Forum Klix.ba

ovo je komentar dana u nasoj najtiraznijoj i - na na su zalost - najjacoj dnevnoj novini u BiH

ovo je nesto necuveno
ovakav stil i ovaj nivo ne bi bili primjereni ni nekoj mahalskoj stampi kad bi recimo postojala

zanima me fakat sta mislite o ovome jer mozda je do mene, mozda ovdje nema nista za zacuditi se i zgroziti se kao sto to ja upravo radim pa mi recite ako se varam

Dani wrote:Sedmi dan
Churchill i patuljci

Tajni sastanak u Beogradu srbijanskog predsjednika Borisa Tadića sa predsjedavajućim Predsjedništva Bosne i Hercegovine Nebojšom Radmanovićem najnoviji je udar na ionako loše funkcioniranje najvišeg državnog organa. No, ne manje posljedice ovaj skandal imat će i na međunacionalne odnose u našoj zemlji, koje dodatno zaoštrava svaki kontakt najviših državnih funkcionera sa liderima susjednih ili islamskih zemalja, a koji se odigra mimo institucija sistema. Dvije okolnosti posebno otežavaju odluku Radmanovića da se tajno sastane sa srbijanskim predsjednikom: prva, činjenica da o njemu nije izvijestio ni druga dva člana Predsjedništva Silajdžića i Komšića, a ni Ministarstvo vanjskih poslova BiH, i druga, tajni sastanak je organiziran samo nekoliko dana uoči najavljene zvanične državne posjete predsjednika Srbije Bosni i Hercegovini.

Ocjenama o "ekskluzivnoj" informaciji iz prethodnog pasusa objektivni čitalac teško da bi mogao nešto prigovoriti. No, ima samo jedan problem: informacije je u potpunosti izmišljena! Ali, nažalost, nije i ona o kojoj su izvijestili svi mediji u Bosni i Hercegovini, po kojoj su se članovi Predsjedništva Haris Silajdžić i Željko Komšić protekle nedjelje tajno, mimo znanja predsjedavajućeg Radmanovića, sastali u Zagrebu sa hrvatskim predsjednikom Stjepanom Mesićem. Od samog tajnog sastanka s Mesićem, za koji važe sve činjenice i ocjene iz pasusa o izmišljenom sastanku Tadić - Radmanović, skandaloznije je jedino "objašnjenje" koje je medijima ponudio Komšić. On, naime, tvrdi da se radi o privatnoj posjeti, a na podsjećanje da šef države, baš zato što je šef države, ni u privatnu posjetu u inostranstvo ne može ići bez najave svom ministarstvu vanjskih poslova, Komšić jalijaški, bez ikakvog razloga, šamara ministra vanjskih poslova Mladena Ivanića: "Šta treba? Ja u Hrvatsku idem na more sa ženom i djetetom, treba li da ga obavještavam i o tome?!"

Silajdžićevo odbijanje da javnosti pruži objašnjenje ovog skandala, kao i Komšićevo objašnjenje, najbolje svjedoče o stepenu neodgovornosti spram države Bosne i Hercegovine upravo onih državnih funkcionera koji se u nju najviše kunu. Ima li ikoga ko sumnja da će neodgovorni čin Silajdžića i Komšića barem za naredne četiri godine predstavljati neoborivi alibi za slične postupke Milorada Dodika i svih njegovih malih klonova koje je posijao po najvišim državnim i entitetskim organima?

Teško da Silajdžić i Komšić nisu bili svjesni posljedica tajne posjete Zagrebu. No, iz činjenice da su se unatoč tome odlučili za put u Zagreb progovara još jedno tužno saznanje: Stjepan Mesić za sve sarajevske političare predstavlja istovremeno i izvor frustracije i objekt divljenja. Potpuno je razumljivo što im hrvatski predsjednik izgleda kao Churchill: on to i jest kada sebe uporede s njim. I zato, na prvi pogled, izgleda nelogično što svi sarajevski "državnici" koriste svaku priliku, i po protokolu i mimo njega, za susret s Mesićem. No, i Silajdžić i Komšić i Terzić i Tihić i Lagumdžija se varaju kada nakon tih susreta vjeruju da su oni postali veći. Ne, radi se o tome da je država Bosna i Hercegovina, zbog takvog njihovog ponašanja, sve više banana-država i to čak i u poređenju sa Hrvatskom.

Ako je takvom svakodnevno prave njeni najviši predstavnici, onda se nije čuditi što se prema njima, a na taj način i prema Bosni i Hercegovini, na ponižavajući način odnose i u svijetu, a i strani predstavnici u našoj zemlji. Posljednji primjer je vezan za Ambasadu Sjedinjenih Država u Sarajevu. Naime, povodom obilježavanja godišnjice potpisivanja Dejtonskog sporazuma ova ambasada je organizovala prigodni program u sarajevskom Narodnom pozorištu. Među pozvanim uglednim zvanicama i diplomatskim korom u dvorani se našao i dojučerašnji predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Sulejman Tihić. Dugo vremena mu je trebalo da pronađe slobodno sjedište u sali, a protokol Ambasade se nije pobrinuo da mu ga na vrijeme osigura. I umjesto da skandalizira činjenicu o uvredljivom odnosu američke ambasade prema bivšem predsjedniku ove zemlje, nesretni Dnevni avaz sutradan likuje nad Tihićevom zbunjenošću. Zamislimo da je britanska ambasada u Washingtonu pozvala na javni događaj bivšeg američkog predsjednika Cartera: bio bi to prvorazredan skandal da on sam po sali traži slobodno mjesto na koje će sjesti. Naravno, ne zbog činjenice što se radi o senilnom Carteru, već zbog toga što se radi o bivšem predsjedniku.

Definitivno, država Bosna i Hercegovina zaslužuje puno odgovornije najviše predstavnike nego što su Silajdžić i Komšić. No, njih dvojica ne zaslužuju da predstavljaju čak ni ovakvu državu Bosnu i Hercegovinu.

pijem_i_derem wrote:kapitalizam je ljudi i fahro ima pravo da pise u svojim novinama sta hoce i kako hoce, ko nece da kupi ne mora, slobodno je trziste...a meni se fahro i cini ko dobar biznismen jer je shvatio da je 90% bosne nepismeno i da vlada opsti papanluk i covjek je dao novine koje odgovaraju takvoj strukturi, jer fakat ne isplati se danas u bosni imati casopis sa strucnim pogledima na stvari, jer bi ga kupovalo samo 2% stanovnistva...oslobodjenje se trudi nesto ko vise na intelektualnom nivou i eno ih jedva prezivljavaju, a izgledaju ko stala pored fahrine zgrade...ne podrzavam niti volim fahru, jednostavno covjek ima pravo da daje ponudu u skladu sa potraznjom, osnovni princip iz ekonomije...

zlatan01 wrote:

pijem_i_derem wrote:kapitalizam je ljudi i fahro ima pravo da pise u svojim novinama sta hoce i kako hoce, ko nece da kupi ne mora, slobodno je trziste...a meni se fahro i cini ko dobar biznismen jer je shvatio da je 90% bosne nepismeno i da vlada opsti papanluk i covjek je dao novine koje odgovaraju takvoj strukturi, jer fakat ne isplati se danas u bosni imati casopis sa strucnim pogledima na stvari, jer bi ga kupovalo samo 2% stanovnistva...oslobodjenje se trudi nesto ko vise na intelektualnom nivou i eno ih jedva prezivljavaju, a izgledaju ko stala pored fahrine zgrade...ne podrzavam niti volim fahru, jednostavno covjek ima pravo da daje ponudu u skladu sa potraznjom, osnovni princip iz ekonomije...

Dobro uocena veza izmedju ponude i potraznje. Covjek (F.R.) nudi nasem narodu sto narod zeli. Tracevi i slicno...a potonji to konzumira k'o lud. Nesto slicno je i sa cirilicom (citaj srbijanski turbo-folk). Jedino nije tacno da smo u kapitalizmu. Mozda u ranoj fazi tzv. prvobitnoj akumulaciji kapitala. Licno Avaz ne citam vec 7-8 godina, a kad sam kod kuce kupim Oslobodjenje i gotovo svi me nesto cudno gledaju...