#1 ENGRAMU
Posted: 25/06/2004 03:28
[color=red][/color][size=18][/size]
Ne pljujem ga ja, pljuju ga takvi kao što si ti Engram, jer nije vas se odrekao, a morao je to – i po božijoj i po ljudskoj – barem u ime naroda za koji je tvrdio da mu pripada, učiniti. Evo i zašto:
- Došli ste na vlast kako ste i došli, Bosna je osuđena da trpi vlast po principu spojenih posuda. I to je ok!
- Umjesto da s pozicije vlasti, ili svejedno kako, pripremite Muslimane za odbranu – pripremate ih za genocid, navodno organizirajući i naoružavajući ih. Vaša vlast legalno uvodi i štiti, ne JNA, Miloševićevu srbonacističku vojnu silu (Karadžić se, 14.10.1991. godine, decidno izjasnio u šta se uzda kad javno manjinom prijeti nestanku većine) da „spriječi međunacionalne sukobe“. Nakon toga, nema općine od Trebinja pa do brodskih vrata (izuzev Goražda, zato ste ga iselili nakon rata) u kojoj SDA kadrovi Muslimanima nisu okrenuli leđa čim je zagrmjelo. Prethodno su im ilegalno prodali pokoju pušku, ali istovremeno su omogućili da ta vojna sila „legalno“ razoruža višestruko više legalno naoružanih Muslimana. SDA propovjednici nisu imali kad ni zapaliti spiskove članova SDA i spiskove onih kojima su prodali oružje, akamoli ponijeti ih (po njima im je Karadžić sudio). Naravno, novac od šverca nisu zaboravili (predratna poplava tehničke robe, ali nestašica brašna). Nisu zaboravili, u situaciji u kojoj je glasina opasnija od korpusa, posijati glasine za sobom. I, vjerovatno, pogrešno informirati i Aliju Izetbegovića.
Ovo ne tvrdim samo ja, tvrde svi koji su ostali s Muslimanima. i Naser Orić se drznuo da u “Srebrenica svjedoči i optužuje” napiše: “Prema dosadašnjim saznanjima, u većini slučajeva lokalna rukovodstva, pogotovu rukovodstva SDA bila su zaokupljena švercom oružja i ostalih vitalnih proizvoda, umjesto da su ocijenili i procijenili da treba izvršiti pripreme, obuku i organiziranje naroda za otpor okupatoru. Doduše, u nekim općinama bilo je organizacije i pripreme, ali pod velom neke vojne tajne, tako da je samo mali broj ljudi bio u toku, umjesto da se izvršene pripreme daju u funkciju, odnosno u praktičnu realizaciju, to rukovodstvo, odnosno ta grupa ljudi koja je “držala” konce u svojim rukama bježi u inozemstvo ili ko zna gdje, sa debelim kontom na računu neke od inozemnih banaka.“ Na žalost, čini se da je i Naser Orić kasno shvatio da se dijelila Bosna a ne vlast.
- Kud god sam, tokom 1992. godine, a prošao sam više nego što ćeš ti za svog života pješke proći, Muslimani su pričali o izdaji i kukavičluku. Naravno, ja sam morao, svjestan da lažem, braniti legalno izabranu (muslimansku) vlast da nije imala vremena ni iskustva.
- Ponovit ću ti, u situaciji kad je srbonacistička sila bila u punom zamahu, uspjeli smo – od Gacka do Zvornika - stjerati Miloševića na makadamski put preko Sjemeča i stabilizirati front.
- Međutim, tokom kasne jeseni i zime, na teren dolaze novi Izetbegovićevi propovjednici. S njima dočekujemo proljeće 1993. godine spremni za kapitulaciju.
- Svjesni da se svaki iskren izvještaj najvišoj komandi, koja je potčinjena Aliji Izetbegoviću, okrene protiv izvještača, upozorili smo ga da od skorog mira nema ništa, jer je Momčilo Krajišnik, 11. septembra 1992. godine, političkom i vojnom rukovodstvu terorističke republike iznio plan operacija za narednu godinu. Cilj im je bio hermetičko zatvaranje „enklava“, Trnovo, pa Bjelašnica i Igman – kao osnovica za produžetak napada na Sarajevo, dolinu Neretve i dolinu Bosne. Usto, znalo se da je, kasnije rahmetli, Fadil Fako Đozo bio alfa i omega Igmana i Bjelašnice. I dijela sarajevskog ratišta oslonjenog na te planine. (Zasjedu na podjahorinskom putu opisao je Mirsad Ćatić Čuperak, sudionik događaja, u ratnom dnevniku “Sjena nad Igmanom”.) Napomenut ću, u centru slobodnog Goražda, kasnije rahmetli, Zaimu Imamoviću poturena je protivtenkovska mina.
- Uzalud, Srbonacistički barjak se, skoro po planu, zaviorio na vrhu Bjelašnice (usporili su ga Fočaci na Proskoku, da bi bili proglašeni izdajnicima). Jedinice koje su je trebale braniti, za šesnaest mjeseci nisu ni rova iskopale. (šta misliš – zašto?) Uzgred, prošle godine se slavi Igman 1993. – 2003. (Odbrana Igmana – odbrana Bosne) Koje Bosne? I ko je tu Bosnu odbranio? Da nisam bio svjedok – povjerovao bih! Srebrenica nam se dogodila u junu 1995. godine. Zamisli, za propalu „deblokadu“ Sarajeva kriv je, kasnije rahmetli, general Alagić – jer je ubijedio Izetbegovića da „deblokada“ neće propasti. Zašto SDA priželjkuje Karadžića i Mladića u Haagu? Da li zbog zločina, ili što procesuiranim zločincima ne treba vjerovati?
- Da bosansku golgotu preskočimo. I Dayton da preskočimo. Neosporno, narodu je bio potreban mir. Ali, nadao se da će Alija Izetbegović definitivno izdajnicima, ratnim profiterima i kriminalcima okrenuti leđa. Samo to, bez ikakve prisile. Zato je imao nepodjeljenu podršku. Zato je narod masovno i izašao na izbore.
- Do slijedećih izbora Alija Izetbegović je rastjerao sve probosanske snage i ostao s istim onim iz 1992. godine. Da pišu historiju. Da vlada sa izdajnicima, ratnim profiterima, kriminalcima i nesrećnicima kojima je SDA ponudila prava koja joj ne pripadaju. Niko ne poriče žrtve, ni visinu njihovog obeštećenja, ali – karakter prava veže se za karakter žrtve, odnosno karakter rata. Genocid je izvršen nad civilnim žrtvama, a ne nad vojnicima. Da ne govorim o drugim pravima, strah me je o njima i govoriti. Znam roditelje koji su odveli djecu u srbonacističke kasarne, znači – dali su ih Miloševiću. Danas za to primaju nagradu. Naravno, nagrađuje ih SDA – za svoju izdaju. Prokleta je ta nagrada, i vlast koja se tim služi. Znam masu slučajeva gdje porodice odbijaju da identificiraju svoje poginule ili traže svoje nestale – strah ih je da ne izgube stečena boračka prava. Čak su im komšije saopštile gdje su im kosti i ko ih je ubio, međutim... Da ne govorim o šehidskim mezarjima koje prekopavate i preseljavate na Vlakovo (ispast će – u Podrinju niko nije, braneći ga, ni poginuo.) Zato nisu krive porodice, nego vlast kojoj je to u interesu. Toj vlasti je u interesu i da vodi brigu o izbjeglicama, ne o povratnicima. Kako će kad je svoju imovinu prodala, ali i stigla do – (muslimanskog) Sarajeva. I njega da proda. Zato nas uporno po dunjaluku razgoni.
- Alija Izetbegović plebiscitarno nije učinio ništa, čak je autokratski promijenio i ime naroda – kao da je taj narod umobolan. Ali sve je učinio da amnestira one koji su ga uporno pljuvali i još ga pljuju. Jer činjenice su kao cigle – od njih se ne mogu zidati kule u oblacima.
- Da li su ga, takvi kao što si ti, na to prisilili, ne znam. Ja sam pristalica onih koji kažu: „Nisu krivi titići – kriv je Tito!“ Ili, svejedno.
- Predsjednik Izetbegovićeve srpske republike žrtvovao je Karadžića i Mladića jer se bori za izgledniju – beogradsku opciju. Čeka crnogorski referendum i da se Kosovo aktuelizira, pa da Bosni ispostavi račune. Ja imam pravo da ne vjerujem da će SDA biti protiv toga.
- Jasno mi je da ti riječi ne razumiješ, ali moram ostati dosljedan. Nisam od onih koje je „samo Boga“ strah, ali nudim ti priliku i da se identificiramo.
Ne pljujem ga ja, pljuju ga takvi kao što si ti Engram, jer nije vas se odrekao, a morao je to – i po božijoj i po ljudskoj – barem u ime naroda za koji je tvrdio da mu pripada, učiniti. Evo i zašto:
- Došli ste na vlast kako ste i došli, Bosna je osuđena da trpi vlast po principu spojenih posuda. I to je ok!
- Umjesto da s pozicije vlasti, ili svejedno kako, pripremite Muslimane za odbranu – pripremate ih za genocid, navodno organizirajući i naoružavajući ih. Vaša vlast legalno uvodi i štiti, ne JNA, Miloševićevu srbonacističku vojnu silu (Karadžić se, 14.10.1991. godine, decidno izjasnio u šta se uzda kad javno manjinom prijeti nestanku većine) da „spriječi međunacionalne sukobe“. Nakon toga, nema općine od Trebinja pa do brodskih vrata (izuzev Goražda, zato ste ga iselili nakon rata) u kojoj SDA kadrovi Muslimanima nisu okrenuli leđa čim je zagrmjelo. Prethodno su im ilegalno prodali pokoju pušku, ali istovremeno su omogućili da ta vojna sila „legalno“ razoruža višestruko više legalno naoružanih Muslimana. SDA propovjednici nisu imali kad ni zapaliti spiskove članova SDA i spiskove onih kojima su prodali oružje, akamoli ponijeti ih (po njima im je Karadžić sudio). Naravno, novac od šverca nisu zaboravili (predratna poplava tehničke robe, ali nestašica brašna). Nisu zaboravili, u situaciji u kojoj je glasina opasnija od korpusa, posijati glasine za sobom. I, vjerovatno, pogrešno informirati i Aliju Izetbegovića.
Ovo ne tvrdim samo ja, tvrde svi koji su ostali s Muslimanima. i Naser Orić se drznuo da u “Srebrenica svjedoči i optužuje” napiše: “Prema dosadašnjim saznanjima, u većini slučajeva lokalna rukovodstva, pogotovu rukovodstva SDA bila su zaokupljena švercom oružja i ostalih vitalnih proizvoda, umjesto da su ocijenili i procijenili da treba izvršiti pripreme, obuku i organiziranje naroda za otpor okupatoru. Doduše, u nekim općinama bilo je organizacije i pripreme, ali pod velom neke vojne tajne, tako da je samo mali broj ljudi bio u toku, umjesto da se izvršene pripreme daju u funkciju, odnosno u praktičnu realizaciju, to rukovodstvo, odnosno ta grupa ljudi koja je “držala” konce u svojim rukama bježi u inozemstvo ili ko zna gdje, sa debelim kontom na računu neke od inozemnih banaka.“ Na žalost, čini se da je i Naser Orić kasno shvatio da se dijelila Bosna a ne vlast.
- Kud god sam, tokom 1992. godine, a prošao sam više nego što ćeš ti za svog života pješke proći, Muslimani su pričali o izdaji i kukavičluku. Naravno, ja sam morao, svjestan da lažem, braniti legalno izabranu (muslimansku) vlast da nije imala vremena ni iskustva.
- Ponovit ću ti, u situaciji kad je srbonacistička sila bila u punom zamahu, uspjeli smo – od Gacka do Zvornika - stjerati Miloševića na makadamski put preko Sjemeča i stabilizirati front.
- Međutim, tokom kasne jeseni i zime, na teren dolaze novi Izetbegovićevi propovjednici. S njima dočekujemo proljeće 1993. godine spremni za kapitulaciju.
- Svjesni da se svaki iskren izvještaj najvišoj komandi, koja je potčinjena Aliji Izetbegoviću, okrene protiv izvještača, upozorili smo ga da od skorog mira nema ništa, jer je Momčilo Krajišnik, 11. septembra 1992. godine, političkom i vojnom rukovodstvu terorističke republike iznio plan operacija za narednu godinu. Cilj im je bio hermetičko zatvaranje „enklava“, Trnovo, pa Bjelašnica i Igman – kao osnovica za produžetak napada na Sarajevo, dolinu Neretve i dolinu Bosne. Usto, znalo se da je, kasnije rahmetli, Fadil Fako Đozo bio alfa i omega Igmana i Bjelašnice. I dijela sarajevskog ratišta oslonjenog na te planine. (Zasjedu na podjahorinskom putu opisao je Mirsad Ćatić Čuperak, sudionik događaja, u ratnom dnevniku “Sjena nad Igmanom”.) Napomenut ću, u centru slobodnog Goražda, kasnije rahmetli, Zaimu Imamoviću poturena je protivtenkovska mina.
- Uzalud, Srbonacistički barjak se, skoro po planu, zaviorio na vrhu Bjelašnice (usporili su ga Fočaci na Proskoku, da bi bili proglašeni izdajnicima). Jedinice koje su je trebale braniti, za šesnaest mjeseci nisu ni rova iskopale. (šta misliš – zašto?) Uzgred, prošle godine se slavi Igman 1993. – 2003. (Odbrana Igmana – odbrana Bosne) Koje Bosne? I ko je tu Bosnu odbranio? Da nisam bio svjedok – povjerovao bih! Srebrenica nam se dogodila u junu 1995. godine. Zamisli, za propalu „deblokadu“ Sarajeva kriv je, kasnije rahmetli, general Alagić – jer je ubijedio Izetbegovića da „deblokada“ neće propasti. Zašto SDA priželjkuje Karadžića i Mladića u Haagu? Da li zbog zločina, ili što procesuiranim zločincima ne treba vjerovati?
- Da bosansku golgotu preskočimo. I Dayton da preskočimo. Neosporno, narodu je bio potreban mir. Ali, nadao se da će Alija Izetbegović definitivno izdajnicima, ratnim profiterima i kriminalcima okrenuti leđa. Samo to, bez ikakve prisile. Zato je imao nepodjeljenu podršku. Zato je narod masovno i izašao na izbore.
- Do slijedećih izbora Alija Izetbegović je rastjerao sve probosanske snage i ostao s istim onim iz 1992. godine. Da pišu historiju. Da vlada sa izdajnicima, ratnim profiterima, kriminalcima i nesrećnicima kojima je SDA ponudila prava koja joj ne pripadaju. Niko ne poriče žrtve, ni visinu njihovog obeštećenja, ali – karakter prava veže se za karakter žrtve, odnosno karakter rata. Genocid je izvršen nad civilnim žrtvama, a ne nad vojnicima. Da ne govorim o drugim pravima, strah me je o njima i govoriti. Znam roditelje koji su odveli djecu u srbonacističke kasarne, znači – dali su ih Miloševiću. Danas za to primaju nagradu. Naravno, nagrađuje ih SDA – za svoju izdaju. Prokleta je ta nagrada, i vlast koja se tim služi. Znam masu slučajeva gdje porodice odbijaju da identificiraju svoje poginule ili traže svoje nestale – strah ih je da ne izgube stečena boračka prava. Čak su im komšije saopštile gdje su im kosti i ko ih je ubio, međutim... Da ne govorim o šehidskim mezarjima koje prekopavate i preseljavate na Vlakovo (ispast će – u Podrinju niko nije, braneći ga, ni poginuo.) Zato nisu krive porodice, nego vlast kojoj je to u interesu. Toj vlasti je u interesu i da vodi brigu o izbjeglicama, ne o povratnicima. Kako će kad je svoju imovinu prodala, ali i stigla do – (muslimanskog) Sarajeva. I njega da proda. Zato nas uporno po dunjaluku razgoni.
- Alija Izetbegović plebiscitarno nije učinio ništa, čak je autokratski promijenio i ime naroda – kao da je taj narod umobolan. Ali sve je učinio da amnestira one koji su ga uporno pljuvali i još ga pljuju. Jer činjenice su kao cigle – od njih se ne mogu zidati kule u oblacima.
- Da li su ga, takvi kao što si ti, na to prisilili, ne znam. Ja sam pristalica onih koji kažu: „Nisu krivi titići – kriv je Tito!“ Ili, svejedno.
- Predsjednik Izetbegovićeve srpske republike žrtvovao je Karadžića i Mladića jer se bori za izgledniju – beogradsku opciju. Čeka crnogorski referendum i da se Kosovo aktuelizira, pa da Bosni ispostavi račune. Ja imam pravo da ne vjerujem da će SDA biti protiv toga.
- Jasno mi je da ti riječi ne razumiješ, ali moram ostati dosljedan. Nisam od onih koje je „samo Boga“ strah, ali nudim ti priliku i da se identificiramo.
samo da se prijavim da pratim a ovo od gore prema dole sve do mene - ništa mi nije jasno. 
...banane sucks
