#1 CUDESA - svrha i cilj, od Mojsija do Muhammeda
Posted: 04/12/2006 05:53
Ljudi svakog doba, da bi povjerovali nekom ko tvrdi da je Boziji Poslanik, traze "dokaze", nesto natprirodno, cudesno, nesto sto obican covjek nije sposoban uciniti. Ako je Boziji Poslanik, onda bi, po njihovom shvatanju, "trebalo" da moze uciniti nesto sto SAMO BOG moze.
Posto su se u svakom dobu razlicite stvari CIJENILE kao izuzetne, i ljudi koji su bili nadareni odredjenim sposobnostima su smatrani "iznad" obicne "raje", Bog je, izmedju ostalih, objavio TRI glavne Objave - TEVRAT (Torah, Stari Zavjet-Mojsiju); INDZIL (Jevandjelje, Novi Zavjet - Isusu) i QUR'AN (Zadnji Zavjet - Muhammedu) i svaku podrzao nekim "CUDOM" prikladnim za to doba.
Osim i izmedju ovih "glavnih" bilo je i drugih od kojih je najpoznatiji ZABUR (Psalmi- Davidu).
TEVRAT:
RADI VISOKOG CIJENJENJA MAGIJE U DOBA MOJSIJA, CUDO KOJE JE ON DONIO JE BILO VECE OD MAGIJE SVIH MADJIONICARA TOG VREMENA, I TIME DOKAZ DA TO NIJE LJUDSKA MOC ILUZIJE VEC NADPRIRODNA MOC BOZIJA.
MOJSIJU JE STOGA DATO CUDO KOJE SE POKAZALO VECIM I JACIM OD SVAKOG MADJONICARSKOG TRIKA. TO STO SU TRIKOVI MADJIONICARA PREVAZIDJENI MOJSIJEVIM CUDOM BIO JE DOKAZ NJEGOVOG POSLANSTVA.
INDZIL:
U DOBA ISUSA HRISTA NAJCJENJENIJA JE BILA SPOSOBNOST LIJECENJA BOLESTI KAO I "OBRAZOVANI" DOKTORI KOJI SU BILI U STANJU DA IZLIJECE BOLESTI
ISUSU JE STOGA DATA SPOSOBNOST LIJECENJA KOJA JE PREVAZISLA SVE DRUGE, I TO JE BILO "CUDO" KOJE JE POTVRDJIVALO NJEGOVO POSLANISTVO.
QUR'AN:
U DOBA MUHAMMEDA, U ARABIJI JE NAJCJENJENIJA VJESTINA BILA STO LJEPSE LITERARNO IZRAZAVANJE, KROZ POEZIJU, PROZU, SATIRICNE PRETSTAVE O POLITICKIM ZBIVANJIMA, ITD. I NACJENJENIJI LJUDI SU BILI VELIKANI LITERATURE.
STOGA JE CUDO KOJE JE BILO DOKAZ MUHAMMEDOVOG POSLANISTVA BIO QUR'AN, KOJI JE, NE SAMO "DONESEN" OD STRANE OBICNOG TRGOVCA, VEC JE SVOJOM STILISTIKOM, SAVRSENOSCU IZRAZAVANJA, TEKSTOVIMA STO U PROZI STO U RIMI - PREVAZILAZIO SVE IKADA NAPISANO OD STRANE NAJVECIH LITERARNIH GIGANATA TOGA DOBA.
CUDO Mojsijevo:
U doba Mojsija (Musa') najcjenjeniji "zanat" je bilo znanje i bavljenje MAGIJOM.
Velikani magije i iluzije su se natjecali u jacini svojih inkantacija, impresivnosti magicno "pojavljujucih" i "nestajucih" objekata, slicno danasnjim "madjionicarima". Njihove vjestine kolektivne iluzije su bile tako prefinjene i dobro uvjezbane da su mogli masu sakupljenih ljudi da "uvjere" da se nesto zaista desilo dok je to bio samo trik. Bavili su se i "crnom" magijom (uz naplatu) kojom su bacali "kletve" i "cari" na osobe kojima se htjela uciniti neka steta, od strane nekog ko joj zeli zlo.
Kada je Mojsije inspirisan Bozijom Objavom i poslan tadasnjem faraonu da ga ubjedi da "pusti" sinove Izraela (tj. jevreje) da se vrate na svoju teritoriju s koje su originalno potekli, gdje bi slobodno praktikovali svoju vjer pokorenja Bogu (ar. islam), Mojsije je znao da mu se nece vjerovati, i da ce mu biti potrebno "cudo" da ubjedi egipcane a faraona narocito, da to nije njegova ideja vec Objava od Vladara Univerzuma.
Zato sto se VISOKO CIJENIO neko ko je mogao da "vlada" mastom ljudi do te mjere da im se pricinjavalo da se ono sto madjonicar radi "stvarno" desava, Mojsiju su data "cuda" koja su bila STVARNA a ne prividna.
Faraon je, kao sto je poznato, sakupio sve svoje najbolje madjionicare na "natjecaj" gdje ce se "pokazati" da li su Mojsijeva cudesa snaznija od njihove magije.
Razlika izmedju "cudesnog" i "magicnog" je u tome da je "cudesno" nesto sto nije logicki moguce a ZAISTA se desi, dok je "magija" nesto sto nije logicki moguce a PRIVIDNO se desi.
Kada su madjionicari "bacili" svoje stapove na tlo, ucinilo se svima kao da su oni postali zmije koje gmizaju.
Mojsije je na to "bacio" svoj stap (po Bozijoj naredbi) i on se zaista pretvorio u zmiju koja je "progutala" sve ostale tj. razbila se iluzija madjionicara. Vidjevsi to, madjionicari su PRVI pali pred Mojsija i poklonili mu se, jer oni su najbolje znali i shvatali "cudo" koje se desilo, znajuci kako su njihovi trikovi izvedeni a da je Mojsije postigao ono sto oni nikad nisu mogli osim dugogodisnjom praksom iluzije.
CUDO Isusovo:
U doba kada je medicina bila najcjenjeniji "zanat" medicina je napredovala (u odnosu na ranije nacine lijecenja) veikom brzinom zahvaljujuci prevedenim tekstovima grckih filozofa i ucenjaka. Prije "nove" medicine, obicno se islo vracarama za svsta, ukljucujuci i bolesti, koje su pripisivane "zlim duhovima". Lijecenje pustanjem krvi, pijavicama, ljekovitim biljem i slicno, bolesni su se oporavljali radi relativno jednostavnih, ali novih, prije nepoznatih metoda.
Kada je Isus poceo propovijedati Jevandjelje i upozoravao jevreje (kojima je specificno i poslan) na to da su izmijenili Boziju Objavu, krsili Bozije zakone, izmisljali nove "zakone" i komplikovali vjeru da bi izdigli religioznu klergiju iznad "obicnih" vjernika, i zvao ih na pokorenje Bogu (ar.islam) vecina jevrejskih svestenika mu nisu vjerovali da je on zaista "mesih" tj. poslanik koji je obecan u Starom Zavjetu. Medjutim, vecina "obicnih" jevreja koji su se osjecali udaljenim i ponizenim od strane svojih svestenika koji su im "vazili" da je ovo ili ono zabranjeno dok su sami uzivali u blagostanju, su vidjeli u Isusovim propovjedima jednostavnost vjere koja je promjenjena od strane svestenika.
Obicni ljudi su najvise bili ubjedjeni Isusovim poslanstvom kada su mnogi izlijeceni u prisustvu Hrista. Isus bi rekao: "ozdravi u Ime Gospoda Boga" (ar.rabbi,hebr. rebbaj, sto je kasnije prevedeno na grcki i latinski kao "otac" umjesto "gospodar") i slijepi su progledavali, nepokretni prohodavali, dok bi im on govorio "tvoja vjera (ubjedjenje) u Boga te je izlijecila a ne ja". Kada su se neki svestenici raspitivali o tome "sta prica taj Hrist?", narod bi najvise pominjao ova cudesna izlijecenja kao dokaz njegovog poslanstva. Mnogi jevreji su Isusu povjerovali da je on taj koji se u svetim spisima pominje kao "mesih, mesaja" dok neki, i dan danas, cekaju na dolazak mesaje.
CUDO Muhammedovo:
Prosjecan arap nije bio pismen, osim trgovaca (kao sto je bio Muhammed) i nekih drugih rijetkih zanimanja. Ljudi koji su se bavili literaturom (obicno su talentovane finansirali bogati poglavari plemena), su bili visoko cijenjeni.
Literatura arapskog jezika se, u podneblju gdje nije bilo mnogo toga za raditi narocito za vrijeme velikih vrucina, stoljecima razvijala i razvila u jednu, filoloski izuzetno bogatu, "nauku".
Poezija, proza, satira i "pozorisne" pretstave su bile najcjenjenija vrsta zabave, za raziku, na primjer, od zabave sportovima koje je evropska klima dozvoljavala.
Trke kamila su bile takodje popularne, ali ni blizu koliko su to bila godisnja natjecanja literarnih velikana pri kojima bi se natjecali u raznim oblastima literature i vrijedne nagrade su cekale pobjednike. Naravno, slava i cuvenost su bile najtrazenije "nagrade", jer su one trajale i nakon smrti pjesnika / pisca.
U takvu jednu sredinu, Muhammed, koji nije niti poznati pjesnik ni pisac, vec obicni trgovac koji nije nalazio te natjecaje narocito zabavnim (kao ni idolopoklonstvo u cijim obredima nije ucestvovao)donosi, u svojoj 40-oj godini zivota literarno CUDO.
Pocetne objave su bile kratke (prva se sastojala od 19 rijeci [na arapskom naravno] a cijela dovrsena sura 19 ajeta), medjutim, po svojoj stilistici, retorici, gramatici, dubini izrazavanja je bila IZNAD svega sto je iko do tada napisao / odrecitovao.
Cinjenica da je takva jedna literarna umjetnost izrecena od strane jednog obicnog trgovca, vodica karavana, koji nikada do tad nije ni pokusao da napise neko literarno djelo a kamoli da se uporedi sa velikanima toga doba, je sama po sebi bila CUDESNA. Medju prvima koji su priznali Muhammedovo poslanstvo, bili su oni koji su se razumjeli u filologiju arapskog jezika.
Postoji pogresno vjerovanje medju mnogim muslimanima da je Muhammed bio nepismen (ar.ummi), jer se u jednom ajetu Bog njemu obraca i kaze mu da je on bio nepismen (ummi) pa ga je Bog inspirisao Bozanskom Objavom.
Ovo se nije odnosilo na bukvalnu "nepismenost" Muhammeda, jer jedan uspjesan trgovac koji je putovao diljem arabijske peninsule, jednostavno ne bi mogao opstati u svom poslu da je bio nepismen. "Ummi" ga je Bog nazvao radi cinjenice da on nije bio ni pjesnik, ni pisac ni jedan od "slavnih" literarnih velikana, a opet ce prenijeti Objavu od Gospodara Svjetova.
Na primjer, neko nacitan i mudar, za nekog kaze da je "nepismen" iako taj zna citati i pisati, ali u smislu da nije NACITAN, da nije svoju pismenost iskoristio da sto vise sazna i obogati svoj intelekt.
Sam Muhammed je bio prestrasen kada su mu objavljeni ti prvi ajeti sure 'IQRE (uci, citaj, recituj), jer on nije bio "filolog" kao oni sto su se bavili jezikom i literaturom.
Kada je shvatio da se od njega trazi da ponovi ono sto mu je, preko meleka (andjela) Dzibrila (Gabrijel) bilo inspiracijom "utiskano" u njegov um i srce (metaforicno receno), poceo je da UCI to jest RECITUJE ono sto je u svom umu nalazio a sto je bilo tako snazno da su se sve misli "izgubile" i jedino sto je mogao da kaze je ono sto mu se "nametalo": "Uci, u Ime Gospodara tvoga koji je stvorio; stvorio je ljudsko bice iz ugruska; uci, i tvoj Gospodar Uzviseni; poucava perom; poucava covjeka onome sto ne znade"(96:1-5).
Kada je izgovorio te rijeci, vratio se u "normalno" stanje svijesti, tj. bio je sposoban da misli na to sta mu se desilo kao i na to sta je izrekao.Tako su se desavala stanja Objave, u dijelovima, i sa prekidima, preko vremenskog perioda od 23 godine.
Te prve rijeci, kao i slijedecih nekoliko objava, Muhammed nije odmah prenio ljudima (osim svojoj zeni Hatidzi, koja mu je pomogla da shvati sta mu se desavalo, jer je u pocetku mislio da je "skrenuo" s pameti ili da su ga "obuzeli zli dusi (dzinni)".
Dakle, prvi dijelovi Objave su se odvijali na takav nacin i takvim rijecima da bi Muhammed sam spoznao sta mu se desava i sam postao ubjedjen da je on zaista Boziji Poslanik (jer je i sam sumnjao u to iz pocetka).
Mozemo samo zamisliti njegovu unutarnju borbu, pitanja "zasto bas ja?", "kako cu sve to zapamtiti i shvatiti?", "ko ce mi ikako povjerovati?" - sve ono za sta bi se svaka normalna osoba borila da zna i prihvati - da nije "poludio" da mu se zaista desava nesto izvanedno...
Na njegova unutarnja "hrvenja" odgovori su objavljivani postepeno, dajuci mu vrijeme i shvatanja o tome kakav proces se poceo odvijati.
Pocetni ajeti Objave su se vecinom odnosili i bili upuceni Muhammedu da bi ga razuvjerili da je sa njim sve "u redu", kao npr.: "tebi je podaren veliki blagoslov od Gospodara tvoga i ti nisi lud"(68:2) ili:"inspirise tebe, i one prije tebe, Bog, Svevisnji, Najmudriji"(42:3).
Hatidza je imala amidzu (strica) koji je bio pripadnih hriscanske vjere i ucevan u starim vjerskim spisima, pa je Muhammeda potstakla da ode kod Waraqe (tako se zvao) i da njega pita sta on misli.
Kada mu je Muhammed opisao sta mu se desava i proucio do tada objavljeno, Waraqa mu je objasnio da su prije postojali Boziji poslanici i da su bili inspirisani na slican nacin i sa istom porukom, kao i to da se u Indzilu (jevandjelju) pominje i ocekuje posljednji Poslanik.
Waraqa je odmah priznao Muhammeda kao Bozijeg Poslanika i sa radoscu prihvatio istinitost Objave. Posto je bio veoma star, on je, navodno, sa tugom izrazio zelju da pozivi dovoljno dugo da doceka dan kada ce Muhammed biti prognan od strane svog naroda (jer se to desavalo svim poslanicima) pa da i on (Waraqa) s njim (Muhammedom) ode u progonstvo, sto nije dozivio.
U spisima o kojima je Waraqa Muhammedu govorio da potvrdjuju njegovo poslanstvo je (izmedju ostalog) zapisano i to da je Isus rekao, kada su ga apostoli pitali zasto mora da ih napusti: "Ako ja ne odem HAMUD (hebr. "onaj koji hvali"; grcki "paraklitos" "umirivac" "onaj koji ugadja [srcima]") nece doci".
MUHAMMED na arapskom znaci bas to, "ONAJ KOJI ZAHVALJUJE" ili "ZAHVALJIVAC" (Bogu).
Ta se rijec, na mjestima na kojima se pojavljuje (u originalnom tekstu) prevela sa armenijskog > na hebrejski > na grcki u manje-vise ispravnom znacenju, ali sa grckog > na latinski pa > na druge jezike se prevela kao "sveti duh", sto nema nikakvog smisla u kontekstu onoga sto je Isus rekao (po spisima), tj. da ako on (Isus) ne ODE, "hamud" nece DOCI, jer, kada bi se znacenje uzelo da ako Isus ne ode "sveti duh" nece doci - postaje besmisleno zato sto je Sveti Duh (Dzibril, Gabrijel) VEC TU, inspirise Isusa a i prisutan je odavno jer je bio "orudje" Bozije inspiracije svim poslanicima.
Nejse, tek kada je Muhammed sam bio uvjeren da je Boziji Poslanik kao i shvatio tezinu svoje duznosti, objavljeno mu je da je doslo vrijeme da pocne JAVNO govoriti o Objavi i uciti njene ajete onako kako su objavljivani i kada mu budu objavljivani. Muhammed se brinuo da nece sta zaboraviti ili pogresno shvatiti (iako je sve zapisivao a i Qur'anski ajeti su mu bili jednostavno "urezani" u pamcenje), pa mu je Bog preko Dzibrila objavio:"Ne mici jezikom da ubrzas to; mi smo ti koji cemo to u Qur'an sastaviti; kad ti mi to proucimo, ti slijedi takav Qur'an (tj.takvo ucenje); onda smo mi ti koji cemo to objasniti"(75:16-19) - i time je njegova "briga" otklonjena.
Glavna tema i glavna poenta koju je Muhammed, nakon sto mu je objavljeno da je on Boziji Poslanik, bila je, i dugo vremena ostala, samo JEDNA ideja, izjava, koncept i proklamacija koja je bila NAJVAZNIJA i "najhitnija" za ljude Mekke (grad u kom je Muhammed zivio) a to je "LAA ILAAHE IL ALLAH" tj. "nema boga osim Boga".
Na arapskom "ilaah" je bog, bozanstvo, nesto sto ljudi obozavaju, dok "al ilaah" (prepozicija "al" nema ekvivalenta u nasem jeziku, ali se moze uporediti sa engleskom "the"), ili kako se spojeno cita ALLAH znaci Bog (velikim slovom) sa znacenjem da je Bog (Allah) jedan jedini, - da je bog, bozanstvo (ilaah) samo jedno (al-ilah = ALLAH), da ne postoje nikakva "bozanstva" niti "bogovi" samo postoji Bog kao bozanstvo, stvaralacka moc, Prvi i Posljednji (alfa i omega)...
To je bio prvi i najvazniji "zadatak" Muhammedov, da ljude ogrezle u svijesti politeizma (mnogobostva) koji su znali da postoji Bog (Allah) kojeg su smatrali kao "glavnim" ali ipak samo jednim od mnogih koje su vec poznavali o obozavali: bog srece, bog rata, boginja plodnosti, boginja mudrosti, bog vjetra, bog usjeva i zetve, boginja ljubavi, boginja ljepote i tako dalje, - 365 kipova koji su pretstavljali te "bogove" je bilo smjesteno u Ka'bu (kockasta struktura originalno sagradjena od strane Ibrahima (Avrama) i sina mu Isma'ila (Ismael).
Ljudi jednostavno nisu bili u stanju da shvate, da poime, da JEDAN BOG, JEDNO BOZANSKO BICE moze da SVE "kontrolise" i "odrzava", mislili su da Bog "mora" i "treba" - "pomocnike", manje "bogove" koji bi izvrsavali sav taj komplikovani sistem nebesa i Zemlje.
Muhammedov zadatak je bio tezak, znao je da je politeizam duboko ukorjenjen u svijesti ljudi i ustrucavao se, i odlagao, da se obrati drugima osim svojoj zeni Hatidzi, mladjem rodjaku koji je s njima zivio jos kao dijete od kada mu je otac (Muhammedov amidza) umro, 'Alija, i svojoj kcerci Fatimi.
Medjutim, Objava dolazi, jasna i bez sumnje da je "dosao trenutak" istine i vrijeme za izvrsavanje "zadatka" Muhammedovog: "O, tajnom pokriveni ; izadji i upozoravaj; i svoga Gospodara velicaj; i svoje haljine ociscavaj; i losega se ostavljaj; i zadovoljan svojim bivaj; i Gospodara svoga radi izduraj"(74:1-7)
Od tog prvog JAVNOG "izlaska" Muhammedovog sa Objavom - Qur'anom, pa do zadnjeg ajeta objavljenog nakon njegovog trijumfalnog povratka u Mekku i njegovog prvog (slobodnog) hodocasca muslimana (hadzdz), a Muhammedu i posljednjeg, CUDO Qur'ana je sve vise osvajalo srca kako ucevnih tako i neukih ljudi, jer je Qur'an tako stiliran da je pristupacan i lahak za shvatiti neukima a i cudesno literarno sastavljen da bi ostavio "bez teksta" i najucevnijeg naucnika, kako jezika tako i embriologije, geologije, astronomije, biologije, evolucije, sociologije, psihologije, fizike, kvantum fizike i tako dalje...
Zasto je CUDO Muhammedovo opisano duzim tekstom nego prijasnja? Jednostavno stoga sto se CUDO Qur'ana odvijalo za vrijeme 23 godine poslanstva Muhammeda, a i dalje se odvija - stalno se pronalaze nova podudaranja Qur'anskih ajeta sa otkricima nauke (tj. OBRATNO), i buduce generacije ce naci i shvatiti iz Qur'ana jos mnogo toga sto mi do danas jos nismo spremni shvatiti...
Jedina stvar koja izgleda da nam "fali" i koja bi ucinila "jasnijom" historijsku stranu Objave je HRONOLOSKI OPISANA OBJAVA QUR'ANA tj. ne zna se precizno kada je koji ajet objavljen.
Medjutim, i to ima svoju SVRHU, kao sto je skoro i potvrdjeno sa pronalazenjem novog CUDA u Qur'anu, tj. KOD (sifra) broja 19. Muhammed je "slagao" ajete Qur'ana ne onako kako su mu "dolazili" vec kako mu je Dzibril inspiracijom odredio gdje koji ajet da stavi - i HIFZ (ucenje napamet) se stalno "presaltavalo" u skladu sa tim gdje koji ajet "pripada" dok nije, napokon, u svom finalnom obliku kompletiran Qur'an kako pismeno tako i MEMORISANJEM.
U skladu sa HAFIZIMA (onima koji su Qur'an znali napamet, a bilo ih je mnogo s obzirom da se ne zna ni za koga ko zna napamet npr. Bibliju ali to je druga tema) njegovog doba, Osman je uzeo na sebe obavezu da se zapise vise od jedne kopije Qur'ana u svom FINALNOM obliku.
Tako da se CUDO QUR'ANA I DALJE NASTAVLJA...
Posto su se u svakom dobu razlicite stvari CIJENILE kao izuzetne, i ljudi koji su bili nadareni odredjenim sposobnostima su smatrani "iznad" obicne "raje", Bog je, izmedju ostalih, objavio TRI glavne Objave - TEVRAT (Torah, Stari Zavjet-Mojsiju); INDZIL (Jevandjelje, Novi Zavjet - Isusu) i QUR'AN (Zadnji Zavjet - Muhammedu) i svaku podrzao nekim "CUDOM" prikladnim za to doba.
Osim i izmedju ovih "glavnih" bilo je i drugih od kojih je najpoznatiji ZABUR (Psalmi- Davidu).
TEVRAT:
RADI VISOKOG CIJENJENJA MAGIJE U DOBA MOJSIJA, CUDO KOJE JE ON DONIO JE BILO VECE OD MAGIJE SVIH MADJIONICARA TOG VREMENA, I TIME DOKAZ DA TO NIJE LJUDSKA MOC ILUZIJE VEC NADPRIRODNA MOC BOZIJA.
MOJSIJU JE STOGA DATO CUDO KOJE SE POKAZALO VECIM I JACIM OD SVAKOG MADJONICARSKOG TRIKA. TO STO SU TRIKOVI MADJIONICARA PREVAZIDJENI MOJSIJEVIM CUDOM BIO JE DOKAZ NJEGOVOG POSLANSTVA.
INDZIL:
U DOBA ISUSA HRISTA NAJCJENJENIJA JE BILA SPOSOBNOST LIJECENJA BOLESTI KAO I "OBRAZOVANI" DOKTORI KOJI SU BILI U STANJU DA IZLIJECE BOLESTI
ISUSU JE STOGA DATA SPOSOBNOST LIJECENJA KOJA JE PREVAZISLA SVE DRUGE, I TO JE BILO "CUDO" KOJE JE POTVRDJIVALO NJEGOVO POSLANISTVO.
QUR'AN:
U DOBA MUHAMMEDA, U ARABIJI JE NAJCJENJENIJA VJESTINA BILA STO LJEPSE LITERARNO IZRAZAVANJE, KROZ POEZIJU, PROZU, SATIRICNE PRETSTAVE O POLITICKIM ZBIVANJIMA, ITD. I NACJENJENIJI LJUDI SU BILI VELIKANI LITERATURE.
STOGA JE CUDO KOJE JE BILO DOKAZ MUHAMMEDOVOG POSLANISTVA BIO QUR'AN, KOJI JE, NE SAMO "DONESEN" OD STRANE OBICNOG TRGOVCA, VEC JE SVOJOM STILISTIKOM, SAVRSENOSCU IZRAZAVANJA, TEKSTOVIMA STO U PROZI STO U RIMI - PREVAZILAZIO SVE IKADA NAPISANO OD STRANE NAJVECIH LITERARNIH GIGANATA TOGA DOBA.
CUDO Mojsijevo:
U doba Mojsija (Musa') najcjenjeniji "zanat" je bilo znanje i bavljenje MAGIJOM.
Velikani magije i iluzije su se natjecali u jacini svojih inkantacija, impresivnosti magicno "pojavljujucih" i "nestajucih" objekata, slicno danasnjim "madjionicarima". Njihove vjestine kolektivne iluzije su bile tako prefinjene i dobro uvjezbane da su mogli masu sakupljenih ljudi da "uvjere" da se nesto zaista desilo dok je to bio samo trik. Bavili su se i "crnom" magijom (uz naplatu) kojom su bacali "kletve" i "cari" na osobe kojima se htjela uciniti neka steta, od strane nekog ko joj zeli zlo.
Kada je Mojsije inspirisan Bozijom Objavom i poslan tadasnjem faraonu da ga ubjedi da "pusti" sinove Izraela (tj. jevreje) da se vrate na svoju teritoriju s koje su originalno potekli, gdje bi slobodno praktikovali svoju vjer pokorenja Bogu (ar. islam), Mojsije je znao da mu se nece vjerovati, i da ce mu biti potrebno "cudo" da ubjedi egipcane a faraona narocito, da to nije njegova ideja vec Objava od Vladara Univerzuma.
Zato sto se VISOKO CIJENIO neko ko je mogao da "vlada" mastom ljudi do te mjere da im se pricinjavalo da se ono sto madjonicar radi "stvarno" desava, Mojsiju su data "cuda" koja su bila STVARNA a ne prividna.
Faraon je, kao sto je poznato, sakupio sve svoje najbolje madjionicare na "natjecaj" gdje ce se "pokazati" da li su Mojsijeva cudesa snaznija od njihove magije.
Razlika izmedju "cudesnog" i "magicnog" je u tome da je "cudesno" nesto sto nije logicki moguce a ZAISTA se desi, dok je "magija" nesto sto nije logicki moguce a PRIVIDNO se desi.
Kada su madjionicari "bacili" svoje stapove na tlo, ucinilo se svima kao da su oni postali zmije koje gmizaju.
Mojsije je na to "bacio" svoj stap (po Bozijoj naredbi) i on se zaista pretvorio u zmiju koja je "progutala" sve ostale tj. razbila se iluzija madjionicara. Vidjevsi to, madjionicari su PRVI pali pred Mojsija i poklonili mu se, jer oni su najbolje znali i shvatali "cudo" koje se desilo, znajuci kako su njihovi trikovi izvedeni a da je Mojsije postigao ono sto oni nikad nisu mogli osim dugogodisnjom praksom iluzije.
CUDO Isusovo:
U doba kada je medicina bila najcjenjeniji "zanat" medicina je napredovala (u odnosu na ranije nacine lijecenja) veikom brzinom zahvaljujuci prevedenim tekstovima grckih filozofa i ucenjaka. Prije "nove" medicine, obicno se islo vracarama za svsta, ukljucujuci i bolesti, koje su pripisivane "zlim duhovima". Lijecenje pustanjem krvi, pijavicama, ljekovitim biljem i slicno, bolesni su se oporavljali radi relativno jednostavnih, ali novih, prije nepoznatih metoda.
Kada je Isus poceo propovijedati Jevandjelje i upozoravao jevreje (kojima je specificno i poslan) na to da su izmijenili Boziju Objavu, krsili Bozije zakone, izmisljali nove "zakone" i komplikovali vjeru da bi izdigli religioznu klergiju iznad "obicnih" vjernika, i zvao ih na pokorenje Bogu (ar.islam) vecina jevrejskih svestenika mu nisu vjerovali da je on zaista "mesih" tj. poslanik koji je obecan u Starom Zavjetu. Medjutim, vecina "obicnih" jevreja koji su se osjecali udaljenim i ponizenim od strane svojih svestenika koji su im "vazili" da je ovo ili ono zabranjeno dok su sami uzivali u blagostanju, su vidjeli u Isusovim propovjedima jednostavnost vjere koja je promjenjena od strane svestenika.
Obicni ljudi su najvise bili ubjedjeni Isusovim poslanstvom kada su mnogi izlijeceni u prisustvu Hrista. Isus bi rekao: "ozdravi u Ime Gospoda Boga" (ar.rabbi,hebr. rebbaj, sto je kasnije prevedeno na grcki i latinski kao "otac" umjesto "gospodar") i slijepi su progledavali, nepokretni prohodavali, dok bi im on govorio "tvoja vjera (ubjedjenje) u Boga te je izlijecila a ne ja". Kada su se neki svestenici raspitivali o tome "sta prica taj Hrist?", narod bi najvise pominjao ova cudesna izlijecenja kao dokaz njegovog poslanstva. Mnogi jevreji su Isusu povjerovali da je on taj koji se u svetim spisima pominje kao "mesih, mesaja" dok neki, i dan danas, cekaju na dolazak mesaje.
CUDO Muhammedovo:
Prosjecan arap nije bio pismen, osim trgovaca (kao sto je bio Muhammed) i nekih drugih rijetkih zanimanja. Ljudi koji su se bavili literaturom (obicno su talentovane finansirali bogati poglavari plemena), su bili visoko cijenjeni.
Literatura arapskog jezika se, u podneblju gdje nije bilo mnogo toga za raditi narocito za vrijeme velikih vrucina, stoljecima razvijala i razvila u jednu, filoloski izuzetno bogatu, "nauku".
Poezija, proza, satira i "pozorisne" pretstave su bile najcjenjenija vrsta zabave, za raziku, na primjer, od zabave sportovima koje je evropska klima dozvoljavala.
Trke kamila su bile takodje popularne, ali ni blizu koliko su to bila godisnja natjecanja literarnih velikana pri kojima bi se natjecali u raznim oblastima literature i vrijedne nagrade su cekale pobjednike. Naravno, slava i cuvenost su bile najtrazenije "nagrade", jer su one trajale i nakon smrti pjesnika / pisca.
U takvu jednu sredinu, Muhammed, koji nije niti poznati pjesnik ni pisac, vec obicni trgovac koji nije nalazio te natjecaje narocito zabavnim (kao ni idolopoklonstvo u cijim obredima nije ucestvovao)donosi, u svojoj 40-oj godini zivota literarno CUDO.
Pocetne objave su bile kratke (prva se sastojala od 19 rijeci [na arapskom naravno] a cijela dovrsena sura 19 ajeta), medjutim, po svojoj stilistici, retorici, gramatici, dubini izrazavanja je bila IZNAD svega sto je iko do tada napisao / odrecitovao.
Cinjenica da je takva jedna literarna umjetnost izrecena od strane jednog obicnog trgovca, vodica karavana, koji nikada do tad nije ni pokusao da napise neko literarno djelo a kamoli da se uporedi sa velikanima toga doba, je sama po sebi bila CUDESNA. Medju prvima koji su priznali Muhammedovo poslanstvo, bili su oni koji su se razumjeli u filologiju arapskog jezika.
Postoji pogresno vjerovanje medju mnogim muslimanima da je Muhammed bio nepismen (ar.ummi), jer se u jednom ajetu Bog njemu obraca i kaze mu da je on bio nepismen (ummi) pa ga je Bog inspirisao Bozanskom Objavom.
Ovo se nije odnosilo na bukvalnu "nepismenost" Muhammeda, jer jedan uspjesan trgovac koji je putovao diljem arabijske peninsule, jednostavno ne bi mogao opstati u svom poslu da je bio nepismen. "Ummi" ga je Bog nazvao radi cinjenice da on nije bio ni pjesnik, ni pisac ni jedan od "slavnih" literarnih velikana, a opet ce prenijeti Objavu od Gospodara Svjetova.
Na primjer, neko nacitan i mudar, za nekog kaze da je "nepismen" iako taj zna citati i pisati, ali u smislu da nije NACITAN, da nije svoju pismenost iskoristio da sto vise sazna i obogati svoj intelekt.
Sam Muhammed je bio prestrasen kada su mu objavljeni ti prvi ajeti sure 'IQRE (uci, citaj, recituj), jer on nije bio "filolog" kao oni sto su se bavili jezikom i literaturom.
Kada je shvatio da se od njega trazi da ponovi ono sto mu je, preko meleka (andjela) Dzibrila (Gabrijel) bilo inspiracijom "utiskano" u njegov um i srce (metaforicno receno), poceo je da UCI to jest RECITUJE ono sto je u svom umu nalazio a sto je bilo tako snazno da su se sve misli "izgubile" i jedino sto je mogao da kaze je ono sto mu se "nametalo": "Uci, u Ime Gospodara tvoga koji je stvorio; stvorio je ljudsko bice iz ugruska; uci, i tvoj Gospodar Uzviseni; poucava perom; poucava covjeka onome sto ne znade"(96:1-5).
Kada je izgovorio te rijeci, vratio se u "normalno" stanje svijesti, tj. bio je sposoban da misli na to sta mu se desilo kao i na to sta je izrekao.Tako su se desavala stanja Objave, u dijelovima, i sa prekidima, preko vremenskog perioda od 23 godine.
Te prve rijeci, kao i slijedecih nekoliko objava, Muhammed nije odmah prenio ljudima (osim svojoj zeni Hatidzi, koja mu je pomogla da shvati sta mu se desavalo, jer je u pocetku mislio da je "skrenuo" s pameti ili da su ga "obuzeli zli dusi (dzinni)".
Dakle, prvi dijelovi Objave su se odvijali na takav nacin i takvim rijecima da bi Muhammed sam spoznao sta mu se desava i sam postao ubjedjen da je on zaista Boziji Poslanik (jer je i sam sumnjao u to iz pocetka).
Mozemo samo zamisliti njegovu unutarnju borbu, pitanja "zasto bas ja?", "kako cu sve to zapamtiti i shvatiti?", "ko ce mi ikako povjerovati?" - sve ono za sta bi se svaka normalna osoba borila da zna i prihvati - da nije "poludio" da mu se zaista desava nesto izvanedno...
Na njegova unutarnja "hrvenja" odgovori su objavljivani postepeno, dajuci mu vrijeme i shvatanja o tome kakav proces se poceo odvijati.
Pocetni ajeti Objave su se vecinom odnosili i bili upuceni Muhammedu da bi ga razuvjerili da je sa njim sve "u redu", kao npr.: "tebi je podaren veliki blagoslov od Gospodara tvoga i ti nisi lud"(68:2) ili:"inspirise tebe, i one prije tebe, Bog, Svevisnji, Najmudriji"(42:3).
Hatidza je imala amidzu (strica) koji je bio pripadnih hriscanske vjere i ucevan u starim vjerskim spisima, pa je Muhammeda potstakla da ode kod Waraqe (tako se zvao) i da njega pita sta on misli.
Kada mu je Muhammed opisao sta mu se desava i proucio do tada objavljeno, Waraqa mu je objasnio da su prije postojali Boziji poslanici i da su bili inspirisani na slican nacin i sa istom porukom, kao i to da se u Indzilu (jevandjelju) pominje i ocekuje posljednji Poslanik.
Waraqa je odmah priznao Muhammeda kao Bozijeg Poslanika i sa radoscu prihvatio istinitost Objave. Posto je bio veoma star, on je, navodno, sa tugom izrazio zelju da pozivi dovoljno dugo da doceka dan kada ce Muhammed biti prognan od strane svog naroda (jer se to desavalo svim poslanicima) pa da i on (Waraqa) s njim (Muhammedom) ode u progonstvo, sto nije dozivio.
U spisima o kojima je Waraqa Muhammedu govorio da potvrdjuju njegovo poslanstvo je (izmedju ostalog) zapisano i to da je Isus rekao, kada su ga apostoli pitali zasto mora da ih napusti: "Ako ja ne odem HAMUD (hebr. "onaj koji hvali"; grcki "paraklitos" "umirivac" "onaj koji ugadja [srcima]") nece doci".
MUHAMMED na arapskom znaci bas to, "ONAJ KOJI ZAHVALJUJE" ili "ZAHVALJIVAC" (Bogu).
Ta se rijec, na mjestima na kojima se pojavljuje (u originalnom tekstu) prevela sa armenijskog > na hebrejski > na grcki u manje-vise ispravnom znacenju, ali sa grckog > na latinski pa > na druge jezike se prevela kao "sveti duh", sto nema nikakvog smisla u kontekstu onoga sto je Isus rekao (po spisima), tj. da ako on (Isus) ne ODE, "hamud" nece DOCI, jer, kada bi se znacenje uzelo da ako Isus ne ode "sveti duh" nece doci - postaje besmisleno zato sto je Sveti Duh (Dzibril, Gabrijel) VEC TU, inspirise Isusa a i prisutan je odavno jer je bio "orudje" Bozije inspiracije svim poslanicima.
Nejse, tek kada je Muhammed sam bio uvjeren da je Boziji Poslanik kao i shvatio tezinu svoje duznosti, objavljeno mu je da je doslo vrijeme da pocne JAVNO govoriti o Objavi i uciti njene ajete onako kako su objavljivani i kada mu budu objavljivani. Muhammed se brinuo da nece sta zaboraviti ili pogresno shvatiti (iako je sve zapisivao a i Qur'anski ajeti su mu bili jednostavno "urezani" u pamcenje), pa mu je Bog preko Dzibrila objavio:"Ne mici jezikom da ubrzas to; mi smo ti koji cemo to u Qur'an sastaviti; kad ti mi to proucimo, ti slijedi takav Qur'an (tj.takvo ucenje); onda smo mi ti koji cemo to objasniti"(75:16-19) - i time je njegova "briga" otklonjena.
Glavna tema i glavna poenta koju je Muhammed, nakon sto mu je objavljeno da je on Boziji Poslanik, bila je, i dugo vremena ostala, samo JEDNA ideja, izjava, koncept i proklamacija koja je bila NAJVAZNIJA i "najhitnija" za ljude Mekke (grad u kom je Muhammed zivio) a to je "LAA ILAAHE IL ALLAH" tj. "nema boga osim Boga".
Na arapskom "ilaah" je bog, bozanstvo, nesto sto ljudi obozavaju, dok "al ilaah" (prepozicija "al" nema ekvivalenta u nasem jeziku, ali se moze uporediti sa engleskom "the"), ili kako se spojeno cita ALLAH znaci Bog (velikim slovom) sa znacenjem da je Bog (Allah) jedan jedini, - da je bog, bozanstvo (ilaah) samo jedno (al-ilah = ALLAH), da ne postoje nikakva "bozanstva" niti "bogovi" samo postoji Bog kao bozanstvo, stvaralacka moc, Prvi i Posljednji (alfa i omega)...
To je bio prvi i najvazniji "zadatak" Muhammedov, da ljude ogrezle u svijesti politeizma (mnogobostva) koji su znali da postoji Bog (Allah) kojeg su smatrali kao "glavnim" ali ipak samo jednim od mnogih koje su vec poznavali o obozavali: bog srece, bog rata, boginja plodnosti, boginja mudrosti, bog vjetra, bog usjeva i zetve, boginja ljubavi, boginja ljepote i tako dalje, - 365 kipova koji su pretstavljali te "bogove" je bilo smjesteno u Ka'bu (kockasta struktura originalno sagradjena od strane Ibrahima (Avrama) i sina mu Isma'ila (Ismael).
Ljudi jednostavno nisu bili u stanju da shvate, da poime, da JEDAN BOG, JEDNO BOZANSKO BICE moze da SVE "kontrolise" i "odrzava", mislili su da Bog "mora" i "treba" - "pomocnike", manje "bogove" koji bi izvrsavali sav taj komplikovani sistem nebesa i Zemlje.
Muhammedov zadatak je bio tezak, znao je da je politeizam duboko ukorjenjen u svijesti ljudi i ustrucavao se, i odlagao, da se obrati drugima osim svojoj zeni Hatidzi, mladjem rodjaku koji je s njima zivio jos kao dijete od kada mu je otac (Muhammedov amidza) umro, 'Alija, i svojoj kcerci Fatimi.
Medjutim, Objava dolazi, jasna i bez sumnje da je "dosao trenutak" istine i vrijeme za izvrsavanje "zadatka" Muhammedovog: "O, tajnom pokriveni ; izadji i upozoravaj; i svoga Gospodara velicaj; i svoje haljine ociscavaj; i losega se ostavljaj; i zadovoljan svojim bivaj; i Gospodara svoga radi izduraj"(74:1-7)
Od tog prvog JAVNOG "izlaska" Muhammedovog sa Objavom - Qur'anom, pa do zadnjeg ajeta objavljenog nakon njegovog trijumfalnog povratka u Mekku i njegovog prvog (slobodnog) hodocasca muslimana (hadzdz), a Muhammedu i posljednjeg, CUDO Qur'ana je sve vise osvajalo srca kako ucevnih tako i neukih ljudi, jer je Qur'an tako stiliran da je pristupacan i lahak za shvatiti neukima a i cudesno literarno sastavljen da bi ostavio "bez teksta" i najucevnijeg naucnika, kako jezika tako i embriologije, geologije, astronomije, biologije, evolucije, sociologije, psihologije, fizike, kvantum fizike i tako dalje...
Zasto je CUDO Muhammedovo opisano duzim tekstom nego prijasnja? Jednostavno stoga sto se CUDO Qur'ana odvijalo za vrijeme 23 godine poslanstva Muhammeda, a i dalje se odvija - stalno se pronalaze nova podudaranja Qur'anskih ajeta sa otkricima nauke (tj. OBRATNO), i buduce generacije ce naci i shvatiti iz Qur'ana jos mnogo toga sto mi do danas jos nismo spremni shvatiti...
Jedina stvar koja izgleda da nam "fali" i koja bi ucinila "jasnijom" historijsku stranu Objave je HRONOLOSKI OPISANA OBJAVA QUR'ANA tj. ne zna se precizno kada je koji ajet objavljen.
Medjutim, i to ima svoju SVRHU, kao sto je skoro i potvrdjeno sa pronalazenjem novog CUDA u Qur'anu, tj. KOD (sifra) broja 19. Muhammed je "slagao" ajete Qur'ana ne onako kako su mu "dolazili" vec kako mu je Dzibril inspiracijom odredio gdje koji ajet da stavi - i HIFZ (ucenje napamet) se stalno "presaltavalo" u skladu sa tim gdje koji ajet "pripada" dok nije, napokon, u svom finalnom obliku kompletiran Qur'an kako pismeno tako i MEMORISANJEM.
U skladu sa HAFIZIMA (onima koji su Qur'an znali napamet, a bilo ih je mnogo s obzirom da se ne zna ni za koga ko zna napamet npr. Bibliju ali to je druga tema) njegovog doba, Osman je uzeo na sebe obavezu da se zapise vise od jedne kopije Qur'ana u svom FINALNOM obliku.
Tako da se CUDO QUR'ANA I DALJE NASTAVLJA...