#1 Počitelj američki???
Posted: 30/10/2006 12:06
EKSKLUZIVNO: Kako se u tajnosti rasprodaje svjetska
Piše: Edina KAMENICA
30/10/06
Počitelj na meti stranaca
Amerikanci hoće koncesiju na Počitelj
U tišini i mimo interesa, znanja i učešća svih nadležnih državnih institucija, a uz širokogrudu potporu USAID-a, mjesecima već traju pripreme za prepuštanje grada Počitelja - Amerikancima. Tačnije, mješovitoj američko-italijanskoj firmi, koja, pouzdano saznajemo, najozbiljnije namjerava neposredno uz zidine postojećeg sagraditi drugi grad, pun hotela i vila. Za probranu svjetsku klijentelu. S tim što bi dobili i koncesije za sam drevni grad!?
Pitanje je i ima li ova informacija ikakve veze s upućivanjem u Pariz, u sjedište UNESCO-a, putem nadležnih državnih institucija, zahtjeva za stavljanje Počitelja na listu kandidata za najprobranije društvo zaštićene svjetske baštine?
Neuspjela misija
Sigurno je: 27. oktobra, u federalnom Ministarstvu prostornog uređenja razgovarali su ministar Ferid Otajagić sa saradnicima i, s druge strane, predstavnici USAID-a, direktor projekta Dejvid King i arhitektica Azra Mešinović - veli naš izvor iz USAID-a, u kojem je spomenuti susret šapatom ocijenjen iznenađujuće neuspjelom misijom.
“Novi Počitelj”, kazao je u petak King, “bio bi neposredno uz stari... Hotel, sa pet zvjezdica, kojeg namjeravamo graditi, gledao bi u sam grad. Znači, nalazio bi se uz same zidine”, objasnio je Amerikanac, preneražen što sagovornici nisu bili oduševljeni idejom o “bosanskom Svetom Stefanu”.
“A zašto ne Sveti Stefan”, zapitao ih je King, dodavši da je to grad poznat u cijelom svijetu, očito previdjevši da je to Počitelj već danas, a o čemu nesumnjivo govori i podatak da je još prije deceniju, upravo zbog dragocjene baštine, u konkurenciji 253 značajna lokaliteta iz 70 zemalja, dospio na listu “100 ugroženih gradova svijeta”. Na toj listi se našao još jednom, iz čega je kasnije proizašla izvedbena studija, velikim dijelom, osnova federalnoj vladi za posljeratnu obnovu Počitelja.
Razgovor u ministarstvu i ne bi bio toliko znakovit da mu nije prethodila serija polutajnih aktivnosti, susreta, sastanaka, na kojima ne samo da ministar Otajagić nije bio pozivan nego je istovrsan odnos ispoljen i prema ministrici turizma Katici Čerkez i prema predsjedniku Državne komisije za saradnju sa UNESCO-om Seadom Avdićem.
Uostalom, šta drugo zaključiti nakon šokantnog saznanja da su sve troje ovih dužnosnika, prema sopstvenoj izjavi, prvi put od novinara Oslobođenja čuli za namjeru Amerikanaca da dobiju koncesije za Počitelj. Stoga ni ne čudi što niko od njih nije prisustvovao sastanku u uredu USAID-a 18. septembra, na čijem je dnevnom redu bilo “planiranje razvoja Počitelja”.
A to se, kao što je poznato, dešava u vrijeme kada spomenuto ministarstvo zahuktava kampanju oko pravljenja prostornog plana FBiH! Koga treba podsjećati da dr. Otajagić, ili neko drugi na njegovom mjestu, mora staviti svoj potpis na svaku priču ove vrste o Počitelju?
To je u petak direktno rečeno predstavnicima USAID-a, koji, zvanična je verzija, vode ovu aktivnost u okviru programa posvećenog turizmu, pa su tim prije morali imati u vidu i mišljenje ministrice turizma. Da li je izostavljanje slučajno, greška ili se radi o dovođenju pred svršen čin osoba koje bi sigurno, kao što su to učinili i u petak, postavile pitanja predstavnicima USAID-a. Ovi ih nisu očekivali.
Razočaran, King je uzvratio da, bude li se na svemu tome insistiralo, svaki investitor će dići ruke od Počitelja!? Prije nego što je napustio kancelariju federalnog ministra, objašnjeno mu je da se radi o suprotnom: ”Nismo protiv investitora, ali hoćemo najboljeg. Ako to budete vi, biće nam čast sarađivati...”
Oslobođenje saznaje i da se, upravo s ciljem da pomenuta italijansko-američka firma dobije koncesiju na Počitelj, priprema hitno donošenje podzakonskih akata kojima bi i dobra kulturno-historijskog naslijeđa mogla postati predmetom koncesije i kao takva biti uključena u odgovarajući zakon. Naravno, ta aktivnost nije sporna, kamo sreće da je već iza nas, ali bi valjda i o njoj trebalo da se izjasne domaći stručnjaci.
Nažalost, ne samo da su bezobrazno ostavljeni po strani nadležni ministri (jedino nije Gavrilo Grahovac) nego na spomenuti sastanak u USAID-u nisu pozvani ni eksperti-konsultanti federalnog ministarstva prostornog uređenja, dipl. ing. arh. Ferhat Mulabegović kao ni prof. dr. Vjekoslava Sanković- Simčić, koja je još prije tri decenije pred svjetskim stručnjacima za zaštitu baštine odbranila magistarski rad, posvećen revitalizaciji Počitelja.
Vlada pred dilemom
Da bi apsurd bio potpun, ovaj je rad i danas osnovni važeći dokument čapljinske Općine za spomenutu oblast. Također, profesorica zaštite kulturno-historijskog naslijeđa na Arhitektonskom fakultetu Simčić-Sanković nekoliko godina je pri federalnom ministarstvu bila rukovodilac ekspertnog tima za obnovu Počitelja, pa je u toj funkciji 2002. godine upravo USAID-u uputila zahtjev za pomoć pri rekonstrukciji infrastrukture starog grada.Treba li reći da nikada nije dobila odgovor.
Prof. Amir Pašić, koji je bio na sastanku sa USAID-om, neprisustvo kolegice Simčić-Sanković ravnodušno komentariše “nekim sarajevskim odnosima”, što može biti isprika samo za nepozivanje na neko komšijsko sijelo. Ovako, ima puno razloga za sumnju da stranci žele sarađivati samo sa onima koji sa njima dijele isti, privatni interes. Ostale treba eliminisati ili ih makar proglasiti neprijateljima razvoja, kako se to ovdje već radi decenijama.
Da se i sada odabrala slična taktika, govori i naše saznanje o skorom stavljanju federalne Vlade pred izbor - ili da Počitelj bude (mrtvi) grad-muzej ili živi Sv. Stefan. Grozna dilema, najprije zato što je neistinita.
Počiteljci i narov sok
Inače, više od dva miliona maraka koje je Vlada FBiH uložila u oživljavanje grada, Kinga nisu impresionirala. Šta je to spram onog što smo mi spremni izdvojiti, prokomentarisao je jezikom kapitala, smetnuvši s uma da su ova sredstva i bukvalno morala biti otrgnuta od nečijih gladnih usta.
A sve što se tim parama postiglo, poduzeto je najprije zbog toga da se u tihi grad vrate Počiteljci, da bi u njem živjeli slobodni, sretni i - od svoga rada. Recimo, od prodaje soka narova, koji je bir iladž za srce umornih, žurnih, nestrpljivih ljudi. Jer, kada sunce raspukne te narove, crvene bobe prsnu po vrelini dana. Toliko su moćne.
Hotel na vrhu
Nije nimalo nevažno gdje bi se taj hotel nalazio. Da li je sticaj okolnosti to što je planiran na vrhu Počitelja? Zašto ne bi bio u nizini, pored rijeke? Ili sve to ima veze sa koridorom 5c, koji bi trebalo proći upravo iznad grada? A blizu je i Međugorje... King je samo ponovio da “oni” hotel vide “tu”, na vrhu.
“A da li znate da bi taj hotel, kao i ostali predviđeni objekti, morali imati i vlastiti vodovod jer ovaj, što ga je finansirala federalna Vlada, može zadovoljiti samo potrebe stanovnika”, upitan je iznenađeni Amerikanac.
“I nije li proces što ga vodite obrnut? Ne bi li svaki potencijalni investitor, pa i vi, trebalo da se ponaša prema uzusima koje vam mi dajemo, a da ni ne spominjemo instituciju tendera, bez čega se u ovakav projekat nigdje u civilizovanom svijetu ne bi zakoračilo”, bilo je pitanje koje je također razočaralo Kinga.
kojoj je stalo da to bude .
