Page 1 of 3
#1 Narkomanija u Sarajevu, i šire...
Posted: 05/07/2004 15:52
by delimiter
Narkoman je najomrazeniji covjek u drustvenoj zajednici, zapravo malo ko narkomane i tretira kao ljudska bica. "Normalni" ljudi ih mrze, preziru, da ne pricam o tome da im niko nista ne vjeruje, pa makar i da za crno kazu da je crno. Neki narkomani postanu kriminalci, kradu da bi imali para za drogu, ali isto tako i "normalni" ljudi, iz razlicitih razloga postanu kriminalci, pa i gori od lopova. Malo ko, dakle, shvata cinjenicu da su narkomani prije svega BOLESNI ljudi kojima treba pomoc, ali istinskla pomoc. Ona koja zahtijeva da se svaki od njih saslusa, jer svako ima svoje razloge, a ne "pomoc" u smislu "ja znam sta je dobro za tebe, i ako pristajes na to - pomoci cu ti. Ako ne pristajes - ko te jebe, umri!"
Volio bih cuti vase misljenje o toj temi, o kojoj se u zadnje vrijeme pocelo kao razgovarati, ali ne dovoljno, pogotovo zato sto glčavnu rijec jos uvijek vode licemjeri poput drota M. koji je prisutan na svim predavanjima i javnim tribinama, dok u dzepu uvijek ima spremne "heptanone" kao nagradu za dousnike, ili poput nekih doktora (Dr. M.C.) koji na lijecenje primaju bilo koga ciji roditelji su spremni iskesirati 1000KM, pa makar taj neko probao drogu dvaput u zivotu, pri cemu neko ko je zaista pravi narkoman i zeli ici na lijecenje ne moze jer ili nema zdravstvenu knjizicu, ili za njega jednostavno nema mjesta jer za cijelu BiH ima samo 9 kreveta, u centru u Kosevo bolnici. NAdam se da sam bio dovoljno jasan. Jos jednom - Vase misljenje molim?
#2
Posted: 05/07/2004 15:56
by Truba
Dilerima smrtna kazna
narkomanima otkidanje čune
narkomanicama hm...

>>>biiip<<<
problem riješen za 100 dana
za vrijeme komijeve vlade
#3
Posted: 05/07/2004 16:06
by mrak
Prvo u vezi marihuane koju mnogi ne smatraju "ozbiljnom" drogom i konzumente "narkomanima", ja sam siguran da je uzima makar 30% mladih u Sarajevu a u manjim gradove u kojima se nista ne desava taj procenat je sigurno i veci.
Po meni kljucni problem kod droga uopste nije navlacenje i ovisnost od istih nego to sto iste relativiziraju sliku svijeta, sve postaje kao jedan san gdje je sve "moguce" (iz narkomanove perspektive), za njega ne postoje pravila....Vjerovatno zbog te osobine su droge tako omiljene u umjetnickim krugovima....
Ljude koji su na drogama ne treba olako optuzivati i otpisivati, mislim da pakao u kojem se nalaze na neki nacin i nisu sami izabrali (ili ako su ga izabrali nisu bili svjesni sta rade), vecina njih su jako inteligentne i pozitivne osobe. Na to tonjenje treba gledati kao kad bi covjek podigao prevelik kredit pa nikako da ga vrati, pa uzme drugi da bi platio prvi, pa se zaduzi jos vise i vise..u neka doba radi samo za kamate, a poslije nije na pozitivnoj nuli...
Ljude treba educirati, pogresan je ovaj pristup gdje patrole hvataju grupice hipi studenata koji puse travu u parku...
#4
Posted: 05/07/2004 16:19
by Truba
nervira me opravdanje: kaže teško mi je pa sam morao početi
pa je**** 90% građana bih bi to moglo reći

#5
Posted: 05/07/2004 21:05
by delimiter
mrak, dobro razmisljas, ali jednu ti stvar moram reci. Nisi upravu, ipak je ovisnot najveci problem, jer taj "san" o kojem govoris, to je u pocetku tako, i taj san se vrlo brzo pretvori u najgoru nocnu moru, ali tad je vec kasno. Pitanje je u tome da li je i PREkasno. NIje, ako drustvo napokon pocne mijenjati svoje stavove o cijeloj toj problematici i pokusa pomoci tim ljudima da se izlijece. I jos nesto, u svemu ovome mislio sam na heroin i sl., a ne na travu. Trava nije droga, cak je umnogome korisna (medicinski dokazano, svuda u svijetu osim kod nas), a takodjer je suplja prica ono "nemojte pusiti travu jer ce vas ona odvesti do heroina".
A u pravu si i za to da je potreban radikalno drugaciji pristup od ovog po kojem drotovi hapse ljude (ne samo hipije, mrak, jer mnogi ljudi puse travu, hipiji, ali i umjetnici, doktori, advokati itd.) koji duvaju, a sa dilerima teskih droga su u talu.
#6
Posted: 05/07/2004 21:45
by winetou
Trava je isto sto i heroin, itd iz jednostavnog razloga.
Dolaze istim putevima i dilaju ih iste osobe.....a vi se samo pravite urbani

#7
Posted: 05/07/2004 23:12
by mrak
Ja licno sam imao jako ruzno iskustvo sa travom. Nemam pojma zasto ali sam prvi put kad sam je probao imao "bad trip" (valjda racionalan kakav sam - mozak upalio alarm) koji me zadao u povecu depresiju i zavrtio me u napade panike, da bih tek kasnije procitao da nisam jedini, da je pravo veliki procenat ljudi kod kojih trava izaziva depresiju pa cak i sizofreniju (o ovome se jos svadjaju). Recimo to su cinjenice koje ja prije konzumiranja iste nikada nisam nigdje vidio-cuo.
Navodno da trava samo pogura procese koji bi se kad tad odigrali u tvojoj glavi, ali ipak sa necim tako osjetljivim kao sto je mozak ja se vise nikad ne bih igrao. Dosta je hemije unutra vec ugradjeno, nema potrebe.
#8
Posted: 05/07/2004 23:29
by St.Germain
a sta je s alkoholom oli duhanom? to ne utjece na mozak i hemiju je li

#9
Posted: 05/07/2004 23:39
by St.Germain
btw ja nisam imao ruzna iskustva sa travom, povremeno zapalim dzoint ali sve u granicama i uvijek se osjecam super.
imam par prijatelja koji od nje dobiju mucninu u stomaku i kojima to jednostavno nije furka. ali mi je malo suplja ova o utjecaju na mozak i blabla, a alkohol i duhan se konzumira u sesnaest....trava nije nista ni manje ni vise stetna od ova prva dva poroka pa se opet ne dize tolika frka.
#10
Posted: 06/07/2004 00:45
by mrak
duhan i trava nisu isto, jer duhan nije psihoaktivna supstanca - ne dotice ti bas puno mozak, mozes eventualno umrijeti od raka pluca...
#11
Posted: 06/07/2004 02:49
by Prince
Komi je rekao odličnu stvar na početku.
Dilerima smrtna kazna, narkomanima doživotna robija, pa se može desiti da ćemo žrtvovati nekoliko nevinih ljudi, ali ćemo ih mnogo više spasiti. Spasićemo cijelu omladinu, ljudi nisu ni svjesni kuda je sve to otišlo. Otiđite u druge gradove, recimo u USK, pa ćete vidjeti da su 50% mladih narkomani, a barem polovini od njih nema spasa.
Prema tome, jedino tako je moguće istrijebiti ovo zlo, ali je problem što to mnogima iz vlasti ne odgovara.
Komi, nadam se da ti je jasno da je i šerijat dobra stvar...

#12
Posted: 06/07/2004 05:17
by live
ja sam se dugo gudriro mozda od 15 godine sad ce mi 22 god cist sam 6 mjeseci od svih droga
ali da vam kazem ja gudru volim (herojin mrzim) ko je zna kontrolisat nema frke (ponekad dzoint ,ekstazi ili koke za one koji si mogu priustit naravno ne pljackajuci za njega)
ja isto mislim da nije toliko bilo frke do prije koju godinu kad nije imalo ovoliko horsasa cjela dobrinja je na igli a i ostala naselja ne zaostaju to je najveci problem a nikom nije kostalo glave malo vutre
moja preporuka je ipak reci drogi NE
#13
Posted: 06/07/2004 09:25
by Truba
Prince wrote:Komi je rekao odličnu stvar na početku.
Dilerima smrtna kazna, narkomanima doživotna robija, pa se može desiti da ćemo žrtvovati nekoliko nevinih ljudi, ali ćemo ih mnogo više spasiti. Spasićemo cijelu omladinu, ljudi nisu ni svjesni kuda je sve to otišlo. Otiđite u druge gradove, recimo u USK, pa ćete vidjeti da su 50% mladih narkomani, a barem polovini od njih nema spasa.
Prema tome, jedino tako je moguće istrijebiti ovo zlo, ali je problem što to mnogima iz vlasti ne odgovara.
Komi, nadam se da ti je jasno da je i šerijat dobra stvar...

nisam rekao ni da je loše
jednostavno demokracija štiti dilere pedofile i propalice raznih vrsta

#14
Posted: 06/07/2004 10:06
by tempora
Interesantno je kako ovdje svi po licnim nahodjenjima opravdavaju jednu vrstu druge a drugu osudjuju.
Delimiter, ono o cemu pises da je trava u mnogo cemu korisna

kako ti rece dokazano svuda u svijetu a kod nas eto ne, cista je zabluda.
Trava je jednako stetna kao i svaka druga vrsta droge te se ista dugotrajnom upotrebom povezuje za izazivanje sizofrenije, karcinoma itd itd. To sto mnogi smatraju da trava ima "pozitivno dejstvo" koristeci se za suzbijanje bola ne znaci da ista ima "ljekovito" dejstvo!!!
Nakromanija je problem svuda u svijetu, samo nacin ophodjenja prema ovisnicima je u mnogome razlicit. U zavisnosti od toga kako se drustvo brine prema "slabijima" bit ce i globalno ophodjenje ljudi prema istome.
Cak i u ovim nekim "naprednijim"

zemljama, narkomanija, prostitucija ( iako legalizovana) i sl drustvene devijacije, apsolutno nisu bas tako prihvacene niti vidjene kao "nesto normalno" kako se to naizgled cini ili iz daljine smatra. No ipak u blazoj formi nego sto je to slucaj kod nas.
Teski ovisnici o drogama su ljudi sa problemom i oni se nikako ne trebaju gledati u nekakvom totalitetu kako se to obicno cini. To su ljudi koji bez obzira na ogromnu i kompleksnu problematiku izazvanu ovisnoscu, koji osjecaju, disu, zive u okvirima svojih mogucnosti, kao svi mi na svoj nacin.
Ovisnost za sobom povlaci kriminal, unistavanje najblize okoline kao sto je porodica i sl. Iako uz najbolju volju i upornost, porodica ovisnika nerijetko odustaje od bilo kakve pomoci i kontakta sa ovisnikom iz prostoga razloga sto je istome milion puta data sansa sto emotivna sto materijalna koja je toliko puta do tada pronevjerena.
Kao i za vecinu stvari, covjek se prema i ovoj problematici ophodi povrsno i lako sudi. Neki od nas lakse podlijezu ovisnostima a neki teze.
U zavisnosti od nase stabilnosti/labilnosti pribjegavat cemo drogama, alkoholu, cigaretama, tabletama i sl.
#15
Posted: 06/07/2004 10:10
by tempora
Jos da dodam, da je veci broj "nevidljivih" ovisnika a to su osobe koje su ovisne o razno raznim tabletama, za ublazavanje bolova, za smirenje, za spavanje, za "veselicu" itd itd.
Farmaceutski giganti koji na osnovu sistematskog trovanja drustva zaradjuju basnoslovne sume, najveci su legalni rasturaci droga. No na to se vise niko i skoro nigdje ne osvrce. A ovaj problem je puno rasprostanjeniji i puno kompleksniji nego ovisnost o kojoj pricamo.
#16
Posted: 06/07/2004 10:34
by idic
Narkoman je najomrazeniji covjek u drustvenoj zajednici, zapravo malo ko narkomane i tretira kao ljudska bica. "Normalni" ljudi ih mrze, preziru, da ne pricam o tome da im niko nista ne vjeruje
Kad se nađeš u situaciji da ti narkoman prijeti iglom i iznuđuje novac, mobitel itd. Onda ti vjerovatno neće biti drag prijatelj. Ovisnost ih neminovno tjera u kriminal, kradu i prodaju stvari svojih roditelja, braće i sestara.... Vjerovatno se svak kloni takvog društva jer ne želi probleme.
U zadnjih pola godine su od predoziranja umrle dvije osobe koje sam poznavala, jedan mladić od 21 godinu i jedna žena od 32. Kad razgovaraš sa njihovim porodicama, to je čisti horor. Pružali su im svu moguću podršku, slali ih u inostranstvo na liječenje, nažalosti ništa nije dalo rezultata.
Stvar je čvrste volje i riješenosti narkomana da prestane sa uzimanjem droge. Ako to ne postoji onda je sve uzaludno.
Da bi dobio bilo kakvu pomoć prvo je trebaš potražiti, kako ti može bilo ko pomoći ako kriješ stanje u kojem se nalaziš ?
Nažalost najčešće ljudi koji bi trebali pomoći to saznaju prekasno.
Nedavno sam od jedne žene saznala sve posljedice koje ove sintetičke droge ( ekstazi, krek itd ) proizvode u organizmu, to je strašno. Kod takvih ovisnika je mogućnost liječenja puno teža, a tjelesna oštećenja trajna.
Smatram da niti jedna droga nije bezopasna, pogotovo ne korisna na bilo koji način.
Situacija u BiH što se tiče narkomanije je zaista postala alarmantna. Broj narkomana se iz dana u dan povećava i teško će biti se izboriti sa tim problemom.

#17
Posted: 06/07/2004 21:21
by delimiter
RAzlog zasto sam pokrenuo ovu temu bio je taj da sam htio da vidim kako raja razmisljaju o tome i do koje mjere su misljenja stereotipna. Nazalost, jos uvijek smo (u BiH) daleko od bilo kakvog konstruktivnog plana jer stereotip i dalje preovladava. Sta zelim reci. Evo npr. ja sam narkoman vec 15 godina. Bio sam doduse cist 6 od tih 15, ali sta mi vrijedi to kad sam se opet vratio tom zlu. E sad, ja licno nikada nisam nista ukrao, nikada nikome nisam prijetio iglom ili bilo cim drugim, nikada nisam nikoga napao, stavise, vecinu vremena sam radio i zaradjivao, te na taj nacin finansirao svoj porok. Radio, i to na takvim mjestima da kad biste vidjeli moj CV mozda ne biste ni povjerovali da govorim istinu. Svojoj majci sam jos prije nekoliko godina sve rekao, a pored nje, jako puno ljudi u ovom gradu zna za mene i moj problem. Osim sto sam narkoman, mislim da sam jedan izuzetno kreativan covjek, medjutim sta mi vrijedi to kad niko, apsolutno niko ne zeli da mi pruzi ni najmanju sansu da uradim nesto na polju kreativnosti (moji poslovi su bili super, ali nisu bili kreativni i nisu me ispunjavali, pa je tu prazninu ispunio heroin). Pokusavam biti jasan ovdje, ne znam da li uspjevam - iako me heroin dosta izgrizao, i psihicki i fizicki, ja jos uvijek vjerujem u zivot, zelim da ga zivim i da nesto napravim od njega. Moja nesreca je u tome sto se zelim baviti umjetnoscu, filmom, da budem tacniji, zaista mislim da imam dara za to, kao i za pisanje. Nekako vjerujem da ako bi mi se pruzila sansa da se bavim tim stvarima, da bih uspio nekako istisnuti heroin iz svog zivota. Medjutim, ljudi su puni predrasuda i gledaju me samo i iskljucivo kroz heroin, i ne zele mi uopce pruziti sansu da pokazem sta mogu i koliko vrijedim. Prije nekoliko godina sam u Engleskoj snimio jedan divan dokumentarac, pokusavam taj film sada prikazati publici ovdje, ali sta se desava. Odnesem ga nekome ko bi mogao organizirati neku promociju, taj neko mi odmah kaze da je cuo za moj problem sa drogom, ali mi ipak obeca da ce film pogledati, i ako zadovolji, da ce ga promovisati. Medjutim, nakon tog razgovora ta osoba me jednostavno izignorise. Ja saljem mailove, da vidim da li je barem pogledala film, osoba me i dalje ignorise. Naravno, zato sto sam narkoman. NIje bitna vrijednost tog filma, nista drugo nije bitno osim cinjenice da sam ja narkoman. A ja se pitam, zaboga, zasto je ovo nase drustvo toliko okrutno. Evo, ovaj bi me dozivotno strpao u zatvor! Zasto covjece - nikog nisam ubio, nikom nista nazao ucinio nisam, pa sta cu ja u zatvoru?! Yves Saint-Lorain je narkoman, na heroinu od svoje dvadesete godine, ali je on francuz, u francuskoj, i njemu je francusko drustvo ipak dalo sansu da pokaze koliko vrijedi, sto je on i ucinio. Nisu ga odredili po tome sta unosi u sebe, vec po onome sta drustvu daje. Tako bih i ja vrlo rado mnogo toga ponudio i dao nasem drustvu ovdje, ali ono me nece.
I jos da dodam, ovo sa "datom emocionalnom podrskom, milion puta iznevjerenom", to je cisti bullshit. Upravo nedostatak bilo kakve emocionalne podrske je jedan od glavnih razloga za propast ove vrste.
Uf, ja se izvinjavam, ne znam, mozda zapravo nisam nista htio da pitam vec samo da se izjadam, ovako javno, neznancima, jer me moje blisko okruzenje sjebaje i ne daje priliku da pokazem da osim sto sam narkoman, jesam i mogu biti jos milion drugih stvari!
Tempora, samo jos da tebi odgovorim za travu. Kazes da produzeno koristenje trave dovodi do raka i shizofrenije. Cuj, pretjerano uzimanje trave dovodi do gojaznosti, takodjer. A sto se tice toga da li je trava korisna, zelim ti navesti recimo primjer Engleske, gdje se vec godinama jedna skupina ljudi bori za legalizaciju iste, upravo zbog njenih korisnih dejstava. Postoji i peticija, ciji su potpisnici prvenstveno VODECI LJEKARI, potom advokati, univerzitetski profesori itd. A evo navescu ti i neke stvari kod kojih trava itekako korisno djeluje.
1 - MULTIPLEX SCLEROZA - moderna medicina jos uvijek nema lijek koji ce ublaziti simptome ove opake bolesti, a kamoli izlijeciti je. Marihuana ublazava simptome iste, i mnogi jadnici koji pate od ove bolesti bi itekako voljeli da trava bude legalizirana.
2 - pomaze kod kemoterapije, epilepsije, astme, glaukome, AIDS-a i mnogih drugih bolesti i akutnih bolova.
Za kraj, evo ti nekoliko "svjedocenja", izvini, nadam se da znas engleski, nisam stigao da prevedem. Ako te ovo malo dublje zainteresuje, samo na google-u ukucaj "benefits of marijuana".
Carlos A. (52) of Colorado, was left a quadriplegic after an auto accident in 1973. Carlos also suffers from extremely high blood pressure Doctors are aware of and support his use of cannabis. “I am sure that without it, I would not be alive to give this testimony.”
Jonathan A. (45) of Hawaii, has suffered from severe asthma since he was ten. He had taken “a steady schedule of twelve injections per day over production of histamines.” From the age of seventeen until present, Jon has used only cannabis for his health problems.
Bill A. (40) of Michigan, suffers from severe post-traumatic hedaches that are not relieved by conventional medication. He has no memory of his life before the accident, in which he was struck by a drunk driver After seeing many specialists and trying countless medications, Bill found that only cannabis effectively releases him from his agony.
Lynn A. ( 49) of Vermont, has chronic pain from sciatic nerve damage. After taking many prescribed drugs, Lynn began using cannabis to avoid the addictive and debilitating side effects of conventional medication.
Hans A. (29) of Ohio, is HIV-positive and suffers from migraines due to an arachnoid cyst in his brain. He has been employing cannabis to stimulate his appetite and reduce the pain his headaches cause without taking prescription drugs.
Daniel A. (41) of Ohio, is a quadriplegic. Medication prescribed for his condition caused brain seizures. He has removed himself from all the medication and uses cannabis in reducing his spasticity.
Tim B. (34) of West Virginia, underwent five operations following an automobile accident and was in the hospital for two years. He lost over half his body weight, received a new aorta made from gortex, and had several cerebral strokes. He uses cannabis because it is the only medicine that controls spasticity and allows him to eat without nausea, and helps him to sleep.
Robert B. (49) of Texas, was in a scooter accident in 1984 in which his leg was severely injured. After twenty-six operations, the leg had to be amputated. He was prescribed morphine, and strong hallucinogenic tranquilizers like Halcion. “Cannabis helps me to sleep, the throbbing in my stump is lessened and I can eat and maintain my weight.”
MJ B. (48) of Nebraska, is the victim of a spinal cord injury and sufferer of epilepsy. She has found cannabis to be more effective and safer than other conventional medications. She began to self-medicate with the herb after opiate-type medications caused traumatic side effects.
William B. (46) of South Dakota, has AIDS. His aggressive medication therapy causes extreme fatigue, diarrhea, sporadic nausea, headaches, chronic skin rashes, nervousness, and loss of appetite. With the help of cannabis, William is able to relieve his headaches, reduce his nausea, and regain his appetite and energy level. Although he has stopped using cannabis out of fear of arrest, his doctor on the reservation has said she would prescribe cannabis if she could. He hopes it will be available before he dies.
Trent B. (36) of Utah, suffers from amyotrophic lateral sclerosis (Lou Gehrig’s disease). He is completely immobilized. He utilizes cannabis because his esophagus is paralyzed. He cannot swallow without it. “I also use cannabis for depression and to reduce pain.”
Mark B. (45) of Connecticut, is a paraplegic due to a fractured spine. Now without the use of his lower body, and suffering from muscle spasms, he relies solely on a vegetable diet and cannabis to rid himself of pain and control spasms.
#18
Posted: 06/07/2004 21:25
by winetou
Jeste delimiter to je tako samo u BiH. Eto ti se preseli u Englesku, snimaj dokumentarce, postani poznat i onda na sva zvona objavi da si narkoman. Reci nam kako je drustvo reagovalo

#19
Posted: 07/07/2004 00:44
by tempora
Jos jednom i zadnji puta, mladi gospodine, nevezano za tvoju ovisnost, jer ja te i dalje ne gledam kroz taj aspekt, niti imam namjeru, ovo napisano o travi, cista je zabluda.
Zivim u zemlji koja ima tradiciju legalne prodaje trave i apsolutno znam o cemu govorim.
Sve ovo sto si naveo o travi vezano za pojedine bolesti, znaci samo jedno. Trava ublazava bolove !!! ALi ne lijeci bolesti!!!!
#20
Posted: 07/07/2004 00:57
by delimiter
Winetu, duhovit si VRLO!
Tempora, jesi li ti ikada probala travu u zivotu? Otkud tolika netrepeljivost prema jednoj tako finoj biljci?

#21
Posted: 07/07/2004 01:31
by tempora
Da si iskljuciv pokazuje tvoja interpretacija o mojoj nekakvoj netrpeljivosti trave! Sto ja nigdje nisam napisala. AKo te interesuje da li je koristim odgovor je NE. Iako na cosku moje ulice ima kafic sa raznoraznim vrstama trave, nisam pobornik te vrste botanike!
Moja najveca posast je cigareta. A i ista mi je previse. Sto ne znaci da ljude gledam kroz prizmu samo te problematike.
Licno sam probala joint u svojim studentskim danima no ta vrsta "zabave" mi nije pricinila nikakvo zadovoljstvo, a misljenja sam da je zivot kompleksan sam po sebi, da bih ga ja trebala svojom slaboscu ( kojih imam dovoljno) ciniti jos kompleksnijim.
Svaku svoju prazninu, tugu, bol, radost ili bilo kakvu vrstu stanja i emocije pokusavam nositi u punoj tezeni jer je jedino tako i mogu premostiti.Pribjegavati drogama za mene znaci samo bjeg od same sebe, nikada od drugih!
TI ces uvijek naci u travi nesto pozitivno, kao sto cu ja naci izgovor da mi je cigareta nesto dobro. Pa cu ti time reci i cak dokazati da mala doza nikotina smanjuje rizik za dobivanje Parkinsove bolesti i Alzhajmera.
Ali globalne posljedice ma kakve ovisnosti uvijek su negativne i samo negativne!
Nedavno mi je ponudjen posao sa pacijentima duple dijagnoze, a to znaci teski psihijatriski slucajevi koji nikada nece biti vraceni u drustvo te teska ovisnost o drogama, alkoholu i sl. Ako zelis uci u taj svijet, rado cu ti ga pokazati!
Jedna od mojih naj prijateljica radi u ustanovi za alkoholicare koji tu permanentno zive. Udjes li tu, cut ces price, vidjet ces slike i uspomene, nekada krajnje uspjesnih ljudi, imucnih, priznatih u svome poslu i porodici ali na kraju nedovoljno jakih da se odupru teskim zivotnim momentima.
NIko od njih ti nece znati reci, kada i kako je poceo i postao ovisnikom ali ce ti tacno znati opisati svoju trenutnu bol, prazninu, mizeriju od zivota.
Zato dragi gospodine, da parafraziram Nietzschea : Budi gospodar i graditelj samoga sebe !!!!
I ne vodi se zabludom da je droga prihvacena pojava u Francuskoj! Ili bilo gdje drugdje! Ti prvo moras imati i stvoriti ime, pa si tek onda dozvoliti bilo kakve luksuze. Na zalost. No droga zasigurno nije luksuz niti privilegija, vec samo vrsta bolesti koja je tesko izljeciva

#22
Posted: 07/07/2004 09:47
by Budala
delimiter wrote:. Nekako vjerujem da ako bi mi se pruzila sansa da se bavim tim stvarima, da bih uspio nekako istisnuti heroin iz svog zivota. Medjutim, ljudi su puni predrasuda i gledaju me samo i iskljucivo kroz heroin, i ne zele mi uopce pruziti sansu da pokazem sta mogu i koliko vrijedim. Prije nekoliko godina sam u Engleskoj snimio jedan divan dokumentarac, pokusavam taj film sada prikazati publici ovdje, ali sta se desava. Odnesem ga nekome ko bi mogao organizirati neku promociju, taj neko mi odmah kaze da je cuo za moj problem sa drogom, ali mi ipak obeca da ce film pogledati, i ako zadovolji, da ce ga promovisati. Medjutim, nakon tog razgovora ta osoba me jednostavno izignorise. Ja saljem mailove, da vidim da li je barem pogledala film, osoba me i dalje ignorise. Naravno, zato sto sam narkoman. NIje bitna vrijednost tog filma, nista drugo nije bitno osim cinjenice da sam ja narkoman. A ja se pitam, zaboga, zasto je ovo nase drustvo toliko okrutno. Evo, ovaj bi me dozivotno strpao u zatvor! Zasto covjece - nikog nisam ubio, nikom nista nazao ucinio nisam, pa sta cu ja u zatvoru?! Yves Saint-Lorain je narkoman, na heroinu od svoje dvadesete godine, ali je on francuz, u francuskoj, i njemu je francusko drustvo ipak dalo sansu da pokaze koliko vrijedi, sto je on i ucinio.
Tuzna prica i ima nesto u tome da je drustvo okrutno. But, iliti ovaj ali,
kakvu sansu neko treba da ti da?
Mislim da imas skroz pogresan pristup. Ako volis da pravis filmove, onda ih pravi !!! Ako ti trebaju pare za film, onda napisi dobar scenario i trazi pare, ako ne u Bosni onda negdje drugdje!! Pa i Tarantino se drogira....
Ne trebas da trazis da ti neka budala da sansu, vec treba da uzmes sansu sam. Postoje stotine festivala, posalji film na festival. BiH nije cijeli svijet...prodaj film BBC-u...
ALi ako ne mozes nista da uradis jer si na heroinu (pa ocekujes da neko drugi napravi stvari za tebe koje mozes napraviti sam), onda se skini sa heroina.
#23
Posted: 07/07/2004 09:51
by idic
Delimiter na osnovu tvoga posta i pocetka teme sam predpostavila da si narkoman. Neću ti soliti pamet, ali ti moram reći da je 98 % uspjeha tvog liječenja i odvikavanja do tebe i tvoje čvrste volje.
Poznajem momka koji je bio ovisnik dugi niz godina i negdje pred rat je krenuo s liječenjem. Dugo se je borio i uspio je pobijediti samog sebe. Koliko znam da mu je najviše pomogla komuna u Međugorju. Sad je već 7 godina čist, oženjen je ima malu kćerkicu i bavi se umjetnošću. Znači da se može i da ima dosta svijetlih primjera ljudi koji su uspjeli se otrgnuti od droge.
S druge strane , pisala sam ti juče o ženi koja je tragično okončala početkom ove godine. S njom sa išla zajedno u osnovnu i gimnaziju. Bila je jedna od najljepših djevojka u gradu. Bez imalo pretjerivanja. Jedna veza sa pogrešnim momkom je upropastila njen život. Njen bivši muž se takođe drogirao ali je za razliku od nje se uspio izliječiti. Ona je pokušavala xy puta na raznim mjestima, ali jednostavno nije imala dovoljno volje da se odrekne droge.
Na kraju je digla ruku na sebe, vjerovatno umorna od bezbroj neuspjelih pokušaja. Za njom je ostala jedna 6-godišnja djevojčica i nesretni roditelji koji se još uvjek grizu da joj nisu dovoljno pomogli.
Što se tiče posla, moraš shvatiti jednu stvar da je nepouzdanost najgora preporuka koju možeš dati o sebi. Niti jedna firma ni posao neće trpjeti tvoja previranja i nesigurnosti. Često i bezrazložno izostajanje sa posla itd itd.....
Na zapadu ima više posla za sve pa tako i za liječene narkomane, nije istina da naše društvo ne pruža šansu jer prezire narkomane. Ovdje je teško naći posao inače, tako da to nije samo tvoj problem. Pokušaj pronaći u sebi razlog i snagu da se izliječiš, to ti je moj savjet.
#24
Posted: 07/07/2004 10:04
by Truba
idic wrote:Narkoman je najomrazeniji covjek u drustvenoj zajednici, zapravo malo ko narkomane i tretira kao ljudska bica. "Normalni" ljudi ih mrze, preziru, da ne pricam o tome da im niko nista ne vjeruje
Kad se nađeš u situaciji da ti narkoman prijeti iglom i iznuđuje novac, mobitel itd. Onda ti vjerovatno neće biti drag prijatelj. Ovisnost ih neminovno tjera u kriminal, kradu i prodaju stvari svojih roditelja, braće i sestara.... Vjerovatno se svak kloni takvog društva jer ne želi probleme.
mom bratu i njegovoj klapi (14 godina otprilike imaju)
se dvojica predstavili kao policija u civilu pokazali značke
pretresli ih uzeli im svu lovu i mobitele
i rekli im da će stvari dobiti nazad u policijskoj stanici
vidite da mogu biti kulturni...

...kad se potrude
#25
Posted: 07/07/2004 10:25
by Babsy
Delimiter,... da ti slucajno nisi na putu of beca[o]ming junkie?
U drustvu je bila jedna klapica koja se polako odvojila od nas,... jer pojavila jos jedna osoba pod ciji cu uticaj pali,... sada ne idu u kafice gdje je lagana mjuzikica vec hodaju po party-ima,... rokaju se 100 na sat, jos uvijek ne horsom, ali hemijom da.... prica im postane potpuno drugacija... bili su ok likovi, ranije... kada je sve krenulo, govorili smo im da se drze fakin granica... al jok, oni su najpametniji, sve oni znaju,... e pa kad vec znaju,... nek im droga pozdere mozak, jebe me se, jer mene i jos par likova koji smo im govorili da se obuzdaju,... zajebavali su i podjebavali,... kako ne znamo sta propustamo [kartu za St.Josip, Bare... u jednom smjeru?]...
Na kraju,... nije mi jasno kako su pali pod uticaj te jedne osobe,... a takvih ima jos,... i hi hi.
