Ahmmed wrote:Kakogod, moj poziv i dalje važi....Neke stvari, jednostavno, kad se vidi ljudsko lice, promijene se....Postajemo obzirniji, pažljiviji, pristojniji...i o međusobnim razlikama, razgovaramo s puno više uvažavanja....A ovo su, čini mi se, ozbiljne stvari...Ponešto se pogrešno protumači, ponešto pogrešno pročita, padnu teške riječi,i eto belaja
Dakle, bilo bi lijepo da se organiziramo, naravno u skladu sa željama i mogućnostima
Selam!
Sto se mene tice, bujrum i kod mene na kahvu / caj / sok...
Moj ce efendija da nas sve posluzi jer on voli kada se kod nas sakupi vjernika (svakakvih) ali posto sam nije bas nacitan i hazur da se ukljuci, on radije "hizmeti" - i meni ne da da ustajem i da posluzujem - vise voli da me pusti da razgovaram jer me cijeni a ja njega jos vise, on u meni cijeni moje vrline ja u njemu njegove - mada su razlicite, u tome i jeste ljepota ravnopravnosti bez jednakosti...
Sad ce da "zapjene" ovi sto bi me "lupili" (onako "po Qur'anu") i zatvorili u kucu, i rekli kako mi je muz "papucar" ili tako nesto sto im je vazda na vrh jezika da uvrijede - ali meni to ne smeta, moj je efendija, da ga Bog nagradi najvisim Dzennetom i Svojim Rizalukom, bolji musliman u praksi nego vecina bradonja i "sveznajucih" zakonodavaca zajedno.
I kad bi im uspjelo da me zatvore (ne izlazim puno svakako osim poslom) - opet i sestre i braca koji su cijenjeni, ili nepoznati, u gradskoj IZ vole doci na sohbet sa mnom, Bog zna zasto, beli ima nesta sto vole da cuju ili pitaju, ili svoje znanje sa mnom podijele - sto ovima ovdje (koje si pozvao na skup) dodje k'o "neislamski" makar to ne bilo tako pretsjedniku IZ ili imamu najvece dzamije koji dolazi i sa hanumom, i bez nje, s vremena na vrijeme na sohbet, nasihat, muzakkaru...
Kako su se sastajali prvi muslimani? Zar zaista neko misli da su sjedili odvojeno i da nisu jedni s drugima razgovarali? Jedni druge su poucavali Qur'anu, i jedino ogranicenje kretanja im je bilo iz razloga predislamskih obicaja koje nije bilo moguce iskorijeniti u nekoliko dekada.
Cak su i zene hriscanke do prije par stoljeca bile smatrane posjedom muzeva i bez ikakvih prava, dok su muslimanke uzivale, u TEORIJI slobodu u svakom smislu, iako u praksi sovinisti nisu mogli da podnesu Istinu koja im je potvrdjena ni manje ni vise nego od Boga. Cak su se i najblizi sljedbenici Muhammedove poruke Qur'ana, kao Omar bin Al-Khattab, otvoreno protivili Poslaniku sto je zenama davana sloboda misljenja i izbora - ali samo iz postovanja prema njemu nisu javno iznosili svoje misljenje (dok su u privatnosti svojih kuca prema svojim zenama bili takvi da su se neke dolazile zaliti Poslaniku)...
Sta mislite da se desilo nakon njegove smrti? Sta drugo nego (stoljecima uspjesni) pokusaji da se zene vrate "gdje pripadaju" tj. "sto nize" i kao podrsku izmislili i pripisali Poslaniku izreke koje on nikad ne bi rekao, ne samo sto je vjerovao u ravnopravnost zena, nego zato sto je cvrsto vjerovao u ono sto mu je objavljivano...
Nakon smrti Poslanika, njegove zene (koje nisu kao ostale) su radije iza zastora razgovarale jer nisu imale muza a nisu se mogle ponovo udati, dok je bio ziv, ukljucivale su se u razgovor do odredjene mjere (sto je bilo nezamislivo u predislamsko doba kada su bile nasljedjivane, neobrazovane i bez ikakvih prava, samo posjed oceva i kasnije muzeva).
Postoji, u mnogim muslimanskim zemljama, redovno okupljanje vjernika, bez obzira na spol, gdje se razgovara o razlicitim stvarima, nekada braca a nekada sestre ordrze govor ili lekciju u vezi sa nekim ajetom / ajetima i novim saznanjima u vezi sa njima koje bi da podijele sa ostalima - i nema problema.
Vise se primjeti "zvjeranja" u zenske dijelove dzemata u tradicionalnim skupovima nego tamo gdje svi skupa sjede, muz do zene, neko sam ili sa prijateljem/icom, i gdje nemaju razloga da zvjeraju i gledaju ko je dosao ko se kako obukao itd - svima je vazno O CEMU se razgovara a ne KO govori i kako je obucen...