Forum Klix.ba

Dok je On bio medju nama, promatrao je i nas i nas svijet pogledom zadivljenim, jer Mu oci ne bijahu zastrte koprenom godina, i sve sto vidje bijase jasno u svjetlosti Njegove mladosti.
Iako je poznavao dubinu ljepote, nepsrestano se cudio spokojstvu i velicajnosti njenoj, i stajao je pred zemljom kao sto prvi covjek stajase pred prvim danom.
Mi, kojima su osjetila otupjela, mi gledamo usred bijela dana i ipak ne vidimo. Mi culimo usi, ali ne cujemo; i pruzamo ruke, ali ne dodirujemo. Pa makar gorio i sav tamjan arabijski, mi idemo svojim putem i ne cutimo miomirisa.
Mi ne vidimo oraca sto se uvecer vraca sa njive; i ne cujemo frulu pastira koji vodi svoje stado u tor; i ne pruzamo ruke da dotaknemo suncev smiraj; a nase nosnice ne ceznu vise za ruzama saronskim.
Ne, mi ne stujemo kralja bez kraljevstva, ni zvuk harfe ne cujemo ako prsti ne prebiru zice, a u djetetu sto se igra u nasem maslinku ne gledamo mlado maslinovo drvo. I sve rijeci svakako moraju izvirati s usana od puti, inace drzimo jedni druge nijemima i gluhima.
Mi, zapravo, gledamo, ali ne vidimo, i slusamo, ali ne cujemo, mi jedemo i pijemo, ali ne osjecamo okusa. I time se Isus od Nazareta razlikuje od nas.
Njegova su se osjetila neprestance obnavljala, i svijet Njemu bijase uvijek nov svijet.
Njemu mucanje djecje ne bijase manje vazno od krika cijeloga covjecanstva, dok je nama ono samo mucanje.
Njemu korijen zlatice bijase ceznja k Bogu, dok je nama samo korijen.

Halil Dzubran- Isus, sin covjecji

sojka wrote:Dok je On bio medju nama, promatrao je i nas i nas svijet pogledom zadivljenim, jer Mu oci ne bijahu zastrte koprenom godina, i sve sto vidje bijase jasno u svjetlosti Njegove mladosti.
Iako je poznavao dubinu ljepote, nepsrestano se cudio spokojstvu i velicajnosti njenoj, i stajao je pred zemljom kao sto prvi covjek stajase pred prvim danom.
Mi, kojima su osjetila otupjela, mi gledamo usred bijela dana i ipak ne vidimo. Mi culimo usi, ali ne cujemo; i pruzamo ruke, ali ne dodirujemo. Pa makar gorio i sav tamjan arabijski, mi idemo svojim putem i ne cutimo miomirisa.
Mi ne vidimo oraca sto se uvecer vraca sa njive; i ne cujemo frulu pastira koji vodi svoje stado u tor; i ne pruzamo ruke da dotaknemo suncev smiraj; a nase nosnice ne ceznu vise za ruzama saronskim.
Ne, mi ne stujemo kralja bez kraljevstva, ni zvuk harfe ne cujemo ako prsti ne prebiru zice, a u djetetu sto se igra u nasem maslinku ne gledamo mlado maslinovo drvo. I sve rijeci svakako moraju izvirati s usana od puti, inace drzimo jedni druge nijemima i gluhima.
Mi, zapravo, gledamo, ali ne vidimo, i slusamo, ali ne cujemo, mi jedemo i pijemo, ali ne osjecamo okusa. I time se Isus od Nazareta razlikuje od nas.
Njegova su se osjetila neprestance obnavljala, i svijet Njemu bijase uvijek nov svijet.
Njemu mucanje djecje ne bijase manje vazno od krika cijeloga covjecanstva, dok je nama ono samo mucanje.
Njemu korijen zlatice bijase ceznja k Bogu, dok je nama samo korijen.

Halil Dzubran- Isus, sin covjecji

hvala @sojka na ovom lijepom doprinosu

Upravo to je svojstvo i stanje Bozijih Poslanika kao i onih koji su se Bogu pokorili i predali, dok Ga nisu zavoljeli vise od sebe a i dok nije od njihove zudnje mlijeko Njegove Ljubavi "provrilo" za njih....

U psihologiji danas, neki veoma napredni i poznati psiholozi, se obracaju temi tog zivljenja tj. iskustva TRENUTKA u kojem JESMO.

Ljudi su postali toliko INTELEKTUALNI da ili misle na ONO STO JE BILO (sjecanja: ko je sta rek'o, gdje je ko bio, itd.) ili NA ONO STO JOS NIJE BILO (nade: sta bi trebalo reci, sta bi treb'o uraditi, gdje bi treb'o / htio otici, itd.) da su zaboravili da ZASTANU I UDUBE SE U OVO SADA, da iskuse ovaj tren, jer je OVAJ TREN jedini STVARAN (u vremenu i prostoru ove dimenzije) dok je i proslost i buducnost samo "apstrakcija"...

Intelekt je toliko prevladao nasim bicem da su nam se osjecaji "otupili"...

Ne smatra se da se treba zapostaviti intelekt, nego da se treba dopustiti da se on malo "odmori", da "ohane" - a da se osjecaji "aktiviraju" i da se pruzi prilika nasem bicu da se "izgubi" u ovom trenu, da vidi unutar vanjstine, umjesto da je u stanju konstantne "zabrinutosti" o onom sto je vec proslo ili o onom sto jos nije doslo...

Svidja mi se opis. Jos samo izbaci ovo pokoriti. (Pre)DAJEMO mu se...Ne bih rekla da je Isus i slicni njemu, bio pokoran, vise odan, vjeran Bogu.

sojka wrote:Svidja mi se opis. Jos samo izbaci ovo pokoriti. (Pre)DAJEMO mu se...Ne bih rekla da je Isus i slicni njemu, bio pokoran, vise odan, vjeran Bogu.

odan i vjeran, kao i pokoran Bozijem Zakonu...

"predati" ukazuje na osjecaj svojevine, tj. nesto SVOJE predamo

mi nismo svoji, SVE sto imamo, ukljucujuci svoj zivot i postojanje BOZIJI je dar, kako Mu mozemo dati nesto sto je vec Njegovo?...

On nama daje SVE sto (iluziorno) imamo a mi Njemu ne mozemo niti sta dati (ukljucujuci sebe) niti icim dovoljno zahvaliti... samo se na Njegovu Milost i Ljubav mozemo osloniti i nistavni, ni za sta - nesto dobiti...

SEDAM FAZA

"Ukorih svoju dusu sedam puta.......


......Sedmi put kad je pjevala hvalospjeve Bogu misleci da je samo pjevanje hvalospijeva vrlina."

njonjica wrote:SEDAM FAZA

"Ukorih svoju dusu sedam puta.......


......Sedmi put kad je pjevala hvalospjeve Bogu misleci da je samo pjevanje hvalospijeva vrlina."

de, ako ti nije zahmet, navedi u cjelosti to "sedam faza", nisam imala priliku da procitam (a da ne trazim po net-u kad si vecu tu... )
hvala

SEDAM FAZA

Ukorih svoju dusu sedam puta. Prvi put kada se pokusala domoci visokog polozaja preko ledja nejakih. Drugi put kad se podigla pred onima koji su posadjeni. Treci put kad se dvoumila izmedju teskog i lakog pa se odlucila za lako. Cetvrti put kad je pogrijesila pa se tjesila tudjim greskama. Peti put kad je bila strpljiva pa je strpljenje u snagu pretvorila. Sesti put kada je skute dizala da ne bi blato zivota gazila.
Sedmi put kad je pjevala hvalospjeve Bogu misleci da je sämo pjevanje hvalospjeva vrlina.


Mirisni plodovi duse
Halil Dzubran

njonjica wrote:SEDAM FAZA

Ukorih svoju dusu sedam puta. Prvi put kada se pokusala domoci visokog polozaja preko ledja nejakih. Drugi put kad se podigla pred onima koji su posadjeni. Treci put kad se dvoumila izmedju teskog i lakog pa se odlucila za lako. Cetvrti put kad je pogrijesila pa se tjesila tudjim greskama. Peti put kad je bila strpljiva pa je strpljenje u snagu pretvorila. Sesti put kada je skute dizala da ne bi blato zivota gazila.
Sedmi put kad je pjevala hvalospjeve Bogu misleci da je sämo pjevanje hvalospjeva vrlina.


Mirisni plodovi duse
Halil Dzubran

hvala , sad kad vidjeh da je Halil, sjetih se da sam citala ali davno...

znas kako, kada citas nesto, i ne ostaju ti citati nego ideja duboko negdje... kako je Bog ljudki um cudesno stvorio - svaka informacija (svim culima primljena) "preshalta" svake sekunde sve sto je do tada um shvatao / spoznavao, i dopuni, konfigurise cijelokupan pogled na sebe i svijet oko sebe...

Slava Njemu, On zaista sve s mjerom (proporcionalno) stvara, ordzava i rastvara... Cime da Mu zahvalimo?... Kako?... nikakva hvala Ga nije dostojna...

O, Uzviseni, zahvali Sebi, od mene nistavila, Hvalom koju Ti samo znas i Rijecju koja je Tvoje Dobrote i Ljepote dostojna jer takvu Rijec jos stvorenje nije spoznalo a kamoli djelo vrijedno Tvoga Zadovoljstva...
o Tvojoj Milosti ovisimo i samo njoj se mozemo nadati, jer nista nase nije vrijedno niti je nase... primi od nas ove patrljke hvale i ova sicusna dobra djela kojima si nas Ti pocastio da Ti budemo sebeb, i oprosti nam... i ono sto znamo i ne znamo, cega smo svjesni i cega nismo... eh,...puste rijeci...

Necemo cjepidlaciti, sustina je tu. Ne dopada mi se rijec pokoriti u ovom kontekstu.

Ukoriti ne znaci pokoriti, dakle sasvim 2 razlicita pojma.
Ukoriti znaci naruziti, kritikovati., ukljucuje i izvjesan prezir

Shvatis koliko smo ograniceni u odnosu na univerzum, puka Lego kockica, pri cemu je logikom veoma lako sklopiti cjelinu u dvorac, a vjecna misterija je nevidljiva nit Duha koja vuce konce, cesto kontra logike.

Kada nadjem malo vise vremena postiracu "Moja me dusa poducavala"...

Lijepo......Odmara, smiruje....


Nego, klanja li ko ovdje, il samo filozofira?

Ahmmed wrote:Lijepo......Odmara, smiruje....


Nego, klanja li ko ovdje, il samo filozofira?

a ne zanima te imal' ko da se krsti

danas wrote:

Ahmmed wrote:Lijepo......Odmara, smiruje....


Nego, klanja li ko ovdje, il samo filozofira?

a ne zanima te imal' ko da se krsti

Jok, canum

sojka wrote:Necemo cjepidlaciti, sustina je tu. Ne dopada mi se rijec pokoriti u ovom kontekstu.

Ukoriti ne znaci pokoriti, dakle sasvim 2 razlicita pojma.
Ukoriti znaci naruziti, kritikovati., ukljucuje i izvjesan prezir

Shvatis koliko smo ograniceni u odnosu na univerzum, puka Lego kockica, pri cemu je logikom veoma lako sklopiti cjelinu u dvorac, a vjecna misterija je nevidljiva nit Duha koja vuce konce, cesto kontra logike.

Kada nadjem malo vise vremena postiracu "Moja me dusa poducavala"...

Ovaj drugi tekst sa "ukoriti" se odnosio na "ukorih svoju dusu" - rijeci jednog pjesnika odredjeno, a ne na "pokornost Bogu" o kojem je ranije bilo rijeci...

Dusa nas i "poducava" (kako ti navede) ali u kontekstu "duse" H.Dzibrana - NEFS se na arapskom nekada prevodi kao "dusa" tj. egoisticki dio duha (za razliku od ljudskog DUHA koji je tanushna zraka Bozanskog DUHA)


O "pokorenju" se govorilo ranije, pogledaj unazad...


... i da, postaje "cjepidlacenje" pa pusti... ovdje se izrazavaju neki od najdubljih osjecaja vjernika a nije svako na istoj "stanici" puta... vazno je da nas put vodi u istom pravcu... prema Izvoru...

Kakogod,
7 faza je takodje od Dzubrana.

Moja me dusa poucavala

Moja me dusa poucavala te me naucila da ljubim ono sto drugi mrze, naucila me iskrenosti koju drugi nemaju te mi je objasnila da ljubav nije odlika onoga ko voli, vec voljenoga. Prije nego sto me dusa tome naucila, ljubav za mene bjese tanana nit razapeta izmedju dva bliza kolcica, a sada je ona za mene oreol bez pocetka i kraja, koji obuhvaca sve sto postoji i koji se lagano siri da bi obuhvatio sve sto ce biti.

Moja me dusa poucavala te me naucila da vidim ljepotu zapretenu u formu, boju i ljusturu; naucila me da sa razumijevanjem gledam ono sto ljudi smatraju ruznim, tako da mi se ono lijepim ukazuje. Prije nego sto me dusa tome naucila, na ljepotu gledah kao na zrake sto trepere medju stupovima dima i zatim iscezavaju. Sada vidim samo ono sto zrake prosipa.

Moja me dusa poucavala te me naucila da osluskujem glasove koji ne dolaze sa jezika, niti u vidu krika iz grla. Prije nego sto me dusa tome naucila, cula mi bjehu zakrzljala i cuo sam samo buku i galamu. Sada se tisinom nasladjujem, cujem kako njena dubina pjeva himne vremenu, hvalospjeve sveMIRu i kako objavljuje tajne onostranog.

Moja me dusa poucavala te me naucila da pijem ono sto se ne cijedi, niti u case toci, sto se rukama ne podize, niti usnama dotice. Prije nego sto me dusa tome naucila, moja zedj bjese poput slabe iskre na vrhu brijega od pepela; gasio sam je vodom iz rjecice, ili gutljajima soka. Sada mi je ceznja postala casa, silna zelja pice, osamljenost pijanstvo. Jos nisam i nikada necu svoju zedj ugasiti. U toj neugasivoj zedji ipak ima vjecite radosti.
Moja me dusa poucavala te me naucila da doticem ono sto nije ni tjelesno ni kristalno, i objasnila mi da je ono sto se culima opaza samo polovina pojamnoga, da je ono sto imamo samo dio onoga sto zelimo. Prije nego sto me dusa tome naucila, trazio sam toplinu kada mi je bilo hladno, hladnocu kada mi je bilo toplo, i oboje kada sam bio klonuo. Sada su se moji skriveni pipci pretvorili u tananu maglu koja obuhvaca sve vidljivo na svijetu da bi se izmijesala sa onim sto se ne vidi.

Moja me dusa poucavala te me naucila da udisem ono cime ne mirise aromaticno bilje, niti se siri iz kadionica. Prije nego sto me dusa tome naucila, tragah za mirisima po vrtovima i kadionicama. Sada udisem ono sto se ne moze zapaliti, niti ga voda moze potopiti. Punim grudi mirisnim dahom sto dolazi iz vrtova ovoga svijeta, ali ga ne nosi ni jedan lahor ovoga zraka.
(Halil Dzubran)

KOGOD KADGOD wrote:
hvala @sojka na ovom lijepom doprinosu

Upravo to je svojstvo i stanje Bozijih Poslanika kao i onih koji su se Bogu pokorili i predali, dok Ga nisu zavoljeli vise od sebe a i dok nije od njihove zudnje mlijeko Njegove Ljubavi "provrilo" za njih....

molim