PetiKorpus wrote:A, moram priznati da mi sintagma "frustracija srpskog naroda" na bazi koje se bjelosvjetski lideri trude da izbalansiraju relaciju prema Srbima i ostalima na Balkanu, pa cak i da vrse presiju na sudije prilikom izricanja presuda, "da se Srbi ne bi osjetili potpunim gubitnicima" predstavlja svu bijedu i cemer svjetske politike.
Ima li neko u, moram reci pod navodnicima, "civiliziranom" svijetu da razmislja malo i o frustraciji Bosnjaka, koji su eto dozivjeli da im nakon genocida (dokazanog), gotovo stotinu hiljada zrtava (prema zvanicnoj statistici), i svega najgoreg sto jednom narodu moze da se desi, sud kaze, "eto, jeste, desio se genocid u Srebrenici", a citav svijet je to gledao, kako u zasticenoj zoni UN-a gine 8300 ljudi (ako su se Amerikanci hvalili kako su u Iraku gledali iz satelita cijene narandzi na pijacama, onda su mogli vidjeti i masakre oko Srebrenice, bilo je ljeto, bilo je vedro).
Pa, kako protumaciti to da se eto sada (nakon sto je nalozeno od suda pravde), u Srbiji, eto, treba raspraviti i donijeti odluka da li da se napravi Deklaracija o Srebrenici koja bi sadrzavala izvinjenje i zaljenje?
Da li su se zemlje koje su srusile Hitlera pitale o "frustraciji Njemackog naroda" koji je vecinom stao uz "svog Fuehrera"? Pa bilo je i u Njemackoj ljudi ciste duse, progresivnih, koji nisu dali svoj glas Hitleru.
Eto, "civiliziranom" svijetu je sad najveci problem na Balkanu moguca "frustracija srpskog naroda". Pa ce sve uraditi da "Srbi ne postanu apsolutni gubitnici". Pritom zaboravljajuci ko je sa Gazimestana zaurlao da "oruzje nije iskljuceno".
Da ti malo pojasnim "frustraciju srpskog naroda" kada je međunarodna zajednica u pitanju. krenimo hronološki:
1991 Evropska zajednica uvodi ekonomske sankcije Srbiji optužujući je za izazivanje i eskalaciju sukoba na teritoriji ex-yu republika Slovenije i Hrvatske. Sankcije nisu preterano delotvorne jer su bile ograničene na zemlje tadašnje Evropske zajednice i njihove posledice se nisu osetile u Srbiji u nekoj značajnijoj meri.
1992 UN rezolucijom Saveta Bezbednosti uvodi praktično hermetičku blokadu Srbije. Posledice su katastrofalne pre svega za narod koji živi u Srbiji bez obzira na nacionalnost. Dok su deca u Sarajevu ginula od srpskih šrapnela i snajpera u Beogradu su novorođenčad umirala u porodilištima, institutu za preveremeno rođenu decu, pedijatrijskim odeljenjima. Nije bilo ničega ni lekova, ni osnovnog medicinskig materijala. Hrana je takođe bila problem o nafti i derivatima da ne pričam. U velikom delu zemlje vladala je glad. Sankcije su bile osmišljene kao pritisak na Miloševića i njegovu vrhušku koja se međutim na to dobro pripremila i direktnom kontrolom celokupnog drzavnog sistema, šverca najbitnijih roba zgrnula ali bukvalno na desetine milijardi nemačkih maraka. Narod je bio taj koji je bio direktna žrtva. E sad, vi možete reći "pa šta su tražili to su i dobili". Ima i tu istine, ali ipak samo delimične. Bilo nas je tada mnogo koji smo se borili protiv Miloševića koliko smo mogli i kako smo znali, ali kada ti je stomak poluprazan i kada gledaš roditelje koji jednostavno kopne od muke a sa druge strane imaš obučenu, pripremljenu i krađom obogaćenu policiju šanse su ti u toj borbi realno male. Samo da te informišem da se tada nafta švercovala iz Bosne u Srbiju !?!?!?!??!?!
1993 Amerikanci se aktivnije angažuju po pitanju rata u Bosni i kako je tadašnji secretary of state rekla glavni cilj im je bio da " zaustave sukobe između muslimana i hrvata i da na taj način dobiju balast koji može parirati VRS " kako u broju vojnika tako i u vojnoj tehnici. Od tog trenutka USA počinje sa slanjem vojne pomoći, instruktora kako u HVO tako i u Armiju BiH. Umesto što su tad to uradili mogli su jednostavno izbombardovati Srbe u RS, preleteti preko Srbije par puta sa svojim avionima i mislim da bi se sve završilo najkasnije 1994 godine.
1995 NATO - Amerikanci bombarduje položaje VRS ali i puteve, mostove, železnicu, skladišta goriva znači i infrastrukturu ne samo vojsku. Ta akcije predstavlja uvod za združenu akciju hrvatske vojske i armije BiH koji dolaze do BL kada Ameri kažu stop. Zašto??? Jednostavno zato što je tako dogovoreno. Stiglo se do linije razgraničenja koja danas predstavlja međuentitetsku granicu u Bosni. Znači Ameri su dali prvo zeleno svetlo a zatim i crveno. Logično zar ne.
1996 godine Richard Holbruk dolazi u Beograd i izjavljuje "Slobodan Milošević je jedna od ključnih figura za dugoročnu stabilnost i mir na Balkanu". Šta misliš kako je nama koji smo od samog početka bili protiv Miloševića kada smo to čuli. Posle toga počinje Slobina faza miroljubive koegzistencije naprasnog prosvetljenja i opredeljenja ka miru i stabilnosti. Paradiraju likovi koji su samo pre godinu dana pljuvali po Miloševiću karakterišući ga kao zločinca, balkanskog koljača i ponizno razgovaraju sa njim o svetskim problemima. Burleska zar ne?
1998 usled sporazuma koji je Srbija potpisala OEBS šalje Vilijema Vokera kao koordinatora posmatračke misije. ta misija snabdeva UCK oruzjem i ujedno obeležava mete po Kosovu koje će samo nekoliko meseci kasnije NATO bombardovati. Tip je inače CIA i to decenijama. Njegovi izveštaji će na kraju dovesti do bombardovanja 1999
1999 organizuju se pregovori u Rambuijeu. Sve vreme američka delegacija ubeđuje Albance da potpišu sa argumentom"potpišite vi jer Srbi neće pa ćemo ih bombardovati a vi ćete dobiti nezavisnost". Tokom 78 dana bombardovanja gađano je praktično sve. Mostovi, putevi, pruge, elektrane, skladišta goriva, rafinerije, fabrike, bolnice, stambeni objekti itd. Najviše je izginulo vojnika i policajaca što je naravno logično ako govorimo o ratu. Isto tako izginuo je veliki broj civila. U Nišu, Surdulici, Beogradu na Kosovu. Samo jednom raketom ispaljenom sa jednog američkog F-16 ubijeno je oko 80 izbeglica Albanaca koji su bežali od srpske represije ali i od bombardovanja naravno. Ginulu su svi. I stariji i deca. Akcija je simbolično nazvana "Milosrdni Anđeo". Opet burleska. Napadi UCK na VJ su skoro po pravilu bili podržavani bombardovanjem položaja VJ od strane NATO avijacije. Krajnji ishod je bio polovičan Kosovo je postalo protektorat, Srbija je izgubila svu vlast ali ono što je najtragičnije Milošević je netaknut ostao na vlasti moćniji nego ikad.
2000 Amerikanci shvataju da se Milošević može srušiti samo dobrim planom i izborima. Ulažu oko 100.000.000 dolara u kampanju DOS-a, obuku posmatrača i naravno u OTPOR koji na kraju dovodi do Miloševićevog pada 5.oktobra 2000.
2001 Albanci sa juga Srbije podstaknuti američkom željom da testiraju nove srpske vlasti počinju sa napadima na policiju i vojsku. Srećom, ne dolazi do eskalacije pre svega zaslugom pokojnog Zorana Đinđića koji je uspeo da iskontroliše situacije.
2003 izvršen je atentat na Zorana Đinđića. Za njegovu smrt pored naravno izvršitelja, onih istih koji su ubijali po Bosni krivim MZ koja je nastavila sa identičnom politikom prema Srbiji bez obzira što na vlasti više nije bio zločinački Miloševićev režim već koliko toliko demokratska vlada na čelu sa Đinđićem. Ne zaboravite da je on uhapsio Miloševića i predao ga Hagu. Zapad mu nije pomogao već su ga stalno pritiskali. Stešnjen, zaboravio je na svoju bezbednost iako su postojale direktne pretnje i zbog toga platio glavom. Bio je jedan od najpametnijih i najpragmatičnijih političara u srpskoj istoriji.
2007 godine Kosovo postaje nezavisno i pored zaključaka Badenterove komisije iz 1991 godine koja je jasno rekla a kontakt grupa i UN prihvatili da se republičke granice na teritoriji ex-YU ne mogu menjati. Evropa jeste i nije spremna da Kosovo bude nezavisno. Amerikanci međutim tu ideju podržavaju obeurčke. To je naravno gotova stvar.
Pozdrav