#1 Zamislite,...
Posted: 11/06/2004 13:52
Zamislite da ste vjernik, musliman. Imate jedinog sina, 6 godina ima. I sada vam se pojavi poslanik - realno, ne halucinacija, niti u snu. I vi ste absolutno sigurni da je to zaista poslanik (a ne neki sejtan). Znaci, nije trik nije iluzija. I on vam kaze slijedece:
Idi u centar grada, na najveci trg i pripovjedaj smak svijeta koji ce biti u ponedeljak. To je tvoja sudbina, to je test tvojeg vjerovanja.
Da li bi to ucinili? Sigurno da bi, ni jedan vjernik takvo sto ne bi odbio. Pogotovo kada je siguran da to nije prividjanje, vec stvarno njegov poslanik.
U redu? A sada zamislite isti slucaj, sa drugacijom odredbom:
Evo ti noz. idi i zakolji svojeg sina. To je tvoja sudbina, to je test tvojeg vjerovanja.
Da li bi to ucinili? Ne zaboravite: Vi si apsolutno sigurni da je to zaista vas poslanik.
Jeste na trenutak pomislili da bi to ipak mogla biti halucinacija? Ili sejtanovo djelo?
Zbog cega bi prvi "zadatak" bez ustezanja ucinili, a kod drugog ste sumnjicaviji? I takodje ne zaboravite: Vi ne znate da li je to test identican testu Abrahama/Ibrahima (koji je takodje trebao da ucini isto djelo). Vi ne znate da li ce poslanik da vas sprijeci u zadnjem trenutku. Hocete li postavljati pitanja zasto da to ucinite? A, ako to ucinite: Ubili ste, tj. zaklali si vlastitog sina.
Kako cete se odluciti? Nemojte mi samo reci da takvo sto vas poslanik ne bi nikad trazio od vas. Jer, takav test je vec bio. Samo sto vi sada ne znate da li ce vas sprijeciti u zadnjem trenutku. Da li je takav zahtjev dobar i moralan? Da li je moralno zahtijevati od nekog da svojeg sina od 6 godina zakolje, kao test njegove odanosti? I sto je najvaznije, odakle vam dolazi sumnja?
Jedan ateista se tu ne dvoumi. On takav "zadatak" bi bez predumisljanja odbacio. (Ne zaboravi, govorimo o normalnim ljudima... ne o manijacima.) Takva dilema za ateistu ne postoji.
Ako ste na trenutak bar posumnjali u ispravnost zadatka, onda znate odakle i ateista korijene svojih moralni odrednica vuce.
Postoje dvije mogucnosti vaseg nastupa:
1. Zakoljete svojeg sina, i svu moralnu odgovornost prebacite na poslanika. On je to od vas trazio. Tada niste postupili prema moralnom principu, vec ste bili "poslusni". Kao robot ste izvrsili "zadatak".
2. Odbijate da to ucinite, jer sumnjate u ispravnost takvog testa. Tada takav "zadatak" mjerite prema vlastitoj moralnoj skali. Tada nastupate kao ateista, a ne kao robot.
P.S: Kao sto vec rekoh, i ovo je pretpostavka. Identican primjer nalazite u navodno bozijim knjigama. Tu je Bog "testirao" odanost Abrahamovu/Ibrahimovu. No, u zadnjem trenutku ga je sprijecio da to zaista i ucini.
P.S: Prebaciti meni da nisam normalan sa ovakvim primjerima nije nikakav odgovor, niti ima neku opravdanu osnovu. Da li bi takvo sto i prebacili Njemu? Njemu koji je takav dokaz navodno zaista i trazio?
Idi u centar grada, na najveci trg i pripovjedaj smak svijeta koji ce biti u ponedeljak. To je tvoja sudbina, to je test tvojeg vjerovanja.
Da li bi to ucinili? Sigurno da bi, ni jedan vjernik takvo sto ne bi odbio. Pogotovo kada je siguran da to nije prividjanje, vec stvarno njegov poslanik.
U redu? A sada zamislite isti slucaj, sa drugacijom odredbom:
Evo ti noz. idi i zakolji svojeg sina. To je tvoja sudbina, to je test tvojeg vjerovanja.
Da li bi to ucinili? Ne zaboravite: Vi si apsolutno sigurni da je to zaista vas poslanik.
Jeste na trenutak pomislili da bi to ipak mogla biti halucinacija? Ili sejtanovo djelo?
Zbog cega bi prvi "zadatak" bez ustezanja ucinili, a kod drugog ste sumnjicaviji? I takodje ne zaboravite: Vi ne znate da li je to test identican testu Abrahama/Ibrahima (koji je takodje trebao da ucini isto djelo). Vi ne znate da li ce poslanik da vas sprijeci u zadnjem trenutku. Hocete li postavljati pitanja zasto da to ucinite? A, ako to ucinite: Ubili ste, tj. zaklali si vlastitog sina.
Kako cete se odluciti? Nemojte mi samo reci da takvo sto vas poslanik ne bi nikad trazio od vas. Jer, takav test je vec bio. Samo sto vi sada ne znate da li ce vas sprijeciti u zadnjem trenutku. Da li je takav zahtjev dobar i moralan? Da li je moralno zahtijevati od nekog da svojeg sina od 6 godina zakolje, kao test njegove odanosti? I sto je najvaznije, odakle vam dolazi sumnja?
Jedan ateista se tu ne dvoumi. On takav "zadatak" bi bez predumisljanja odbacio. (Ne zaboravi, govorimo o normalnim ljudima... ne o manijacima.) Takva dilema za ateistu ne postoji.
Ako ste na trenutak bar posumnjali u ispravnost zadatka, onda znate odakle i ateista korijene svojih moralni odrednica vuce.
Postoje dvije mogucnosti vaseg nastupa:
1. Zakoljete svojeg sina, i svu moralnu odgovornost prebacite na poslanika. On je to od vas trazio. Tada niste postupili prema moralnom principu, vec ste bili "poslusni". Kao robot ste izvrsili "zadatak".
2. Odbijate da to ucinite, jer sumnjate u ispravnost takvog testa. Tada takav "zadatak" mjerite prema vlastitoj moralnoj skali. Tada nastupate kao ateista, a ne kao robot.
P.S: Kao sto vec rekoh, i ovo je pretpostavka. Identican primjer nalazite u navodno bozijim knjigama. Tu je Bog "testirao" odanost Abrahamovu/Ibrahimovu. No, u zadnjem trenutku ga je sprijecio da to zaista i ucini.
P.S: Prebaciti meni da nisam normalan sa ovakvim primjerima nije nikakav odgovor, niti ima neku opravdanu osnovu. Da li bi takvo sto i prebacili Njemu? Njemu koji je takav dokaz navodno zaista i trazio?