Forum Klix.ba

Džemat - Stotine iračkih akademika i univerzitetskih profesora ubijeno je u ovoj, ratom zahvaćenoj, zemlji od početka invazije u martu 2003 godine. To stoji u peticiji poslanoj specijalnom izvjestacu UN-a koja govori o ovim egzekucijama potpisanoj od dobitnika Nobelove nagrade za mir Harolda Pintera, J. M. Coetzeea, José Saramagoa i Dario Foa, kao i od strane poznatih intelektualaca poput Noama Chomskog, Howarda Zinna, Cornela Westa i Tonya Benna.

Treba napomenuti da tačan i konačan broj onih koji su ubijeni nije poznat, uključujući stručnjake u prirodnim naukama, novinarstvu, arapskoj literaturi, i ostalim naukama, ali se procjenjuje da iznosi od 300 do 1000 naučnika.
Samo je Bagdadski univerzitet izgubio oko 80 profesora, isključujući one koji su izbjegli pokušaje ubistva i pri tome bili povrijedjeni.
Prošle godine, Robert Fisk je upozorio na ovu zabrinjavajuću činjenicu, ali nijedna istraga nije pokrenuta da bi se istražila ova stvar.
“Dekan Pravnog fakulteta u Mosulu, ubijena je prošlog mjeseca na jedan grozan i odvratan način. Bila je u krevetu sa svojim mužem kada su oni došli. Hladnokrvno su ih obadvoje ustrijelili u krevetu. Onda su im odsjekli glavu sa noževima“-napisao je Fisk prije godinu dana.

U Guardianu, John Akker, iz Vijeća za pomoć izbjeglim akademicima, ponovio je isto ovo upozorenje, tvrdeći da su irački akademici bili mučeni, zlostavljani i ubijani, te je tražio hitnu pomoć da im se pomogne.

Ovaj članak u Guardianu povezan je sa ovosedmičnim kidnapovanjem ministra visokoškolskog obrazovanja u Bagdadu, te obrađuje prijetnje sa kojima se suočavaju univerzitetski profesori, naučnici i akademici u Iraku, čiji je obrazovni sistem jedan od napoštovanijih i najrazvijenijih na Bliskom istoku.

Ovosedmični incident u Bagdadu, gdje su pripadnici milicije obučeni u službene uniforme iračkih komandosa, oteli ministra i još desetine drugih profesora i studenata (od kojih većina se još nalazi u zatočeništvu), otkrila je svu opasnost sa kojom se suočavaju oni koji se nalaze u obrazovnom sistemu, posebno oni koji se nalaze u visokom školstvu. Zato nije ni čudno da mnogi priznati naučnici i profesori bježe u Jordan ili pristaju da ostanu zarobljenici u svojim domovima mjesecima. Oni se jednostavno boje za svoj život.

Neki isto tako odlučuju da se više ne vrate sa posjeta stranim univerzitetima. „Zašto su akademici ostavljeni i napušteni?“-upitao je John Akker, izvršni sekretar CARA (Vijeće za pomoć izbjeglim akademicima), tražeći od vlade da usvoji hitno strategiju da se pomogne onima akademicima koji su odlučili da ostanu u Iraku ili koji su privremeno izbjegli negdje u komšiluk.

Uznemiruje činjenica da niko nije krivično gonjen niti uhapšen u bilo kojem od ovih ubistava što su se desila, čije su žrtve bili irački akademici. Takodjer je začuđujuće da nijedna grupa nikada nije preuzela odgovornost za ova ubistva.

Al Jazeera Magazin

Priredio: crnileptir