Forum Klix.ba

Vec me dvije godine muci depresija.Ne znam sta cu sa sobom.Kada pogledam u kakvom sam stanju vidim da mi je sve gore i gore.Nista mi se neradi,sve mi je svejedno,dosadno,nicemu se nemogu nasmijati.
Ne sjecam se kada sam se zadnji put nasmijao al ono iskreno od srca.Smijem se da drugi nevide u kakvom sam stanju.
Nemam prijatelje jer me svi smatraju malo cudnim.Razlog tome je sto izbjegavam drustvo jer imam problema sa govorom i nezelim da to iko vidi.Povlacim se u sebe i sve mi je teze.Djevojku imam ali i to pomalo blijedi,a drugu cu tesko naci.Slabo pricam sa sadasnjom djevojkom a ne sa nekom koja nezna moje probleme.Kad izadem nekad(jako rijetko) sa prijateljem u grad ne znam sta da pricam i sve sto hocu da kazem presutim jer znam da cu se namuciti pri izgovoru a to mi je najveci udarac.Kako bi bilo tek da je neka djevojka....hmm.
Sve sto postoji na svijetu sam pokusao sto se tice mog stanja(bas sve) od raznih savjetovalista,antidepresiva,alternativne medicine.
Vjerovatni niko od vas ne bi na meni primjetio moje stanje kada me vidi jer sam sa godinama razvio prilicnu glumu.Ona mi pomaze u pocetku ali se na kraju ipak razotkrijem.
Molio bih neki savjet ili barem podrsku od forumasa,to bi mi znacilo puno.
pozdrav za sviju

roki wrote:Vec me dvije godine muci depresija.Ne znam sta cu sa sobom.Kada pogledam u kakvom sam stanju vidim da mi je sve gore i gore.Nista mi se neradi,sve mi je svejedno,dosadno,nicemu se nemogu nasmijati.
Ne sjecam se kada sam se zadnji put nasmijao al ono iskreno od srca.Smijem se da drugi nevide u kakvom sam stanju.
Nemam prijatelje jer me svi smatraju malo cudnim.Razlog tome je sto izbjegavam drustvo jer imam problema sa govorom i nezelim da to iko vidi.Povlacim se u sebe i sve mi je teze.Djevojku imam ali i to pomalo blijedi,a drugu cu tesko naci.Slabo pricam sa sadasnjom djevojkom a ne sa nekom koja nezna moje probleme.Kad izadem nekad(jako rijetko) sa prijateljem u grad ne znam sta da pricam i sve sto hocu da kazem presutim jer znam da cu se namuciti pri izgovoru a to mi je najveci udarac.Kako bi bilo tek da je neka djevojka....hmm.
Sve sto postoji na svijetu sam pokusao sto se tice mog stanja(bas sve) od raznih savjetovalista,antidepresiva,alternativne medicine.
Vjerovatni niko od vas ne bi na meni primjetio moje stanje kada me vidi jer sam sa godinama razvio prilicnu glumu.Ona mi pomaze u pocetku ali se na kraju ipak razotkrijem.
Molio bih neki savjet ili barem podrsku od forumasa,to bi mi znacilo puno.
pozdrav za sviju

Mislim da ti ovdje lezi najveci problem
Najbolje je odma na pocetku ljudima da pokazes svoje stanje, a do njih je dali ce to pirhvatiti ili ne
Ja imam puno veci problem od tebe
Ali me libo racku, sto me neko ne prihvata onakvim kakav jesam, jer uvijek postoje izuzeci koji ce te prihvatiti, ali ti ljudima svoje "nedostatke" treba da pokazes odma na pocetku, a ne da ih oni otkriju poslije izvjesnog vremena

Moras sam sebi pomoci.Kada sebe prihvatis i drugi ce te pihvatiti vjeruj mi.

amarce wrote:Moras sam sebi pomoci.Kada sebe prihvatis i drugi ce te pihvatiti vjeruj mi.

Suplja ti prica
bez uvrede

roki,

Najvece ljudske mane ( los karakter - citaj lazljivost, neodgovornost, nepostovanje drugih, zloba, ogovaranje, itd, itd...) su nevidljive i svi koji su razumni to znaju.

Ti sad mozes ostati zatvoren u svojoj sobi do kraja zivota, i sta ce to promijeniti ? Drugima - nista, oni ce i dalje zivjeti svoj zivot. Ti imas izbor- mozes protraciti zivot, a mozes se i uhvatiti u kostac s njim. Problema imaju svi, iako to mozda tebi ne izgleda tako. Misleci sta ce drugi misliti ne samo da neces nista postici, nego obicno neces ni biti u pravu.

Niko nije savrsen - ne zaboravi to. Oni koji ti tako izgledaju, samo su bolji glumci od tebe.

pozz

Postoje antidepresivi kao sto je Prozac. To nije definitivno rjesenje, ali uz druge metode lijecenja moze pomoci. Bilo bi dobro da posjetis nekog strucnjaka, psihologa i da se konsultiras. Samo hrabro, da se to rijesiti.

Ja ti savjetujem da se manis i tableta i psihijatara
Samo ti sam mozes to rijesiti sa sobom

lalemali wrote:Postoje antidepresivi kao sto je Prozac. To nije definitivno rjesenje, ali uz druge metode lijecenja moze pomoci. Bilo bi dobro da posjetis nekog strucnjaka, psihologa i da se konsultiras. Samo hrabro, da se to rijesiti.

Šta će mu uopšte antidepresivi? Kad uzimaš to ne možeš živjeti normalno jer si u nekom polusnu. Nije valjda dotle došlo da mu treba da je drogiran stalno? Po njegovoj priči on ima problem sam sa sobom. Ali nije puko. Još uvijek.

Planina je cudo...

Otidji kod Loge Slobodana, cuda covjek cini. Na Grbavici ima ordinaciju. Najbolji neouropsihijatar u drzavi, a i sire. Znam mnoge kojima je pomogo. Mozes otic samo na razgovor ako nista. Vrijedi pokusat.

Ako hoces njegov br. javi mi se na PM.

amarce wrote:Moras sam sebi pomoci.Kada sebe prihvatis i drugi ce te pihvatiti vjeruj mi.

Moraš potražiti stručnu pomoć.

Shvati da nemas dva zivota.
Ja po ko zna koji put skontah neki dan da je to tako...i znas kako se osjecam...odlicno.

A nemam ni jedan realan razlog da se osjecam tako.

Ma, samo opusteno...ZIVOT JE LIJEP!!!

PipiDugaDevetka wrote: Moraš potražiti stručnu pomoć.

Moram reagovati, jer me ovakve poruke jako iritiraju.

Jesi li kvalifikovan/a za ovakve izjave ?

Ako jesi, onda mu nesto konkretno predlozi.

Ako nisi, molim te cuti.

tesko da ovdje iko ima kvalifikaciju da pruzi strucnu pomoc pa si opet svi daju za pravo da nesto kazu jer momak je i trazio misljenja koja ce mu mozda pomoci da donese neku odluku. a ta odluka bi mogla biti i trazenje strucne pomoci.
ja bih mu isto predlozila.

antidepresivi nisu isto sto i sedativi i ucinak ni priblizno nije isti.
I mogu pomoci, ali samo uz lijecnicku terapiju. I niposto ne ici u domove zdravlja kod nasih psihologa (sa casnim izuzetkom studentske poliklinike). Ovo sve govorim kao bivsi korisnik i bivsi depresivac.

Ja zivim sa svojim nedostatkom od 6 godine (koji je uzgred puno "veci" od tvog)
Nikad nisam trazio pomoc psihologa ili nesto slicno
Ljudi vide moj nedostatak na prvi pogled, ko me ne moze prihvatiti takvog, njegov problem, moj nije!
Nekima to ne smeta, i onda dobijas iskrene prijatelje, prijateljice, djevojku itd.
Vec sam ti rekao , ne sakrivaj svoj problem" pred ljudima koje upoznajes
Sretno

zivot je jedan i stvarno prekratak da bi prosao samo tako.
i sama sam dugo bila u depresiji iz raznih razloga, vjeruj mi nista nije pomoglo do ja sama sebi.
ne vrijedi da glumis jer nema smisla, svi oni koji te nece voliti samo zbog neke mane nisu vrijedni.
postoje ljudi kojima su vazne neke druge kvalitete, koje vjerujem imas.
zato, samo hrabro i naprijed

pozdrav

foucault wrote:antidepresivi nisu isto sto i sedativi i ucinak ni priblizno nije isti.
I mogu pomoci, ali samo uz lijecnicku terapiju. I niposto ne ici u domove zdravlja kod nasih psihologa (sa casnim izuzetkom studentske poliklinike). Ovo sve govorim kao bivsi korisnik i bivsi depresivac.

Svejedno, nikad mu ne bih preporučio antidepresive. Mislim da je jedini lijek za ovakve stvari homeopatija. Ne saljevanje strave i te gluposti...nego pravi pravcati lijekovi. A to psihijatar neće nikad preporučit jer psihijatri su kreteni kad su u pitanju te stvari. On će te samo kljukat tabletama. Možda ne koristim prave riječi ali ne mogu da se suzdržim. Ne priznaju alternativnu medicinu. Hajvani. Dadnu ti lijekove koji te neće izvadit iz sranja a postat ćeš imun na lijekove na kraju.

Ne znam adresu al uglavnom...na Alipašinom ima apoteka koja prodaje te lijekove. Zove se Narodna Apoteka, čini mi se. U državnim apotekama toga nema.

debela wrote:tesko da ovdje iko ima kvalifikaciju da pruzi strucnu pomoc pa si opet svi daju za pravo da nesto kazu jer momak je i trazio misljenja koja ce mu mozda pomoci da donese neku odluku. a ta odluka bi mogla biti i trazenje strucne pomoci.
ja bih mu isto predlozila.

Izjaviti "Treba ti strucna pomoc" , je isto kao i reci "Ne mogu se saziviti s tvojim problemom, ne mogu se identifikovati, jer si suvise drugaciji od mene ( norme )". Zbog toga ti ne mogu reci nista drugo, nego, obrati se nekome ko ima iskustva s takvima kao sto si "ti".

Za mene je to samo arogancija pomijesana s predrasudama.

Necemo potcjenjivati njegovu inteligenciju, on nije ovdje dosao po "strucnu pomoc", nego mrvicu razumijevanja.

....pocni trcati......kad se navuces na 5 km dnevno, skontaces kako neke stvari rade......nakon toga bice ti lakse unijeti i neke druge promjene u svoj zivot....

Kognitivna psihoterapija, antidepresivna sredstva i temeljna promjena načina života uz mnogo fizičke aktivnosti.....

Latinica wrote:Izjaviti "Treba ti strucna pomoc" , je isto kao i reci "Ne mogu se saziviti s tvojim problemom, ne mogu se identifikovati, jer si suvise drugaciji od mene ( norme )". Zbog toga ti ne mogu reci nista drugo, nego, obrati se nekome ko ima iskustva s takvima kao sto si "ti".

Za mene je to samo arogancija pomijesana s predrasudama.

Necemo potcjenjivati njegovu inteligenciju, on nije ovdje dosao po "strucnu pomoc", nego mrvicu razumijevanja.

izjaviti 'treba ti strucne pomoc' bi moglo biti isto sto i 'ne mogu ti pomoci jer te ne poznajem, ne znam sta te uistinu muci, nemam uvid u tvoj zivot i ne mogu poredati sve detalje da dobijem kompletnu sliku'.
vec sam napisala da ovakve teme obicno sluze da se cuju razlicita misljenja kako bi mozda pomogla u donosenju neke odluke.
i dalje stojim iza recenog, potraziti strucnu pomoc jer to nije sramota, nije hir nego precesto jedini nacin da se prevazidju problemi.

roki, oko 15 % muskaraca pada jednom ili vise puta u depresiju (25 % zena). Nisi jedini.

Opusti se. Slusaj svoje tijelo, opusti se i kad osjecas potrebu za necim to i radi. Nemoj nesto previse ocekivati od samog sebe trenutno a fizicke aktivnosti prilagodi onako kako ti osjecas da ti odgovara.
Ne znam gdje boravis ali ako imas ikakvu mogucnost idi na terapije. Razgovori sa doktorom, psihologom i psihijatrom su temelji u lijecenju (to ne mora odmah znaciti da su ti antidepresivne potrebne, to je njihova odgovornost da pronadju).

Sretno.

cHupjahalic@ wrote:roki, oko 15 % muskaraca pada jednom ili vise puta u depresiju (25 % zena). Nisi jedini.

Opusti se. Slusaj svoje tijelo, opusti se i kad osjecas potrebu za necim to i radi. Nemoj odmah imati neka velika ocekivanja a fizicke aktivnosti prilagodi onako kako ti osjecas da ti odgovara.
Ne znam gdje boravis ali ako imas ikakvu mogucnost idi na terapije. Razgovori sa doktorom, psihologom i psihijatrom su temelji u lijecenju (to ne mora odmah znaciti da su ti antidepresivne potrebne, to je njihova odgovornost da pronadju).

Sretno.

ti studiras psihologiju? u pravu si sve

Vrijeme je “Ruka Božija”: ona pokreće sve u svom pravcu, prema određenoj destinaciji. Neki ljudi su sposobni shvatiti značaj prolaska vremena, i promatrati ga sa okom mudrosti. Ti ljudi koriste vrijeme, tako što iz svakog novog dana izvuku maksimum, iskorištavajuću na taj način, Bogom danu viziju usmjeravanja svog života ka ispravnom pravcu.

Drugi doživljavaju vrijeme na izobličen način, kao osoba koja gleda u izpupćeno ili udubljeno ogledalo. Ova bolest percepcije se dešava zbog toga, što se ti ljudi nisu pomirili sa “Rukom Božijom”; nisu shvatili razlog, zbog kojeg nas je Bog ograničio carstvom vremena i prostora. On nam na taj način namjerava podariti šansu da se usavršimo, kako bi stekli Uzvišene atribute kroz naš lični trud i kroz teške situacije, i tako se pripremili za dan ponovnog sastanka sa našim Gospodarom.

Uzvišeni Allah dž.š. kaže:

“Djeca Ademova prokljinju vrijeme, a Ja sam vrijeme, u Mojoj Ruci su noć i dan.”

Za one koji još nisu shvatili ovu istinu, vrijeme se ponaša na veoma čudan i uznemirujući način. Efekat ovoga je skretanje naše pažnje na potrebu za promjenom nas samih, kako bismo se našli u harmoniji sa prolaskom vremena, jer se vrijeme samo od sebe, očigledno, neće niti ubrzati, niti usporiti, da bi se prilagodilo našim potrebama. Naše opažanje problema sa vremenom je Božija milost, baš kao što bol u stomaku ukazuje na potrebu za mjenjanjem navika u ishrani, tako nas i ova “Bolest” upućuje na potrebu za dotjerivanjem našeg načina života.

Za neke ljude vrijeme kao da leti, noseći ih kao bespomoćne jahače na leđima divljih konja, u krdu koje galopira ka litici. Dok za druge, vrijeme kao da stoji u mjestu, i oni imaju osjećaj da tonu u živi pjesak.

Mi prvo moramo shvatiti vrijednost vremena; koje, kada se jednim potroši, se ne može vratiti natrag. Kada bi svi narodi uložili napor da povrate makar jednu sekundu prošlosti ( kako bi promijenili neku katasrofalnu odluku npr.), da li mislite da bi uspjeli? Ne, ni brdo blaga nemože povratiti natrag niti jednu sekundu vašeg života. Prema tome, vrijednost vremena je iznad svake procjene, a ljudi ipak besposleni traće sate, i traže naćina za sticanje još više slobodnog vremena.

Danas, veoma mnogo ljudi ( ne samo oni koji se smatraju klinićki depresivni ) pati od nesposobnosti adaptacije na prolazak vremena, i to na naćin, da on bude u skladu sa njihovim duševnim mirom.

Ego kod veoma mladih ljudi želi smjesta požderati čitav svijet. Grozničava toplina ispunjavanja strasti, kao i lov na zadovoljstva, čine da vrijeme “Leti”. Veoma često, u ovim kritičnim vremenima za ljudski život, razboritost se baca za leđa, dok briga za ispunjavanjem potreba ega potroši svu životnu energiju. Takvo neobuzdano zadovoljavanje predstavlja siguran put za veoma brzo i suludo pražnjenje energije, a život je poput maratonske utrke; zahtjeva taktičnost: ako poćnete sprintati od samog starta, srušićete se nakon nekoliko stotina metara. Čuvanje energetskih zaliha iziskuje samokontrolu i snagu volje, a ovi atributi su rijetki danas među omladinom.