Forum Klix.ba

vedderedi wrote:halo moderatori, tema stoji od sinoc, jos je niste obrisali?!?

vedderedi wrote:Nije mi zao Meckenzija, gluho bilo. Radi se o tome da su moderatori na sarajevo-x/u obrisali nekoliko tema o Djeneralu Mekenziju u proteklih nekoliko dana, bez da su ista rekli zasto to rade.

Prepoznala sam kanadskog generala, Luisa Mekenzija

Imao me je kao bespomocnu zatocenicu.

Odlomak iz knjige "Molila sam da me ubiju - zlocin nad zenom BiH" u izdanju Centra za istrazivanje i dokumentaciju Saveza logorasa BiH


(...) „Ujutro sam se probudila oko 6 sati, zbunjena, ne znajući šta se događa, šta mi je sa bebom, gdje se nalazi, da li ima potrebnu njegu, da li ću je ikada vidjeti. Oko 13 sati jedan vojni policajac unio mi je jelo. Cijeli taj dan sam u sobi bila sama. Navečer, oko 20-21 sat u sobu je ušao major Vlado iz Vogošće i naredio mi da se spremim i pođem s njim. Donio mi je jednu kesu u kojoj se nalazilo čisto, ali već nošeno žensko rublje. Kada sam se spremila poveo me je do svog džipa kojim me je, zajedno sa još dvojcom vojnika, odvezao u jednu veću vikendicu. Rekao mi je da, ukoliko želim da se sretnem sa svojom bebom, moram biti veoma pametna, jer će me u vikendici posjetiti jedan gospodin stranac, koji mi može puno pomoći ako budem dobra prema njemu. Zaključao me je u vikendicu koja se sastojala od jedne veoma prpstrane prostorije i sanitarnih prostorija u prizemlju i tri manje spavaće sobe u potkrovlju. U vikendici je bio televizor i radioapart. Bojala sam se svoga položaja, a puno više sam strepila šta mi je sa bebom. Ubrzo poslije toga, u prostoriju je ušao stariji oficir sa dva pratioca. Prepoznala sam kanadskog generala Luisa Mekenzija, koji mi je prišao sa ispruženom rukom, oslovivši me sa „gospođice“ (na engleskom jeziku). U desnoj ruci je držao pupoljak crvene ruže, koji mi je prestrašenoj i nespretnoj utrpao u ruke. Dok je to činio, iz sobe su izašli njegovi pratioci i zaključali vrata.

General Mekenzi me pitao kako se zovem, odakle sam... Šutjela sam i pravila se da ništa ne razumijem. Sljegala sam ramenima i polahko uzmicala, dok mi je general Mekenzi nije rekao na engleskom jeziku: „Gospođice, vi veoma dobro govorite engleski i vi sve razumijete. Ovdje sam da vam pomognem. To je vaš interes. Ljubav vođena interesom je najjača ljubav.“ Shvatila sam u kakvom sam se položaju nalazila. Zatočena i odvojena od svoje devetomjesečne bebe. Oboje smo bili bespomoćni i zatočeni. Svako opiranje bilo je suludo. Opirala bih se, borila, da sam bila sama, da od mene niko nije zavisio. Ovako, mislila sam na svoga sina i bila sam spremna podnijeti i patnju i poniženjei fizičku i duševnu bol samo da bih se sastala sa njim, makar i u uvjetima zatočenja i neizvjesnosti koju zatočenje sa sobom nosi. Uz šund muziku iz Srbije, sa radija, general je praznio svoju strast, a ja branila svoju zatočenu bebu. Stisnutih zuba, stisnuta srca... To je trajalo, sa manjim prekidima, više od dvadeset dana. General me je posjetio 7-8 puta. Molila sam ga da utiče na četnike da mi vrate bebu i da nas oslobode. Uvjek je govorio: „Sutra, sutra, strpi se...“ Nakon dvadesetak dana iz vikendice su me u Vogošću odvezla dvojca vojnika i predala majoru Vladi. (...)

(...) Nije me general Mekenzi na seksualni odnos prisilio šakama. Nije me oborio. Sama sam legla. Nije me tukao, prisiljavao, ali me je imao kao bespomoćniu zatočenicu. Dok je izigravao oficirskog džentlmena sa ružom, soba je bila zaključana, a oko kuće je bila četnička, vojnička straža. Ovo svjedočenje činim bez ikakve prisile, da odahnem, da mi bude lakše u želji da se nekad sretnem sa generalom, Luisom Mekenzijem, posebno da mu javno na televiziji postavim par pitanja i da ga pogledam pravo u oči, u oči velikog prijatelja četničko – srpskih ratnih zločinaca.“

Sud u Sarajevu pokrenuo istragu protiv kanadskog generala
Luisa Mekenzija zbog sumnje da je učestvovao u silovanju žena.

Nezavisne novine pišu da je kantonalno tužilaštvo Sarajevo otvorilo istragu protiv jednog od prvih komandanata Unprofora u BiH zbog sumnje da je učestvovao u silovanju žena bošnjakinja zatočenih u logoru "Sonja" u sarajevskom naselju Vogošća, koje su tokom rata kontrolirale srpsko-crnogosrke agresorske snage.

"Istraga protiv generala Mekenzija je otvorena određeno vrijeme. Dokaze o njegovom učešću u zločinima, odnosno silovanjima, počeli smo da prikupljamo prije nekoliko godina, ali je on svih ovih godina ostao nedostupan našim pravosudnim organima. General Luis Mekenzi, za kojeg postoje dokazi da je
znao za silovanja, te da je i sam silovao, krije se iza međunarodnog imuniteta", rekao je za banjalučki list tužilac Oleg Čavka.

List navodi da Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu raspolaže svjedočenjima više žena koje su tokom proteklog rata bile zatočene u logoru "Sonja" u Vogošći, a koje tvrde da je Mekenzi u više navrata dolazio u logor, bio svjedok silovanja zatočenica, a i sam je učestvovao u zlostavljanjima.

Prema riječima Čavke, vlasti BiH u više navrata su tražile izručenje Mekenzija, ali su svi zahtjevi odbijeni.


Kanadsko ministarstvo odbrane nema dokaza da je general Mackenzie silovatelj


Optužbe da je bivši zapovjednik snaga UN-a u BiH kanadski general Lewis Mackenzie sudjelovao u silovanjima zatvorenica u logoru bosanskih Srba tokom rata u BiH nisu utemeljene ni na kakvim dokazima, saopćilo je u petak navečer kanadsko ministarstvo odbrane, prenosi Fena.
"Nema nikakvih dokaza koji bi podržali takve optužbe", izjavila je glasnogovornica kanadskog ministarstva odbrane Etienne Allard u petak navečer.

Oleg Čavka, tužilac Kantonalnog suda u Sarajevu, u četvrtak je optužio Mackenzieja za silovanje Bošnjakinja u logoru bosanskih Srba u Vogošći.

"Prema svjedočanstvima više žena, on je nekoliko puta dolazio u logor te prisustvovao silovanjima zatvorenica i sam ih silovao" , rekao je Čavka za AFP.

Mackenzie je bio zapovjednik UNPROFOR-a 1992. godine. Čavka je rekao da su pravosudni dužnosnici BiH nekoliko puta zatražili dopuštenje kanadskih vlasti da ispitaju Mackenzieja, ali nikada nisu dobili odgovor.

Brian Mulroney kanadski premijer od 1984. do 1993. i srpski zet (žena Mila, porijeklom sa Pala) je uspio da progura Lewisa Mackanzie za komandanta prvog kontigenta UN trupa u Bosni i Hercegovini. Kanadski premijer Mulroney je i prije početka raspada Jugoslavije u svojim predizbornim kampanjama potpomagan jakim srpskim lobijem tako da je general MacKanzie dobio unaprijed uputstva kako da se ponaša na brdovitom Balkanu.
Mulroney je otišao u penziju, a na platnom spisku kanadskih četničkih organizacija umjesto njega se našao general Lewis MacKanzie.
Tokom svog mandata u Sarajevu ovaj general je:

1. Uporno slao izvještaje u sjedište UN da se u Bosni i Hercegovini radi o građanskom ratu i da su sve strane u „sukobu“ podjednako krive.
2. Za Armiju BiH koristi termin „muslimanska vojska“ a za političko rukovodstvo BiH, „muslimanska vlada“
3. U svojim izvještajima je navodio da „muslimanska strana“ u cilju traženja vojne intervencija granatira samu sebe, pri čemu je i danas blizu tvrdnje da je granata koja je pala na Markale došla sa položaja „muslimanske vojske“
4. Bio redovan posjetilac Pala, dočekan kao najrođeniji uz obilnu gozbu, dok se u tim momentima pojačavalo granatiranje Sarajeva.
5. Bio redovan posjetilac restorana „Kod Sonje“ u Vogošći, gdje su četničke snage držale prisilno Bošnjakinje. U knjizi „Molila Sam Ih Da Me Ubiju“ u priči „Oficir sa ružom“ je priča Bošnjakinje iz Vogošće koju je silovao General Lewis Mackanzie. Četnici su joj oteli sina i držali odvojeno od nje i tako je prinudili da seksualno zadovolji Lewisa Mackanzie. Njegov česti dolazak u ovu kuću je tokom suđenja u Sarajevu potvrdio i srpski monstrum Borislav Herak koji je obezbjeđivao ovaj objekat.
6. Radio sve što je u njegovoj moći da odgodi vojnu intervenciju, pri tom kupujući vrijeme Mladićevim zločincima da osvoje što više teritorije i napokon uđu u Sarajevo, kako bi do kraja završio svoju misiju za koju je bio dobro plaćen od kanadskih i američkih Srba.
7.

Na dan obilježavanja genocida u Srebrenici u intervjuu najvećem i najuticajnijem kanadskom listu „The Globe and Mail“ je izjavio da su Mladićevi ratnici bili isprovocirani čestim „zločinima“ jedinica „muslimanskog komandanta“ Nasera Orića koje su palile srpska sela i ubijale civile pa su Srbi odlučili da zauzmu Srebrenicu.
Iako kritikovan od mnogobrojnih kanadskih novinara po vraćanju u Kanadu dobiva orden za zasluge u donošenju mira u Sarajevo. Završava svoju knjigu „Put u Sarajevo“ i učestvuje na raznim simpozijumima gdje po običaju nastoji ubijediti slušateljstvo da su Srbi dobri ljudi i časni ratnici.
8. „Čovjek koji je donio mir u Sarajevo“, kako ga oslovljavaju pojedine kanadske asocijacije, je počeo da koristi svoju stečenu slavu i na mnogobrojnim predavanjima nastavio da govori „o civilnom ratu u BiH“
9. Na dan obilježavanja genocida u Srebrenici u intervjuu najvećem i najuticajnijem kanadskom listu „The Globe and Mail“ je izjavio da su Mladićevi ratnici bili isprovocirani čestim „zločinima“ jedinica „muslimanskog komandanta“ Nasera Orića koje su palile srpska sela i ubijale civile pa su Srbi odlučili da zauzmu Srebrenicu. Dalje, tvrdi Mackanzie, taj sukob je bio između vojski i broj ubijenih muslimana nije ni približno 8 hiljada, da bi na kraju dodao da se učesnici u sukobu ne mogu podijeliti na crne i bijele jer su sve strane činile zločine, završava Mackanzie svoju „Stvarnu ispovijest slučaja Srebrenica“
10. Poslije ove izjava sasvim je sigurno da je General Lewis Mackanzie najjači adut srpske odbrane u budućem procesu tužbe BiH protiv Srbije i Crne Gore za agresiju i genocid.

Ovo je ukratko rezime generala Lewisa Mackanzie po kojem je uglavnom poznat našoj široj javnosti. Iako konstantno kritikovan od poznatih kanadskih intelektualaca ovaj general, manirom Miloševića, dok laže gleda u oči i kada ga zaustave pitanjem nastavi tamo gdje je prekinuo. Srbi nisu mogli da izaberu boljeg lobistu, čak šta više gomilom njegovih laži je vjerovatno fasciniran i Mirko Kovač koji je genezu srpske laži objasnio riječima:
"Lažemo iz ljubavi i čovečnosti, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito i inventivno”.

20. juna 2000. godine, ovaj general je u Viktoriji, glavnom gradu British Columbije, kanadske provincije gdje živim, najavljen kao specijalni gost Asocijacije doktora uz velike plakate na kojem je više njegove slike stajalo krupnim slovima :
„Autentični kanadski heroj koji je uspješno donio mir u Sarajevo“.
Skupa sa dugogodišnjom hrvatskom imigranticom iz Osijeka , gospođom Verom Valčić sam počeo da kopam po kanadskoj štampi u potrazi za njihovim opisom „uspjeha“ Mackanzia u Sarajevu. Poslije nekoliko sedmica napornog rada uspjeli smo da napravimo pismo-rezime ovog kanadskog „heroja“ koje je u stvari bilo sastavljeno od objektivnih izvještaja reportera velikih novina iz Toronta, Ottawe i Montreala. To naše protestno pismo u kojem smo tražili od Asocijacije doktora da otkaže govor gen. Mackanzia je prvi potpisao BiH ambasador u Kanadi Krunoslav Vasilj, pa poslije njega ja i Vera Valčić i predstavnici mnogih BiH i Hrvatskih Asocijacija u ovom dijelu Kanade. Nikad nismo dobili odgovor na pismo, ali smo poslije saznali da je simpozijum prošao bez gostovanja gen. Mackanzie. O ovoj akciji možete više pročitati u tekstu koji sam napisao na engleskom jeziku jula 2000. godine, a postavljen je pored ovog.

Nedugo poslije tog događaja se tada već umirovljeni general pokušao politički aktivirati i kandidirao se na izborima u Montrealu. Iz tog prelijepog kanadskog grada me je jedne noći nazvao naš poznati ugostitelj, vlasnik restorana „Sarajevo“ Osman Kulenović, u nastojanju da iskoristi svoje poznanstvo za montrealskom političkom i medijskom elitom i minira kandidaturu Lewisa Mackanzie. Istu noć sam mu faxom poslao podosta materijala i nekoliko sedmica poslije je kanadska štampa potvrdila potpuni fijasko generalovog potencijalnog političkog aktiviranja. 2000. godina je za generala bila veoma loša jer se i otkrila srpska donacija od 15 hiljada dolara za njegov govor u Washingtonu.

Danas, imamo prepisku Generala Mackanzie sa Prof. Ramićem i to bi moglo potrajati godinama bez ikakve štete po generala jer u njegovom slučaju bošnjačka zajednica ovdje ne može pokrenuti nikakav sudski proces. Čak šta više ukoliko bi se general "naljutio" pa stavio na sud mene, Ramića ili nekog drugog Bošnjaka i najlošiji kanadski advokat bi uspio da generala odbrani a nas stavi pred bankrot i izolaciju.
Bilo je nekih naznaka iz Sarajeva da se pokrene postupak protiv generala Mackanzie, čak je i tadašnji BiH ambasador u UN Muhamed Šaćirbey krenuo u prikupljanje dokaza za njegovo djelovanje u BiH, ali je dolaskom SDP na vlast u BiH i postavljanjem njihovih diplomata sve obustavljeno. Kako stvari stoje u BiH pitanje je da li će se ikada pokrenuti sudski proces protiv Lewisa MacKanzie jer je očigledno da će Srbi blokirati svaku istragu o njemu. Poslije ove zadnje izjave o Srebrenici Mackanzie je još jednom potvrdio da nas neće ostaviti na miru. Mi u Sjevernoj Americi smo uradili sve što smo mogli i na redu je BiH i njene institucije.

Znajući kako bi kao bomba ovdje odjeknula poruka sa kojom se gen. Lewis Mackanzie proglašava PERSONA NON GRATA U BOSNI I HERCEGOVINI, poručujem našim vladinim i nevladinim opštinskim i kantonalnim organizacijama da što prije donesu ovu odluku koja bi i te kako bila dobra poruka za sve svjetske protuhe koji se još igraju sa bošnjačkom tragedijom. Neka to prvo učini grad Sarajevo, pa za njim Srebrenica,Tuzla, Bihać, Zenica, Mostar...To je jedini način da se ovaj general moralno porazi i napokon otkrije do kraja. Garantujem da će poslije ovoga zauvijek otići u penziju bez časti i ordenja na koje su navikli njegovi preci koji vladaju Kanadom već nekoliko stoljeća.
General se mora skinuti go, a nema boljeg načina nego mu poručiti:
GENERALE LEWISU MACKANZIE, NISI DOBRODOŠAO U SARAJEVO I BOSNU I HERCEGOVINU!

(Tekst je objavljen 2002. godine na web magazinu Bošnjaci.net, listu «Nur» iz Danske, «Preporodu»)

DOŠLO JE VRIJEME DA SE GENERAL LEWIS MACKANZIE PRIVEDE SUDU PRAVDE

Nj. E. Stephan Harper, Prime Minister of Canada;
Nj. E. Dr. Haris Silajdžić, član Predsjedništva BiH
Nj. E. Željko Komšić, član Predsjedništva BiH
Nj. E. Nebojša Radmanović, član Predsjedništva BiH

Poštovana gospodo,



ZLOČINAC POD ZASTAVOM UN-a: Lewis MacKenzie
Penzionisani kanadski general Lewis MacKenzie je 1997. godine, odgovarao pred Komisijom za istraživanje zločina u Somaliji (ubistva jednoga Somalijca koji je bio uhvaćen od kanadske vojske). Službeno je tada general MacKenzie optužen za: “Slabo i nedostojno vodstvo kanadskim vojnim snagama”, “Propust u poduzimanju mjera u smislu istraživanja problema i ispravljanja propusta za koje je general znao”, i posebno na osnovu tačke 6: “Propust da osigura da svi pripadnici jedinica kanadske armije budu uvježbani u primjeni Zakona o ratu i Zakona o vojnom sukobu, uključujući sve četiri Ženevske konvencije iz 1949 o Zaštiti žrtava vojnog sukoba“. (uzeto iz spisa Kanadskog ministra vladinih radova i vladinih usluga, 1997.).
Bošnjaci neće nikada zaboraviti izjavu generala MacKenzie datu kanadskom magazinu Canadian Business Journal u 1992. godini, kad se hvalio kako je bio gospodar Aliji Izetbegoviću, predsjedniku nezavisne, suverene, međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine.
Uniformisani general, čija je osnovna dužnost trebala biti samo izvršavanje naredbi, je uživao u ulozi ponižavanja predsjednika Alije Izetbegovića, citat: ”Ako ovo sad ne potpišeš, ispržit ću ti zadnjicu večeras!” (general Lewis MacKenzie na CNN). Sramna izjava generala MacKenzie je vezana za masakar građana Sarajeva na tržnici.
Unatoč svim ovim teškim zlodjelima, general MacKenzie je odlikovan. Proglašen je kanadskim nacionalnim herojem, prometnut od Kraljice u odličnike Kanade.
Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerke (KBSA), smatra da je konačno došlo vrijeme da se general Lewis MacKenzie privede sudu i da odgovora za optužbe koje je protiv njega podigao bosanskohercegovački tužilac M. Bisić. Bisić je davno tražio da mu se omogući da podnese tužbu protiv MacKenzie-a za silovanje četiri Bošnjakinje, koje je general, zašto postoje živi svjedoci, počinio u motelu “Kod Sonje” u Vogošći, nadomak Sarajeva.
KBSA smatra da je konačno došlo vrijeme da se javno ustanovi kakvo je to bilo prijateljstvo između MacKenzie-a i zločinaca protiv čovječnosti, planera i izvršilaca genocida i agresije na BiH, Karadžića i Mladića. Slobodarski svijet i naročito kanadasko demokratsko multikulturno društvo šute, iako znaju da je general MacKenzie jeo, pio i plesao na svadbi Karadžićeve kćerke.
KBSA smatra da je konačno došlo vrijeme da se skinu sve mjere zaštite kojima je vlada Kanade opasala generala MacKenzia. Do sada su ga njegovi zaštitnici uspješno branili na sudu javnog mnijenja, zahvaljujući tim mjerama zaštite.
Carla del Ponte, Glavni tužilac Međunarodnoga krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, je odbila, u pismu upućenom jednom Bošnjaku u Kanadi, da tuži MacKenzie-a, jer su vijesti o tome koje su tada bile objavljene u mnogim sredstvima informisanja bile, po njoj, “bazirane na nepotvrđenim navodima”. Zar nije dužnost svakog tužioca da istraži čak i nepotvrđene navode.
Na kraju KBSA smatra da je konačno došlo vrijeme da se istraži zašto je bivši Premijer Ontaria, Mike Harris, pokušao namjestiti MacKenzie-a svojim ličnim savjetnikom za terorizam. Zašto on to na kraju nije učinio? Je li to bilo zbog toga što je dobio pismo od jednog Bosnjaka koji ga je upozorio o MacKenzie-u i njegovim ultranacionalistickim srpskim prijateljima?

S poštovanjem,

Emir Ramić
Predsjednik KBSA

http://www.bosniak.org
Oktobar 05, 2006

IS IT TIME TO FINALLY BRING GEN. MACKENZIE INTO THE COURT OF LAW?

B.net

The Hon. Stephen Harper, Prime Minister of Canada
The Hon. Dr. Haris Silajdžić, The B-H Presidency Member
The Hon. Željko Komšić, The B-H Presidency Member
The Hon. Nebojša Radmanović, The B-H Presidency Member

October 05, 2006

Your Excellency,



CRIMINAL ANDER UN FLAQ: Lewis MacKenzie
Maj.Gen. Lewis Mackenzie (ret.) defended himself, in 1997, before the Somalia Commission of Inquiry (dealing with the murder of a Somalia while in custody of Canada’s military). In particular, he was accused of :” exercising poor and inappropriate leadership”,…”failure to ensure that steps were taken to investigate and remedy the significant leadership and discipline problems of which he was aware”, and, most notably, as per item 6, :”(failing) to ensure that all Land Force Central Area (LFCA) personnel in Canadian Joint Force Somalia were adequately trained and tested in the Law of War or the Law of Armed Conflict including the four 1949 Geneva Conventions for the protection of victims of armed conflict”. (Quotes are from Minister of Public Works and Government Services Canada, 1997).

Bosnians will never forget the statement that Gen. MacKenzie made during an interview with the Canadian Business Journal, when he boasted how he bullied Mr. Alija Izetbegovic, President of the independent, sovereign, internationally recognized country - Bosnia and Herzegovina.

A uniformed soldier, whose fundamental duty was to execute orders while succumbing himself to the civilian oversight, he took great pleasure in humiliating President Izetbegovic as follows :” If you don’t sign this now, I will fry your ass on the CNN tonight!”. This shameless display of arrogance was in relation to a massacre of citizens of Sarajevo at a local market.

In spite of all of these significant failings, Gen. MacKenzie was decorated, then proclaimed a national hero, and, subsequently, inducted by Her Majesty into The Order of Canada.

Congress of North American Bosniaks { CNAB}, { http://www.bosniak.org} is of opinion that it is time to finally bring Gen. MacKenzie into a court of law to answer the charges, registered against him by M. Bisic, Military Prosecutor of Bosnia and Herzegovina. Prosecutor Bisic has long been demanding international assistance to formally serve Gen. MacKenzie with court papers accusing him of raping four Bosniak women. Witnesses have testified that Gen. MacKenzie committed rape of those women at the motel “Kod Sonje” in Vogosca, just outside of Sarajevo.

CNAB is of opinion that it is time to establish, openly and publicly, what kind of friendship existed between Gen. MacKenzie and the criminals the like of Karadzic and Mladic, who committed crimes against humanity and who planned and executed genocide and aggression against Bosnia and Herzegovina.

The so-called free world and, especially, Canada’s establishment, are quiet about all of this although they know that Gen. MacKenzie ate, drank and danced at the Karadzic’s daughter’s wedding.

CNAB is of opinion that it finally is the time to take away the layers of protection that the government of Canada bestowed upon Gen. MacKenzie. Up until now his protectors have successfully defended him in the court of public opinion because of those layers of protection.

Carla del Ponte, Chief Prosecutor of the International Criminal Tribunal for Yugoslavia, declined, in a personal letter to a Bosniak living in Canada, to prosecute Gen. MacKenzie as the news media reports, published in numerous papers of the day, were, according to her, based upon rumours”.
Is it not a duty of every prosecutor to investigate even rumours?

In closing, CNAB is of opinion that it finally is the time to investigate why Mike Harris, former Premier of Ontario, wanted to install Gen. MacKenzie as his personal advisor on terrorism at the time. And also to find out why he did not do it, although he made a public proclamation about that appointment. Was it because he received an email from a Bosniak who warned him about Gen. MacKenzie and his ultranationalist Serbian friends?

Sincerely,

Emir Ramic
President of CNAB
http://www.bosniak.org

Canadian General Lewis Mackenzie should be noticed in the Guinness Book of World Record as a man who made close friendship with many Serb political and military leaders which activities are indicated by the International War Tribunal in Hague as a war crime. This means almost nothing to the retired general who’s presently trying to become a political leader by presenting himself as savior of Sarajevo and as a man who brought peace to Sarajevo’s hell. In his book “Road to Sarajevo”, General MacKenzie explains his importance in the peacekeeping process, when he himself never accomplished a single day of peace, and in fact it came “after” the NATO planes took action against the Serbian forces. Searching the Internet on Canadian sites for information about “Road To Sarajevo”, you will find a note: Look for Srpska Mreza (Serbian link). In addition, when you open Srpska Mreza, the very same general is there linked with his Serbian accomplices, which should speak to the public on how biased this man really is.


The first couple of years in Canada my mind was laced with horrible thoughts of a tragedy, which was happening in my very homeland, Bosnia and Herzegovina. During that time I believed that everyday TV reports from the Bosnian cities who were under heavy grenade shelling and pictures from newly discovered Serb Concentration camps would revoke any ordinary North American inhabitant to start wondering about what really was happening over there and who has really perfected this flawless genocide for the second time in this century within the European borders.
I tried to explaining the Bosnian tragedy to my fellow Canadian friends and even giving a interview to the Vancouver Courier, a local newspaper, with a point that more than two million Bosnians are in direct danger from the Serbian Army and could be slaughtered at any moment. On one reporter’s questio: How I was feeling during my trip to Canada and what were my first thoughts and impressions? I answered with angered words that on our plane trip I along with my family was accompanied with other refuges, who were mostly young Serbs. Like many of them, in the beginning of the war, they could be a members of Serbian Military Force and further adding to the story I stated that if you’d like to know how I felt during that particular situation you might as well ask a Jewish man how he would feel to be sitting down next to a Nazis after being released from their wrath, and imagine the horror in looking at the same faces that cruelly could possible murdered your brothers and sisters.
The journalist was confused like many others, and I hoped that due to my efforts the public opinion about Bosnia will be changed after the incident where a Canadian Captain was held and tied up by the Serbian Forces near Sarajevo. I gave up all my hope that these citizens could understand the Bosnian situation after my friend asked me how much money in monthly rent I was collecting from the Serbs living in my own house back in Bosnia. However, The Bosnian tragedy will be remembered as an combination of aggression on people, architecture, history, and religion which is never seen in long European history. The aftermath of the situation is that great evil force lies deep within certain men is the driving force of evil taking place all over the globe, and this particular situation should be seen as a bloodbath of epic proportions that could have been prevented.

Like many Bosnians in this part of the world, I am amazed with the power of the media and how it is used to promote new leaders in every aspect of the everyday life. Something particular has occupied my mind for the last five years, awaking my conscience to the point where I ask myself
What would have happened to many of today’s political leaders, journalists, UN Generals, Humanitarian workers, some Bosnians in Diaspora and others if this great Bosnian tragedy never occurred? My other point is, that due to this situation in Bosnia many of these people were promoted to higher ranks and levels of their jobs and never stopped to realize that their success was based on how many innocent civilians died in concentration camps and war zones all across Bosnia.

This time my goal is to bring out one person who belongs to the above group of people and who awakened horrible feelings toward every Bosnian whenever his name has been mentioned.
The UN Council at the beginning of the aggression on Bosnia by Serbian rebels named General Lewis MacKenzie commander of the Sarajevo Region. Those months were remembered as the worst period in Bosnian history. The Serb aggressors were at full force, killing innocent Bosnian Muslims, bombarding Sarajevo and other cities, raping and assaulting many women while imprisoning Bosnian men in concentration camps.


General Lewis MacKenzie poses in Sarajevo’s hell


During his first months in Sarajevo, Gen. MacKenzie seemed confused, which is understandable in the type of situation he was in. But unlike a professional soldier, he was supposed to have been, his judgement failed to adopt the well known military theory, which states that official war begins with two even armed forces, and aggression begins when well equipped and trained forces start capturing unarmed civilians and slaughtering them like the Serbs did to the Bosnian People. Instead of drawing the line between these two differences, Gen. MacKenzie was seen spending his nights in well-protected bunker areas in Sarajevo during heavy Serbian artillery attacks on the city, after he would head in the morning to the Sarajevo hills right in the lap of the Sarajevo killers, trying to accomplish what is still unclear to many of us. After these meetings, many people in Sarajevo and all over Bosnia noticed General MacKenzie laughing and joking along his companions Radovan Karadzic and Ratko Mladic,
These often-friendly moments between two parties were televised by Serbian TV Pale and they are firmly implanted in the memories of the Sarajevo’s citizens. After his voyage back to Sarajevo he would give an interview to TV Bosnia and Herzegovina that he has received a promise/deal from Serbian Leaders that they would cease the bombarding of Sarajevo, but certainly enough few hours after his speech, another bombing was unleashed upon Sarajevo. Once more Gen. MacKenzie began making trips and accompanying his friends, trying to stay positive and optimistic keeping in mind that this is a important UN mission, but beyond that was a serious situation that was taking place right under his nose, knowing that it wouldn’t matter if the blood of the Bosnian people was on his hands he would find the necessary backup from his UN status therefore allowing him to do as he wished.

Bosnians everywhere would like to be left out from Gen. MacKenzie’s words and statements for as long as he speaks. They were shocked when MacKenzie stated that Radovan Karadzic, a Serb Political leader, is a high profile mediator and he is only able to bring peace to Bosnia. His other notorious statement that Bosnians killing their own people to smear the Serbs is clearly revealing how his approach to the Bosnian problem was greatly biased.
After he was removed from his Sarajevo mission, according to freelance reporter for “Toronto Sun” Eric Margolis the another Canadian newspaper “ The Kingstone News” labeled him
“The Worlds reluctant hero”.



General Mackenzie, “Wasn’t your mission to save our lives?”
These statements made by well-respected newspapers did not stop MacKenzie’s offensive in grabbing political importance in the Canadian public opinion.
His failed once more when he denied in the “Ottawa Citizen” that a Serbian lobby in America sponsored his speeches in the US. Just seven days after this statement he admitted to the fact but speaking in his defense was he having no idea where many are from.
General MacKenzie’s Canadian political try out was a debacle like many others, but he still trying to survive in the public eye by doing live TV reports for Canadian CTV stations from Belgrade which was under NATO bombardment.
The first report was about his meeting with Yugoslavian foreign minister Zivadin Jovanovic and how they welcomed him as man who would tell to the World the whole truth about innocent Serbs and this wrongful NATO brutality being shed on them. Following his meetings with Serb leaders and being greeted by nearly all of them, the World public should notice that many of General’s Serbian friends were indicated by the International War Tribunal in Hague to be War criminals such as Bosnian Serb leaders Radovan Karadzic and Ratko Mladic as well as Serbian President Slobodan Milosevic. Almost all other Bosnian Serb and Yugoslavian political and military leaders whom Gen. MacKenzie has made friendly contact with in the past eight years are now pronounced as unwanted individuals in any of the West World Nations.

All these sagas from the General’s personal life haven’t stopped him from doing any public related jobs, however the General was supposed to have arrived on June 28, 2000 in my present city, Vancouver BC presented by his sponsor BC Medical Association as an “authentic Canadian hero who achieved unprecedented peacekeeping success in Sarajavo”.
This contradictory general was confronted by Avdo Pasic once more in Kelowna BC after he had given an interview to the local TV station, and we had one more time an excellent opportunity along with his possible presence in Vancouver to uncover Gen. MacKenzie’s real effort during his mission in Bosnia.
Prof. Vera Valcic from The Society of Friends of Matrix Croatia along with myself on the behalf of the BC Bosnian Community are beginning to dig out all the relevant details in connection to General Lewis MacKenzie’s UN mission in Sarajevo. We also had much support from His Excellency, the Ambassador of Bosnia and Herzegovina in Canada, Mr. Krunoslav Vasilj , (Who was the first to sign a petition against MacKenzie’s speech) and a Vancouver Sculptor Pero Bulic. Following two weeks of hard work we completed a letter, with all attachments maintained earlier in this article and with The Book of Sarajevo’s Dead during the period of April 10 1992 till October 31, 1993, the horrible fact that General MacKanzie’s Sarajevo peacekeeping mission was a total fiasco.
Along with letter, we enclosed the signatures on the behalf of the presidents of the Bosnian and Croatian Communities in Vancouver presented by Bosnian Organizations:
BC Bosnian Association, Bosnian Muslim Association of BC, Bosnian Folklore Ensemble “ Zlatni Ljiljan”, Bosnian Musical Group “Zute Dunje”, Bosnian Folklore Ensemble “ Behar”, Soccer Club Bosnia, Vancouver, and from Croatian Organizations:
Society of Friends of Matrix Croatia, United Croats of Canada “ King Tomislav “ Branch, Croatian Cultural Centre, Soccer Club “ Croatia, Croatian Party of Rights of Canada, Croatian Party of Rights and Kolo Grupa: Sarajevo.

This letter was mailed to the Committee of Congress 2000 BC Medical Association and during that time, we have never received any answers from them. Now, after the Congress has gone,
The fact is that the local media has not made even a small article about this occasion and eventual quest speeches. Presently, the situation is still unclear, but a possible reality is that the Congress Organize Committee had quietly cancelled the General’s trip to Vancouver.
Even if General MacKenzie did have a speech to give to the medical doctors, who by tradition don’t like soldiers, and the speech would have not covered by media, we successfully arose and due to that I have some satisfaction on the behalf of the thousands of my country folk who will never have a chance to open and focus their eyes towards General Lewis Mackenzie and ask him: “Wasn’t your mission to save our lives?”

vedderedi wrote:Canada refutes Bosnia wartime rape allegations against general

Fri Oct 13, 7:41 PM ET

OTTAWA (AFP) - Canada refuted rape allegations, investigated by Bosnian authorities, against retired Canadian General Lewis MacKenzie, who commanded UN peacekeepers in Bosnia at the start of the 1992-95 war.
Click to learn more...

"We have no evidence to support these allegations," Etienne Allard, a spokesman for Canada's defence minister Gordon O'Connor, told AFP in an email.

An undisclosed number of women gave testimonies that MacKenzie had visited the "Sonja" detention camp in the Sarajevo suburb of Vogosca several times and not only witnessed, but also participated in rapes, Sarajevo county prosecutor Oleg Cavka said.

Bosnian Serb forces forcibly imprisoned non-Serb women, notably Muslims, and forced them to be their sex slaves at the camp, said Cavka, who refused to disclose the number of MacKenzie's alleged victims.

Police had been collecting evidence since 1998 against MacKenzie, who commanded the UN peacekeepers until August 1992, but have not indicted him, waiting first to question him, Cavka said.

Ottawa has not replied to repeated requests for permission to interview MacKenzie, he explained.

MacKenzie was replaced in Bosnia after he criticized the UN's role there.

http://news.yahoo.com/s/afp/20061013/wl ... 1013234149

vedderedi wrote:Cudim se da ekstra azurni tim Sarajevo-x-a nije jos obrisao temu?!?

vedderedi wrote:

Prepoznala sam kanadskog generala, Luisa Mekenzija

Imao me je kao bespomocnu zatocenicu.

Odlomak iz knjige "Molila sam da me ubiju - zlocin nad zenom BiH" u izdanju Centra za istrazivanje i dokumentaciju Saveza logorasa BiH


(...) „Ujutro sam se probudila oko 6 sati, zbunjena, ne znajući šta se događa, šta mi je sa bebom, gdje se nalazi, da li ima potrebnu njegu, da li ću je ikada vidjeti. Oko 13 sati jedan vojni policajac unio mi je jelo. Cijeli taj dan sam u sobi bila sama. Navečer, oko 20-21 sat u sobu je ušao major Vlado iz Vogošće i naredio mi da se spremim i pođem s njim. Donio mi je jednu kesu u kojoj se nalazilo čisto, ali već nošeno žensko rublje. Kada sam se spremila poveo me je do svog džipa kojim me je, zajedno sa još dvojcom vojnika, odvezao u jednu veću vikendicu. Rekao mi je da, ukoliko želim da se sretnem sa svojom bebom, moram biti veoma pametna, jer će me u vikendici posjetiti jedan gospodin stranac, koji mi može puno pomoći ako budem dobra prema njemu. Zaključao me je u vikendicu koja se sastojala od jedne veoma prpstrane prostorije i sanitarnih prostorija u prizemlju i tri manje spavaće sobe u potkrovlju. U vikendici je bio televizor i radioapart. Bojala sam se svoga položaja, a puno više sam strepila šta mi je sa bebom. Ubrzo poslije toga, u prostoriju je ušao stariji oficir sa dva pratioca. Prepoznala sam kanadskog generala Luisa Mekenzija, koji mi je prišao sa ispruženom rukom, oslovivši me sa „gospođice“ (na engleskom jeziku). U desnoj ruci je držao pupoljak crvene ruže, koji mi je prestrašenoj i nespretnoj utrpao u ruke. Dok je to činio, iz sobe su izašli njegovi pratioci i zaključali vrata.

General Mekenzi me pitao kako se zovem, odakle sam... Šutjela sam i pravila se da ništa ne razumijem. Sljegala sam ramenima i polahko uzmicala, dok mi je general Mekenzi nije rekao na engleskom jeziku: „Gospođice, vi veoma dobro govorite engleski i vi sve razumijete. Ovdje sam da vam pomognem. To je vaš interes. Ljubav vođena interesom je najjača ljubav.“ Shvatila sam u kakvom sam se položaju nalazila. Zatočena i odvojena od svoje devetomjesečne bebe. Oboje smo bili bespomoćni i zatočeni. Svako opiranje bilo je suludo. Opirala bih se, borila, da sam bila sama, da od mene niko nije zavisio. Ovako, mislila sam na svoga sina i bila sam spremna podnijeti i patnju i poniženjei fizičku i duševnu bol samo da bih se sastala sa njim, makar i u uvjetima zatočenja i neizvjesnosti koju zatočenje sa sobom nosi. Uz šund muziku iz Srbije, sa radija, general je praznio svoju strast, a ja branila svoju zatočenu bebu. Stisnutih zuba, stisnuta srca... To je trajalo, sa manjim prekidima, više od dvadeset dana. General me je posjetio 7-8 puta. Molila sam ga da utiče na četnike da mi vrate bebu i da nas oslobode. Uvjek je govorio: „Sutra, sutra, strpi se...“ Nakon dvadesetak dana iz vikendice su me u Vogošću odvezla dvojca vojnika i predala majoru Vladi. (...)

(...) Nije me general Mekenzi na seksualni odnos prisilio šakama. Nije me oborio. Sama sam legla. Nije me tukao, prisiljavao, ali me je imao kao bespomoćniu zatočenicu. Dok je izigravao oficirskog džentlmena sa ružom, soba je bila zaključana, a oko kuće je bila četnička, vojnička straža. Ovo svjedočenje činim bez ikakve prisile, da odahnem, da mi bude lakše u želji da se nekad sretnem sa generalom, Luisom Mekenzijem, posebno da mu javno na televiziji postavim par pitanja i da ga pogledam pravo u oči, u oči velikog prijatelja četničko – srpskih ratnih zločinaca.“