Stipe Mesić rođen je pred samu ponoć 24. prosinca 1934. godine u Orahovici. Majka Marija za njega kaže da je od malena bio lukav, pametan i prepreden dječarac. Uvijek glavni u društvu. Popularnost mu ne pada niti u požeškoj gimnaziji gdje je bio omiljen u ženskom društvu. Pred maturu razrednica je obavijestila njega i još nekolicinu učenika iz razreda da su zadovoljili kriterije i da su primljeni u Savez komunista. To je tada bila neka vrsta nagrade. Nakon završene gimnazije upisuje se na Pravni fakultet u Zagrebu.
Nakon završenog fakulteta pripravnički staž odradio je u Orahovici na Općinskom sudu te u kotarskom pravobranilaštvu u Našicama. Odsluživši vojsku položio je pravosudni ispit te je kratko vrijeme radio kao općinski sudac. Kako su tada svi gradski komunistički čelnici uz posao i studirali na predavanja i ispite išli su službenim automobilima u Zagreb. Mesić se usudio javno progovoriti o tome i to ga je skoro stajalo izbcivanja iz stranke. Već 1964. godine došao je u Zagreb i postao direktor općeg sektora poduzeća Univerzal.
Mesićevi su prijatelji 1966. prikupili potpise (ukupno 5000 potpisa) i suprostavili ga na listi građana dvojici kandidata vladajuće komunističke stranke. Naredne godine postaje gradonačelnik Orahovice, a uskoro i zastupnik u Saboru. U Orahovici pokreće izgradnju prve privatne tvornice u ondašnjoj Jugoslaviji. Međutim zbog takve incijative prozvao ga je osobno
Tito prebacujući mu uvođenje kapitalizma na mala vrata. Ranih 1970.-ih djeluje u okviru Matice hrvatske, podržava tzv. masovni pokret i zbog svoje političke aktivnosti biva osuđen za djela neprijateljske propagande po članku 118. Krivičnog zakona. Suđenje je trajalo tri dana i na njemu je saslušano 55 svjedoka, od kojih je 50 svjedočilo njemu u korist, dok ga je tek pet, kako je rekao u jednom interviewu naručenih svjedoka i pokvarenjaka teretilo. U sudskim procesima koji su trajali sve od 1971. do 1975. i u kojima mu je prvostupanjska kazna od dvije godine i dva mjeseca na Vrhovnom sudu Socijalističke Republike Hrvatske smanjena na godinu dana branio se sa slobode. U zatvoru je robijao s mnogim ljudima koji će početkom devedestih godina XX. stoljeća biti važne ličnosti hrvatske politike - Vladom Gotovcem,
Markom Veselicom, Petrom Šaleom i
Draženom Budišom. Budiša mu je poslije predbacio da je u zatvoru imao privilegiran tretman - palio je i gasio televizor političkim zatvorenicima. U zatvoru se sprijateljio i sa zatvorenicima s kriminalnom prošlošću te im je pisao žalbe, zamolbe i sl.
Na političkoj pozornici ponovo se pojavljuje 1990., kada postaje tajnik HDZ-a (Hrvatske Demokratske zajednice) te politički i osobni prijatelj
Franje Tuđmana. Iako različiti po dobi, mentalitetu, obrazovanju i ambicijama prva su obiteljska ljetovanja i druženja provodili zajedno. Kada je izabran za hrvatskog predsjednika Tuđman Mesića imenuje prvim hrvatskim premijerom. U trenutku kada je bio izabran za predsjednika hrvatske vlade, na pitanje novinara lista Start hoće li tražiti reviziju sudskog procesa koji je vođen protiv njega odgovorio je: Meni je najveća satisfakcija to da svi oni koji su sudjelovali u mom procesu imaju ogledalo u svom stanu i da oni moraju svaki dan gledati svoje face - koja je to grozota! Ali ubrzo Tuđman procijenjuje kako će mu Stipe Mesić biti korisniji u Beogradu te ga Sabor Republike Hrvatske (nakon što je tri mjeseca bio hrvatski premijer) imenuje hrvatskim članom Predsjedništva SFRJ. Kao hrvatski član jugoslavenskog predsjedništva trebao je postati predsjednikom Predsjedništva i barem formalno vrhovni zapovjednik JNA. Uz sve otpore koje je beogradska vrhuška pružala njegovom imenovanju valja se prisjetiti i besmislene medijske izmišljotine kako Mesić ispod brade ima istetovirano slovo U. Iako je sam sebe proglasio predsjednikom SFRJ još 20. svibnja, na svoj položaj imenovan je pod pritiskom (Poosa, Giannija de Michelisa i Hansa van den Broeka), trojke iz Evropske zajednice, na Vidovdan 28. lipnja 1991. godine. Na tom mjestu ostaje sve do 5. prosinca 1991. kada daje ostavku. Nakon Beograda ponovo je u Zagrebu i nakon međunarodnog priznanja Republike Hrvatske 1992. godine postaje predsjednik Sabora. Povratkom iz Beograda u Saboru Republike Hrvatske izjavljuje da je izvršio zadatak jer Jugoslavije više nema. Povodm toga objavljuje knjigu Kako smo srušili Jugoslaviju, da bi kasnije promijenio naslov te knjige u Kako je srušena Jugoslavija. Do drugih izbora u Hrvatskoj predsjednik je Izvršnog odbora HDZ-a.
Nedugo nakon toga počinju pucati Mesićevi odnosi s pojedinim čelnicima HDZ-a, prvo oko pretvorbe, tajkunizacije, a uskoro i s predsjednikom Tuđmanom oko bosansko-hercegovačkog pitanja. Stoga Mesić okuplja grupu saborskih istomišljenika iz vladajuće stranke i s Josipom Manolićem i ostatkom oporbe nada se preuzeti saborsku većinu. No, u zadnji tren neki od HDZ-ovaca koji su mu već dali pismenu podršku predomišljaju se i od samo nekoliko dana od potencijalnog dobitnika Mesić ponovo postaje gubitnik. S Mesićem i 11 saborskih HDZ-ovaca osniva 1994. godine HND, s dijelom kojih će 1997. ući u HNS. Po izlasku iz HDZ-a Tuđman svog doskorašnjeg bliskog suradnika naziva Ciganom i izdajnikom. Ulaskom u HNS Mesić postaje Izvršni dopredsjednik HNS-a i predsjednik gradske organizacije Zagreba.
Premda na medijskoj margini nakon izlaska iz HDZ-a ne prestaje s političkim aktivnostima.
Prosvjeduje protiv svake nasilne deložacije, redovno je uz radnike čija poduzeća nakon tajkunizacije odlaze na bubanj. Kažu da je veliki radoholičar i da zna povremeno planuti. Poklonik je istočnjačke borilačke vještine nanbudo. Na predsjedničkim izborima u veljači 2000. godine u drugom krugu uvjerljivo pobjeđuje Dražena Budišu i time postaje drugi predsjednik Republike Hrvatske. Nakon izbora za predsjednika države istupa iz stranke smatrajući nespojivim članstvo u stranci s mjestom predsjednika države. Nakon odrađenog prvog mandata kandidira se ponovo 2004. godine kao kandidat grupe građana i uvjerljivo pobjeđuje u drugom krugu predsjedničkih izbora Jadranku Kosor, kandidatkinju HDZ-a. Oženjen je, otac je dvije kćerke i djed dvoje unučadi. Vlasnik je obiteljskog stana i garaže u Zagrebu te osobnog automobila marke Golf.
Stipi Mesiću možete pisati na adresu:
Predsjednik Republike Hrvatske Stipe Mesić; Pantovčak 241; 10 000 Zagreb. Ukoliko želite posjetiti Predsjedničke dvore možete se obratiti na telefonski broj: 01/45-65-177 (gosp. Siniša Jagodić - odnosi s javnošću).
ovo ce biti krvavo 
