digital wrote:Mnogo ti hvala, KG. Moje pitanje postavljeno je, uh, duga je to prica, ali eto, da pokusam shvatiti zasto se osjeca taj neki "elektricitet" prilikom obavljanja namaza u npr. dzamiji (vise od 10 ljudi), imam osjecaj da jedni druge ocima strijeljaju i gledaju kako ko stavlja ruke i gdje i kad, bas kao da je sve tempirano i propisano tako detaljno. Pored toga, komentari "starijih" tipa "vidi onoga u crvenoj jakni, pa to je sejtanska boja" slag su na tortu
Sve to je, izmedju ostalog, glavni razlog zasto mi je sve to jaaaaako udaljeno i nepristupacno...
Zlatni mladicu/,
Kada udjes u dzamiju, ti si gost Boga, Gospodara Svjetova.
Sejtan, Bog ga je prokleo, ne voli da te vidi da ides tamo i da si Boziji gost, nego radije da te on "ugosti" u nekom kaficu pivom ili nekim slicnim "picencem"...
U Bozijoj ces "kuci" naci svakavih "gostiju", jer je svima otvorena. Mnogi nisu ni svjesni da su tu samo gosti, i da su pocasceni sto su uopste tu.
Kada bi te tvoj najbolji jaran pozvao na zurku (bezalkoholnu, onako, malo muzike, mladi se sastanu, igraju "monopola", plesu i slicno) i desi se da na tu zurku dodje i neko ko je tebe nekad povrijedio ili uvrijedio pa se bas "ne hajete plaho" - ti neces napustiti zurku i svog jarana razocarati samo zato sto se tu nasao i taj drugi, je l' da?
Tako je i sa dzamijom i dzematom.
Negativna energija koja se osjeti kako "struji" medju vjernicima je "sejtanski" posao - posto ih je davno naveo da se razdijele oko hadisa i drugih nevaznih stvari - kad god se nadju na jednom mjestu on im sapuce (weswese) i potsjeca ih kako oni "bolje" znaju od drugih, kako su oni "bolji" vjernici od drugih, pa cak i koju boju neko nosi (jer ne znaju da je i Poslanik nosio razne boje, ukljucujuci crveni ogrtac, koji je, kao i sve drugo sto je dobijao kao hedije (poklone) ubrzo proslijedio, tj. poklonio nekom drugom).
Nisi duzan NIKOME da opravdavas zasto i kako se oblacis, kako i koliko klanjas, itd.
Ti si Boziji gost, i kao takav i udji u Njegovu "kucu" - sjedi smireno i dok cekas da pocne namaz, udubi se u razmisljanje o Njegovoj Velicini, Dobroti, Milosti, moli Ga da oprosti svim vjernicima, moli Ga da ih ujedini oko onoga sto im je zajednicko i da ih sve (sebe ukljucujuci) zastiti od mahinacija i prevara sejtana ciji je "posao" da zlo cini.
Dok samo tako sjedis udubljen u misli o Njemu - to se zove tefekkur i zikir (razmisljanje o Njegovim sifatima i sjecanje Njega) - pozitivna energija ce izvirati iz tvog srca i ne samo da ti nece "smetati" negativizam izmedju drugih prisutnih, nego ces naci da ce se, s vremenom, i drugi naci privuceni pozitivnom energijom koja izvire iz srca vjernika koji je iskreni Boziji gost, i u Njegovoj "kuci" ne misli na to sta drugi rade i zasto su dosli nego samo na Vlasnika "kuce" i casti koja mu je ukazana sto je tu...
I kada nadjes da se drugi prikuce blizu tebe, nakon pozdrava MIRA samo nastavi sa svojim dubokim tefekkurom i zikirom - ako ti neko pocne pricati, i pitati kojesta - ako mozes razgovor navesti na ljepotu Bozijeg stvaranja, na potsjecanje Njegove Milosti ili drugih Njegovih sifata - to i ucini, tiho, blago i sa ljubavlju.
Ako se razgovor nastoji navesti na "rekla-kazala", na "vidi onog kakav je..." i slicno - nemoj se ustrucavati da sa osmijehom i smireno kazes "necemo brate grijesiti duse pricajuci o onome cime Gospodar ove dzamije nije zadovoljan" - pa skreni temu - "kako je lijepo sto mozemo da klanjamo u miru, i da smo gosti u Bozijoj "kuci" koliko je On Milostiv i Darezljiv"...
Onaj, cije je srce naklonjeno dobrome (hajiru) ce odmah shvatiti "isaret" i sam se predati razmisljanju - a ako se digne i odmakne - samo se nasmijesi i poselami - jer takvi nisu dosli sa cistom namjerom.
Ili, jednostavno, dodji nakratko pred pocetak namaza, tako da neces biti izlozen necemu sto ne zelis da cujes i vidis - mada je bolje biti medju vjernicima i na lijep nacin ih potsjecati da su u dzamiji i zasto su tu...
Kad pocne namaz, ustani i pred Njega stani skruseno i ponizno, obavi namaz koliko se bolje mozes skoncentrisati na "razgovor" sa svojim Gospodarem - i kada zavrsis, idi dalje svojim putem i zivotom i ne daj da te sejtan navede da razmisljas o onome sto si vidio ili cuo u dzamiji i da o tome pricas kasnije drugima.
Ili, kada se izadje iz dzamije, nista nije ruzno, ako se ima vremena, da se bratska ljubav i lijep razgovor (bez ogovaranja i slicnih komentara) neko vrijeme povede, i da se sa osmijehom poselami (cak i onima koji su te gledali "poprijeko" - NAROCITO njima, jer sigurno Bozije Zadovoljstvo (rizaluk) nece zaobici tako nesto, tj takav trud s tvoje strane...)
Razumijem, nisi jedini kojem "prisjedne" odlazak u dzamiju radi neprikladnog vladanja muqtedija (sljedbenika imama u namazu) - ali pokusaj se odgraditi od toga.
Dodji i budi Boziji gost - jednog dana, ako Bog da nafake, bices pozvan da Mu budes gost i u Mekki, ovo neka ti je polahko "priprema" kako da duras sa ljudima razlicitih misljenja - drzi se Bozijeg uzeta (Qur'ana) i ne mozes skrenuti (pod uslovom da se bavis i drugim naukama, da radis posteno, da lijepo tretiras svoje najblize, roditelje narocito (ne moras se slagati s njima, cesto ne razumiju "danasnje" vrijeme, ali im pokazi postovanje i zahvali se na savjetu - a kad odes ti uradi kako smatras i znas da je najbolje - nema svhe "ubjedjivati" se i zamjeriti).
Pravi Put, Put sredine i ravnoteze je najtezi ali i najbolji i Bogu najprihvatljiviji, kojim ces, kroz zivot, hajirli spoznati ono sto treba da spoznas, Bog ordzava obecanje, svakome ko iskreno trazi Uputu, On mu je nece uskratiti.
Boziji Mir i Uputa s tobom.