Forum Klix.ba

Kako ste narode? Ja sam novi clan na forumu. Citao sam ovaj tekst koji mi je jako interesantan pa bi zelio da vidim sta drugi misle!

Aida Tule, dipl. psiholog

Mnogi naučnici, pogotovo psiholozi i sociolozi, istraživali su prisutnost homoseksualnnosti u ljudskoj prirodi i u društvu. Neka od ključnih pitanja na koja su pokušali naći odgovor su sljedeća :

- Kako dolazi do homoseksualnih poriva u ljudskoj prirodi?
- Da li je to pitanje izbora?
- Da li je to urođeno?
- Da li je takvo ponašanje naučeno?
- Da li je zdravo ili štetno za ljudski organizam i psihu?
- Da li je zdravo ili štetno za ljudski rod?
- Da li se može reći da je to normalno ili abnormalno ponašanje?
- Da li se treba/može mijenjati?

Uzroci homoseksualnosti su još uvijek relativno neistraženi. Naučnici se razilaze u vezi s tim pitanjem. Naime, neki tvrde da su za to odgovorni isključivo biološki uzroci, dok drugi kažu da se homoseksualnost razvija pod utjecajem okoline. Svaka od tih grupa još uvijek dokazuje svoju teoriju, a nerijetko ćemo naići i na mnogo naručenih naučnih analiza. Kad se govori o ljudskoj prirodi i njenom utjecaju na razmišljanje, ponašanje i donošenje odluka u društvenom okruženju, onda je jako teško biti isključiv i reći da je samo genetika ili da je samo okolina odgovorna. Ako se osvrnemo na analizu definicije homoseksualnosti, koja kaže da se radi o “emocionalnoj, duševnoj i seksualnoj privlačnosti prema istom spolu”, onda se može lahko zapaziti zanimljiv redosljed razvoja homoseksualnosti. Na prvom mjestu se javlja emocionalna privlačnost, zatim duševna, pa tek na kraju seksualna. Kad se dvije osobe emocionalno privuku onda ne možemo tvrditi da je to urođeno jer emocije su podložne promjenama i aktiviraju se zavisno od okruženja u kojem se nalazimo pa, s vremena na vrijeme, volimo nekog ili nešto ili ne volimo. Zato je nelogično izjaviti “ja volim tu i tu osobu zato što sam tako rođen/rođena”, već zato što “sam iz iskustva naučio/la da se lijepo osjećam u društvu te osobe i da imamo dosta toga zajedničkog”. Emocionalni i duševni dio u definiciji homoseksualnosti je glavni ključ međuljudskog privlačenja, što pobija teoriju da je homoseksualnost urođena. Međutim, tu je, na kraju, i seksualnu privlačnost što, opet, ide u korist urođenog ili biološkog utjecaja, što znači da, i genetika i okolina igraju veliku ulogu u seksualnoj orijentaciji. Ono što društvo podrži, bez obzira bilo urođeno ili ne, tome će ljudi težiti i smatrati ga za ispravno, a ono što društvo ne podrži ili ne odobri, bilo urođeno ili ne, neće biti definisano kao ispravno i, najvjerovatnije, ni javno manifestovano. Danas smo svjedoci gay-parada, gay udruženja, javnih gay-vjenčanja, odlikovanja gay-osoba viteškim titulama, što nas vodi do zaključka da društvo u kojem živimo podržava homoseksualnost i smatra je ispravnom, uprkos tvrdnjama iz nekih medicinskih krugova da je “homoseksualnost psihičko i psihijatrijsko oboljenje, koje kao raskošna opasnost prijeti pravilnom dizajnu spolnih razlika u društvu.” To su, ustvari, riječi kliničkog psihologa i profesora Charlesa Socaridesa koje su objavljene u Washington Postu. Profesor Socarides predaje psihijatriju na uglednom medicinskom koledžu Albert E. i intenzivno se bavio naučno-istraživačkim radom pokušavajući da odgonetne bio-socijalno-psihološku bazu homoseksualnog ponašanja. On tvrdi da je takvo ponašanje uzrokovano određenim psihičkim poremećajem ili hendikepom i da nalazi svoj korijen u odgoju, okolini i utjecaju onih koji su važni u našim životima. Ima dosta onih koji se ne bi složili sa mišljenjem profesora Socaridesa. Oni imaju svoje argumente koji idu u prilog homoseksualnosti kao zdravom izboru seksualne orijentacije. Jedan od njih je i Sigmund Freud.

Podrška homoseksualnosti u psihoanalizi i svijetu životinja

Sigmund Freud tvrdi da su svi ljudi biseksualci, što znači da teže istom i suprotnom spolu u isto vrijeme. Na prvom mjestu, Freud nije temeljio svoj rad na empirijskom dokazu i iz tog razloga u modernom krugu psihologa njegov stav ne važi kao validna referenca. Drugo, njegova psihoanaliza je utemeljna na pretpostavkama, što se može vidjeti iz prethodno navedene generalizacije. Tvrditi da su svi ljudi biseksualci znači isto što i reći da svi ljudi imaju težnju da kradu ili ubijaju. Šta smo postigli tom izjavom? Dali smo zeleno svjetlo krađi i ubijanju jer su biološki opravdani, a da se nismo upitali ima li to negativnih posljedica. Ako su nam jasne negativne posljedice određenog ponašanja, onda se taj poriv ljudske prirode stavlja pod kontrolu. Činjenica da svi ljudi ne kradu niti ubijaju govori o većoj moralnoj svijesti i obavezi prema kompletnom društvenom redu i harmoniji. Danas često viđamo novinske natpise koji ukazuju na činjenicu da homoseksualnost postoji i u životinjskom svijetu. Niko to ne spori. Ali, da li dešavanja u životinjskom svijetu mogu biti ljudima od razuma moralna referenca!? U životinjskom svijetu ženka pauka, poznata kao crna udovica, ubije svoga mužjaka nakon oplodnje. Hoće li ljudi i taj primjer slijediti? Možda, ako nam naučnici kažu da nam je to urođeno. Mačka, kad okoti mačiće, one prve ubija. Možda da i taj primjer iz životinjskog svijeta počnemo da slijedimo!

Razlozi preferiranja istog spola

Dr. Paul Cameron (Istraživački Institut za Porodicu, Colorado Springs), istraživao je među homoseksualnom populacijom razloge njihove seksualne orijentacije od 1940. do 1970. godine i dobio je sljedeće rezultate istrage:
- 22 posto imalo je rano homoseksualno iskustvo sa vršnjacima (pubertet)
- 16 posto imalo je homoseksualne prijatelje
- 15 posto imalo je slabu vezu sa majkom
- 15 posto imalo je neobično djetinjstvo (tretiran kao suprotni spol; zlostavljanje)
- 14 posto imalo je slabu vezu sa ocem
- 12 posto bili su im nedostupni heteroseksualni partneri (fizički neprivlačni)
- 9 posto društveno nesposobni (nisu se uklapali u društvo)
- 9 posto rođeni smo takvi.

Postoje bezbrojne teorije koje govore o nastajanju seksualne orijentacije. Da li ćemo biti heteroseksualni, homoseksualni ili nešto treće zavisi od kompleksne interakcije bioloških, kognitivnih i društvenih faktora. Dr. Cameron je zaključio, na osnovu rezultata istrage, da preferiranje homoseksualnosti najviše podliježe uticaju ranog iskustva (22 posto), tačnije rečeno mladi ljudi imaju potrebu da eksperimentišu sa svojim tijelom i seksualnošću jer im se, u tom periodu, aktiviraju spolni hormoni koji proizvode određene biološke nagone. Ukoliko su djeca prepuštena sama sebi, bez roditeljskog upućivanja i savjetovanja, ona srljaju iz avanture u avanturu ne razmišaljajući o posljedicama i dajući prednost nagonima i strastima. Drugi najjači faktor utjecaja je druženje sa homoseksualnim prijateljima (16 posto). U takvom društvu odobrava se ono što prijatelji rade i vremenom se počne raditi isto. Dokaz za to imamo u jednom naučnom istraživanju koje je sprovela ekipa psihologa (Russell, Switz i Thompson, 1977). Oni su uspjeli dokazati direktnu vezu između čula mirisa i menstrualnog ciklusa putem efekta zvanog feromon (gr. pherein = nositi, horman = potaknuti – znači nosimo nešto na sebi što potiče druge). Feromon je hemikalija koju ispušta ljudski organizam i naše tijelo poprima određeni miris s ciljem da privuče i utječe na promjene u organizmu druge osobe. Najčešće se detektuje putem čula mirisa. Naime, njihovo istraživanje je pokazalo, da je grupa žena, koje su određeni period zajedno živjele u jednoj kući, imale usklađen menstrualni ciklus jer su putem centra za miris prepoznavale hormonalne promjene drugih žena i dobivale menstruaciju skoro istog dana. Drugim riječima, mi udišemo miris tijela osobe s kojom se družimo i to vrši promjene u našim moždanim centrima. Ako putem mirisa poprimamo bioritam bliske nam osobe, onda je velika vjerovatnoća da poprimamo i navike ali i životne orijentacije. Ovo potvrđuje staru izreku “s kim si, takav si”. Dr. Cameron je zaključio da je genetika najmanje odgovorna za homoseksualnost, ali isto tako da je ne smijemo potpuno negirati, makar bila i minimalna (9 posto). Prilično velik je značaj roditeljskog pristupa odgoju djece. Nedovoljna briga, nepoklanjanje pažnje i ljubavi može biti jedan od uzroka, a da ne spominjemo opake posljedice prisutnosti seksualnog ili bilo kojeg drugog vida zlostavljanja djece.

Genetika vs. okolina

Jedan mladić izjavio je: “Ja nisam birao da budem gay, niti sam naučen da budem gay, to se samo pojavilo u pubertetu”.
Kako objasniti situaciju tog mladića? Kako shvatiti njegov osjećaj i potrebu? Postoji više razloga koji su oblikovali njegovu seksualnu orijentaciju:
1. genetski materijal od oca
2. defeminizacija ili maskulinizacija hormona
3. reorganizacija hormona tokom odgoja
4. slijeđenje društvenih prilika

Bitno je spomenuti da muško dijete nasljeđuje XY hromozom i da u tom sastavu ima X ženski hromozom, koji nasljeđuje od majke i Y koji nasljeđuje od oca. Tim putem roditelji prenose određene karakteristike na svoje dijete. Ovdje igra značajnu ulogu ono šta otac prenosi na dijete jer upravo njegov Y hromozom čini to dijete muškim nasljednikom. Dokazano je da na sadržaj muške sperme utječe ishrana, podneblje, klima, socijalno iskustvo, emocionalno iskustvo i sve drugo sa čim je otac dolazio u dodir. Ako se otac intenzivno družio sa ženama, usvajao njihov način pričanja, razmišljanja, gestikulacije i slično, to je ostavilo traga na njegov reproduktivni sistem, a koji započinje lučenjem gonaldotropina iz hipotalamusa, pa sve do testisa gdje se luči muški spolni hormon testosteron, i u žena do jajnika gdje se luči ženski spolni hormon estradiol. Intenzivno druženje sa ženama za odraslog muškarca znači nizak nivo testosterona i dominantan prenos ženskih karakteristika na muškog nasljednika. Dok, u slučaju žena koje se intenzivno druže sa muškarcima raste nivo testosterona i one postaju seksualno agresivnije, pa čak i muškobanjaste. Među ostalim vanjskim faktorima koji utiču na nizak nivo očevog testosterona ubraja se i nošenje zlata, svile, izbrijavanje i razuzdano seksualno ponašanje.
Spolni hormoni imaju dvije funkcije: da se organizuju i aktiviraju. Oni se organizuju od momenta začeća pa sve do puberteta kada se aktiviraju. Pojavljuju se još dva fenomena, jedan je defeminizacija putem ponašanja i maskulinizacija putem ponašanja. Postoji velika razlika između organizacije hormona u djevojčica i u dječaka. Ljudski reproduktivni sistem počinje se razvijati još u prenatalnom periodu. Tada svaka beba ima sistem, koji se zove Mullerov sistem, koji čini bebu ženskim nasljednikom, tek kad se aktivira anti-Mullerov sistem možemo govoriti o razvoju muškog nasljednika. To objašnjava postojanje defeminizacije i razliku između muške i ženske homoseksualnosti. Drugim riječima, ako u kritičnom periodu razvoja primijenimo na dječaku žensku odgojnu metodu, znači tretiramo ga kao djevojčicu (oblačimo, oslovljavamo), može doći do reorganizacije hormona ili neuspjele defeminizacije. Nakon što se hormoni reorganizuju do puberteta, njihovom aktivacijom u pubertetu dječak ne osjeća privlačnost prema djevojčicama, što bi bilo normalno, nego prema dječacima ili istom spolu. Tada se javlja osjećaj homoseksualne orijentacije. Dosta djece to krije iz straha da ne budu osuđivana ili socijalno odbačena, na nesreću, to se ponese dalje u život i, krijući od drugih, proizvodi u njima osjećaj manje vrijednosti i slično. U ovom slučaju ne možemo kriviti dijete što osjeća, nego roditelja koji je primijenio pogrešnu odgojnu metodu ili je i sam živio neprikladnim stilom, što se odrazilo i na njegovog sina ili kćerku. Ali, možemo ga kriviti što se povodi za takvim osjećajem, umjesto da ga - iz moralne odgovornosti - kontroliše i ispravno tretira. Slično se dešava i sa djevojčicama kad otac, iz silne želje da dobije sina, tretira svoje žensko dijete kao muško, oslovljava je sa ”sine moj”, uvodi je u tipično mušku priču, tipično muško ponašanje i razmišljanje, pa čak i odnos prema drugima. Česti su slučajevi kada otvoreno kažu kćerci: “Mi bismo voljeli da si muško”. To su jaki emocionalni udari za djecu. Normalno da hormonalni sistem detektuje takav tretman i vrši reorganizaciju do puberteta, kada djevojčica kaže da ne osjeća ništa prema dječacima, zapravo kada se smatra da je jedna od njih, i kada zazire od svega što je žensko (suknje, šminka, priča i sl.).
Imamo još jedan faktor utjecaja na seksualnu orijentaciju, a to je slijeđenje društvenih prilika. Jedan od njih je neograničeno vanbračno uživanje u suprotnom spolu, koje vodi u razne vidove perverznog egzibicionizma. U slučaju muškaraca formira se odbojnost zbog lahke dostupnosti različitih profila žena za seksualne usluge, a u slučaju žena zbog nepravednog i bezosjećajnog odnosa muškaraca prema njima. Postoji jos jedan fenomen modernog doba koji utiče na porast homoseksualne populacije, a to je sljeđenje trenda. Trenutno je cool isprobati i tu vrstu seksualnog nagona ili imati podršku seksualnog lobija da dobijemo bolje radno mjesto, bolju poziciju u društvu, položimo neke ispite i slično.
Uzroci su različiti, u većini slučajeva vidimo da homoseksualna orijentacija nije nešto što padne iz vedra neba, nego se generacijama prenosi genetskim materijalom.

prvi post i odmah o pederima

udri

A koje su to (negativne) posljedice homoseksualiteta?

I od kad je ovaj tekst? Charles Socarides, naime nije medju zivima od prosle godine, a na Albert Einstein College of Medicine je prestao predavati 1996. A i citirati Paula Camerona (koji je izbacen iz American Psychological Association 1983) kao podlogu za neki naucni rad je

Reference :
Carlson, R. N. (1999). Foundations of Physiological Psychology. Allyn and Bacon. Boston.
Morris, G. C., & Maisto, A. A. (1999). Understanding Psychology. Prentice Hall. New Jersey.
Bishop, D. G. (2001). Health Psychology – Integrating Mind and Body. Allyn and Bacon. Singapore.
Nevid, J. S., Rathus, A. S.,& Green, B. (2000). Abnormal psychology in a changing world. Prentice Hall. New Jersey.
Weiten, W., & Lloyd, A. M. (2000). Psychology applied to modern life. Wadsworth and Thomson Learning. Belmont.

2. dio

Kako društvo i kultura utječu na homoseksualnost

Procenat homoseksualnosti nije isti u svim kulturama, što indirekto govori da pojedinačni faktori prisutni u jednom društvu mogu sadržavati elemente koji podstiču homoseksualnost ili je odbacuju. Na koji način? Ljudski organizam pohranjuje u sebe svaki stimulans koji dolazi iz vanjskog svijeta (društvo) i obrađuje ga na više načina, pored ostalog, i emocionalno i motivaciono. Ako imamo stimulanse koji pospješuju naše simpatije prema istom spolu, naprimjer imamo prijatelje koji su homoseksuaci, onda smo izgradili emocionalni stimulans koji nas veže za homoseksualne težnje, a kasnije i potrebe koje postaju dio našeg identiteta. Emocionalni stimulans može ležati u svemu što pokreće osjećaj simpatisanja, bio to neko iz našeg okruženja ili neko iz svijeta medija. Ako imamo stimulans koji pospješuje naš motiv prema istom spolu, naprimjer da uspijemo na radnom mjestu gdje je glavni menadžer homoseksualac, onda nastojimo uskladiti svoje stavove i životne navike sa stavovima i navikama našeg poslodavca da bismo zadržali radno mjesto ili bili promovisani na veću ljestvicu u društvu. Ljudski spolni nagon je pod utjecajem socijalnog iskustva na prvom mjestu, a odmah nakon toga pod utjecajem načina na koji se iskusi seksualno iskustvo, zatim ishrane i emocija, posebice uzbuđenja pri pomisli na osobu s kojom želimo da dijelimo to iskustvo. Izgrađeno mišljenje o tome šta je moralno, šta je prikladno i šta je ugodno također utječe na ljudske seksualne sklonosti. Kako god društvo diktira standarde seksualnog ponašanja, tako i kultura odgaja da osjećamo nešto privlačnim ili odbojnim. Možda nismo ni svjesni tog utjecaja, ali od iskustva koje steknemo u određenoj kulturi zavisi da li ćemo nalaziti isti spol seksualno privlačnim ili ne. Sljedeći faktori su samo neki od mogućih koje smo već spomenuli ili u vezi s kojima su još u toku istraživanja :

1. dominantno žensko društvo – ako se u jednom društvu, u njegovoj prosječnoj porodici, preteženo rađa jedan dječak naspram tri-četiri djevojčice, dolazi do toga da brat pada pod utjecaj većeg broja sestara, a roditelji prave grešku primjenjujući istu odgojnu metodu za djevojčice i za dječake.
2. lahki i kompjuterizovani poslovi – pospješuju reorganizaciju hormona i utječu na spolnu slabost kod muškaraca posebice.
3. feminizirajući jezik – psiholingvistika se bavi proučavanjem utjecaja jezika na ljudsku psihu, tako u nekim jezicima nalazimo mnoštvo mehkih i nježnih izgovora i slova koja utječu na efekte reorganizacije u nervnom i hormonalnom sistemu i vrše feminizaciju muškog stanovništva; bosanski jezik spada u grupu jakih muških jezika, zato je u nas dominantno muško društvo u kojem žene ispoljavaju tipičan muški karakter, ali ukoliko se bosanski jezik podvrgne deminutivima kao na primjer kafica, pauzica, sekundica, bombonica, minutica itd. pogotovo u slučaju muškaraca, onda to poprima oblike feminizacije.
4. fizički izgled – slijeđenje modnih trendova, kao što je naprimjer pojava metroseksualaca, vodi izjednačavanju muškog i ženskog tijela, takvi muškarci svojim izgledom i ponašanjem liče na žene, i obrnuto, kada se žene trude da svojim izgledom budu što sličnije muškarcima.
5. genetski modificirana hrana – vrši nezdrave hormonalne promjene i pojave u ljudskom organizmu; takvu vrstu hrane nalazimo skoro u svim zemljama svijeta.

Medicinske posljedice homoseksualnog spolnog odnosa
Dr. Jeffrey Satinover, u knjizi Homoseksualnost i Politika istine, jasno je predstavio nepobitne činjenice o štetnim medicinskim posljedicama homoseksualnog odnosa. Uzimajući u obzir da gay-populacija praktikuje u 90 posto slučajeva analni odnos, neizbježno se nameće slika opasnih mikroba, nečistoće, infekcija i drugih rizičnih faktora. U javnu medicinsku ustanovu u San Francisku godišnje dođe 75.000 pacijenata, od tog broja 70-80 posto je gay-populacija sa 59 posto oboljelih od crijevnih parazita. Tokom 1991. godine u Sjevernoj Americi su vršena istraživanja s ciljem utvrđivanja broja oboljelih od hepatitisa A i došli su do sljedećih podataka unutar homoseksualne populacije:
- 29 posto u Denveru
- 66 posto u New Yorku
- 50 posto u San Francisku
- 56 posto u Torontu
- 42 posto u Montrealu
Opasnost je dovoljno velika jer oni prenose oboljenje i na heteroseksualnu populaciju. Druga oboljenja koja su klasičan primjer seksualno prenosivih bolesti, a koja se najčešće nalaze u homoseksualnoj populaciji su hepatitis A, B, C, D, gonorea, rak crijeva, crijevni paraziti, tifuska groznica, herpes simplex, infekcija Chlamydia trachomatis, infekcija Shigella vrste, Entamoeba histolytica, Giardia lamblia, cytomegalovirus, inkontinencija, hemoroidi, trganje unutrašnjeg analnog zida gdje je često hitan operacijski zahvat ušivanja. I, na kraju, AIDS, u nas poznatiji kao SIDA, bolest od koje svaki dan u svijetu oboli 14.000 ljudi, a od njih je 60 posto homoseksualaca. Spomenute 1991. godine, samo u Sjedinjenim Američkim Državama, među oboljelim od side bilo je 83 posto homoseksualca. To je bilo davne 1991. god., a kakvo je stanje danas, pitamo se!? Dr. Max Essex, sa Harvard Univerziteta, upozorava da sida vodi drugim epidemijama koje neće moći biti spriječene prezervativima. Prosjek življenja, zbog infektivnih upala, je 39-42 godine života, a porast suicida je sve veći zbog psihičkog pritiska koji donose sva spomenuta organska oboljenja. Smrtna stopa pokazuje da je homoseksualni odnos opasniji i od nikotina i od alkohola. Kao što dr. J. Satinover kaže: ”Ubojito i ovisno ponašanje.”
Jako je bitno sagledati posljedice određenog ponašanja prije nego se naivno odlučimo upustiti u nešto što nam može nanijeti psihičku i fizičku štetu. Mnogi ljudi gledaju gay-populaciju sa dozom humora i smiju se njihovom neobičnom izgledu i ponašanju, uzimaju ih za mahalske maskote, međutim, nisu svjesni svog pogrešnog pristupa. Na takav način im nanose još veću štetu, odbacuju ih još dalje i u svemu tome uskraćuju im pomoć, savjet, vidove terapije koje im mogu pomoći da sagledaju štetnost svog ponašanja. Edukacija mladih o tom pitanju nužna je na svakom koraku.
Nerijetko se nalaze i psihološki oblici poremećaja na primjeru homoseksualne populacije, kao što su depresija, poremećaji ovisnosti, stres, umišljanje da su neko drugi, gubitak osjećaja za realnost, nagle promjene raspoloženja, narcisoidnost, pedofilija i drugi nastrani seksualni nagoni. Socijalne posljedice homoseksualnog ponašanja mogu biti i u vidu reproduktivne štete, jer homoseksualni brakovi ne rađaju buduće generacije. Dalje, društvo pati zbog fizički i psihički oboljelih članova koji su socioekonomski teret tom društvu.
Upravo zbog medicinskih, psihičkih i socijalnih posljedica koje nanose štetu i bol pojedincu, ali i društvu, možemo reći da je homoseksualnost mentalno oboljenje koje treba pravovremeno otkriti i tretirati.

”Otkriće modernog doba”

Mary McIntosh (The Homosexual Role, 1968), Michel Foucault (La Volonte de savior, 1976), Alan Bray (Homosexuality in Renaissance England, 1982), David Halperin (How to do the History of Homosexuality, 2002) su sociolozi i historičari koji se izjašnjavaju kao homoseksualci. Ono što im je zajedničko, pored seksualne orijentacije, je da su svi u svojim knjigama došli do zaključka da je homoseksualnost otkriće novog evropskog vremena. Pitamo se kako? Znamo da to već hiljadama godina postoji u ljudskom društvu i da je uvijek na neki način doživljavalo propast. Ako prevedemo njihovu izjavu na jednostavan bosanski jezik onda sve ukazuje kao da homoseksualnost ima podršku modernog evropskog društva.
Američko društvo psihologa i Američko društvo psihijatara (APA), je 1973. godine izbrisalo homoseksualnost iz Kataloga mentalnih oboljenja, što znači da to ne spada u psihički poremećaj i ne smije se gledati kao abnormalno. Zašto??? Teško je zamisliti da je neko ko je u decembru 1972. godine bio mentalno bolestan, odjednom u januaru 1973. bude potpuno zdrava osoba. Jedini argument koji im je išao u prilog je da se homoseksualna populacija bez problema uklapa u društveni život i da ih njihovo stanje ne sprečava da se obrazuju, rade i ekonomski doprinose društvu. Međutim, oni zaboravljaju osnovu dijagnosticiranja psiholoških oboljenja, a ona glasi “određeno ponašanje (u ovom slučaju seksualno) se smatra abnormalnim ako odstupa od društvenih normi, ako nam nanosi ličnu štetu, ako šteti drugima i ako uzrokuje psihičku bol”. Kome sve homoseksualno ponašanje nanosi bol !?
Većina islamskih učenjaka smatra da nema štetnijeg oblika ponašanja od homoseksualizma zbog ogromnog poremećaja spolnog i psihičkog balansa među ljudima. Da opasnost bude još veća, homoseksualnost se širi na kompletno društvo i ukoliko ne bude adekvatno tretirana, ne treba da nas iznenadi oštrina kur’anskog pristupa kada Allah, dž.š., kaže za Lutov, a.s., narod : “Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi !” (El-Ea’raf, 81) Zlo je sve ono što ima rušilačku prirodu u sebi, a zar nisu dovoljne medicinske posljedice da vidimo koliko je homoseksualnost sposobna da ruši. Kako spriječiti rušenje ljudske duše i bića? Tako što ćemo urediti naše društvo na osnovi islamske životne upute koja odgoja naše emocije, motive, način ishrane, stil oblačenja, međuljudske odnose, bračne odnose, te odgoj djece. A biti osjetljiviji na svijet oko nas i ne biti zaslijepljen našom sebičnom prirodom i interesima znači slijediti put islama. Sve što se tiče ljudskih nagona može se staviti pod kontrolu razuma i morala. Ako možemo sebe kontrolisati kad su u pitanju druge štetne pojave u ljudskom ponašanju, kao na primjer ubijanje, krađa, laganje, drogiranje i sl., onda možemo i moramo staviti i homoseksualnost pod kontrolu zdravog ljudskog razuma.
Za kraj, razmislite još jednom o pitanjima sa početka teksta i pokušajte na njih odgovoriti!

http://www.novihorizonti.com/

ma neda mi se citat

neka ba sejo, OK je ako si gay necemo ti mi nista bolan

Užas Sejo

Sejo, ... ne sekiraj se. I vi ste Bozja bicha, .... bash ko i papagajcici i leptircici, ....

pape wrote:
Sejo, ... ne sekiraj se. I vi ste Bozja bicha, .... bash ko i papagajcici i leptircici, ....

umirem

Bogami Sejo vatreno krstenje!! Ali ubo si, barem sto se mene tice, fin tekstic

evo uvezite temu :D:D:D

http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtopic.php?t=592

Da jos pitam, ova Tule mi nesto poznata, da ona nije zena ja sestra onom Tuletu sto barata sa 3-4 jezika kao maternjim, mlad neki tip, vele da je potencijal, hoda po Evropi i drzi predavanja?

Novo istrazivanje potvrdjuje teoriju o defeminizacija ili maskulinizacija hormona


Muškarci su sve manje muškarci - istraživanje dokazalo pad testosterona kod današnjih muškaraca

Novo istraživanje je dokazalo pad prosječnog nivoa testosterona u krvi srednjovječnih mušakaraca iz Bostona, u odnosu na prije 20 godina.Razlozi za taj pad nisu najjasniji, ali prosječni nivoi testosterona su u normalnim granicama, navodi se u studiji.
Thomas Travison je bio vođa istraživača, koji su proučavali nivoe testosterona kod 1500 bostonskih muškaraca.
Nivoi testosterona su izmjereni prvo kasnih 80-tih. Drugo testiranje je obavljeno sredinom 90-tih, a treće je obavljeno između 2002 i 2004. godine. Svi muškarci su bili u dobi između 45 i 79 kada se bili podvrgnuti testu testosterona.
Kako muškarac stari, novoi testosterona pririodno opadaju. Međutim osnovno otkriće ovog istraživanja se sadrži u tome da se nivoi testosterona opadaju sa vremenom, više nego što bi trebala biti posljedica starenja.
''1988. godine, muškarci stari 50 godina, su imali veću koncentraciju testosterona u krvi od 50-godišnjaka koji su podvrgnuti istraživanju u 1996-oj godini'', je naveo Travison. ''Ovo navodi na zaključak, da postoje i neki drugi faktori osim starenja, koji doprinose posmatranom padu testosterona u vremenu''.
Istraživanje pokazuje da gojaznost i pušenje ne objašnjavaju ove rezultate.
Da bi se rezultati ove studije razjasnili, potrebno je poduzeti dalja istraživanja u ovoj oblasti.
Sarajevo-x.com



Ljudski organizam pohranjuje u sebe svaki stimulans koji dolazi iz vanjskog svijeta (društvo) i obrađuje ga na više načina, pored ostalog, i emocionalno i motivaciono. Ako imamo stimulanse koji pospješuju naše simpatije prema istom spolu, naprimjer imamo prijatelje koji su homoseksuaci, onda smo izgradili emocionalni stimulans koji nas veže za homoseksualne težnje, a kasnije i potrebe koje postaju dio našeg identiteta. Emocionalni stimulans može ležati u svemu što pokreće osjećaj simpatisanja, bio to neko iz našeg okruženja ili neko iz svijeta medija.

SeadBiH wrote:Novo istrazivanje potvrdjuje teoriju o defeminizacija ili maskulinizacija hormona


Muškarci su sve manje muškarci - istraživanje dokazalo pad testosterona kod današnjih muškaraca

Il' po naski "nedostatak muda"

Ako imamo stimulanse koji pospješuju naše simpatije prema istom spolu, naprimjer imamo prijatelje koji su homoseksuaci, onda smo izgradili emocionalni stimulans koji nas veže za homoseksualne težnje, a kasnije i potrebe koje postaju dio našeg identiteta. Emocionalni stimulans može ležati u svemu što pokreće osjećaj simpatisanja, bio to neko iz našeg okruženja ili neko iz svijeta medija.

Znaci li to da sto vise stimulises usi Deen-ovim glazbenim dostignucima to vise postajes i peskir?
Hehehe jos malo ce ona sarajevska diskoteka "bez narodnjaka" postati najvece gay-zariste u regionu. Pride-parade od Carsije do Ilidze!

SeadBiH wrote:Kako ste narode? Ja sam novi clan na forumu. Citao sam ovaj tekst koji mi je jako interesantan pa bi zelio da vidim sta drugi misle!...

Ma ne bih rekao Seade da mislis da smo svi naivni—i da si ti naivan. Nekako te "zagolicala" homoseksualnost velis u zadnje vrijeme? I bas prvi post sa ovako dobro pripremljenim materijalom?

Hajd' priznaj po cijem si zadatku ovdje Seade? Pola ti se odmah prasta.

sejo

ne brini nista u drzavi gdje ja zivim, gay brakovi su odobreni
preseli se, i rijesen problem

Nemam nista protiv gey people, cak stavise imam dosta prijatelja i prijateljica koji su gay (u njujorku kao i u Sarajevu) . S njima sam u zivotu imao najmanje problema. "Normalni" su me u zivotu jebavali u zdrav mozak i ispijali mi krv na slamku.

Yebo vas te macho price, pustite ljude da zive kako hoce.......nece vam ga niko suknuti ako to sami ne trazite...homofobija je samo strah od nepoznatog...

Shoba wrote:Nemam nista protiv gey people, cak stavise imam dosta prijatelja i prijateljica koji su gay (u njujorku kao i u Sarajevu) .

hehehehhe dobar si oca mi..

ja bi ih vala mar'so..

ztluhcs wrote:

Dobra

Doduše, kakvo je vrijeme je došlo, jadne cure više ne znaju kome da se nabacuju

Ma kak-i pederi, oca vi jebem!

nebojeplavo wrote:

ztluhcs wrote:

Dobra

Dodu¹e, kakvo je vrijeme je do¹lo, jadne cure vi¹e ne znaju kome da se nabacuju

Onoj formi koja je dugoroèno isplativija...