Forum Klix.ba

Zdravo svima,

Prvi put se desilo nekad kad sam imao 16, nagnale me misli da stane pred ogledalo i pitam se - ko sam, sta sam, onda sam poceo zamisljati kako izgleda Nista, svemir i ta pitanja koje (nadam se) svi mi nekad prodjemo. Drzalo me jedno mjesec, nije mi se nista jelo i ni nasta nisam mogo mislit, sve bilo bez okusa, mama me poslala na sve moguce pretrage, sve u redu.

A onda je doslo nedavno ponovo, kako sam preselio i zivio sam sa sobom jedno mjesec, pio puno kafe i radio na nekom projektu, i kako sam preselio u ovaj Bec tako lako i bez ikakvih problema na samom pocetku, nikada neprezivjevsi u sebi taj prelazak, uhvati me neki dan osjecaj nerealnog, onda me uhvati panika od tog osjecaja, pa strah od toga da iz cista mira imam paniku...Elem, drzalo me par dana i smirio sam se, al me sad drzi nevjerovatan filing, neko osjecaj da se sve desava nekom drugom, pricam ja, funkcionisem totalno normalno i racionalno al nekako ko da to sve gledam iz trece perspektive. Nije nikakva (ili se barem nadam ludost, ne zamisljam svemirce koji me otimaju i da su svi ljudi roboti (asocijacija na genijalni film das weisse rauschen - bijeli zvuk).

Pitam se jel se nekad nekome desilo nesta slicno?

kad mnogo boravis U sebi zaboravis da postojis VAN sebe, zato se sam sebi cinis cudnim

ja ponekad pomislim da sam vanzemaljski hologram - špijun na zemlji

mrak wrote:Pitam se jel se nekad nekome desilo nesta slicno?

Prevazisao si problem. Stojis cvrsto na zemlji i cudis se sebi.

I taj osjecaj koji imas nece dugo potrajati.
__Obrati paznju na "sense of unreality"

_________
http://www.briefcounseling.com/panic.htm

Nisam bio nikada u slicnoj situaciji a naucio sam se samokontroli,odnosno kontroli straha, u trenutcima kada je tesko i kada pocne da te hvata panika...U zadnje vrijeme nisam u takvim situacijama,ali vjerujem da bi se uspio snaci kada bi se opet ponovilo...

Jedino kada sam trebao da umrem,dvije sedmice se nije znalo hocu li prezivjeti,lezao sam u bolnici u krevetu a zapravo sam bio u nekom drugom svijetu.To su bile naravno halucinacije,svjestam sam toga,ali za mene u te dvije sedmice taj svijet je bio tako stvaran...

Sto se tice razmisljanja o svemiru i slicnim pitanjima,dosta toga je proslo kroz glavu jos u doba puberteta.Ali prije par godina sve se promjenilo.Citao sam Platona,tacnije njegova razmisljanja o svijetu ideja,kao pravom istinskom svijetu, i svijetu cula (materijalni svijet) kao lazni svijet koji je u stvari samo sjenka(lazna slika) istinskog svijeta-svijeta ideja.Nije mi bilo puno toga jasno,i onda u jednom momentu spustio sam knjigu i pogledao kroz prozor u vedro zvjezdano nebo...Odjednom sve sto je Platon rekao postalo mi je kristalno jasno...
Zvijezde su mi pomogle da skontam.. ...

Jer mnoge zvijezde koje vidimo na nebu i koje za nas i nas svijet postoje u stvari ne postoje jer su davno eksplodirale,samo sto su toliko daleko od nas da ce njihova svjetlost i informacija o njihovom postojanju do nas dolaziti jos stotinama hiljada godina...I onda skontas da je sve ovo u stvari iluzija i da se neko dobro zeza sa nama jer nas je ogranicio na samo pet cula...

mrak:
"A onda je doslo nedavno ponovo, kako sam preselio i zivio sam sa sobom jedno mjesec, pio puno kafe i radio na nekom projektu, i kako sam preselio u ovaj Bec tako lako i bez ikakvih problema na samom pocetku, nikada neprezivjevsi u sebi taj prelazak, uhvati me neki dan osjecaj nerealnog, onda me uhvati panika od tog osjecaja, pa strah od toga da iz cista mira imam paniku...Elem, drzalo me par dana i smirio sam se, al me sad drzi nevjerovatan filing, neko osjecaj da se sve desava nekom drugom, pricam ja, funkcionisem totalno normalno i racionalno al nekako ko da to sve gledam iz trece perspektive. Nije nikakva (ili se barem nadam ludost, ne zamisljam svemirce koji me otimaju i da su svi ljudi roboti (asocijacija na genijalni film das weisse rauschen - bijeli zvuk). "

..bio bi nenormalan kad sebi takva pitanja i u takve male crnjake ne bi dolazio...biliv mi....i ja cu se preseliti sama (vec sam zivjela sama i osjetila kako je, heh bas u Becu kao i ti), pijem i previse kafe,..i razmisljam o svemu o cemu nekad mislim da ne bih trebala... ..proci ce te..pa ce opet doci ..pa opet proci..dok na kraju ne predzes tu fazu, sam ces osjetiti kad je to...kad je predzes napravio si jos jedan korak u zivotu..jedan korak naprijed, hoffentlich!

...nego, gdje si ti to u Becu..hocemo praviti grupnjak i u Becu..znam neke raje tamo...