Pakao irackih zena (Dehr Dzemail)
„Otmièari su me redom silovali, i ne sjeæam se koliko su me drali, dok me nisu izbacili na ulicu“ prièa nam ona, sva ošamuæena, pokušavajuæi nam opisati svoj nesretan ivot. Sada ona koristi svaku drogu do koje moe da doğe „...samo da ne osjeæam šta se oko mene dešava ili ko me opet siluje.“
Otmice su postale jedan od „prvih“ izbora iraèkih kriminalaca. U zemlji sa 70 % nezaposlenih, u „osloboğenom“ Iraku, kriminal raste nevjerovatnom brzinom, jer kriminalci imaju odriješene ruke zbog katastrofalne sigurnosne situacije u zemlji. Familije kidnapovanih su u nekim sluèajevima primorane da plate i po nekoliko miliona dolara otkupnine, osim ako neæe da prime dijelove svojih najmilijih, ili èak njihova mrtva tijela.
I dok je medijska panja fokusirana uglavnom na otmice zapadnjaka, otmice Iraèana, posebno ena, je mnogo èešæe.
Human Rights Watch je izvijestio da je od jula 2003. godine „...loša sigurnosna situacija u Bagdadu i drugim iraèkim gradovima prouzrokovala da ene i djevojèice se sve manje kreæu, zbog straha od silovanja ili otmice.“ Za veliko poveæanje otmica i seksualnih napada HRW krivi kolaps snaga sigurnosti i sporu reorganizaciju iraèkih policijskih snaga.
U perodu od tri mjeseca poslije pada Bagdada, HRW je dokumentovao 70 sluèajeva silovanja i otmica iraèkih ena (što ne znaèi da su svi zloèini registrovani). Koliko god bio brutalan reim Saddama Huseina, zloèini protiv ena registrovani su jednom u svaka tri mjeseca za vrijeme njegove vladavine (opet što ne znaèi da su svi zloèini prijavljeni), dok ih je u julu 2003 bilo po nekoliko svake sedmice. A situacija danas je mnogo, mnogo gora.
4.decembra 2004. godine, 29-godišnja veterinarka, Inji, bila je u svojoj klinici, u blizini Kirkuka. Ona i Muhamed, njen asistent, su primili jednog èovjeka koji je trebao da mu se cijepi neka stoka i sa kojim su trebali poæi do te stoke.
Vozili su se sa njim malom prašnjavom cestom do mjesta gdje je on rekao da se stoka nalazi.
„Nisam oèekivala da se desi bilo šta loše“ kae ona. „ Cesta do oblinjeg sela bila je neasfaltirana i napuštena. Onda nas zasutavi jedan auto. U njemu su bila tri putnika, za koje sam ja mislila da su roğaci ili prijatelji èovjeka koji je došao po nas“
Ali to nije bio sluèaj.
„Jedan od putnika mi je prišao i udario me sa pištoljem u glavu“ prièa dalje ona, prisjeæajuæi se tih uasnih dogağaja. „ Vidjela sam da su udarili i Muhammeda kada me je pokušao uvuæi u auto. Nakon 15 minuta pokušala sam nešto reæi i onda su me ponovo udarali.“
Vozili su se oko dva sata. Nakon toga je Inji izvuèena iz auta, dok su Muhameda prebacili u drugi auto.
„Jedan muškarac je naredio da skinem svoj nakit, a onda me tukao toliko da poslije nekog vremena nisam više ni osjeæala bol“ nastavlja ona tiho svoju prièu.
Uzeli su njen mobilni telefon i nazvali njenog mua, Turhana.Rekli su mu da mu je ena kidnapovana, i da ima 24 sata da skupu 20 000 dolara otkupnine. Ako ne uspije, rekao mu je, ona æe biti prodana.
„Drali su me u tamnoj sobi, na golom podu i na prljavoj deki“ nastavlja ona svoju prièu. „Natjerali su me da nazovem svoga mua i da mu kaem da pripremi novac, a ja sam ih preklinjala i objašnjavala da moja obitelj ne moe da skupi toliki novac.“
Na to, jedan od otmièara je odgovorio:“ Neka ti demokratija koju su pozivala, skupi novac za tebe.“
„Zvala sam svoga mua i preklinjala sam ga da me spasi, a jedan od njih je zgrabio telefon i rekao mom muu da ne zove policiju jer æe me ubiti.
„Mislila sam da bivaju kidnapovani samo oni koji imaju posla sa Amerikancima ili oni koji su bogati,“ objašnjava ona. Inji nije imala nikave veze sa okupatorima niti sa jednom politièkom strankom, niti je radila za vladu. Na svu sreæu, njen mu je nekako uspio da skupi novac i da je oslobodi. Ali ovakve prièe se ne završavaju uvijek na sretan naèin.
Abdulla Hamid, pedesetogodišnji stanovnik Bagdada, prièa nam kao je sin njegova komšije bio otet. Familija je nekako uspjela da skupi 15 000 dolara otkupnine. Tada su ih otmièari kontaktirali i rekli im da sina pokupe u mrtvaènici.
Ili uzmimo kao primjer Seifa, studenta medicinske škole u Bagdadu. Nakon što je bio otet, njegova familija, nesposobna da iskupi 40 000 dolara otkupnine koju su traili otmièari, naparavila je grešku kontaktirajuæi policiju, koja je uspjela da pronağe otmièare. Seif je ubijen za vrijeme pucnjave koja je uslijedila izmeğu policije i otmièara.
I dok iraèka vlada nastavlja da optuuje razlièite gerilske grupe u Iraku da stoje iza ovih kidnapovanja, ovi gerilci, èlanovi pokreta otpora, nijeèu svaku umiješanost u ove otmice. Sa otvorenom granicom koja je bila takva prvih 6 mjeseci okupacije ( a koja je i sada vrlo propusna), teroristièke i kriminalne grupe su naprosto preplavile ovu zemlju bez zakona.
Neke kriminalne bande nisu bile zadovoljne samo sa novcem od otkupnine. 23-godišnja Sajida i njena 17-godišnja sestra bile su otete samo sedmicu poslije Sajidinog vjenèanja. One su odvedene u Yemen, gdje su se našle meğu još 130 drugih Iraèanki koje su bile otete i prisiljene na prostituciju od strane otmièara. Za divno èudo, došle su u moguænost da kontaktiraju svoje familije, koji su ih uspjeli nekako osloboditi ( za razliku od ostalih nesretnica).
Fakhriyah ima dvadesetak godina, ali ni ona sama više nije sigurna. Ustvari, ona više ne moe da se sjeti ni oèeva imena, pošto je sada ovisnica o narkoticima.
„ivjela sam u sirotištu i kidnapovana sam na dan kada je Bagdad pao“ prièa nam ona. Dalje nam opisuje kako je amerièki tenk bio u blizini sirotišta koje se nalazilo kraj aerodroma i kako su Amerikanci mirno gledali pljaèkanje, razaranje i druge zloèine koji su se dešavali u sirotištu.
„Otmièari su me redom silovali, i ne sjeæam se koliko su me drali, dok me nisu izbacili na ulicu“ prièa nam ona, sva ošamuæena, pokušavajuæi nam opisati svoj nesretan ivot.Sada ona koristi svaku drogu do koje moe da doğe „...samo da ne osjeæam šta se oko mene dešava ili ko me opet siluje.“
Kako god da je reim Saddama Huseina bio strašan, Iraèani sada ude za sigurnošæu koja je tada vladala.Silovanje je tada bilo vrlo neubièajeno; sada, kidnapovanja i silovanja su svakodnevne pojave. Samo prije tri sedmice novine „Al-Zaman“ su iznijele podatak da je
11-ero djece oteto u Bagdadu u jednom danu.
Ovakve prièe su uobièajene, i one su prouzrokovale širenje straha u Bagdadu i drugim gradovima, sklanjajuæi mnoge djevojke i ene sa ulica. ene sada idu vani samo u krajnjoj nudi, i uvijek u društvu sa svojim roğacima.
„ Ja ne idem nikuda kad se spusti noæ, a i inaèe idem samo u školu i mjesta koja se nalaze u blizini moje kuæe“ kae Intisar, 21-godišnja studentkinja fizike na Bagdadskom univerzitetu, istièuæi da ju je strah otmice i silovanja.
Lejla, 52-godišnja farmaceutkinja u al-Adhamiya distriktu u Bagdadu, kae da ona ivi u stalnom strahu da æe biti kidnapovana, ili da æe neko od njene djece biti kidnapovano.
„Svi se mi bojimo i ja ne mogu nikuda iæi sama,“ prièa ona. „ Bojim se i za svoje kæerke, pogotovo one starije. Ovo više nije normalan ivot i postaje neizdrljivo.“
Ko snosi odgovornost za ovakvo stanje stvari? Izuzimajuæi one koji direktno èine ove zloèine, odgovornost zasigurno lei na okupatorima. Prema meğunarodnom pravu, okupacijska vlast ima dunost da uspostavi i odrava javni red i mir, te da obezbjedi sigurnost i poštovanje osnovnih ljudskih prava svih èlanova okupiranog naroda.
Uprkos fasadi i tzv „ iraèkoj vladi“ oni koji kontrolišu (ili se trude da kontrolišu) Irak jesu amerièke okupacijske snage. Okupatori su i postavili „zakone“ koji sada vladaju u Iraku, i njihova je odgovornost za novonastalu situaciju i stanje, koje dozvoljava nasilje ovakve vrste i koje je postalo uobièajeno u svim dijelovima Iraka.
I kao dodatak treba navesti i to da 4. enevska konvencija istièe da:“ ... ene posebno trebaju biti zaštiæene od napada na njihovu èast, u prvom redu protiv silovanja, prisilne prostitucije, i bilo kojeg drugog oblika nemoralnog napada.“
Ovo je još jedan primjer i dokaz kršenja meğunarodnih zakona od strane okupatora. A kao i uvijek, narod Iraka je, posebno ene u ovom sluèaju, taj koji plaæa najskuplju cijenu.
Dahr Jamail, Islam Online
Preveo CrniLeptir
http://--- NO LINKS ---/index.php?opti ... iew&id=834
..samo vjerujemo CNNu i BBCu jel de momci.. 
svaka cast, bas ste postali svijesni i kriticni gledaoci..