Forum Klix.ba

ljudi,ja se fakat bojim smrti.
da,znam ja da se svako pribojava i da je to normalno,ali mislim da prelazim sve granice.ne bojim se ja toliko svoje smrti,nego smrti bližnjeg a i izjava saučešća mi stvara neki čudan osjećaj u stomaku.prije 2-3 dana saznala sam da mi je dobrom prijatelju u drugoj državi umrla mama.otad gledam u telefon,uzmem slušalicu,pa je vratim.i nikako nazvat...mislim da ću popodne to obaviti i već mi se želudac svezao u čvor.ne,to nije nelagoda,nego pravi pravcati strah.
da,ja se mogu rasplakati i ako pročitam neku umrlicu nepoznatog čovjeka.jednostavno,ne mogu smetnut s uma da iza svake od njih stoji jedna ljudska priča koju najvjerovatnije nikad neću saznati.
e sad,ne tražim ja od vas da mi kažete da li je to normalno,jer i sama vrlo dobro znam da pretjerujem.samo me interesuje da li se neko slično osjeća katkad,pa čak i ako nije u pitanju smrt neke jako bliske osobe.

Malo pretjeruje¹... Svi se boje i svi poku¹avaju otresti takve misli od sebe...

Svako jutro oko 11 pogledam http://www.bakije.com i Oslobodjenje, smrtovnice. Bojim se i ja...

ista sam takva. Uvijek bila, a sad posebno odkad imam djecu.

A bolesti sto se bojimmm

Smrt je samo pocetak

cuprija, cuprija

mala-i wrote:ljudi,ja se fakat bojim smrti.
da,znam ja da se svako pribojava i da je to normalno,ali mislim da prelazim sve granice.ne bojim se ja toliko svoje smrti,nego smrti bližnjeg a i izjava saučešća mi stvara neki čudan osjećaj u stomaku.prije 2-3 dana saznala sam da mi je dobrom prijatelju u drugoj državi umrla mama.otad gledam u telefon,uzmem slušalicu,pa je vratim.i nikako nazvat...mislim da ću popodne to obaviti i već mi se želudac svezao u čvor.ne,to nije nelagoda,nego pravi pravcati strah.
da,ja se mogu rasplakati i ako pročitam neku umrlicu nepoznatog čovjeka.jednostavno,ne mogu smetnut s uma da iza svake od njih stoji jedna ljudska priča koju najvjerovatnije nikad neću saznati.
e sad,ne tražim ja od vas da mi kažete da li je to normalno,jer i sama vrlo dobro znam da pretjerujem.samo me interesuje da li se neko slično osjeća katkad,pa čak i ako nije u pitanju smrt neke jako bliske osobe.

Svako se na odredjeni nacin boji smrti. Medjutim postoje ljudi u odredjenim religijama koji na smrt gledaju, pazi sada ovo, kao na PRVU BRACNU NOC. Misli se svakako na prirodnu a ne nasilnu smrt ili samoubistvo. Dakle ako te moze utjesiti onda se utjesi time da mnogi na smrt ne gledaju kao na nuzno lose i zlo, vec pocetak neceg boljeg.

bojite se zivota, smrt je sigurna

vjera u dragog Allaha je lijek za sve.on daje zivot a bogami i smrt.ko misli drugacije neka saceka hazreti azraila i sve ce mu biti jasno.

p.s.bojte se se smrti jer je ona vjecna a zivot je kratak.

mala-i wrote:ljudi,ja se fakat bojim smrti.
da,znam ja da se svako pribojava i da je to normalno,ali mislim da prelazim sve granice.ne bojim se ja toliko svoje smrti,nego smrti bližnjeg a i izjava saučešća mi stvara neki čudan osjećaj u stomaku.prije 2-3 dana saznala sam da mi je dobrom prijatelju u drugoj državi umrla mama.otad gledam u telefon,uzmem slušalicu,pa je vratim.i nikako nazvat...mislim da ću popodne to obaviti i već mi se želudac svezao u čvor.ne,to nije nelagoda,nego pravi pravcati strah.
da,ja se mogu rasplakati i ako pročitam neku umrlicu nepoznatog čovjeka.jednostavno,ne mogu smetnut s uma da iza svake od njih stoji jedna ljudska priča koju najvjerovatnije nikad neću saznati.
e sad,ne tražim ja od vas da mi kažete da li je to normalno,jer i sama vrlo dobro znam da pretjerujem.samo me interesuje da li se neko slično osjeća katkad,pa čak i ako nije u pitanju smrt neke jako bliske osobe.

Ista sam, ja ne smijem otići ni na sahranu...

bajazit wrote:vjera u dragog Allaha je lijek za sve.on daje zivot a bogami i smrt.ko misli drugacije neka saceka hazreti azraila i sve ce mu biti jasno.

p.s.bojte se se smrti jer je ona vjecna a zivot je kratak.

nekako mislim da niko od nas nije 100 vjernik,a ni 100 posto ateist.

Moja nana je vjernik u pravom smislu rijeci. Nisam upoznala bolju zenu od nje, a i svak ko je zna, to isto kaze.

Medjutim, jednom mi rece kako se boji smrti. Rekoh, kako kad ces kod Alaha. Kaze "strah me je u kaburu biti sama"

bajazit wrote:vjera u dragog Allaha je lijek za sve.on daje zivot a bogami i smrt.ko misli drugacije neka saceka hazreti azraila i sve ce mu biti jasno.

p.s.bojte se se smrti jer je ona vjecna a zivot je kratak.

Bajazite, ako je smrt vjecna onda ne mozes u isto vrijeme vjerovati u sudnji dan i prozivljenje jer jedno drugo iskljucuju.

bajazit wrote:vjera u dragog Allaha je lijek za sve.on daje zivot a bogami i smrt.ko misli drugacije neka saceka hazreti azraila i sve ce mu biti jasno.

p.s.bojte se se smrti jer je ona vjecna a zivot je kratak.

ćim umreš sve će ti biti jasnije!?
živi bili pa vidjeli

Smrt je samo pocetak Smile

Joj kad Haqqani uleti sa ovim

induendo wrote:Bojim se samo teške bolesti i patnje.A za smrt mi je apsolutno svejedno.

tacno. jer lako je umrijeti. a zivjeti sa mukom i patnjom i bolesti je tesko.

Poslije 1993 godine kad sam u jednom mjesecu dva puta samo nekim čudom izbjegao smrt više se ne bojim smrti jer sve ovo vrijeme poslije tih događaja smatram bonusom.

Kako netko napisa treba se bojati života i duge bolesti a kad smrt dođe nećeš je ni osjetiti.

izvinjavam se drvosjeca greska u koracima.mislio sam do sudnjeg dana a kada je to to samo dragi allah zna.
za mamu29 nana ti je dobro rekla[nije nikome svejedno ali istinskom vjerniku je sigurno lakse] samo sto ne znaci da ce biti sama u kaburu.vjernici su sa svojim familijama i sa onima koje vole sto je obrnuto u slucaju nevjernika.

bajazit wrote:izvinjavam se drvosjeca greska u koracima.mislio sam do sudnjeg dana a kada je to to samo dragi allah zna.
za mamu29 nana ti je dobro rekla[nije nikome svejedno ali istinskom vjerniku je sigurno lakse] samo sto ne znaci da ce biti sama u kaburu.vjernici su sa svojim familijama i sa onima koje vole sto je obrnuto u slucaju nevjernika.

a kud ce ljudi koji nit vjeruju, nit nevjeruju Ima rijec za to, ali mi je mozak trenutno tuta
Ja stvarno ne znam jel Bog postoji

Ja sam do sad 3 puta izbjego smrt.Gledo je sto se kaze.I evo me joz ziv iako nisam ko nekad normalno ali se pitam kolko jos imam sansi jer sam 3 puta prezivio.Macka ima 9 e sad covjek neznam.Neko umre sto kazu ko sale a nekom se neda ko meni naprimjer.Prvi put trebo riknut tj.iskrvarit ali sreca nasla se nekakva sestra u blizini i to odgodila.Da nje nije bilo gotov.Drugi put pala montazna kuca na mene ali srecom na podu bio neki parmak pa zaustavio malo udar da nebi parmaka gotov 100%.Treci put lancani ja gledam kako idem direkt u sudar odjednom se pojavi iz desne trake auto i pokupi tog sto ja treba da udarim prodje sa miniumalnim ozljedama.Da nebi tog drugog auta svasta bi bilo.Jebo ti sreckovica ali pitam se dokle.Mozda ako Zeljo ispadne ne prezivim.

smrti ne ali starosti, nemoci i bolesti da.

ti moras redovno sadaku davat

ja se samo bojim smrti bližnjih

Jedva cekam da umrem , zivo me zanima sta ce biti poslije

mala-i wrote:ljudi,ja se fakat bojim smrti.
da,znam ja da se svako pribojava i da je to normalno,ali mislim da prelazim sve granice.ne bojim se ja toliko svoje smrti,nego smrti bližnjeg a i izjava saučešća mi stvara neki čudan osjećaj u stomaku.prije 2-3 dana saznala sam da mi je dobrom prijatelju u drugoj državi umrla mama.otad gledam u telefon,uzmem slušalicu,pa je vratim.i nikako nazvat...mislim da ću popodne to obaviti i već mi se želudac svezao u čvor.ne,to nije nelagoda,nego pravi pravcati strah.
da,ja se mogu rasplakati i ako pročitam neku umrlicu nepoznatog čovjeka.jednostavno,ne mogu smetnut s uma da iza svake od njih stoji jedna ljudska priča koju najvjerovatnije nikad neću saznati.
e sad,ne tražim ja od vas da mi kažete da li je to normalno,jer i sama vrlo dobro znam da pretjerujem.samo me interesuje da li se neko slično osjeća katkad,pa čak i ako nije u pitanju smrt neke jako bliske osobe.

taj strah osjeća svako živo biće... to je jače od čovjeka i ko kaže da ga nije strah, znaj da laže... samo mislim da se ne treba do te mjere opterećivati činjenicom da će jednoga dana doći i to na red, bez odlaganja... to je tako i niko to promijeniti ne može...

pokušaj da to ne prihvataš toliko tragično i ne razmišljaj puno o tome...

komi wrote:ja se samo bojim smrti bližnjih

to je drugo... to spada u bojim se svoje patnje i nesrece...