forUMASH wrote:....duhovnost definise cilj kojem treba stremiti......religija definise nacin dolaska do cilja.....ja nikad nisam imao problema komunicirati sa ljudima koji na razlicite nacine pokusavaju doci do istog cilja kojem i sam stremim....
....sto se tice ovih koji vise paznje posvecuju nacinu nego cilju, hebi ga, sta je tu je.....mozda dodju tobe jednog dana.....
kao i u prethodnom postu sto sam naveo, u svemu ima istine a i zablude. Nemoj nikada biti siguran da si ti taj koji je na pravom putu a drugi da su u zabludi, pa da trebaju doci tobe. Ti mozda imas jedan aspekt ispravan, ali ti je mozda drugi skroz pogresan .... hocu reci Bog je covjeku sve dao po par, tako Allah kaze, da je sve stvorio u paru - tako isto nase 'razumjevanje', uvijek ima dvije strane, odnosno sve se moze gledati i sa suprotne strane.
Forma i sustina idu jedno s drugim pod ruku. Tvoja osjecanja su sustina, ali su tvoje rijeci forma. Tvoje misli su sustina ili nutrina a govor vanjstina. Cime covjek dokazuje svoju pokornost i poboznosz, i uopste vjerovanje. Ako npr kazes,, ja sam pobozan i poslusan Bogu, a da istovremno ne izvrsavas ono sto Bog od tebe trazi, a sto jeste religija, ti bi onda na neki nacin bio licemjer, jer cime bi ti dokazao i pokazao valjanost svoje izjave.
Recimo ti negiras religiju odnosno sam put, ili sredstvo i takode kazes da necemu stremis - netko drugi bi ti mogao reci da je tvoj problem u tome sto negdje pokusavas uopste da ides i stremis, i tako unedogled sa konstatacijama, spoznajama i sl.
