Forum Klix.ba

Od svih mogucih zivotnih uloga, ova majcinska, cini mi se najljepsa ali ujedno i najteza.
Kada kazem najteza, mislim i na onaj segment okoline koji cini tu tezinu. Svjesna sam da djete ipak nece biti odgajano samo od strane mene i mog supruga kao roditelja i na nacin na koji bi smo mi to zeljeli. Utjecaj ce naravno imati i nasi roditelji, okolina, skola, prijatelji.No do pocetka ove uloge, nisam razmisljala o kojekakvim ublehama koje podrazumjevaju odgoj djeteta od strane "ostalih" pa me interesuje kako se Vi majke nosite sa slicnim situacijama.
Da pojasnim. Studirajuci nekakvu mjesavinu psihologije, pedagogije i sociologije, smatram da znam dovoljno o odgoju djeteta. Kroz istu profesiju do jucer predavah osobama koje se skoluju za isto, te pisah protokole o odgoju djece, nacinu odgoja, obdanistima, adolescentima, problemima u ponasanju itd itd. Opet, svjesna sam i toga, da je teorija jedno, a praksa drugo, pogotovo kada je rijec o necem izuzetno licnome.
Unoseci profesiju kao argument, ne zelim reci da znam najbolje kada je upitanju moje djete ( jer svaka majka se naravno trudi da pruzni maksimum na nacin na koji to ona najbolje moze) vec da naglasim da mi izuzetno tesko pada da se nosim sa "pojedinim" nacinima odgoja od strane blize familije ( majka , svekrva, prijateljica, poznanica, itd) koja mome djetetu takodjer zeli dobro pa iz istoga slijede recenice:
( da ne bude zabune, radi se o bebi od tri mjeseca)

" Dojis li? Moras dojiti po svaku cjenu! Nemoj slucajno da ne dojis!"
" Treba djetetu saliti stravu. Puno se trza.Neko je urekao!"
"Povuci je za nos kada jede!" ( uz to slijedi zvuk tipa ccccc -valjda nesto kao da napreduje, nemam pojma)
"Trebas joj kuhati sada supice, povrce, voce, da se djete najede!"
U posjeti: "Osoba skida dio secera sa torte i maze ga na usta bebe!" E slatko li je-slatko li je!"
"Dobro je povij, da ne mrda-nece joj biti krive noge!"
"Vezi joj nesto crveno, vidis kako je slatka, ima svakakvih ljudi, mogu biti ljubomorni na tebe i tvoje djete!"
" Sto si je ovako obukla, pa ona je djevojcica!"
"Stavis pipu-dudu u usta, pa onda fino njoj das-da se smiri!"
"Kuhaj joj caj,pa joj naspi meda, pa ce onda piti!"

I da ne nabrajam! Iako sve iz najboljih namjera, iako sve iz brige ( ili cega vec) mnogi, a posebno oni blizi smatraju da su njihove metode ispravne i ma sta ja rekla, zavrsava se na tome kako "Eto mi nismo odgajali djecu, ti najbolje znas!"
I iako sam dovoljno rjecita da naglasim zasto mala beba ne moze jesti supu sa tri mjeseca, zasto se mora sterilizovati pipa, zasto je moja i samo moja stvar da li cu ja dojiti ili necu, ipak "napetost" u odnosima ostaje!
E sada, iskusne majke, kako se nositi sa ovakvim i slicnim ublehama?
Metode?

...tempora...
jedna moja kolegica veli, da joj je to "smetalo" nakon rođenja prvog djeteta, sad nakon rođenja petog djeteta, isti ljudi koji su joj tada drzali "vazove" isto rade i sada...valjda ne mogu sebi pomoci kad vide bebu

Tako sto je svakom dozvoljeno da prica, a samo meni da odlucujem.
Ili sto bi Danis Tanovic rekao "Samo vici yes yes"

Ne vidim bas puno veze ovdje s odgojem. Hranjenje i oblacenje bas i nisu reprezentativni primjeri odgoja. Meni je odgoj - nas odnos.

I jos jedna korekcija....to da li ces dojiti bas i nije tvoja i samo tvoja stvar. Puno vise je bebina stvar....

Vingo wrote:I jos jedna korekcija....to da li ces dojiti bas i nije tvoja i samo tvoja stvar. Puno vise je bebina stvar....

bingo! ali eto, sta ja znam, ja nemam djecu..

hvala na prijedlogu ali hvala drzim se ja maca i cuka radije

Samo ih sve saslušaš i nastaviš po svom onako kao ti misliš da treba. Ja sam s prvim djetetom ludila od tih dobronamjernih savjeta. Želiš da daš najbolje od sebe i pročitaš sve što ti dođe pod ruku u toku trudnoće, razmjeniš iskustva sa svojim poznanicama - majkama i onda ti tvoji najbliži kažu kako je to sve bezveze jer su one već iskusne i najbolje znaju šta i kako treba. Sama od sebe si hronično umorna i nenaspavana i ponekad na rubu živaca pa ti ovi "savjeti" dođu kao doljevanje ulja na vatru.
Samo se drži svoga, sve fino pažljivo saslušaš i uradiš kako ti misliš da treba. Svakako šta god da radiš ne možeš udovoljiti svima.

Vingo wrote:Tako sto je svakom dozvoljeno da prica, a samo meni da odlucujem.
Ili sto bi Danis Tanovic rekao "Samo vici yes yes"

Ne vidim bas puno veze ovdje s odgojem. Hranjenje i oblacenje bas i nisu reprezentativni primjeri odgoja. Meni je odgoj - nas odnos.

I jos jedna korekcija....to da li ces dojiti bas i nije tvoja i samo tvoja stvar. Puno vise je bebina stvar....

Kada kazem odgoj, tu podrazumjevam sve! A kada je upitanju praznovjerje ( dadoh primjer ishrane-povuci je za nos cccc ) onda se to takodjer odnosi na odgoj! Znaci odnos i prema hrani, higjeni itd. Na kursu za odoj bila sam svjedok gdje su bebe donosene sa izgrizenim guzama a flasice smrdjele na septicke jame -zbog vjerovanja recimo roditelja da ipak bebu ne treba tako cesto kupati jer nece biti otporna itd-znaci i pod tim se podrazumjeva odgoj-ili eto nazovimo to briga/njega djeteta!

O dojenju-smatram ipak da je to samo moja i licno moja stvar, a ne stvar bilo koga drugoga. Naravno da je za bebu majcino mlijeko najbolja ishrana-no posto se sve krajnje romantizira pa tako i dojenje, mnoge osobe smatraju da po svaku cijenu moras i trebas da dojis i da stavis djete iznad sebe.Dvije moje poznanice su odlucile da ne doje iz njima poznatih razloga i krajnje su osudjene od strane okoline.
U mom slucaju desilo se da smo obje izasle istraumatizirane nakon poroda, da mi u bolnici nije pojasnjeno pravilno dojenje ( sto kako znamo jel, igra veoma bitnu ulogu) te da su komplikacije poroda izazvale ogromne bolove u mom organizmu pa tako nisam bila u stanju podnositi izgrizene dojke, upaljeno mlijeko i sl. Iako sam ucinila sve da beba doji,od ispumpavanja, mazanja, davanja na kasikicu nisam uspjela vise od mjesec dana podariti joj mlijeko. I to je opet za svaku osudu!

No kako A rece, a sto ja zeljeh naglasiti, nije toliko problem u tradiciji koju stariji zele prenijeti na nas, vec u praznovjerju. To praznovjerje je toliko zastupljeno i toliko ukorjenjeno da ga se covjek jednostavno ne moze otarasiti! Trice i kucine u koje se vjeruje, a koje me toliko nerviraju i plase-jer ce naravno i moje djete imati susrete sa istim-nemoguce je izbjeci.

debela wrote:

Vingo wrote:I jos jedna korekcija....to da li ces dojiti bas i nije tvoja i samo tvoja stvar. Puno vise je bebina stvar....

bingo! ali eto, sta ja znam, ja nemam djecu..

Nije ti to nikakav argument!

pa posto smatras da je dojenje romantizirano nemam fakat sta vise reci na temu.

Ma ne brinem se ja za tebe tempora. Pametna si, obrazovana i imas jasan stav koji si spremna braniti. Praznovjerje na tebe nece utjecati bez obzira na to od koga dolazi.
Puno me vise brinu one koje se po defaultu povode za tim savjetima...a takvih je puno.
Praznovjerje je sirok pojam. Nekom je to izvrtanje potkosulje. A meni je npr. udaranje djece u domenu odgojnog praznovjerja....

debela wrote:

Vingo wrote:I jos jedna korekcija....to da li ces dojiti bas i nije tvoja i samo tvoja stvar. Puno vise je bebina stvar....

bingo! ali eto, sta ja znam, ja nemam djecu..

stav o dojenju informisana zena obicno i zauzme puno prije nego rodi dijete

et i ja sam ga zauzela...dojenje obavezno ako bude moguce (znaci ako ne bude nekih problema)...zasto...razvijanje imuniteta mog djeteta i jos neki razlozi...a ako ne bude moguce...hebiga...losa sreca

a opet...sta imam zauzimati stav kad ne znam ni hocu li imati bebu ...mozda usvojim dijete od par godina starosti

ma samo opusteno tempa sjeti se kako smo mi odrastali..pustis nek pricaju a radis po svom manje vise kod svakoga je tako..i meni su davali vode iz zvonceta k'o et slabo sam pricao pa povijali me ono pod starinski jace (zato su mi none ko strijela ) itd. et javih se i ja iako je zenska tema ali valjda i ja jednog dana cu biti otac..

debela wrote:pa posto smatras da je dojenje romantizirano nemam fakat sta vise reci na temu.

Nisi shvatila poentu romantiziranja. Kada kazem izromantizirano, mislim na sliku u kojoj majka drzi djete na grudima i doji ga- sa krajnjim zadovoljstvom i bez ikakvih peripetija.
Ja sam ga dozivjela kao krajnje bolan cin, pogotovo iz razloga jer mi je tijelo bilo preslabo i bolovi nepodnosljivi-sto je utjecalo i na bebu i njen nacin dojenja. I iako sam imala i previse mlijeka, djete nije pravilno dojilo a moj bol i nemir je utjecao i na djete-pa je trebalo birati.

Kada pricam o tom romantizmu mislim na sve ono sto je "iza zavjese"
Zena koja odbije dojiti, ona je losa majka.
Ona koja nema djece, ona nema pravo pricati o djeci........i slicne stvari.

Po statistikama, samo jedna na 10 zena, nema problema sa inkontaminacijom ( pogotovo u kasnijim godinama) nakon poroda.

Kada pricam o romantizmu mislim na stvari kao:
Kada je zena trudna, ona je pazena i mazena, ona je dokaz majcinstva, plodnosti, svoje zivotne uloge.
Nakon poroda mnoge su stvari taboe-kako kod nas tako i recimo ovdje u Holandiji.
Ona koja svjesno donese odluku da ne zeli roditi ona je nistica ili falicna-ona je za osudu.
Ona koja ima problema sa zacecem ona je vrlo cesto jadna, jalova i oko nje je veo prica i saputanja.

Sad sam se bas malo naostrila ( a ne bih trebala ) al to romantiziranje me krajnje nervira. Svaki je porod prica za sebe, svako majcinstvo takodjer. Ali romantizam koji i dalje vlada na tom podrucju, krajnje mi je iritantan.
I ti si kriva sto sam planula!

black wrote:ma samo opusteno tempa sjeti se kako smo mi odrastali..pustis nek pricaju a radis po svom manje vise kod svakoga je tako..i meni su davali vode iz zvonceta k'o et slabo sam pricao pa povijali me ono pod starinski jace (zato su mi none ko strijela ) itd. et javih se i ja iako je zenska tema ali valjda i ja jednog dana cu biti otac..

Trebali su ti dat da se napijes iz zvona sa crkve Svetog Ante. I dalje si cutljiv !

Ja se jako trudim nikoga ne osudjivati, ali zene koje apriori odluce ne dojiti, u najmanju ruku ne razumijem.
I da.....dojenje moze biti i bolno i naporno i tesko i svakakvo i u praksi cesto i jeste takvo. Ali razlog je prvenstveno nedovoljna pripremljenost i znanje. O podrsci strucnih osoba i okoline da ne govorimo. Mnogo zena odustane jer ne lice sebi na tu idilicnu sliku dotjerane i nasmijane mamice s ruzicastom i nasmijanom bebom.

a kad smo kod statistike...vise od 95% zena moze dojiti. Razloge zbog kojih ih vrlo malo zapravo doji treba traziti u onome sto sam vec gore rekla, kao i u milijardama dolara/eura/i svega ostalog koje proizvodjaci adaptiranog trose na marketing. Promotori dojenja ne potplacuju medicinsko osoblje. Klaus Hipp potplacuje....

black wrote:ma samo opusteno tempa sjeti se kako smo mi odrastali..pustis nek pricaju a radis po svom manje vise kod svakoga je tako..i meni su davali vode iz zvonceta k'o et slabo sam pricao pa povijali me ono pod starinski jace (zato su mi none ko strijela ) itd. et javih se i ja iako je zenska tema ali valjda i ja jednog dana cu biti otac..

nije zenska nego ljudska tema

Sta ti je inkontaminacija? Satrah se googlajuci......da vidim od cega patim?
Jel inkontinencija?

debela wrote:

black wrote:ma samo opusteno tempa sjeti se kako smo mi odrastali..pustis nek pricaju a radis po svom manje vise kod svakoga je tako..i meni su davali vode iz zvonceta k'o et slabo sam pricao pa povijali me ono pod starinski jace (zato su mi none ko strijela ) itd. et javih se i ja iako je zenska tema ali valjda i ja jednog dana cu biti otac..

nije zenska nego ljudska tema

Da...a uloga oca tj. muza cesto je presudna u ratu koji novopecena majka mora voditi s okolinom. Zato - neka te s nama....

vingo, naprosto sam iznenadjena tvojom blagoscu i razumijevanjem ja, za razliku od tebe, osudjujem zene koje odluce da ne doje i odustanu nakon prve prepreke jer ja nisam tolerantna pa da mi je iz oka ispala..

tempora wrote:

debela wrote:pa posto smatras da je dojenje romantizirano nemam fakat sta vise reci na temu.

Nisi shvatila poentu romantiziranja. Kada kazem izromantizirano, mislim na sliku u kojoj majka drzi djete na grudima i doji ga- sa krajnjim zadovoljstvom i bez ikakvih peripetija.
Ja sam ga dozivjela kao krajnje bolan cin, pogotovo iz razloga jer mi je tijelo bilo preslabo i bolovi nepodnosljivi-sto je utjecalo i na bebu i njen nacin dojenja. I iako sam imala i previse mlijeka, djete nije pravilno dojilo a moj bol i nemir je utjecao i na djete-pa je trebalo birati.

Kada pricam o tom romantizmu mislim na sve ono sto je "iza zavjese"
Zena koja odbije dojiti, ona je losa majka.
Ona koja nema djece, ona nema pravo pricati o djeci........i slicne stvari.

Po statistikama, samo jedna na 10 zena, nema problema sa inkontaminacijom ( pogotovo u kasnijim godinama) nakon poroda.

Kada pricam o romantizmu mislim na stvari kao:
Kada je zena trudna, ona je pazena i mazena, ona je dokaz majcinstva, plodnosti, svoje zivotne uloge.
Nakon poroda mnoge su stvari taboe-kako kod nas tako i recimo ovdje u Holandiji.
Ona koja svjesno donese odluku da ne zeli roditi ona je nistica ili falicna-ona je za osudu.
Ona koja ima problema sa zacecem ona je vrlo cesto jadna, jalova i oko nje je veo prica i saputanja.

Sad sam se bas malo naostrila ( a ne bih trebala ) al to romantiziranje me krajnje nervira. Svaki je porod prica za sebe, svako majcinstvo takodjer. Ali romantizam koji i dalje vlada na tom podrucju, krajnje mi je iritantan.
I ti si kriva sto sam planula!

evo, ja te kontam i savrseno razumijem. Nesto slicno sam prosla, iako sam imala podrsku za dojenje od strane strucnih osoba. I pomalo sam dojila, a poslije se mjesecima ispumpavala, zaledjivala mlijeko, isla na lijecenje grudi i sl... Grizla me je savjest i dan danas se lose osjecam sto mi to dojenje nije uspjelo Ali sta sad...

meni recimo nije bilo jasno kada zene kazu da im je grozan osjecaj kada se dijete mice u stomaku. One su to dozivljavale kao vanzemaljca u sebi. Meni taj osjecaj nista ne moze zamijenit. S druge strane, nisam smatrala da su te mame koje su micanje djeteta osjecale kao nesto neprirodno, losije majke od mene. Jednostavno, nismo svi isti.

nemojte mi Blackonju dirat Ja mu predvidjam barem trojke

A wrote:

debela wrote:vingo, naprosto sam iznenadjena tvojom blagoscu i razumijevanjem ja, za razliku od tebe, osudjujem zene koje odluce da ne doje i odustanu nakon prve prepreke jer ja nisam tolerantna pa da mi je iz oka ispala..

Eh, vidis, mislim da tu ipak treba imati iskustva - kad te slucaj pocasti recimo teskim porodjajem, bebom koja ima grceve i stalno urla, bolnim grudima, mastitisom, uz to premalo mlijeka ... tad je krajnje okrutno pametovati zeni koja se osjeca da nema tijelo, nego - jednu veliku ranu.
(ne, nemojte me zaliti, nije moj slucaj)

ja ne pametujem. iznijela sam misljenje. ali opet, sta ja znam, ja nemam djecu

bjez bona...idi radi nesto

vidis da radim nesto