Forum Klix.ba

jeste li se ikada nakon `92 godine sreli sa prijateljima, komsijama koji su otisli " s one strane Drine"
Ako jeste, kako ste se postavili? Da li ste okrenuli glavu, ili ste se samo pozdravili?
ja nisam nikada (doduse jesam ali izdaleka), ali nedavno sam
na internetu (sta cu kad sam ovisnik) nasla adresu svoje bivse komsinice.
I javim joj se
Djevojka se iznenadila i to navodno prijatno. Razmijenile smo nekoliko mailova i sad sam obustavila pisanje,jer fakat ne znam sta vise da pisem.
Prosle su tolike godine, a u medjuvremenu sam skontala da sam napravila veliku glupost sto sam joj se javila. Sta me je to tjeralo
Ona cijeli rat nije bila u BiH (zato je zbrisala u Beograd), ali joj je brat bio opasan.
I svi su nas pozdravili. Malte ne samo sto nas u posjetu ne zovu
Stvarno sam idiot (ne idiot, nego idijot )

Garant ti je počela palamudit o zaračenim stranama i ono---jebaji ga--što je bilo-bilo-----isto kao da je dvjesto hiljada neke divljaći pobijeno--kao da genocid počinjen nije--kao da u ovom gradu 1700 djece ubijeno nije--
-Imao sam takvih susreta,kukali mi o Nato bombardovanju i o njihovoj hrabrosti da se pjesmom odupru Nato agresoru----vidim da mi fakat više ni o ćemu nemamo šta pričat.

Nisu me poznavali kad je bilo najteze, a da sada bilo koga od njih sretnem mogu ih pogledati pravo u lice, a cisto sumnjam da oni mogu mene.
A da... tatu je srela jedna od "komsinica" i pocela da govori kako je plakala kad je cula da je odveden u logor... Njen sin je dosao i pokupio ga.
Jadnica... brinula se sigurno.

cHupjahalic@ wrote:Nisu me poznavali kad je bilo najteze, a da sada bilo koga od njih sretnem mogu ih pogledati pravo u lice, a cisto sumnjam da oni mogu mene.
A da... tatu je srela jedna od "komsinica" i pocela da govori kako je plakala kad je cula da je odveden u logor... Njen sin je dosao i pokupio ga.
Jadnica... brinula se sigurno.

ja sam neki dan upoznala bivsu Sarajku koja mi rece da jos nikada nije otisla u Sarajevo jer ju je strah

muha_sa wrote:Garant ti je počela palamudit o zaračenim stranama i ono---jebaji ga--što je bilo-bilo-----isto kao da je dvjesto hiljada neke divljaći pobijeno--kao da genocid počinjen nije--kao da u ovom gradu 1700 djece ubijeno nije--
-Imao sam takvih susreta,kukali mi o Nato bombardovanju i o njihovoj hrabrosti da se pjesmom odupru Nato agresoru----vidim da mi fakat više ni o ćemu nemamo šta pričat.

ne, Muha... Rat je totalno preskocen. Pisala je samo o onom period prije i poslije. Gdje je ko, koga je srela, gdje je isla, sta je zavrsila, gdje radi...
i zove me da se vidimo, ali u Republici Srpskoj

mamica 31 wrote:jeste li se ikada nakon `92 godine sreli sa prijateljima, komsijama koji su otisli " s one strane Drine"
Ako jeste, kako ste se postavili? Da li ste okrenuli glavu, ili ste se samo pozdravili?
ja nisam nikada (doduse jesam ali izdaleka), ali nedavno sam
na internetu (sta cu kad sam ovisnik) nasla adresu svoje bivse komsinice.
I javim joj se
Djevojka se iznenadila i to navodno prijatno. Razmijenile smo nekoliko mailova i sad sam obustavila pisanje,jer fakat ne znam sta vise da pisem.
Prosle su tolike godine, a u medjuvremenu sam skontala da sam napravila veliku glupost sto sam joj se javila. Sta me je to tjeralo
Ona cijeli rat nije bila u BiH (zato je zbrisala u Beograd), ali joj je brat bio opasan.
I svi su nas pozdravili. Malte ne samo sto nas u posjetu ne zovu
Stvarno sam idiot (ne idiot, nego idijot )

srato sam ih ali nije to vise ono....prijateljstvo...

To je apsolutno zavrsena prica. Mislim da je tako i najbolje. Sretao sam par puta stare prijatelje/poznanike ciji ratni put provjereno znam (vise manje se krili po Srbiji). Uz nostalgicno podsjecanje na stare dane, vrlo brzo skontamo da mi nemamo vise zajednickih tema. Rat neminovno dodje na tapet, tu se naravno ni u putu nemozemo sresti i onda pocnu da rade zivci. Iznerviras se zbog njihovih stavova (komentarisanje rata kao elementarne nepogode u najmanju ruku, nije se moglo izbjeci, pu-pike niko nije kriv), osjetis da sve vise kuhas u sebi (a svi ti susreti su obicno u kafani, pa i alkohol pocne djelovati), i u neka doba si ljut na samog sebe sto si to sve sebi dozvolio (koji mi je ... sve ovo i trebalo).
Uglavnom, osjetis jedno veliko olaksanje kad se opet rastanes, sto mi samo govori da to sebi vise ne trebam raditi. I necu.

...ono sto sam nasla na netu, svi su bili negdje vani, od francuske, kanade, amerike, rusije (krasan izbog jelde?)...bivsi skolski drugovi i profesori. nikakve nostalgije u tom, al' se uvijek podsjetim te cinjenice kad cujem onu Djoletovu pjesmu "Zivjeti Slobono":

...plocnici Toronta, oci boje fronta...

PS. Kontakt nije opstao i nikad me nisu pitali kako mi je bilo onih dana!

cHupjahalic@ wrote:Nisu me poznavali kad je bilo najteze, a da sada bilo koga od njih sretnem mogu ih pogledati pravo u lice, a cisto sumnjam da oni mogu mene.
A da... tatu je srela jedna od "komsinica" i pocela da govori kako je plakala kad je cula da je odveden u logor... Njen sin je dosao i pokupio ga.
Jadnica... brinula se sigurno.

mamica 31 wrote:jeste li se ikada nakon `92 godine sreli sa prijateljima, komsijama koji su otisli " s one strane Drine"
Ako jeste, kako ste se postavili? Da li ste okrenuli glavu, ili ste se samo pozdravili?ja nisam nikada (doduse jesam ali izdaleka), ali nedavno sam
na internetu (sta cu kad sam ovisnik) nasla adresu svoje bivse komsinice.
I javim joj se
Djevojka se iznenadila i to navodno prijatno. Razmijenile smo nekoliko mailova i sad sam obustavila pisanje,jer fakat ne znam sta vise da pisem.
Prosle su tolike godine, a u medjuvremenu sam skontala da sam napravila veliku glupost sto sam joj se javila. Sta me je to tjeralo
Ona cijeli rat nije bila u BiH (zato je zbrisala u Beograd), ali joj je brat bio opasan.
I svi su nas pozdravili. Malte ne samo sto nas u posjetu ne zovu
Stvarno sam idiot (ne idiot, nego idijot )

da...samo sam okrenula glavu...i opet cu

a poslije sam imala nocnu moru...kako nisam uspjela okrenuti glavu i kako mi je ta osoba cak prisla..da me pozdravi..i ko drago joj...fuj

pred sami rat je imala obicaj reci...kako je ona cetnik (imala je tada nekih 15 godina)...a ja nisam kontala znacenje tog "cetnik"...srbija joj je bila jako bitna...sjecam se cak pred rat...dosla sam po nju da idemo vani...kaze ona meni "meni ne daju da izadjem, culi su da ce biti veliko klanje srba"

kako sam cula u ratu...prvo su otisli na pale, zatim u srbiju...otac joj bio snajperista i kako sam cula...pogodjen u oko za vrijeme djelovanja...majka joj se vratila...samo prodjem pored nje...ova je na drugom kraju grada, nekad svrati...poenta je da su se obje vratile tamo odakle su pobjegle...jer ce biti veliko klanje srba...

Germa jebem li ti mater, vrati mi ploce Metalike za koje sam krvavo radio. Sve originali, slali mi iz Londona. Joooj da mi te je srestiiiiiii....

auh...


sretala sam, kako nisam...

sestra druga iz razreda se udala za sina radovana karazica -- mozda neko i prepozna o kome pricam... kazu da je ovaj lik zapalio kucu nasem trecem prijatetelju (muslimanu) na grbavici, gdje smo svi zivjeli. kad smo imali proslavu mature, ovaj delegat rekao naivku koji ga je pozvao na tu maturu da on ne ide u mudzahedinsko sarajevo, vec da ce "oni" da imaju "srpsku proslavu mature u banja luci" (radi se o djacima druge gimnazije iz sarajeva)?!? sreca ovoga nisam nikad srela. ne hodam po RS-u.

drugarica iz razreda. sada zivi u americi. jednom se cula telefonom, ja ono pokusavam da budem OK, kontam -- hajde, srpkinja je, otisla u BG tamo ima rodbinu... svako bjezao gdje je mogao... da bi ona pocela da kuka kako su amerikanci glupi jer svaki put mora da im objasnjava da je ona "from serbia". reko, kako si "from serbia" kad si iz sarajeva? nista to, ona iz srbije. kuknjava kako su im balije opljackale stan. reko, a od cega si pobjegla pitam ja nju, jel' od granata i snajpera? nije -- to su pucali muslimani iz kasarne viktor bubanj na njih. kakvi srbi.

treci lik iz skole, isto. sada u kanadi. majka mu poginula od granate na kosevu. taj mislim ni pod najgorim mukama ne bi mogao da prevali preko usta "cija" je to granata bila. "ne zna se odakle je dosla". i ni makac. "pucalo se tada sa svih strana, svi su imali oruzje".

a najbolje mi je bilo kada sam plakala kada su mi beli orlovi odveli tatu u logor. dolazi lik i kaze "ne brini, odveli su ga nasi..."

horns&drums wrote:Germa jebem li ti mater, vrati mi ploce Metalike za koje sam krvavo radio. Sve originali, slali mi iz Londona. Joooj da mi te je srestiiiiiii....

Poslije toliko godina, ja nemam nikakvih emocija za njih. Puno sam njih vidio i vidjao poslije rata, ali sam prosao pored njh kao da ih nikada nisam vidjeo u zivotu.Mozda sam ja drugaciji, ali ne mogu vise da slusam price sa ogranicenim dejstvom, jer i oni sami znaju da lazu sebe a i nas. Niti mi njih trebamo, niti oni nas. Puno nas je odrastlo nekako "naglo" u toku rata, pa ruku na srce neko novi prijateljstvo ili uspomene iz parka kada sam uvukao prvi dim, ne bude neka posebna sjecanja. Zelim im svima puno srece, ali daleko im kuca od moje.

Obožavam ih samo jest da jesu bivši susjedi a prijatelji u curku ....maltene dođe mi da ti kažem poselami joj brata i eto jebat ih .

Rat je iskristalisao prava prijateljstva od onih za koje sam samo mislila da su to bila.

Osobe na koje se ovo odnosi bih iz ove perspektive ( eventualno ) pogledala uz dozu sazaljenja.

O razgovoru nema ni govora. Nemamo mi o cemu. Dijele nas Galaksije.

mamica 31 wrote:jeste li se ikada nakon `92 godine sreli sa prijateljima, komsijama koji su otisli " s one strane Drine"

nisu morali ici s one strane Drine!...dovoljno je da su ostali s ove strane Drine, do Lukavice, pa da nemamo nista zajednicko, na zalost, al' ne znam ciju!...do sada se pokazalo na njihovu!

prijatelji od prije rata, pobjegli sa grbavice u srbiju, jer je tamo zena imala familiju.. jedini koji su nam citav rat slali pakete, a od svih prijatelja i rodbine koji su otisli iz sarajeva, bilo kuda, imali su najmanje.. svoju crkavicu su dijelili sa nama...

to im nikad necu zaboraviti...

doduse, ovi su samo fizicki otisli s one strane, ne iz ubjedjenja.. sto rece vesela, onaj ko je otisao iz ubjedjenja nije morao preko drine.. mogao je ostati u svom stanu i bojati se... za mene bi umro..

i da, u pravu ste, rat je iskristalisao prijateljstva, za mene mnoga ne sa prijateljima koji odose preko drine (nije ih srecom bilo puno) nego vise sa onima koji su bili "na nasoj strani" a ispali supci bjelosvjetski... i jako mi je drago zbog toga.. jer volim da znam na koga mogu da racunam kada se nadjem u teskoj situaciji..

Sve prebirem po glavi al' kako god skontam, nisam imao takvih prijatelja, poznanika jesam. Ne znam kako se to tako zalomilo, mozda zbog sredine u kojoj sam odrastao....nije da mi je krivo ali eto da razjasnim sta je razlog tome

Moj komšija, Srbin, je otišao u Beograd iz Kaknja nakon što mu je bačena bomba u kuću. Čovjek je dao izbjeglicama iz Srebrenice da besplatno žive u njegovoj kući, gdje su i sada. Porodicu sa majčine strane sačinjavaju uglavnom Srbi, i niko od njih nije otišao odavde pjevajući.

danas wrote:auh...


sretala sam, kako nisam...

sestra druga iz razreda se udala za sina radovana karazica -- mozda neko i prepozna o kome pricam... kazu da je ovaj lik zapalio kucu nasem trecem prijatetelju (muslimanu) na grbavici, gdje smo svi zivjeli. kad smo imali proslavu mature, ovaj delegat rekao naivku koji ga je pozvao na tu maturu da on ne ide u mudzahedinsko sarajevo, vec da ce "oni" da imaju "srpsku proslavu mature u banja luci" (radi se o djacima druge gimnazije iz sarajeva)?!? sreca ovoga nisam nikad srela. ne hodam po RS-u.

drugarica iz razreda. sada zivi u americi. jednom se cula telefonom, ja ono pokusavam da budem OK, kontam -- hajde, srpkinja je, otisla u BG tamo ima rodbinu... svako bjezao gdje je mogao... da bi ona pocela da kuka kako su amerikanci glupi jer svaki put mora da im objasnjava da je ona "from serbia". reko, kako si "from serbia" kad si iz sarajeva? nista to, ona iz srbije. kuknjava kako su im balije opljackale stan. reko, a od cega si pobjegla pitam ja nju, jel' od granata i snajpera? nije -- to su pucali muslimani iz kasarne viktor bubanj na njih. kakvi srbi.

treci lik iz skole, isto. sada u kanadi. majka mu poginula od granate na kosevu. taj mislim ni pod najgorim mukama ne bi mogao da prevali preko usta "cija" je to granata bila. "ne zna se odakle je dosla". i ni makac. "pucalo se tada sa svih strana, svi su imali oruzje".

a najbolje mi je bilo kada sam plakala kada su mi beli orlovi odveli tatu u logor. dolazi lik i kaze "ne brini, odveli su ga nasi..."

Uf, ovo tvoje je najtuznije i potresnije...

Nikad vise!
Jebat´ ih svi od starih jarana Srba s kojima sam igr´o klikera sad dizu tri prsta!

Nisam nikada srela nikoga ko je otisao preko Drine, il' sto Vesela rece do Lukavice - i tamo ostao, a i ne zelim...

Srela sam neke koji su izasli 'na tu stranu' pa otisli dalje - ne smetaju mi. Nekako bas ne mogu da krivim srpske zene i djecu koji se nisu usudili izaci preko Kiseljaka...

Ali sretala sam ih koji su izasli prije rata i koji su svoju djecu poslali na sigurno prije rata - svih boja i nacija, i svima sasvim lijepo i smireno zazeljela da im apoteka menza bude i produzila svojim poslom....

Shoshana wrote: ..... i svima sasvim lijepo i smireno zazeljela da im apoteka menza bude i produzila svojim poslom....

Shoshana wrote:Nisam nikada srela nikoga ko je otisao preko Drine, il' sto Vesela rece do Lukavice - i tamo ostao, a i ne zelim...

Srela sam neke koji su izasli 'na tu stranu' pa otisli dalje - ne smetaju mi. Nekako bas ne mogu da krivim srpske zene i djecu koji se nisu usudili izaci preko Kiseljaka...
Ali sretala sam ih koji su izasli prije rata i koji su svoju djecu poslali na sigurno prije rata - svih boja i nacija, i svima sasvim lijepo i smireno zazeljela da im apoteka menza bude i produzila svojim poslom....

Kiseljak je bio cetnicki transfer, nakon pada Zimce kuda mislis da su Srbi bjezali? Rajic je jos na Sarajevo slao odatle granate pa svi Srbi sto su otisli iz Visokog negdje vani su otisli preko Kiseljaka, je*ote njihova vojska je tamo boravila ili bar oruzje njihove vojske(cetnicke), da nije taj Kiseljak bi davno pao i drugi prolaz deblokadi Sarajeva bi bio otvoren. Srbin je u Kiseljaku bio 100 puta sigurniji od Bosnjaka, cuj nisu smjeli ici kroz Kiseljak