Forum Klix.ba

Vrana je cijelog dana sjedila na drvetu ne radeci ama baš ništa. Zeko je ugleda i upita:

Mogu li i ja da sjednem i da, kao i ti, ne radim ništa cijelog dana?

Vrana odgovori:

Naravno, zašto da ne?

I zeko sjedne na zemlju ispod vrane, pa poce da se odmara. Iznenada se pojavi lisica, skoci na zeku i pojede ga.

Pouka: ako već sjediš i ne radiš ništa, moraš da sjediš vrlo, vrlo visoko.

Sjedi vrabac u polju i posmatra kravu kako pase. U zlo doba krava obavi fiziolosku potrebu i pose*e se na vrapca. Vrabac, onako malen, zatrpan gomilom , pocne da se koprca, pokusavajuci da izadje. U tom naidje macka, izvadi ga i ... pojede.
Pouka: Ne misli ti svako zlo ko ti se*e po glavi.

Miševi su čuli da je došla demokracija.

Osokoljeni, izašli su iz svojih rupa, ne bi li se lično uvjerili da li sada sira ima u izobilju, kao i da li su točne glasine da mačke više ne proganjaju miševe.

I tek što su izašli iz mišje rupe, naišao je ogromani crni macak i pojeo ih u slast.

Pouka: bukvalno shvatanje demokracije opasno je po život.

Ide lisica šumom i vidi zeku kako sjedi za panjem i nešto piše, pa ga pita:
• Je li, zeko, a šta to pišeš?
• Pišem diplomski.
• Daj, ne seri! A koja ti je tema?
• ''Zec - najjača zvjerka u šumi''. - odgovori zeko.
• E stvarno si pretjerao. Odkud da je zec najjača zvjerka u šumi.
• Hajde lijo, uđi u žbunje da vidiš.
Uđu oni u žbunje, pa malo poslije izlazi lisica sva krvava i izudarana pa zbriše. Za par minuta dolazi vuk i ponovi se ista priča. Vuk onako izudaran pobjegne, a iz žbunja izlaze zeko i medo zagrljeni.

Pouka: ''Nije važna tema, važan je mentor''.

Konj se razbolio.
Dosao veterinar i prepisao seljaku lijek za konja.
Tri dana neka mu daje, ako konju ne bude bolje moraju ga ubiti.
To cula svinja.
Prvi dan , konju nije bolje, drugi dan takodjer. Pridje mu svinja i
kaze: "Molim te ustani, moras ozdraviti" ali konj ne ustaje. Treci
dan - konj ne ustaje. Svinja ga opet moli, kaze mu da ce ga ubiti
ako ne ustane. Odjednom konj ustaje i polako izlazi iz stale. Svi se
raduju i seljak kaze veterinaru: "Ovo moramo proslaviti, veceras cu
zaklati svinju".

Pouka: Ne mjesaj se u tudja posla !

Ne zna se koja je bolja, jadna piggy

Ušao je prvi kandidat.
"Razumiješ li, ovo je jednostavni test kojim ćemo te iskušati prije nego te primimo u službu za koju se natječeš?"
"Da."
"Koliko je dva plus dva?"
"Četiri."
Ušao je drugi kandidat.
"Jesi li spreman za test?"
"Da."
"Koliko je dva plus dva?"
"Onoliko koliko poslodavac veli."
Drugi kandidat je dobio posao.

"Nesreće mogu donijeti rast i prosvjetljenje", reče učitelj.
To je obrazložio ovako:
Svaki bi dan ptica nalazila sklonište u suhim granama drveta koje je stajalo usred velike nenapučene ravnice. Jednog je dana orkanski vjetar iščupao drvo i prisilio sirotu pticu da leti stotine kilometara u potrazi za skloništem - dok napokon nije doletjela do šume bogate plodnim drvećem.
I zaključio bi: "Da je osušeno drvo ostalo, ništa ne bi navelo pticu da ostavi svoju sigurnost i da leti dalje."

Učitelj je šutke slušao tužbe žene protiv njezina muža.
Napokon reče: "Tvoj bi brak bio sretniji, draga moja, da si ti bolja žena."
"Kako to mogu biti?"
"Da se odrekneš napora da od njega učiniš boljeg muža."

"Kako mogu oprostiti drugima?"
"Ako ih nikada ne osuđuješ, nemaš potrebe opraštati im."

Učenici su duboko raspravljali o Lao Tseovoj izreci:
"Oni koji znaju ne govore:
Oni koji govore ne znaju."
Kad je k njima došao učitelj, pitali su ga što točno znače te riječi.
Učitelj im reče: "Tko od vas poznaje miris ruže?"
Svi su ga znali.
Potom im reče: "Izrecite ga riječima."
Svi su šutjeli.

Kad je bilo jasno da će učitelj umrijeti, učenici su bili potišteni.
Učitelj, smiješeći se, reče: "Ne vidite li da smrt daje ljepotu životu?"
"Ne. Voljeli bismo da nikada ne umreš."
"Što god je istinski živo, mora umrijeti. Gledajte cvijeće: jedino plastično cvijeće nikada ne umire."

Na pogrebu vrlo bogata čovjeka vidjeli su stranca koji je žalovao i plakao tako glasno kao i drugi.
Svećenik, koji je vodio sprovod, pristupi mu i upita:
"Jeste li možda rođak pokojnome?"
"Ne."
"Zašto onda plačete?"
"Upravo zato."

Buha je odlučila da se sa svojom obitelji preseli u slonovo uho. Zato je viknula: "Gospodine slone, moja obitelj i ja namjeravamo se preseliti u tvoje uho. Mislim da je pošteno da ti dadnem tjedan dana vremena da o tome razmisliš i da me obavijestiš ako imaš što protiv toga."
Slon, koji nije bio svjestan da buha postoji, mirno je dalje živio, a buha je, nakon što je savjesno čekala tjedan dana, predmnijevala da se slon slaže, i nastanila se u njegovu uhu.
Nakon mjesec dana gospođa buha odluči da slonovo uho nije zdravo prebivalište, i silila je muža da se isele. Gospodin buha ju je molio da ostanu još mjesec dana, kako ne bi povrijedili slona.
Naposljetku, izveo je taktički, koliko je samo mogao: "Gospodine slone, namjeravamo se preseliti drugamo. Naravno, ovo nema nikakve veze s tobom, jer je tvoje uho prostrano i toplo. Moja žena želi živjeti blizu svojih prijateljica na bivoljoj nozi. Ako imaš što protiv toga da se mi odselimo, obavijesti me u roku tjedan dana."
Slon nije ništa odgovorio, i tako je buha čiste savjesti promijenila mjesto boravka.

Neki se učenik jednom tužio: "Govoriš nam pripovijetke a nikada nam ne otkrivaš njihovo značenje."
Učitelj odgovori: "Kako bi vam bilo da vam netko pruži plod i sažvače ga prije negoli vam ga dadne?"

Neki čovjek je pronašao orlovo jaje i stavio ga pod kvočku na svom seoskom imanju. Zajedno s pilićima izlegao se i orlić, i odrastao je s njima.
Cijeli svoj život orao je radio isto što i pilići misleći da je i on jedan od njih. Kljucao bi po zemlji tražeći gliste i kukce. Kvocao je i kukurikao, mahnuo bi koji put krilima i letio nekoliko metara po zraku.
Godine su prolazile i orao je ostario. Jednog dana vidio je iznad sebe, na vedrom nebu, veličanstvenu pticu. Ptica je gracioznom dostojanstvenošću jedrila po snažnim zračnim strujama i jedva da je koji put zamahnula svojim zlatnim krilima.
Orao je gledao u nebo zadivljen. "Tko je to?" upitao je.
"To je orao, kralj ptica", reče kokoš koja je stajala do njega. "On pripada nebu, a mi pripadamo zemlji - mi smo kokoši." I tako je orao živio i umro kao kokoš jer je mislio da je i on kokoš.

Živio jednom čovjek koji je bio vrlo glup. Svako jutro kad se probudio bilo mu je tako teško pronaći svoje odijelo te se gotovo bojao ići u krevet pri pomisli kakve će muke imati kad bude ustao.
Jedne je noći uzeo pero i papir i napisao je točno ime i mjesto svakog dijela odjeće kako se svlačio. Idućeg jutra izvadio je papir i čitao: "Hlače" - i tamo su bile. Ušao je u njih. "Košulja" - i tamo je bila. Navukao ju je preko glave. "Šešir" - i bio je tamo. Nabio ga na glavu.
Bio je vrlo zadovoljan s time sve dok mu nije došla strašna misao: "A ja - gdje sam ja?" To je zaboravio napisati na papir. I stoga je tražio i tražio, ali uzalud. Nije mogao pronaći samog sebe.

Neki je zatvorenik godinama živio u samici. Nikoga nije vidio i ni s kim nije razgovarao. Hranu su mu davali kroz otvor na zidu.
Jednog je dana mrav ušao u njegovu ćeliju. Čovjek je s udivljenjem promatrao kad ga je opazio kako ide po sobi. Uzeo ga je na dlan svoje ruke da ga bolje promotri, dao mu je jednu ili dvije mrvice, a noću ga je čuvao pod limenom čašom.
Jednog mu je dana iznenada sinulo da mu je trebalo deset dugih godina života u samici da bi otvorio oči i ugledao ljepotu jednog mrava.

Negdje 1930-tih godina jedan proizvodni koncern u SAD-u poslao je stroj u Japan.
Mjesec dana kasnije poduzeće je primilo brzojav:
STROJ NE RADI. POŠALJITE ČOVJEKA DA GA SREDI.
Kompanija je poslala svog čovjeka u Japan. I prije nego što je imao prigodu da ispita stroj, kompanija je primila drugi brzojav:
ČOVJEK JE PREMLAD. POŠALJITE NEKOG STARIJEGA.
Kompanija je odgovorila:
BOLJE DA GA ISKORISTITE. ON JE IZMISLIO STROJ.

Neki je filozof, koji je imao samo jedan par cipela, molio postolara da mu ih popravi dok on čeka.
"Radno je vrijeme prošlo," reče postolar, "i nemoguće je da ih sada popravim. Zašto ne biste sutra došli po njih?"
"Imam samo jedan par cipela, a nemoguće mi je hodati bez njih."
"U redu. Posudit ću vam za jedan dan rabljene cipele."
"Što? Da ja nosim tuđe cipele? Što mislite tko sam ja?"
"Zašto prigovarate što nosite tuđe cipele na svojim nogama, kad vam nije stalo što u svojoj glavi nosite tuđe ideje?"