#1 Kako pisu fasisticke novine Slobodna Dalmacija
Posted: 05/10/2006 13:17
’ZLATNI LJILJAN’ iz nebodera
Komšić se hvali da je jedini političar koji živi u neboderu. Pa se čovjek mora upitati kako će on zastupati Hrvate i građane koji ne žive u neboderima. A takvih je golema većina
piše Petar MILOŠ
Ovih su dana puna usta Željka Komšića, novopečenog hrvatskog člana Predsjedništva BiH. I u svim medijima se piše i priča o načinu njegova izbora, a nigdje podataka o tome tko je taj budući predsjednik države koji je Hrvatima u BiH apsolutna nepoznanica.
O njemu se nešto više moglo saznati iz emisije FTV-a ’60 minuta’ gdje je gostovao u ponedjeljak. No ni tu nije kazano kada je rođen. A mladoliko izgleda. Nije kazano ni što je radio prije rata, ali se iz konteksta moglo zaključiti da je kao srednjoškolac pristupio u redove KPJ. Niti ga je blagonakloni voditelj pitao, niti je on spominjao školovanje, pa bi se Željko Komšić zna što je ’tisuća’, ’siječanj’ i ’veljača’, ali...moglo zaključiti da mu je u tom pogledu uzor bio drug Tito.
Na to upućuje i zamuckivanje pri odgovoru na svako pitanje, pa je voditelj morao prevoditi njegove riječi. Možda se zbog toga nije usudio gostovati na HTV-u, gdje je bio pozvan u ’Otvoreno’. Zna da ne zna. I to mu je vrlina.
Iz drugih sam izvora saznao da se u ratu priključio postrojbama Armije BiH, za što je dobio najviše odlikovanje ’Zlatni ljiljan’. Manje je poznato da se te 1992. godine u Sarajevu protiv napadača borila i brigada HVO-a pod imenom ’Kralj Tvrtko’. Pa se Željko Komšić žestoko zalagao da se ta brigada priključi Armiji BiH pri čemu su svi razoružani, neki zatvoreni, a neki se priključili u postrojbe ABiH.
Tu je Željko Komšić zaradio ’Zlatni ljiljan’.
U vrijeme nametnute vlasti Alijanse, kada su Hrvati tražili samoupravu, Željko Komšić našao se u prvim redovima SDP-ove avangarde koja se borila protiv te ’kontrarevolucije’. I bio nagrađen visokim položajima. Pa s mjesta načelnika jedne sarajevske općine odlazi na mjesto veleposlanika u Beogradu. Iz tog vremena sjećam se da je u Travniku izjavio "kako je program ’Dvije škole pod jednim krovom’ čisti fašizam". Da podsjetim, radi se o školama gdje se odvojeno i s dva programa školuju djeca Hrvata i Bošnjaka.
Kao pravi internacionalist protivio se pokušajima da se u Mostaru formira Hrvatsko sveučilište, da Hrvati dobiju vlastiti RTV kanal, da ’pobunjeni’ vojnici HVO-a dobiju ratne zasluge... Čovjek se u biti bojao vlastite nacije kao vrag križa. Osobno je bio sudionik raseljavanja Hrvata iz Sarajeva. Najljepše sarajevsko naselje Otes, kojega su podigli hercegovački doseljenici - gastarbajteri, potpuno je razoreno i uništeno. A rodijaci mi kažu da se Komšić nikada nije pojavio među njima.
Rečeni se Komšić hvali da je jedini političar koji živi u neboderu. Pa se čovjek mora upitati kako će on zastupati Hrvate i građane koji ne žive u neboderima. A takvih je golema većina.
U spomenutoj emisiji ’60 minuta’ Komšić napomenu da zna i hrvatski jezik, da zna što je tisuća, siječanj i veljača, čak i njihovo značenje, ali on iz prkosa tako ne želi govoriti. Pa je radi toga ’srećan’. Uistinu je za Hrvate tragedija da ih zastupa takav čovjek koji zbog nesposobnosti ili lijenosti ne želi naučiti jezik naroda kojega predstavlja.
Komšić se hvali da je jedini političar koji živi u neboderu. Pa se čovjek mora upitati kako će on zastupati Hrvate i građane koji ne žive u neboderima. A takvih je golema većina
piše Petar MILOŠ
Ovih su dana puna usta Željka Komšića, novopečenog hrvatskog člana Predsjedništva BiH. I u svim medijima se piše i priča o načinu njegova izbora, a nigdje podataka o tome tko je taj budući predsjednik države koji je Hrvatima u BiH apsolutna nepoznanica.
O njemu se nešto više moglo saznati iz emisije FTV-a ’60 minuta’ gdje je gostovao u ponedjeljak. No ni tu nije kazano kada je rođen. A mladoliko izgleda. Nije kazano ni što je radio prije rata, ali se iz konteksta moglo zaključiti da je kao srednjoškolac pristupio u redove KPJ. Niti ga je blagonakloni voditelj pitao, niti je on spominjao školovanje, pa bi se Željko Komšić zna što je ’tisuća’, ’siječanj’ i ’veljača’, ali...moglo zaključiti da mu je u tom pogledu uzor bio drug Tito.
Na to upućuje i zamuckivanje pri odgovoru na svako pitanje, pa je voditelj morao prevoditi njegove riječi. Možda se zbog toga nije usudio gostovati na HTV-u, gdje je bio pozvan u ’Otvoreno’. Zna da ne zna. I to mu je vrlina.
Iz drugih sam izvora saznao da se u ratu priključio postrojbama Armije BiH, za što je dobio najviše odlikovanje ’Zlatni ljiljan’. Manje je poznato da se te 1992. godine u Sarajevu protiv napadača borila i brigada HVO-a pod imenom ’Kralj Tvrtko’. Pa se Željko Komšić žestoko zalagao da se ta brigada priključi Armiji BiH pri čemu su svi razoružani, neki zatvoreni, a neki se priključili u postrojbe ABiH.
Tu je Željko Komšić zaradio ’Zlatni ljiljan’.
U vrijeme nametnute vlasti Alijanse, kada su Hrvati tražili samoupravu, Željko Komšić našao se u prvim redovima SDP-ove avangarde koja se borila protiv te ’kontrarevolucije’. I bio nagrađen visokim položajima. Pa s mjesta načelnika jedne sarajevske općine odlazi na mjesto veleposlanika u Beogradu. Iz tog vremena sjećam se da je u Travniku izjavio "kako je program ’Dvije škole pod jednim krovom’ čisti fašizam". Da podsjetim, radi se o školama gdje se odvojeno i s dva programa školuju djeca Hrvata i Bošnjaka.
Kao pravi internacionalist protivio se pokušajima da se u Mostaru formira Hrvatsko sveučilište, da Hrvati dobiju vlastiti RTV kanal, da ’pobunjeni’ vojnici HVO-a dobiju ratne zasluge... Čovjek se u biti bojao vlastite nacije kao vrag križa. Osobno je bio sudionik raseljavanja Hrvata iz Sarajeva. Najljepše sarajevsko naselje Otes, kojega su podigli hercegovački doseljenici - gastarbajteri, potpuno je razoreno i uništeno. A rodijaci mi kažu da se Komšić nikada nije pojavio među njima.
Rečeni se Komšić hvali da je jedini političar koji živi u neboderu. Pa se čovjek mora upitati kako će on zastupati Hrvate i građane koji ne žive u neboderima. A takvih je golema većina.
U spomenutoj emisiji ’60 minuta’ Komšić napomenu da zna i hrvatski jezik, da zna što je tisuća, siječanj i veljača, čak i njihovo značenje, ali on iz prkosa tako ne želi govoriti. Pa je radi toga ’srećan’. Uistinu je za Hrvate tragedija da ih zastupa takav čovjek koji zbog nesposobnosti ili lijenosti ne želi naučiti jezik naroda kojega predstavlja.
