#1 EXIT/Srebrenica - iz drugog ugla
Posted: 11/07/2006 17:13
nađoh ovaj tekst na bosanski.blogger.ba:
jest malo duže, al' pošteno rečeno:
Šaltam jutros TV-kanale kako bih vidio pominje li se Srebrenica i genocid koji se tamo dogodio prije 11 godina.
Šaltajući dođem do 10 kanala na kojem je memorisan RTS. Jutarnji program, u studiju ljupka gošća: mlada PR netom završenog EXIT Festivala. Priča se naravno o EXIT-u, o tome kako je ove godine Petrovaradinsku tvrđavu posjetilo 150.000 ljudi, od čega gotovo 5.000 Britanaca/ki.
Festival je prošao bez i najmanjeg incidenta sem povreda koje su zadobila lica koja su se pokušali za dž popeti na Festival uz zidine tvrđave.
Ostavimo se sad detalja.
Voditelj u studiju prebacio je priču na temu o tome kako upravo ti mladi/e Britanci/ke, i ostali inostrani gosti koje je ove godine bilo više nego ikada na EXIT-u ne razumiju zašto mladi Srbije ne mogu da putuju bez viza u Evropu. Nije im jasno zašto je potrebna tolika procedura za dobijanje vize.
Upravo je strog vizni režim prema Jugoistočnoj Evropi, prije svega Srbiji, bila i tema centralne kampanje ovogodišnjeg EXIT-a, na čijem jednom okruglom stolu je gostovao i Oli Rehn i još neke evropske diplomate.
I upravo kad PR Festivala objašnjava kako mladi stranci ne mogu o da sgvate i da se čudom načude, jer im se čini da je Novi Sad sasvim normalan grad a Srbija sasvim normalna zemlja sa normalnim mladim ljudima, koji vole isto što vole i mladi Evrope, ispod, na dnu ekrana, rolaju se vijesti:
parafraziram:
«U Memorijalnom centru u Potočarima danas se obilježava 11. godišnjica od stradanja srebreničkih Bošnjaka. Bit će ukopano 505. identificiranih posmrtnih ostataka.»,
a odmah zatim:
«U Bratuncu će biti održan Parastos za 3.280 (ne znam jel baš ovaj broj) stradalih podrinjskih Srba. Njih su ubili pripadnici muslimanski snaga.»
E pa draga moja PR EXIT Festivala. Dovoljno je samo navesti ovaj primjer instrumentaliziranih državnih medija koji na ovaj način plasiraju vijesti, pa da mladima Evrope, a i cijelog svijeta bude jasno zašto Jugoistoku Evrope, ali prije svega Srbiji treba još ovako strog vizni režim.
Srpski mediji, i s ove i s one strane Drine izvještavajući o Srebreničkoj tragediji uvijek relativiziraju vijest o tome, dodajući vijesti o stradanju Srba. Naravno, i Srbi su stradali ali ovdje nije riječ o tome. Riječ je o ispiranju mozga, i stvaranju, tj. održavanju slike zvane srpska istina o tome šta se desilo u Srebrenici, u Bosni i Hercegovini, Vukovaru, Hrvatskoj.
Čitajući ovako koncipiranu vijest prosječni stanovnik Srbije ostaje uskraćen za informaciju, koju do dan danas nije dobio na ispravan način. Taj način zove se istina. Ovakav koncept vijesti izostavlja nekoliko bitnih činjenica.
1. Broj stradalih Srba je naveden. Broj ubijenih Bošnjaka nije. Radi se o više od 8.000 uglavnom muškaraca.
2. Nije navedeno da je ovo ukupan broj stradalih Srba tokom nekoliko godina rata, dok su Bošnjaci, njih 8.000+ ubijeni za jedan dan. Neka bude dva, ne mijenja na stvari.
3. Ubijeni Srbi iz Podrinja, bili su uglavnom naoružani vojnici, i poginuli su uglavnom u borbi za Veliku Srbiju, što je da se ne zaboravi Miloševićev projekat. Istog onog Miloševića protiv kojeg je pokrenut i EXIT Festival. A ubijeni Bošnjaci bili su nenaoružani, prije toga mjesecima izgladnjivani zajedno sa svim stanovnicima i stanovnicama Srebrenice u gradu Srebrenici. Uz to i granatirani, da bi na kraju, baš kao što su i nacisti radili sa Jevrejima bilo odvajani: žene desno, muškarci lijevo. Lijevo=SMRT!!!
4. Ubijeni Srbi uglavnom su bili punoljetni, jer su uglavnom bili vojnici. Ubijeni Bošnjaci bili su svih uzrasta. Od najmlađih do najstarijih. Na snimku ubistva srebreničkih Bošnjaka u Trnovu, od strane junačkih «Škorpiona» ubijen je i dječak od 16 godina. Vršnjaci njegovih godina su između ostalog ciljna grupa EXIT Festivala.
5. Ubijeni Srbi su ubijeni u borbenim djejstvima. Naravno bilo je i zločina. Stradale su i žene i djeca. Ali ta ubistva civila nisu bila organizirana od državnog vrha niti od strane Armijskog vrha. Dokaz je i presuda Naseru Oriću, u kojoj se kaže da on nije imao efektivnu kontrolu nad jedinicama, jer su bili u dosta teškoj situaciji u okruženju. I onda su se dešavali pojedinačni incidenti koji naravno treba da budu procesuirani, a počinitelji kažnjeni! S druge strane ubijeni Bošnjaci su planski i sistematski odvajani od žena, ubijani cijeli jedan dan, njih preko 8.000, zatim su progonjeni oni koji su bježali šumama do slobodnih teritorija. A onda je na kraju, kad su Karadžić i rukovodstvo republike srpske shvatili kakve mogu biti posljedice urađeno nešto što ni nacisti nisu radili. Tijela ubijenih iz masovnih grobnica su bagerima i kamionima odveženi na druge lokacije, tako da se desilo da su posmrtni ostatci jedne osobe nadjeni u 4 pojedinačne masovne grobnice i donešene u 10 različitih bijelih vreća. Dakle, i to je samo još jedan u nizu dokaza o organiziranom genocidu koji su izvršile srpske jedinice predvođene ratnim zločincem Mladićem.
Vršnjaci pomenutog ubijenog 16-godišnjeg dječaka sa snimka su između ostalog ciljna grupa EXIT Festivala.
Ali nažalost i ciljna grupa RTS, koji izostavljanjem ovih činjenica pravi od njih buduće glasače Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja, a ne posjetitelje EXIT-a. Jer, EXIT je Radikalima neprijatelj. Dovodi im Bošnjake i Hrvate u njihov grad Novi Sad.
Kažem njihov, samo zbog žalosne činjenice što su na vlasti u Novom Sadu upravo Radikali, i jer oni to tako misle. A od činjenica se ne može pobjeći. Ali se protiv njih može boriti.
Kako?
Pa upravo govorenjem ISTINE. A ne prešućivanjem. A boljeg mjesta od EXIT-a nema.
Jedino što mi nije jasno zašto je EXIT sve manje ono zbog čega je stvoren, a sve više samo najfestival u svijetu???
Sjetimo se prošle godine i odbijanja organizatora Festivala da održe minut šutnje za Srebrenicu na inicijativu Dubioze Kolektiva. Nakon čega su oni samostalno pustili audio zapis Fonda za Humanitarno pravo o Srebrenici i GENOCIDU koji je tamo počinjen. Umjesto minute šutnje ili aplauza podrške dobili su flaše u glavu. Nisu ih gađali mladi britanci/ke. Gađali su ih mladi Srbije. Nebitno iz kog grada. Gađali su ih sasvim sigurno i mladi iz manjeg BH entiteta koji su priča za sebe. O njima drugi put.
Nastavimo o prešućivanju.
Ako želite ukidanje viza, morat ćete srediti neke stvari u svom dvorištu. EXIT je uspio da u Slobino doba bude žestok, da govori o nepravdama, pljački, korupciji. Ali izgleda da nema snage da se bori danas, kada je to potrebnije nego ikada prije. Danas kad prelijepim Novim Sadom vlada svinjolika sljedbenica Šešeljeve politike ognja i mača. Sjetimo se: Šešelj nije slučajno u Sheveningenu. On je predvodio momke iz Srbije pod zastavom SRS-a u ratnim pohodima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
E tu se možda i krije odgovor na pitanje: zašto EXIT ne želi da govori o problemima danas. Jer, može biti da i u pitomom Novom Sadu ima dosta onih koji su kao pripadnici tih jedinica počinili zločine u BiH i Hrvatskoj. A to nikako nije dobro za PR EXIT-a. Pa je bolje da se o tome šuti.
Zamislite da kažete mladima Evrope da se EXIT održava u državi koja je nalik na nacističku Njemačku, ali koja nije spremna da se očisti od Hitlerove politike i da uz to grad u kome se održava Festival «drže» Radikali. Onda bi im bilo jasno zašto vizni režimi.
Uz to pomenuti im da su najtraženiji ratni zločinci još uvijek na slobodi i da su vjerovatno u Srbiji.
Naravno, jedan narod ne može i ne smije da bude talac dvojice ljudi. I ne može da bude kolektivne krivice. Ali ima li odgovornosti?
Zašto o tome ne govorite više na Festivalu? Zar i to nisu Vaši problemi? Zar su bitni samo srpski problemi i samo kad su srbi ugroženi vi ste spremni reći NE, gađati jajima Skupštinsku zgradu? Zar nije problem činjenica da vam gradom i gradovima Srbije hodaju hiljade ljudi koji su ubijali po susjednim državama, a da ih štiti upravo sadašnji režim, instrumentalizirani mediji? Zar takvima nije mjesto na sudovima i u zatvorima? Plašite li se da takvih ima i u vašim porodicama?
I ne recite da sad ovo nisu problemi i da se time EXIT ne treba da bavi.
Ne recite mi da EXIT nije mjesto za političke govore. Pa upravo je i napravljen da bi se na pozornici, javno, hiljadama mladih mozgova koji žele promjene, reklo kako da mijenjaju Srbiju. Kako da Srbija postane bolja, kako da mladi Srbi/pkinje mogu slobodno da idu po svijetu bez viza.
EXIT, samo ime sve govori. Izlaz iz svega onoga što ne želite da Srbija postane.
Međutim, vama se u organiziranju najboljeg Festivala na svijetu izgleda više sviđa da 4 dana u godini vidite sve najbolje svjetske zvijezde na jednom mjestu. A za stanje/sranje u državi koga briga.
Koga briga što je tamo negdje, samo nekoliko stotina kilometara prije 11 godina ubijeno preko 8000 nenaoružanih civila, a ne kako to kaže srpska istina: terorista.
Izgleda da se bojite da bi EXIT u slučaju političkog aktivinzma i promoviranja istine radi boljtika države Srbije mogao da naiđe na nož stranaka kao što je SRS, kao što je pokret Obraz i slični.
Možete živjeti u zabludi. Slušati samo srpske medije. Poricati, i nikada se ne suočiti s istinama o Vukovaru i 200 bolesnika i ranjenika ubijenih na Ovčari, i o genocidu u Srebrenici i 8.000 nenaoružanih civila ubijenih samo zato što su Bošnjaci. Možete ne tražiti da se uhvati već jednom Mladić i to bude konačno prva stepenica ka normalizaciji Srbije.
Možete sve to. To je vaš izbor. Vaša zemlja. Vaš grad. Vaš festival. Ali onda ne tražite ukidanje viza. Jer vama onda i treba da ostanete u getu, u koje će svake godine na 4 dana da dođu mladi Britanci i ostali stranci i oduševe se koliko ste vi zapravo normalni.
Pitaće se mnogi dokle više priče o prošlom ratu. E pa sve dotle dokle vi ne učinite nešto da se čuje glas razuma iz Srbije. A ne da se sve svede na uličnu akciju hrabrih ŽENA U CRNOM na Trg Republike, na koji redovno neki četnik, koji je u Srbiji jednak sa partizanima a i tome bi moglo da se priča baci suzavac.
I što je najgore to bude povod da se nađu na televiziji, a od 11. do 11. nema ih na TV. Njima nema pristupa medijima. One truju srpsku djecu. One kvare srpsku istinu o ratovima. One i ona Nataša Kandić.
A ja kažem SVAKA ČAST NATAŠI I ŽENAMA U CRNOM.
Današnjem EXIT-u nema na čemu da se čestita. Zasada.
jest malo duže, al' pošteno rečeno:
Šaltam jutros TV-kanale kako bih vidio pominje li se Srebrenica i genocid koji se tamo dogodio prije 11 godina.
Šaltajući dođem do 10 kanala na kojem je memorisan RTS. Jutarnji program, u studiju ljupka gošća: mlada PR netom završenog EXIT Festivala. Priča se naravno o EXIT-u, o tome kako je ove godine Petrovaradinsku tvrđavu posjetilo 150.000 ljudi, od čega gotovo 5.000 Britanaca/ki.
Festival je prošao bez i najmanjeg incidenta sem povreda koje su zadobila lica koja su se pokušali za dž popeti na Festival uz zidine tvrđave.
Ostavimo se sad detalja.
Voditelj u studiju prebacio je priču na temu o tome kako upravo ti mladi/e Britanci/ke, i ostali inostrani gosti koje je ove godine bilo više nego ikada na EXIT-u ne razumiju zašto mladi Srbije ne mogu da putuju bez viza u Evropu. Nije im jasno zašto je potrebna tolika procedura za dobijanje vize.
Upravo je strog vizni režim prema Jugoistočnoj Evropi, prije svega Srbiji, bila i tema centralne kampanje ovogodišnjeg EXIT-a, na čijem jednom okruglom stolu je gostovao i Oli Rehn i još neke evropske diplomate.
I upravo kad PR Festivala objašnjava kako mladi stranci ne mogu o da sgvate i da se čudom načude, jer im se čini da je Novi Sad sasvim normalan grad a Srbija sasvim normalna zemlja sa normalnim mladim ljudima, koji vole isto što vole i mladi Evrope, ispod, na dnu ekrana, rolaju se vijesti:
parafraziram:
«U Memorijalnom centru u Potočarima danas se obilježava 11. godišnjica od stradanja srebreničkih Bošnjaka. Bit će ukopano 505. identificiranih posmrtnih ostataka.»,
a odmah zatim:
«U Bratuncu će biti održan Parastos za 3.280 (ne znam jel baš ovaj broj) stradalih podrinjskih Srba. Njih su ubili pripadnici muslimanski snaga.»
E pa draga moja PR EXIT Festivala. Dovoljno je samo navesti ovaj primjer instrumentaliziranih državnih medija koji na ovaj način plasiraju vijesti, pa da mladima Evrope, a i cijelog svijeta bude jasno zašto Jugoistoku Evrope, ali prije svega Srbiji treba još ovako strog vizni režim.
Srpski mediji, i s ove i s one strane Drine izvještavajući o Srebreničkoj tragediji uvijek relativiziraju vijest o tome, dodajući vijesti o stradanju Srba. Naravno, i Srbi su stradali ali ovdje nije riječ o tome. Riječ je o ispiranju mozga, i stvaranju, tj. održavanju slike zvane srpska istina o tome šta se desilo u Srebrenici, u Bosni i Hercegovini, Vukovaru, Hrvatskoj.
Čitajući ovako koncipiranu vijest prosječni stanovnik Srbije ostaje uskraćen za informaciju, koju do dan danas nije dobio na ispravan način. Taj način zove se istina. Ovakav koncept vijesti izostavlja nekoliko bitnih činjenica.
1. Broj stradalih Srba je naveden. Broj ubijenih Bošnjaka nije. Radi se o više od 8.000 uglavnom muškaraca.
2. Nije navedeno da je ovo ukupan broj stradalih Srba tokom nekoliko godina rata, dok su Bošnjaci, njih 8.000+ ubijeni za jedan dan. Neka bude dva, ne mijenja na stvari.
3. Ubijeni Srbi iz Podrinja, bili su uglavnom naoružani vojnici, i poginuli su uglavnom u borbi za Veliku Srbiju, što je da se ne zaboravi Miloševićev projekat. Istog onog Miloševića protiv kojeg je pokrenut i EXIT Festival. A ubijeni Bošnjaci bili su nenaoružani, prije toga mjesecima izgladnjivani zajedno sa svim stanovnicima i stanovnicama Srebrenice u gradu Srebrenici. Uz to i granatirani, da bi na kraju, baš kao što su i nacisti radili sa Jevrejima bilo odvajani: žene desno, muškarci lijevo. Lijevo=SMRT!!!
4. Ubijeni Srbi uglavnom su bili punoljetni, jer su uglavnom bili vojnici. Ubijeni Bošnjaci bili su svih uzrasta. Od najmlađih do najstarijih. Na snimku ubistva srebreničkih Bošnjaka u Trnovu, od strane junačkih «Škorpiona» ubijen je i dječak od 16 godina. Vršnjaci njegovih godina su između ostalog ciljna grupa EXIT Festivala.
5. Ubijeni Srbi su ubijeni u borbenim djejstvima. Naravno bilo je i zločina. Stradale su i žene i djeca. Ali ta ubistva civila nisu bila organizirana od državnog vrha niti od strane Armijskog vrha. Dokaz je i presuda Naseru Oriću, u kojoj se kaže da on nije imao efektivnu kontrolu nad jedinicama, jer su bili u dosta teškoj situaciji u okruženju. I onda su se dešavali pojedinačni incidenti koji naravno treba da budu procesuirani, a počinitelji kažnjeni! S druge strane ubijeni Bošnjaci su planski i sistematski odvajani od žena, ubijani cijeli jedan dan, njih preko 8.000, zatim su progonjeni oni koji su bježali šumama do slobodnih teritorija. A onda je na kraju, kad su Karadžić i rukovodstvo republike srpske shvatili kakve mogu biti posljedice urađeno nešto što ni nacisti nisu radili. Tijela ubijenih iz masovnih grobnica su bagerima i kamionima odveženi na druge lokacije, tako da se desilo da su posmrtni ostatci jedne osobe nadjeni u 4 pojedinačne masovne grobnice i donešene u 10 različitih bijelih vreća. Dakle, i to je samo još jedan u nizu dokaza o organiziranom genocidu koji su izvršile srpske jedinice predvođene ratnim zločincem Mladićem.
Vršnjaci pomenutog ubijenog 16-godišnjeg dječaka sa snimka su između ostalog ciljna grupa EXIT Festivala.
Ali nažalost i ciljna grupa RTS, koji izostavljanjem ovih činjenica pravi od njih buduće glasače Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja, a ne posjetitelje EXIT-a. Jer, EXIT je Radikalima neprijatelj. Dovodi im Bošnjake i Hrvate u njihov grad Novi Sad.
Kažem njihov, samo zbog žalosne činjenice što su na vlasti u Novom Sadu upravo Radikali, i jer oni to tako misle. A od činjenica se ne može pobjeći. Ali se protiv njih može boriti.
Kako?
Pa upravo govorenjem ISTINE. A ne prešućivanjem. A boljeg mjesta od EXIT-a nema.
Jedino što mi nije jasno zašto je EXIT sve manje ono zbog čega je stvoren, a sve više samo najfestival u svijetu???
Sjetimo se prošle godine i odbijanja organizatora Festivala da održe minut šutnje za Srebrenicu na inicijativu Dubioze Kolektiva. Nakon čega su oni samostalno pustili audio zapis Fonda za Humanitarno pravo o Srebrenici i GENOCIDU koji je tamo počinjen. Umjesto minute šutnje ili aplauza podrške dobili su flaše u glavu. Nisu ih gađali mladi britanci/ke. Gađali su ih mladi Srbije. Nebitno iz kog grada. Gađali su ih sasvim sigurno i mladi iz manjeg BH entiteta koji su priča za sebe. O njima drugi put.
Nastavimo o prešućivanju.
Ako želite ukidanje viza, morat ćete srediti neke stvari u svom dvorištu. EXIT je uspio da u Slobino doba bude žestok, da govori o nepravdama, pljački, korupciji. Ali izgleda da nema snage da se bori danas, kada je to potrebnije nego ikada prije. Danas kad prelijepim Novim Sadom vlada svinjolika sljedbenica Šešeljeve politike ognja i mača. Sjetimo se: Šešelj nije slučajno u Sheveningenu. On je predvodio momke iz Srbije pod zastavom SRS-a u ratnim pohodima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
E tu se možda i krije odgovor na pitanje: zašto EXIT ne želi da govori o problemima danas. Jer, može biti da i u pitomom Novom Sadu ima dosta onih koji su kao pripadnici tih jedinica počinili zločine u BiH i Hrvatskoj. A to nikako nije dobro za PR EXIT-a. Pa je bolje da se o tome šuti.
Zamislite da kažete mladima Evrope da se EXIT održava u državi koja je nalik na nacističku Njemačku, ali koja nije spremna da se očisti od Hitlerove politike i da uz to grad u kome se održava Festival «drže» Radikali. Onda bi im bilo jasno zašto vizni režimi.
Uz to pomenuti im da su najtraženiji ratni zločinci još uvijek na slobodi i da su vjerovatno u Srbiji.
Naravno, jedan narod ne može i ne smije da bude talac dvojice ljudi. I ne može da bude kolektivne krivice. Ali ima li odgovornosti?
Zašto o tome ne govorite više na Festivalu? Zar i to nisu Vaši problemi? Zar su bitni samo srpski problemi i samo kad su srbi ugroženi vi ste spremni reći NE, gađati jajima Skupštinsku zgradu? Zar nije problem činjenica da vam gradom i gradovima Srbije hodaju hiljade ljudi koji su ubijali po susjednim državama, a da ih štiti upravo sadašnji režim, instrumentalizirani mediji? Zar takvima nije mjesto na sudovima i u zatvorima? Plašite li se da takvih ima i u vašim porodicama?
I ne recite da sad ovo nisu problemi i da se time EXIT ne treba da bavi.
Ne recite mi da EXIT nije mjesto za političke govore. Pa upravo je i napravljen da bi se na pozornici, javno, hiljadama mladih mozgova koji žele promjene, reklo kako da mijenjaju Srbiju. Kako da Srbija postane bolja, kako da mladi Srbi/pkinje mogu slobodno da idu po svijetu bez viza.
EXIT, samo ime sve govori. Izlaz iz svega onoga što ne želite da Srbija postane.
Međutim, vama se u organiziranju najboljeg Festivala na svijetu izgleda više sviđa da 4 dana u godini vidite sve najbolje svjetske zvijezde na jednom mjestu. A za stanje/sranje u državi koga briga.
Koga briga što je tamo negdje, samo nekoliko stotina kilometara prije 11 godina ubijeno preko 8000 nenaoružanih civila, a ne kako to kaže srpska istina: terorista.
Izgleda da se bojite da bi EXIT u slučaju političkog aktivinzma i promoviranja istine radi boljtika države Srbije mogao da naiđe na nož stranaka kao što je SRS, kao što je pokret Obraz i slični.
Možete živjeti u zabludi. Slušati samo srpske medije. Poricati, i nikada se ne suočiti s istinama o Vukovaru i 200 bolesnika i ranjenika ubijenih na Ovčari, i o genocidu u Srebrenici i 8.000 nenaoružanih civila ubijenih samo zato što su Bošnjaci. Možete ne tražiti da se uhvati već jednom Mladić i to bude konačno prva stepenica ka normalizaciji Srbije.
Možete sve to. To je vaš izbor. Vaša zemlja. Vaš grad. Vaš festival. Ali onda ne tražite ukidanje viza. Jer vama onda i treba da ostanete u getu, u koje će svake godine na 4 dana da dođu mladi Britanci i ostali stranci i oduševe se koliko ste vi zapravo normalni.
Pitaće se mnogi dokle više priče o prošlom ratu. E pa sve dotle dokle vi ne učinite nešto da se čuje glas razuma iz Srbije. A ne da se sve svede na uličnu akciju hrabrih ŽENA U CRNOM na Trg Republike, na koji redovno neki četnik, koji je u Srbiji jednak sa partizanima a i tome bi moglo da se priča baci suzavac.
I što je najgore to bude povod da se nađu na televiziji, a od 11. do 11. nema ih na TV. Njima nema pristupa medijima. One truju srpsku djecu. One kvare srpsku istinu o ratovima. One i ona Nataša Kandić.
A ja kažem SVAKA ČAST NATAŠI I ŽENAMA U CRNOM.
Današnjem EXIT-u nema na čemu da se čestita. Zasada.
