabava parizkih modnih revija. Osim Vehabija...na europskom tlu...u tom pogledu... najvise se proslavio Yves St.Laurent (iz Alzira) ...koji je cesto inkoroporir'o elemente "muslimanskog" oblacenja...u svoje modne kreacije. 
Zato je kod nas bio rijedak slucaj...genealoske0naslijednje bolesti. Ako smo se vec zenili iskljucivo s'muslimanima (do'skora) onda to bar nije bilo s'bliznjom rodbinom. (Valjda zato imamo jos malo pameti u'glavi!)
Treba prvo vidjeti strasilo u sebi, pa onda objasnjavati normative oblacenja i ponasanja drugima.Srecom pa nasa djeca ne znaju sta je noc vjestica, pa im se lakse navici na ideju da je zivot maskembal. 
Jedno je postivanje-tolerancija...drugo je kad NAMJERNO PROVOCIRAS DRUSTVO. Kako mogu zahtijevati toleranciju i umjerenost od drustva...kad su sami po sebi provokativni i ekstremni...radikalni! Sad k'o fol....trebam ja sebi svezati i oci i ruke i mozak pustit na pasu...i nek'oni rade sto god hoce...jerbo...ako oni kazu da je po Islamu....onda imaju pravo na svoju konfesiju..itd.