#1 U saobraćajnoj nesreći povrijeđen Omer Behmen
Posted: 11/01/2007 00:33
Džemat - U saobraćajnoj nesreći koja se dogodila sinoć, 9. januara 2006., oko 18 sati i 40 minuta u ulici Hamdije Kreševljakovića teško je povrijeđen Omer Behmen, suosnivač Stranke demokratske akcije. Behmena je dok je prelazio ulicu udarilo vozilo "Fiat Punto" kojim je upravljao N. M. rođen 1980.godine iz Istočnog Sarajeva. Glasnogovornica Kliničkog Centra Koševo Biljana Jandrić jutros je izjavila da se ljekari još bore za Behmenov život i da je on u komi nakon teške povrede glave i mozga.
Omer Behmen rođen je 1929. godine u Mostaru. Zbog pripadnosti organizaciji Mladi muslimani 1949. godine osuđen je na 20 godina strogog zatvora, od čega je odležao 11 godina i četiri mjeseca. Behmen je uhapšen na Šumarskom fakultetu dok je bio na nastavi. Iz zatvora je pušten 26. jula 1960. godine.
U zatvoru je preživio strašne torture o kojima je opširno pisao u svojoj nedavno objavljenoj autobiografiji "Na dnu dna". Tokom istrage više puta je prebacivan iz Sarajeva u Mostar i obratno, nije mogao dobijati pakete, imati posjete, držan je mahom u samici i stalno tučen i maltretiran. Te 1949. godine, dok je bio pod istragom, nije imao nikakvu predstavu o vremenu, o danu i noći, o datumu i to je, kako piše u knjizi, jedina godina kad nije postio ramazan, jer nije znao ni kad je. Jedan od primjera patnje kroz koju je prošao tokom istrage 1949. godine Behmen opisuje ovako: „Moje isljeđivanje se nastavlja, 4., 5., 6., 7. dan, odnosno noć. Tada su me prvi put objesili sa rukama svezanim konopcem pozadi, iza krsta, kojeg jako zategnuše, s visoko podignutim odzada i objesiše me na prozor. Osjetih veliki bol u ramenima i kičmi. Viseći tako jedva sam malo uspjevao dohvatiti nožnim prstima pod, a tijelo je u povijenom- naprijed nagetom položaju. Čovjek tad teško diše. Pokušavaš da bol, koji s vremenom postaje nesnosan, u mislima ignoriraš. Tako obješenog me ostavljaju, a oni izlaze iz kancelarije. Provodim sam neko vrijeme, oni ulaze s vremena na vrijeme. Pitaju hoću li priznati, udaraju me tako obješenog vojničkom cokulom u cjevanicu, šamaraju, udaraju šakama u stomak, slabine...“.
O Behmenovom čvrstom karakteru svjedoči zabilješka tadašnjeg upravnika KP doma Zenica Gojka Latinovića: "Na izdržavanje kazne u ovaj dom došao je oktobra mjeseca 1952. godine. Odmah po dolasku u dom počeo je da neprijateljski djeluje među ostalim osuđenicima. Veliki je vjernik, te kao takav podgovara ostale osuđenike da treba da vjeruju u Boga, da trebaju biti dobri muslimani i sl. Radi svoga neprijateljskog djelovanja izolovan je od ostalih osuđenika da ne bi negativno uticao na ostale."
Omer Behmen je u augustu 1983. kao blizak saradnik Alije Izetbegovića i aktivni član Mladih muslimana ponovo procesuiran u sudskom postupku protiv dvanaest bošnjačkih dužnosnika koji su tada osuđeni na ukupnu kaznu zatvora od 90 godina. U „Sarajevskom procesu“ Behmen je osuđen na 15 godina zatvora, a u zatvoru je proveo šest i po godina, do 25. novembra 1988. godine kad su svi politički zatvorenici amnestirani.
Nakon izlaska iz zatvora aktivno se uključio u politiku i učestvovao u osnivanju Stranke demokratske akcije, te u formiranju Patriotske lige i Zelenih Beretki.
U posljednje vrijeme oštro je kritizirao politiku koju vodi SDA, a često je izražavao i svoje neslaganje s najvećim dužnosnicima stranke, posebno nakon smrti Alije Izetbegovića.
Omer Behmen rođen je 1929. godine u Mostaru. Zbog pripadnosti organizaciji Mladi muslimani 1949. godine osuđen je na 20 godina strogog zatvora, od čega je odležao 11 godina i četiri mjeseca. Behmen je uhapšen na Šumarskom fakultetu dok je bio na nastavi. Iz zatvora je pušten 26. jula 1960. godine.
U zatvoru je preživio strašne torture o kojima je opširno pisao u svojoj nedavno objavljenoj autobiografiji "Na dnu dna". Tokom istrage više puta je prebacivan iz Sarajeva u Mostar i obratno, nije mogao dobijati pakete, imati posjete, držan je mahom u samici i stalno tučen i maltretiran. Te 1949. godine, dok je bio pod istragom, nije imao nikakvu predstavu o vremenu, o danu i noći, o datumu i to je, kako piše u knjizi, jedina godina kad nije postio ramazan, jer nije znao ni kad je. Jedan od primjera patnje kroz koju je prošao tokom istrage 1949. godine Behmen opisuje ovako: „Moje isljeđivanje se nastavlja, 4., 5., 6., 7. dan, odnosno noć. Tada su me prvi put objesili sa rukama svezanim konopcem pozadi, iza krsta, kojeg jako zategnuše, s visoko podignutim odzada i objesiše me na prozor. Osjetih veliki bol u ramenima i kičmi. Viseći tako jedva sam malo uspjevao dohvatiti nožnim prstima pod, a tijelo je u povijenom- naprijed nagetom položaju. Čovjek tad teško diše. Pokušavaš da bol, koji s vremenom postaje nesnosan, u mislima ignoriraš. Tako obješenog me ostavljaju, a oni izlaze iz kancelarije. Provodim sam neko vrijeme, oni ulaze s vremena na vrijeme. Pitaju hoću li priznati, udaraju me tako obješenog vojničkom cokulom u cjevanicu, šamaraju, udaraju šakama u stomak, slabine...“.
O Behmenovom čvrstom karakteru svjedoči zabilješka tadašnjeg upravnika KP doma Zenica Gojka Latinovića: "Na izdržavanje kazne u ovaj dom došao je oktobra mjeseca 1952. godine. Odmah po dolasku u dom počeo je da neprijateljski djeluje među ostalim osuđenicima. Veliki je vjernik, te kao takav podgovara ostale osuđenike da treba da vjeruju u Boga, da trebaju biti dobri muslimani i sl. Radi svoga neprijateljskog djelovanja izolovan je od ostalih osuđenika da ne bi negativno uticao na ostale."
Omer Behmen je u augustu 1983. kao blizak saradnik Alije Izetbegovića i aktivni član Mladih muslimana ponovo procesuiran u sudskom postupku protiv dvanaest bošnjačkih dužnosnika koji su tada osuđeni na ukupnu kaznu zatvora od 90 godina. U „Sarajevskom procesu“ Behmen je osuđen na 15 godina zatvora, a u zatvoru je proveo šest i po godina, do 25. novembra 1988. godine kad su svi politički zatvorenici amnestirani.
Nakon izlaska iz zatvora aktivno se uključio u politiku i učestvovao u osnivanju Stranke demokratske akcije, te u formiranju Patriotske lige i Zelenih Beretki.
U posljednje vrijeme oštro je kritizirao politiku koju vodi SDA, a često je izražavao i svoje neslaganje s najvećim dužnosnicima stranke, posebno nakon smrti Alije Izetbegovića.
..umjesto da se otvori tema o problemu saobracaja u ovom gradu jer se ovo isto sutra moze desiti (ne daj Boze) bilo kome od nas.