Jučer sam gledao ovaj film, pa me zanimaju i vaša mišljenja ako ste ga gledali, a sigurno nas nema puno jer čak i projekcija u 19:30 nije bila prepuna kao obično (najvjerovatnije i do kiše).
Moja zapažanja: film ima nekoliko zanimljivih ideja od kojih ni jedna nije razrađena.
1. film je trebao biti aluzija na reality show. kamere su pozicionirane, pretežno, visoko tako da imamo odječaj da gledamo takvu emisiju. Puno puta tokom filma izbijala bi na ekran poruka "glasajte za mamu, za tatu", međutim upitno je koje je značenje to imalo, jer u principu to je samo metaforično, kamere nisu skrivene po kući, često su na razini likova koji ih vide, kreće se po kući etc. zanimljiva ideja, pogotovo one sponzorske reklame svako malo, i u početku je zanimljivo al kasnije gubi smisao. Ima se na kraju neki osječaj da su te alizije ubačene veoma vještački, pogotovo kada se vrti jedan te ista špica. Moglo se više poraditi na onom efektu mjenjanja kanala, i možda bi čak zanimljivo bilo u posljednjoj sceni kada mama mjenja kanale da vidi i sebe na jednom od njih.
2. da bi se dobio osječaj te reality show atmosfere, u filmu je dosta scena koje su pravljene u stilu nekog naturalizma, gdje se snimaju ljudi u njihovom okruženju, i gdje gledamo ono što rade, bez vještače dramatizacije. Puno je scena u filmu koje traju po nekih 5 minuta gdje se gotovo "ništa" ne događa (npr. scena igranja karata traje beskrajno dugo, tati treba jedno 5 minuta da se odluči koju kartu da baci).
3. na žalost film nije razradio osnovnu ideju borbe za moć i prevlast koja je trebala biti ideja vodilja. osnovna radnja filma jeste da je "tata" imao infarkt (ili nešto u toj liniji), i da "mama" preuzima vodstvo u kući, barem tako piše na sff.ba ovo je dosta nerazrađeno, tata djeluje kao i da imao infarkt (teško diše, jedva hoda, piša u krevet), a u isti mah i kao da nije, u scenama nasilja (nigdje se izričito ne govori). Nigdje u filmu ja nisam imao osječaj da mama preuzima kontrolu. Valjda sam imao pogrešnu sliku borbe za dominaciju ect, međutim jedina stvar je u tome što mama sada više "pita" tatu, i više se brine o njemu, a tatu to nervira.
U osnovi veoma zanimljiva ideja, ali dosta, dosta nedorađena. Imam osječaj da je film mogao biti puno bolji i bez holivudskih zapleta tipa kćerka postavila kamere po kući i snima roditelje da oni ne znaju. Film je mogao imati više onog osječaja prijetnje (kao u dramama H. Pintera, ili filmovima Lyncha), ali je na kraju jedan dokumentaristički film kojeg je podosadno gledati, čak i ako znate šta on treba da predstavlja i koji cilj želi da ispuni. Možda su glavni "krivci" i glumci za koje se ne može reći da glume već da žive u ulogama, pogovoto glavna glumica, al opet vjerovatno samo "rade" ono što rade kući (šta će drugo raditi penzioneri). film se nije mogao više ni razraditi vjerovatno, traje nekih 60 min. ako se ne varam, iako se ima osječaj da film traje dosta, dosta duže.
Imao sam osječaj da film više nosi političku poruku protiv ove tržišne ekonomije i ovih reality show-ova, nego da je neki art film.
ovo nije film koji će se gledati u kinima, ali ga će se vjerovatno prodavati na dvd-u, i lijepo ga je imati.
Tata i mama
Moderator: _BataZiv_0809
