#1 Transatlantska potraga za samim sobom...
Posted: 27/08/2006 21:33
Evo otvoricu jednu temu o fenomenu koji je uglavnom prisutan kod djevojaka koje zive na Americkom kontinentu tj. Americi i Kanadi, a inace su iz Bosne i Hercegovine znaci neka generacija od 18 do 28.
Pri susretima sa djevojkama - uglavnom je prisutna u velikoj dozi jedna zelja da se vrate u Europu. I proprocionalno sa % njih koje - sanjaju o tom danu kada ce zavrsiti skolovanje i uputiti se sa stranim pasosom vani tj u Europu - na pitanje zbog cega to zele uciniti odgovor je prevashodno i gotovo uvijek - bolji zivot. Vecina ovih percepcija je oformljena kod nekih u peirodu koji su proveli u Europi kao emigranti/izbjeglice - iako su tad bili - u sasvim drukcijem polozaju nego sto jesu danas i ne samo to - vec su stariji barem za 10-tak godina - tj. od djece pubertetlija ovdje govorimo o mladim ljudima, prevashodno sam primjetio da je ovo san - zena/djevojaka iako ima i muskarac koji su cesto mnogo konkretniji tj. umjesto prazne price - odjednom odlaze negdje na godinu/dvije i slicno...
E, sad - da me pogresno neko ne shvati. Amerike je zemlja - od 300 miliona ljudi, ali zemlja u razvoju - ja bih se cak usudio i reci da je to zemlja u kojoj je najlakse i uspjeti - u relativnom i absolutnom pogledu te rijeci bilo da covjek ima neku normalnu egzistenciju ili da stvarno postane uspjesan. Zemlja je takva - da ukoliko covjek ima interesovanje - moze naci posao u najbizarnijem od polja i struka - dijapazon istih je neiscrpan.
Uporedo s tim primjecujem jaku prisutnos par smjerova studija kod nasih djevojaka - internacional studies (internacionalne studij - o relacijama) i ekonomija/biznis ili poneki od jezika (njemacki/spanjolski/francuski)... Ja sam uvijek bio konkretan covjek - covjek koji u zemlji biznisa smatra da - ako hoces baviti se biznisom - najbolje je stvoroti kapital ili ga pozajmiti i krenuti - sa malim biznisom - dakle svojim trudom - probijati se do mjesta koje ti pripada. Medjutim - djevojke/zene - posmatraju ove kombinacije kao najkraci put do posla za neku korporaciju - koja ima podruznice po svijetu - tj. Europi i koja ce im ispuniti san - da u Europi i zive (kad kazem Europa - ne govorim o Balkanu - vec o iskljucivo Zapadnoj i Centralnoj Europi - da me ne shvatite pogresno). Druga pokusaj je - sa takvim profilom da rade u drzavnim organima kroz koje se pokusavaju profiltrirati u rano-razne vladine pipke koje sezu do Europe ili ukoliko finansijska slika i prilika nije sasvim bitna onda i kroz NGO (non govermental organizations - nevladine organizacija) i slicno. Dakle - primjetio sam da dosta djevojaka studira opipljive studije koje imaju veze sa foregin relations/inostranim odnosima i policy making/politikom. Ovdje ubrajam i one koje su zainteresirane za pravo - koji je studij u Americi od 3 godina al' na graduate level-u/nivou (trebate imati zavrsen studij od 4 godine prije prava). I moze dodatna jedna skupina onih koji studiraju - human rights/humanities/woman studies/minority studies/ - tj, ljudska prava. prava zena, prava manjina, uglavnom socioloske teme - za koje postoji usko orijentirani pravci na pojedinim skolskim ustanovama.
Uglavnom - meni je ovo pomalo pomnogo nejasno.
Konkretno sta mi je nejasno?
Nejasna mi je orijentacija - ovih djevojaka valjda u zivotu. I toliko je mnogo slucajeva na koje sam naisao - da ne mogu reci kako je puka slucajnost. Sto me navodi na to da ja previdjam odredjena pravila. Mislim podsvjesno da je velika motivacija - u ovom proslom ratu - i to na zenama. Sto mi je cudno u neku ruku. Dok muskarci studiraju - mngoo priimjenjenije struke - tj. konkretno struke koje prave produkt ili obrcu pare ili pruzaju uslugu - koja se placa - zene/djevojke se zavlace u nekakve karijere - koje ne mogu da shvatim jer su prvo - toliko siroke i pomalo preambicijozne za prvu generaciju emigranata u Americi tj. ovo su za mene karijere s kojim se moze/treba baviti neko - iz burzujske familije - prevashodno jer tu ako slave i moze biti - love slabo ima. Na drugu stranu - dosta ovog je bazirano na havi. Tj. nema realnog nekog uporista - sto bi se reklo - nema tu hljeba sinko ukoliko nisi ti bas jedan kedomo od stotinu hiljada takvih - kome ce se znanju ukrstiti sa srecom - i kojem ce se pruziti neka sansa. Tj. neke karijere u kojima je konkretno tesko uspjeti a neke su cak takve da - i nema uspjeha - tj. - sanse za saposljenje su minimalne, sanse da konkretno imas neki vertikalni uspjeh - su isto tanke, apstraktno, mozes sutra ili da budes akademik - il' da raids jedan te isti posao 20-30 godina il' da dodjes u priliku da budes prisiljen mjenjati - karijeru - za nesto sto ipak je vise isplativo al' sto ti - razbija ambicije i tolike investicije u sebe samog - bilo monteratne, bilo vremenske, bilo energije jer - potrebno je toga zaista mnogo - da bi covjek dosao do papira koji nesto znaci, a pricati o zaposljenju - s poslom koji covjeka interesuje je posebna prica za sebe posve.
I tako gledam to nesto i ne kontam, sto nema vise zena farmaceuta, doktora, naucnika, inzinjera, medicinskih sestara, uciteljica, bankara, zena koje zele otvoriti mali biznis, advokata (kriminalnih i familijarnih a ne - administrativnih/drzavnih birokrata...). Vise ljudi kojima ce profesija omoguciti - taman da su u zacelju iste - neki situiran zivot, mirnu luku, manjak avanturizma, jednako kao i bull shit-a da izvinite. Jer u gore navedenom meni podosta bull shita ima. Previse nekih - polovicnih i cetvrtavih zakljucaka - koji uz mnogo ali, ako i osim - mogu i biti istina - al' jednostavno - zivot funkcionira na drukcijim principima, barem ovaj s kojim sam se ja posvjedocio u 26 godina koliko mi je.
Sto se ne studira nesto konkretno? Sto se ne studira nesto sto garantira komad pogace? Sto se mogucnost koje pruza Amerika odbacuju - vrlo cesto za - iluziju koju - pruza Europa - koja se ujedinjuje (tako da ima prvo - svojih problema, drugo migracije iz manje naprednih u naprednije zemlje - predstavljaju problem - za nekog ko izvan EU zeli da dodje i - konkretno radi u svojo bransi itd), u Europi je porez duplo-troduplo veci nego u Americi, u Europi u kojoj je sve - skuplje nego u Americi, sto znaci - da vam na kraju mjeseca - mnogo manje ostaje u sajtovu itd. Na spomen ovoga - mnoge "mladjahne djevojke idealiste" - odbacuju neki materijalizam - kao nesto sto ih ne interesuje - ali ih interesuje da veceraju u najskupljem restoranu u tom gradu za koju ce te naravno platiti vi, okrenuce se za frajerom koji na sebi ima markiranu odjecu koja kosta $500+ (i vi bi trebali - po mogucnosti - da izgledate barem tako), ipak ce krajickom oka primjetiti da neko voza auto od $50.000 (dok vase vrijedi 1/10 al' ste ga sami - zaradili) i zivi u kuci od $200.000+ (a vi u aprtamnu kojeg iznajmljujete) i slicno. Ne govorim da je ovo pravilo, niti najbitnija stvar u zivotu - al' ko koga laze - zene same sebi, zene jedne drugima ili zene iskljucivo - muskima oko sebe. Dokle traje utopija? Ne znam, valjda do prve ozbiljne veze, zaruke, realizacije da se nece nigdje do mozda malo dalje, do prvog dijeteta, koje te budi u 3 ujutro, do prvih pelena prljavih i racuna koji dodju - a ne mozes da vjerujes da proslo mjesec dana, do familija koje grbace danonocno - i skoro pa ne vidjaju jedni druge - na poslovima koji su ispod - nivoa edukacije stecene u BiH i slicno - na mnogo i dosta ovoga - nase djevojke su sljepe - a direkcije - gotovo da nema jer i roditelji smatraju svi - svako svoje dijete - sposobnim a Ameriku kao zemlju u kojoj je sve moguce. Da je moguce, za 1, ili 10, ili 100 - jeste. Za sviju - biti moguce nece.
Moguce da sam sav neki iznedefiniran i nedorecen i da bolujem od nekih predrasude - nemojte me pogresno razumjeti - i ja bih bio najsretniji da sam mogao studirati politicke nauke ili istoriju - stare grke i rimljane. Ali - znao sam da tu hljeba nema za mene, 1 generaciju emigranta u Americi.
I da ako me takvo nesto bude interesovalo moze samo prvo - dok dodjem do komada hljeba i nadjem sam sebe u ovom svijetu - na neki nacin. Ono sto vidim - je toliko lutanje - u djevojkama s naseg podneblja - koje ne mogu paralelno uporediti ni sa jednom drugom emigrantskom populacijom s kojom se susrecem, a narucito ne sa Amerikankama/Kanadjankama...i ne znam - kolika je dimenzija fantazije - o zivotu i sta on predstavlja - koja se krije u zenama novije generacije...
Ima li iko koju pametnu da doda na sve ovo?
Vas sto smorih - halalite...
Pri susretima sa djevojkama - uglavnom je prisutna u velikoj dozi jedna zelja da se vrate u Europu. I proprocionalno sa % njih koje - sanjaju o tom danu kada ce zavrsiti skolovanje i uputiti se sa stranim pasosom vani tj u Europu - na pitanje zbog cega to zele uciniti odgovor je prevashodno i gotovo uvijek - bolji zivot. Vecina ovih percepcija je oformljena kod nekih u peirodu koji su proveli u Europi kao emigranti/izbjeglice - iako su tad bili - u sasvim drukcijem polozaju nego sto jesu danas i ne samo to - vec su stariji barem za 10-tak godina - tj. od djece pubertetlija ovdje govorimo o mladim ljudima, prevashodno sam primjetio da je ovo san - zena/djevojaka iako ima i muskarac koji su cesto mnogo konkretniji tj. umjesto prazne price - odjednom odlaze negdje na godinu/dvije i slicno...
E, sad - da me pogresno neko ne shvati. Amerike je zemlja - od 300 miliona ljudi, ali zemlja u razvoju - ja bih se cak usudio i reci da je to zemlja u kojoj je najlakse i uspjeti - u relativnom i absolutnom pogledu te rijeci bilo da covjek ima neku normalnu egzistenciju ili da stvarno postane uspjesan. Zemlja je takva - da ukoliko covjek ima interesovanje - moze naci posao u najbizarnijem od polja i struka - dijapazon istih je neiscrpan.
Uporedo s tim primjecujem jaku prisutnos par smjerova studija kod nasih djevojaka - internacional studies (internacionalne studij - o relacijama) i ekonomija/biznis ili poneki od jezika (njemacki/spanjolski/francuski)... Ja sam uvijek bio konkretan covjek - covjek koji u zemlji biznisa smatra da - ako hoces baviti se biznisom - najbolje je stvoroti kapital ili ga pozajmiti i krenuti - sa malim biznisom - dakle svojim trudom - probijati se do mjesta koje ti pripada. Medjutim - djevojke/zene - posmatraju ove kombinacije kao najkraci put do posla za neku korporaciju - koja ima podruznice po svijetu - tj. Europi i koja ce im ispuniti san - da u Europi i zive (kad kazem Europa - ne govorim o Balkanu - vec o iskljucivo Zapadnoj i Centralnoj Europi - da me ne shvatite pogresno). Druga pokusaj je - sa takvim profilom da rade u drzavnim organima kroz koje se pokusavaju profiltrirati u rano-razne vladine pipke koje sezu do Europe ili ukoliko finansijska slika i prilika nije sasvim bitna onda i kroz NGO (non govermental organizations - nevladine organizacija) i slicno. Dakle - primjetio sam da dosta djevojaka studira opipljive studije koje imaju veze sa foregin relations/inostranim odnosima i policy making/politikom. Ovdje ubrajam i one koje su zainteresirane za pravo - koji je studij u Americi od 3 godina al' na graduate level-u/nivou (trebate imati zavrsen studij od 4 godine prije prava). I moze dodatna jedna skupina onih koji studiraju - human rights/humanities/woman studies/minority studies/ - tj, ljudska prava. prava zena, prava manjina, uglavnom socioloske teme - za koje postoji usko orijentirani pravci na pojedinim skolskim ustanovama.
Uglavnom - meni je ovo pomalo pomnogo nejasno.
Konkretno sta mi je nejasno?
Nejasna mi je orijentacija - ovih djevojaka valjda u zivotu. I toliko je mnogo slucajeva na koje sam naisao - da ne mogu reci kako je puka slucajnost. Sto me navodi na to da ja previdjam odredjena pravila. Mislim podsvjesno da je velika motivacija - u ovom proslom ratu - i to na zenama. Sto mi je cudno u neku ruku. Dok muskarci studiraju - mngoo priimjenjenije struke - tj. konkretno struke koje prave produkt ili obrcu pare ili pruzaju uslugu - koja se placa - zene/djevojke se zavlace u nekakve karijere - koje ne mogu da shvatim jer su prvo - toliko siroke i pomalo preambicijozne za prvu generaciju emigranata u Americi tj. ovo su za mene karijere s kojim se moze/treba baviti neko - iz burzujske familije - prevashodno jer tu ako slave i moze biti - love slabo ima. Na drugu stranu - dosta ovog je bazirano na havi. Tj. nema realnog nekog uporista - sto bi se reklo - nema tu hljeba sinko ukoliko nisi ti bas jedan kedomo od stotinu hiljada takvih - kome ce se znanju ukrstiti sa srecom - i kojem ce se pruziti neka sansa. Tj. neke karijere u kojima je konkretno tesko uspjeti a neke su cak takve da - i nema uspjeha - tj. - sanse za saposljenje su minimalne, sanse da konkretno imas neki vertikalni uspjeh - su isto tanke, apstraktno, mozes sutra ili da budes akademik - il' da raids jedan te isti posao 20-30 godina il' da dodjes u priliku da budes prisiljen mjenjati - karijeru - za nesto sto ipak je vise isplativo al' sto ti - razbija ambicije i tolike investicije u sebe samog - bilo monteratne, bilo vremenske, bilo energije jer - potrebno je toga zaista mnogo - da bi covjek dosao do papira koji nesto znaci, a pricati o zaposljenju - s poslom koji covjeka interesuje je posebna prica za sebe posve.
I tako gledam to nesto i ne kontam, sto nema vise zena farmaceuta, doktora, naucnika, inzinjera, medicinskih sestara, uciteljica, bankara, zena koje zele otvoriti mali biznis, advokata (kriminalnih i familijarnih a ne - administrativnih/drzavnih birokrata...). Vise ljudi kojima ce profesija omoguciti - taman da su u zacelju iste - neki situiran zivot, mirnu luku, manjak avanturizma, jednako kao i bull shit-a da izvinite. Jer u gore navedenom meni podosta bull shita ima. Previse nekih - polovicnih i cetvrtavih zakljucaka - koji uz mnogo ali, ako i osim - mogu i biti istina - al' jednostavno - zivot funkcionira na drukcijim principima, barem ovaj s kojim sam se ja posvjedocio u 26 godina koliko mi je.
Sto se ne studira nesto konkretno? Sto se ne studira nesto sto garantira komad pogace? Sto se mogucnost koje pruza Amerika odbacuju - vrlo cesto za - iluziju koju - pruza Europa - koja se ujedinjuje (tako da ima prvo - svojih problema, drugo migracije iz manje naprednih u naprednije zemlje - predstavljaju problem - za nekog ko izvan EU zeli da dodje i - konkretno radi u svojo bransi itd), u Europi je porez duplo-troduplo veci nego u Americi, u Europi u kojoj je sve - skuplje nego u Americi, sto znaci - da vam na kraju mjeseca - mnogo manje ostaje u sajtovu itd. Na spomen ovoga - mnoge "mladjahne djevojke idealiste" - odbacuju neki materijalizam - kao nesto sto ih ne interesuje - ali ih interesuje da veceraju u najskupljem restoranu u tom gradu za koju ce te naravno platiti vi, okrenuce se za frajerom koji na sebi ima markiranu odjecu koja kosta $500+ (i vi bi trebali - po mogucnosti - da izgledate barem tako), ipak ce krajickom oka primjetiti da neko voza auto od $50.000 (dok vase vrijedi 1/10 al' ste ga sami - zaradili) i zivi u kuci od $200.000+ (a vi u aprtamnu kojeg iznajmljujete) i slicno. Ne govorim da je ovo pravilo, niti najbitnija stvar u zivotu - al' ko koga laze - zene same sebi, zene jedne drugima ili zene iskljucivo - muskima oko sebe. Dokle traje utopija? Ne znam, valjda do prve ozbiljne veze, zaruke, realizacije da se nece nigdje do mozda malo dalje, do prvog dijeteta, koje te budi u 3 ujutro, do prvih pelena prljavih i racuna koji dodju - a ne mozes da vjerujes da proslo mjesec dana, do familija koje grbace danonocno - i skoro pa ne vidjaju jedni druge - na poslovima koji su ispod - nivoa edukacije stecene u BiH i slicno - na mnogo i dosta ovoga - nase djevojke su sljepe - a direkcije - gotovo da nema jer i roditelji smatraju svi - svako svoje dijete - sposobnim a Ameriku kao zemlju u kojoj je sve moguce. Da je moguce, za 1, ili 10, ili 100 - jeste. Za sviju - biti moguce nece.
Moguce da sam sav neki iznedefiniran i nedorecen i da bolujem od nekih predrasude - nemojte me pogresno razumjeti - i ja bih bio najsretniji da sam mogao studirati politicke nauke ili istoriju - stare grke i rimljane. Ali - znao sam da tu hljeba nema za mene, 1 generaciju emigranta u Americi.
I da ako me takvo nesto bude interesovalo moze samo prvo - dok dodjem do komada hljeba i nadjem sam sebe u ovom svijetu - na neki nacin. Ono sto vidim - je toliko lutanje - u djevojkama s naseg podneblja - koje ne mogu paralelno uporediti ni sa jednom drugom emigrantskom populacijom s kojom se susrecem, a narucito ne sa Amerikankama/Kanadjankama...i ne znam - kolika je dimenzija fantazije - o zivotu i sta on predstavlja - koja se krije u zenama novije generacije...
Ima li iko koju pametnu da doda na sve ovo?
Vas sto smorih - halalite...